Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-85/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa direktor IN, a njega punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelaković i partneri j.t.d. u Varaždinu, Zagrebačka 61/III, protiv ovršenice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-31/2025-2 od 21. veljače 2025., 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja ABC i preinačuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-31/2025-2 od 21. veljače 2025. u toč. II. izreke, tako da se rješava:

Nalaže se ovršenici EN da ovrhovoditelju ABC naknadi daljnji trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 87,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja 8. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Nalaže se ovršenici EN da ovrhovoditelju ABC naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 62,50 eura, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Nalaže se ovršenici EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,88 EUR (dvadeset jedan euro i osamdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu većem od dosuđujućeg, kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i ovrhovoditelju dosudi trošak sastava žalbe. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona te da nije primijenio odredbu čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku, što je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja o naknadi troškova ovrhovoditelju koji su bili potrebni za ovrhu. Javni bilježnik je temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 31. srpnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je postalo pravomoćno i ovršno 17. rujna 2024, a obzirom da ovršenica nije dobrovoljno podmirila tražbinu ovrhovoditelja iz predmetnog rješenja o ovrsi, ovrhovoditelj je od javnog bilježnika pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti te je rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti uz zahtjev za naplatu dostavio Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice. Sud prvog stupnja pogrešno je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnosi na pribavu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, s obrazloženjem da je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja. Navedeno obrazloženje ne da se ispitati obzirom da za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već je bitno da li je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da li je isti bio potreban za ovrhu. U tom se smislu poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 633/2023-2 od 27. rujna 2023. u kojem se u toč. 10. obrazloženja navodi: „Kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio." Sukladnog stava je i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 229/2023-2, te Županijskih sudova u Zadru, Zagrebu, Splitu i Karlovcu. Obzirom da ovrhovoditelj bez izvida ili pribave pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi ne može s uspjehom pokrenuti i voditi izvansudsku ovrhu, taj je trošak potreban za provedbu ovrhe. Poziva se i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. lipnja 2023. Dalje ističe kako je zakonska obveza ovrhovoditelja u postupku izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom uz rješenje o ovrsi priložiti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, kako bi ovrha bila provedena na računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, odnosno ovrhovoditelj je prije podnošenja zahtjeva za naplatu FINA-i morao utvrditi da li je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno i pribaviti od javnog bilježnika potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, jer u protivnom Financijska agencija po „nepotpunoj“ osnovi za plaćanje ne bi postupila, iz čega proizlazi da je poduzimanje predmetne radnje pribave i izvida pravomoćnosti i ovršnosti nužno potrebno za ovrhu. U konkretnom predmetu izvansudske ovrhe ovrhovoditelja je zastupao punomoćnik koji je odvjetnik i kojem prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada pravo na nagradu za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili ovršnosti presude, rješenja i platnih naloga i za naknadu troška sastava zahtjeva za naknadu troškova ovršnog postupka, a sukladno članku 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi. Sud prvog stupnja priznao je ovrhovoditelju trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 5,00 eura primjenjujući pogrešnu odredbu Tarife, jer je pogrešno troškove ovršnog postupka dosudio temeljem Tbr. 11. toč. 6. u vezi s 11. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, obzirom da Tbr 11. toč. 6. propisuje kako za dostavljanje ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 11. toč. 1 i 2., ali ne više od 100 bodova, dok se Tbr. 11. toč. 2. veže uz postupke iz Tbr 7. toč. 2. (jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak vezano uz postupke smetanja posjeda, služnosti, stambeni odnosi i radni odnosi), Tbr 7. toč. 3. (jednokratna nagrada za postupke razvoda ili poništenja braka, o postojanju ili nepostojanju braka, utvrđivanje ili osporavanje očinstva, te o tome s kime će živjeti maloljetna djeca te zakonsko uzdržavanje ili dokidanje obveze uzdržavanja) te Tbr 7. toč. 9. (parnični postupak u kojem vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR), o čemu se u ovom postupku ne radi. Sud prvog stupnja pravilno je trebao primijeniti Tbr. 11. toč. 6. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i dosuditi ovrhovoditelju iznos od 25,00 eura tj. iznos od 31,25 eura s uključenim PDV-om za sastavljanje prijedloga za dostavu rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji. Stoga rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te je obrazloženje rješenja pogrešno jer se u spisu predmeta nalaze dokazi da su predmetne radnje stvarno poduzete i da su bile potrebne i nužne za provedbu ovrhe te da su ovrhovoditelju predmetni troškovi nastali.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ).

4.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ pazi po službenoj dužnosti.

5. Ovrhovoditelj je 30. prosinca 2024. prvostupanjskom sudu podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 109,38 eura, na ime troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Financijskoj agenciji u iznosu od 31,25 eura, pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane javnog bilježnika u iznosu od 62,50 eura i sastava zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 15,53 eura (sve uvećano za pripadajući PDV).

6. Prvostupanjski je sud u nepobijanom dijelu rješenja pod toč. I. izreke ovrhovoditelju pozivom na odredbu čl. 14. st. 4. OZ i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa) priznao trošak u iznosu od 21,88 eura, i to za sastav prijedloga za izravnu naplatu u iznosu od 5,00 eura po Tbr. 11/6 u vezi Tbr. 11/2 Tarife te za sastav podneska za naknadu nastalog troška u iznosu od 12,50 eura po Tbr. 11/10 u vezi Tbr. 7/1 Tarife, uvećano za pripadajući PDV. U pobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjski je sud odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti od strane javnog bilježnika, s obrazloženjem da se radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ, u kojem je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. st. 1. i 4. istog Zakona, te da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36/2 Tarife može smatrati izvidom ili pribavom za koju je tim propisom predviđena nagrada, te mu stoga ne pripada pravo na zatraženu naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Po ocjeni ovog suda, u pravu je ovrhovoditelj kada ističe da je prvostupanjski sud, odbivši njegov zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti javnobilježničkog rješenja o ovrsi, pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Naime, prema Tbr. 36/2 Tarife odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, dok činjenica na koju prvostupanjski sud upire u obrazloženju pobijanog rješenja, da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja, ne utječe na pravo ovrhovoditelja na trošak pribave predmetne klauzule. Isto pravno stajalište zauzeto je i na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/23) od 5. lipnja 2023., kao i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. koje glasi: „Kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troškova za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio.“.

9. Osnovano žalitelj ukazuje i na to da je trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji valjalo odmjeriti primjenom Tbr. 11/6 Tarife, a ne primjenom Tbr. 11/6 u vezi Tbr. 11/2 Tarife, koji se Tbr. veže uz postupke iz Tbr. 7/2, Tbr. 7/3 i Tbr. 7/9 Tarife, jer u konkretnom slučaju nije riječ o postupcima predviđenim u tim tarifnim brojevima. Stoga je taj trošak ovrhovoditelju valjalo odmjeriti pravilnom primjenom Tbr. 11/6 Tarife kojim je propisano da za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 11 toč. 1. i 2., ali ne više od 100 bodova. Dakle, prema vrijednosti boda od 2,00 eura navedeno iznosi 25,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati PDV u iznosu od 6,25 eura, pa tako ovrhovoditelj za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe ima pravo na naknadu troška u iznosu od 31,25 eura, a ne 6,25 eura, kako je to pogrešno odmjerio prvostupanjski sud.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ u vezi Tbr. 36/2 i Tbr. 11/6 Tarife, zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu ovrhovoditelja i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanoj toč. II. izreke i odlučiti kao pod toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja te ovršenici naložiti da ovrhovoditelju, pored dosuđenog troška postupka u iznosu od 21,88 eura, naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 87,50 eura.

11. Nadalje, obzirom da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom, valjalo mu je priznati i trošak na ime sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 13/1 Tarife), dok je u preostalom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka u dijelu koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na žalbu odbijen kao neosnovan, jer spisu ne prileži dokaz da je ovrhovoditelju naloženo plaćanje sudske pristojbe na žalbu, niti da ju je on platio.

12. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Sanja Prosenica