Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-144/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja AB, [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko & Partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, protiv tuženika BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mraz, Šuti & Partneri j.t.d. u Zagrebu, Jordanovac 15, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1296/2022-23 od 4. prosinca 2024., dana 8. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 1296/2022-23 od 4. prosinca 2024. u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika BK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1296/2022-23 od 4. prosinca 2024. u dijelu pod toč. I. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-14324/21 od 24. siječnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 11,08 eur sa zateznim kamatama od 1.siječnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na staja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-14324/21 od 24. siječnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 43,62 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 74,37 eur, u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da Zakon o vodnim uslugama i Uredba o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva određuju kako se cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela. Prema navedenom Zakonu i Uredbi kao podzakonskom aktu tuženik je dužan plaćati fiksni dio cijene svakog računa, bez obzira na potrošnju. Sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo i održao platni nalog na snazi za dva računa za koja je bila sporna visina barem u dijelu u kojem je tuženik bio dužan platiti fiksni dio cijene, a kojem dijelu je trebalo održati platni nalog na snazi. Tuženik niti ne spori fiksni dio cijene već ističe da mu je pogrešno obračunata potrošnja vode u tom razdoblju s obzirom da je potrošnja obračunata na temelju procjene, a ne očitovanja vodomjera. Fiksni dio cijene ne ovisi o očitovanju vodomjera niti o procjeni, već o samom priključenju obveznika na vodoopskrbnu mrežu te služi pokriću troškova redovitog održavanja infrastrukture, ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće i ostalog. Kako tuženik nije dostavio nikakav dokaz da je podmirio dugovanje prema tužitelju za fiksni dio cijene vodne usluge po spornim računima a koji je bio dužan neovisno o obračunu potrošnje, sud je trebao održati na snazi platni nalog za te račune za fiksni dio cijene vodne usluge. Nadalje, ističe da je sud prilikom odluke o troškovima trebao uzeti uspjeh tužitelja i tuženika u sporu po osnovi i visini, a ne samo po visini. Nadalje, navodi da je pobijana presuda nerazumljiva, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno proturječi sama sebi i razlozima presude dok su navedeni razlozi nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. izreke žalbu je izjavio tuženik radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog troška postupka. Navodi da u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva je trebalo prvenstveno kao mjerodavno pravo primijeniti čl. 86. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga iz kojih jasno proizlazi da se cijena vode obračunava po pročitanoj potrošnji odnosno po izvršenoj usluzi. Sud prvog stupnja se pogrešno poziva na odredbu čl. 95. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga kada navodi da je tužitelj ispravno izdao račun broj 30652095 na temelju svoje procjene iz razloga što na navedeni račun tuženik nije uputio prigovor niti je dokazao da je tužitelj postupio protivno odredbama Općih i tehničkih uvjeta. Navedenom odredbom određeno je da se u slučaju obračuna vodne usluge na temelju procjene mora u konačnici napraviti obračun koji će se temelji na stvarno izvršenoj usluzi. Sud prvog stupnja pogrešno tumači čl. 95. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga kada navodi da je tuženik dužan dokazati da je tužitelj postupio protivno navedenoj odredbi. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je upravo tužitelj dužan utvrditi i dokazati činjenicu da mu tuženik nije omogućio da utvrdi točno određenu količinu pružene usluge odnosno da su nastupile okolnosti zbog kojih bi tužitelj bio ovlašten utvrđivati količinu izvršene usluge vlastitom procjenom. Osim toga, čak i u slučaju da su nastupile te određene okolnosti tužitelj je dužan pri slijedećem očitovanju vodomjera obračunati stvarnu količinu pružene usluge. Nadalje, ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku iz razloga što su razlozi iz pobijanog dijela presude nejasni i proturječni. Iz predmetnog spisa jasno proizlazi da tužitelj nije izdao račune sukladno pozitivnim propisima odnosno da nije na računima obračunao stvarnu količinu izvršene usluge te je stoga trebalo ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 11,08 eura, s obzirom da se radi o istom činjeničnom stanju i da su svi računi izdani na temelju procjene tužitelja bez obračuna stvarne potrošnje. Također, navodi da iz spisa jasno proizlazi da tužitelj nije tuženika utužio u svojstvu obrtnika, te je sud prvog stupnja trebao prihvatiti tuženikov prigovor zastare kao osnovan. Predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova postupka tuženika.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

5. Prije svega treba reći kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (10.000,00 kuna) sukladno čl. 12. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 114/22), te sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP).

6. Ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje za istaknuti je da se u sporovima male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog navedenog (čl. 467. st. 1. ZPP).

8. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi čl. 467. st. 1. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati tražbinu u iznosu od 54,70 eura, s osnova neplaćenih računa za izvršenu javnu vodoopskrbnu uslugu za nekretninu - poslovni prostor na adresi u [adresa].

10. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio da da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao korisnik vodnih usluga za nekretninu-poslovni prostor na adresi u [adresa].

11. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 5. listopada 2021. slijedi da tužitelj ima dospjelu i nepodmirenu tražbinu u iznosu od ukupno 54,70 eura (412,20 kuna), time da se potraživanje odnosi na neplaćene račune broj 30652095, 35459537 i 35935586.

12. Odredbom čl. 86. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik“, broj 17/13 - dalje Opći uvjeti) propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih, i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje. Isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga.

13. Odredbom čl. 95. Općih uvjeta propisano je da je korisnik usluge dužan omogućiti isporučitelju da utvrdi točnu količinu pružene usluge u svakom trenutku kada to isporučitelj zatraži. Ako korisnik usluge ne omogući ili isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na temelju vlastite procjene. Isporučitelj je ovlašten postupati na navedeni način za sve vrijeme dok mu ne bude omogućeno utvrditi količinu pružene usluge. U slučaju obračuna potrošnje vodne usluge na temelju procjene, obračun će se uskladiti sa stvarnom potrošnjom prigodom slijedećeg očitanja vodomjera. Isporučitelj je osobito ovlašten utvrditi količinu pružene usluge vlastitom procjenom u ovim slučajevima kad na vodomjeru nema odgovarajućih plombi s znakom isporučitelja, odnosno Državnog zavoda za mjeriteljstvo, kad isporučitelj usluge utvrdi da su plombe na vodomjeru oštećene, kad je vodomjer neispravan (npr. ne mjeri protok vode odnosno ne mjeri ispravno, poparen, smrznut), kad je vodomjer nedostupan isporučitelju (nemoguć pristup vodomjernom oknu, voda u vodomjernom oknu), kad isporučitelj utvrdi da je vodomjerom rukovala neovlaštena osoba s ciljem onemogućavanja utvrđenja točne količine isporučene usluge (okretanje vodomjera, mehaničko oštećenje), kad učitavanje vodomjera nije moguće zbog vremenskih uvjeta, za slučaj gašenja požara, po potrebi isporučitelja i na kraju poslovne godine.

14. Nadalje, odredbom čl. 205. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09, 63/11, 130/11 i 56/13) propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

15. Po stajalištu ovog suda drugog stupnja, u odnosu na račun broj 30652095, uzevši u obzir da je isti ispravno izdan na temelju procjene tužitelja sukladno čl. 95. Općih uvjeta, kao i da tuženik na navedeni račun tužitelju nije uputio prigovor, nije dokazao da bi platio isti, niti je dokazao da bi tužitelj postupio protivno odredbama Općih uvjeta, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 11,08 eura.

16. Što se tiče prigovora zastare tuženika za istaknuti je da je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da iz iskaza tuženika proizlazi da je u navedenom prostoru obavljao poslovnu djelatnost. Stoga je pravilno, na temelju odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 126/22) koji propisuje potraživanje zastarijeva u trogodišnjem roku utvrdio da s obzirom da je najstariji utuženi račun dospio 31. prosinca 2018., a utužen je 23. studenog 2021. prigovor zastare neosnovan.

17. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-14324/21 od 24. siječnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 11,08 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

18. Nadalje, iz Obavijesti o knjiženju 997/20 od 23. rujna 2020., koja je priložena spisu, proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da su predmetni računi br. 35459537 i 35935586 neosnovani zbog pogrešno obračunate potrošnje i PDV-a po fakturama. Također se navodi da tuženik treba potvrditi ispravak pretporeza kako bi mu se mogli ispostaviti novi, ispravni računi. Također iz potvrda o provedenim nalozima za plaćanje slijedi da je u srpnju i kolovozu 2020. tuženik izvršio određena plaćanja prema tužitelju.

19. Za istaknuti je da su navedeni računi br. 35459537 i 35935586 izdani također prema procjeni tužitelja, međutim tuženik je navedene račune osporavao dopisom od 27. siječnja 2021., te ovaj sud drugog stupnja smatra kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije dokazao da je izvršio isporuku usluge vode u onim količinama koje navodi u svojim fakturama uzimajući u obzir sadržaj navedene Obavijesti broj 99/20. Suprotno navodima tužitelja, iz prigovora tuženika od 27. siječnja 2021. proizlazi da je tužitelju dostavio Obavijest o knjiženju broj 997/20 sukladno uputi tužitelja navedenoj u Obavijesti.

20. Što se tiče navoda iz žalbe za istaknuti je da tijekom postupka tužitelj nije dokazao visinu fiksnog dijela predmetne tražbine niti da ista nije plaćena uplatama tuženika.

21. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 14324/21 od 24. siječnja 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 43,62 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

22. Također, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. te čl.155. ZPP odlučio o troškovima ovog postupka, a tuženik i tužitelj svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tome dijelu.

23. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod II. i III. izreke te također odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke.

U Zadru 8. svibnja 2025.

Sutkinja

Blanka Pervan