Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-939/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-62/2025-5 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-62/2025-5 od 13. ožujka 2025.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora kreditu br. 528-50-4455020, sklopljenog 15.10.2007. između tužitelja i tuženika, potvrđenog 16.10.2007. po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod brojem OV-34438/07, koja glasi:
- u čl. 2. st. 1. „…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“;
- u čl. 7. st. 1. ”….u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…”.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, da tužitelju BĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.167,81 € (četiritisućestošezdesetsedameuraiosamdesetjedancent), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
0,70 € od 16.12.2007.,
3,28 € od 16.01.2008.,
2,21 € od 16.02.2008.,
5,97 € od 16.03.2008.,
8,04 € od 16.04.2008.,
11,58 € od 16.05.2008.,
6,21 € od 16.06.2008.,
4,19 € od 16.07.2008.,
6,70 € od 16.08.2008.,
2,86 € od 16.09.2008.,
3,50 € od 16.10.2008.,
5,32 € od 16.11.2008.,
5,47 € od 16.12.2008.,
11,56 € od 16.01.2009.,
25,49 € od 16.02.2009.,
24,95 € od 16.03.2009.,
28,75 € od 16.04.2009.,
25,95 € od 16.05.2009.,
26,37 € od 16.06.2009.,
21,81 € od 16.07.2009.,
18,93 € od 16.08.2009.,
19,69 € od 16.09.2009.,
21,15 € od 16.10.2009.,
21,04 € od 16.11.2009.,
19,33 € od 16.12.2009.,
22,53 € od 16.01.2010.,
24,91 € od 16.02.2010.,
28,51 € od 16.03.2010.,
27,64 € od 16.04.2010.,
32,44 € od 16.05.2010.,
31,65 € od 16.06.2010.,
33,44 € od 16.07.2010.,
48,87 € od 16.08.2010.,
42,80 € od 16.09.2010.,
55,67 € od 16.10.2010.,
52,47 € od 16.11.2010.,
60,07 € od 16.12.2010.,
3.375,75 € od 16.01.2011. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.010,17 € (tritisućedeseteuraisedamnaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 13. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za troškovima postupka u iznosu od 437,50 € o d b i j a."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava valjane i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude nisu proturječni i u suprotnosti s ispravama i drugim provedenim dokazima, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50-445520 15. srpnja 2007. za kupnju vozila Opel, da je tuženik odobrio tužitelju iznos od 23.958,57 EURA u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, da je u čl. 2. st. 1. Ugovora određena redovna kamata od 6,45% godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je u čl. 7. st. 2. Ugovora ugovorena valutna klauzula, da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit.
6. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza tužitelja, te uvidom u isprave, te polazeći iz utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.), te presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (Revt-2221/2018 od 3. rujna 2019.) zaključio da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sastavljene u unaprijed standardiziranom (tipskom) ugovoru trgovca, da potrošač nije mogao utjecati u pojedinačnom pregovaranju na sadržaj ovih odredbi Ugovora o kreditu, da tuženik nije tužitelju – potrošaču dao valjane i informacije i obavijesti o rizicima ugovaranja ovih odredbi, da ove odredbe tužitelju nisu bile jasne, razumljive i uočljive, da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te konačno zaključio da su ove odredbe nepoštene, te ništetne, a svoju odluku o ništetnosti utemeljio na odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., dalje: ZZP/07) i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), zatim na odredbama čl. 138.a ZZP/09, čl. 502.a i c. ZPP-a i čl. 5. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.
7. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da ovaj sud činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća pravilnim i iscrpno obrazloženim, u toč. 17. toč. 19., toč. 21. toč. 22. i toč. 25. obrazloženja presude.
8. Nastavno na žalbene navode tuženika valja ukazati da su odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 1. nepoštene, te ništetne po odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03 koja glasi: Nepoštene ugovorne odredbe su ništetne.
9. Budući je tuženik na ročištu održanom 4. ožujka 2025. odustao od saslušanja djelatnika banke OĆ u smislu čl. 81. st. 4. ZZP/03, tuženik na kome je teret dokaza nije dokazao da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo s potrošačem, pa je stoga prvostupanjska presuda odnesena u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022.
10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke DV Consulting (ZĆ) prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj zbog promjene redovne kamatne stope (6,45% - 6,76%, 7,75% godišnje) te zbog tečajnih razlika u odnosu na tečaj CHF 17. listopada 2007. ukupno otplatio anuiteta u ukupnom iznosu od 4.167,81 EURA / 31.402,34 kn do prijevremene otplate kredita, a odluku o prihvaćanju restitucijskog zahtjeva utemeljio na odredbi čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).
11. Tuženiku na žalbene navode valja ukazati da je odluka prvostupanjskog suda o isplati zateznih kamata zakonita jer je tuženik nesavjestan stjecaoc kako je to propisano čl. 1115. ZOO.
12. Prvostupanjski sud je ispravno odbio prigovor zastare tuženika, te ispravno zaključio da tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku (čl. 225. ZOO), da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.c ZPP-a), da je počela ponovno teći 14. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa), 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), te da do podnošenja tužbe 5. lipnja 2019. nije istekao rok zastare.
13. Tuženiku valja ukazati da je odluka prvostupanjskog suda o odbijanju prigovora zastare u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispravno o naknadi troškova parničnog postupka odlučio sukladno odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), te odluku o troškovima iscrpno i pravilno obrazložio pod toč. 39., 40. i 41.1. presude.
15. Ispravno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio troškove sastava podnesaka od 15. listopada 2020., 26. listopada 2020., 16. prosinca 2020., te trošak objave presude, jer se radi o troškovima neophodnim za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).
16. Budući je Novela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23., dalje: Novela ZSP/23) stupila na snagu 20. svibnja 2023., tužitelju, suprotno navodima žalbe, pripada pravo i na naknadu sudskih pristojbi jer je parnični postupak započet prije stupanja na snagu Novele ZSP/23.
17. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja (čl. 368. st. 1. ZPP-a), a odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe po odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 8. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Snježana Androš
