REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1251/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UL iz [adresa] s privremenim boravištem na adresi [adresa] protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, u predmetu radi stambenog zbrinjavanja odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, broj: Us I-1572/2023 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, broj: Us I-1572/2023 od 13. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-371-01/22-01/17, urbroj: 531-510-07- 01/01-23-02 od 4. svibnja 2023. Ovim rješenjem odbijena je žalba koju je tužiteljica izjavila protiv rješenja Sisačko – moslavačke županije, klasa: UP/I-371-01/22-08/04, urbroj: 2176-08-22-20 od 18. listopada 2022. kojim je utvrđeno da tužiteljica ne ostvaruje pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na adresi [adresa].
2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da u predmetnom stanu u najmu stanuje osam godina dok je prije toga živjela sa suprugom u drugom stanu koji mu je dodijeljen kao nositelju stanarskog prava. Navodi da je u tim stanovima boravila i prije ratnih zbivanja te su ona i suprug nastavili živjeti i nakon rata, ali nije službeno prijavila prebivalište na istoj adresi. Ne poriče da je ostvarila pravo na obnovu kuće na adresi [adresa], ali ističe da je to pravo ostvarila sa članovima obitelji te kako u toj kući ne živi niti istu koristi. Kuću je 2013. darovala sinu. Ističe da je njezino stalno prebivalište i dom, predmetni stan u kojem prebiva već osam godina, no njezin sada pokojni suprug nije uspio regulirati pitanje otkupa stana. Smatra da se propust dogodio od strane jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Gline koji nije uredio pitanje korištenja predmetnog stana koji je pokojni DL dobio od svog poslodavca, Kaznionice Glina. Navodi da je njezin suprug stan dobio u najam i na korištenje oko 1977. godine, ali je sva dokumentacija izgubljena u Domovinskom ratu. Također, napominje da je starija osoba, veoma bolesna i nema drugi dom dok je kuća u [adresa], oštećena u potresu i u njoj se ne može živjeti, a također je udaljena od gradskog središta odnosno liječnika. Predlaže da Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev.
3. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio, odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem tužiteljica ne ispunjava zakonom propisane uvjete za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu.
6. Presuda prvostupanjskog suda poziva se na odredbu članka 8. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine", broj: 106/18. i 98/19.), kojom je propisano da pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima primjene tog Zakona može ostvariti stranka i članovi njezine obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu pod uvjetom da u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan odgovarajuće stambene površine na području RH ili ako isti nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva, odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti, odnosno stranke koje u vlasništvu ili suvlasništvu nemaju drugu useljivu obiteljsku kući ili stan odgovarajuće stambene površine u drugim državama u kojima borave odnosno u kojima su boravili ili da isti nisu prodali ili darovali na bilo koji drugi način otuđili u zadnjih 15 godina prije podnošenja prijave na listu prvenstva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti, kao i osobe koje nisu stekle pravni položaj zaštićenog najmoprimca na području RH i nisu ostvarili odgovarajuće pravo na stambeno zbrinjavanje po nekom drugom propisu ili nisu ostvarili drugo srodno pravo na području država u kojima borave i u kojima su boravili.
7. Također se poziva na odredbu članka 11. Zakona kojima je propisano da članovi obitelji korisnika prava na obnovu objekata s 4., 5. i 6. stupnjem oštećenja po propisu o obnovi i korisnika stambenog zbrinjavanja te članova obitelji koji su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje po drugim propisima na teret Državnog proračuna mogu ostvariti prava iz članka 7. tog Zakona ako vrate iznos sredstava utrošenih u obnovu odnosno stambeno zbrinjavanje ili uz umanjenje količine građevnog materijalnog predviđenog za darivanje za iznos sredstava utrošenih u obnovu odnosno stambeno zbrinjavanje odnosno umanjenje stambene površine.
8. U provedenom upravnom postupku utvrđeno je da tužiteljica od 4. kolovoza 1987. pa nadalje ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. Također je utvrđeno da je tužiteljica evidentirana kao nositelj prava na obnovu obiteljske kuće 5. stupnja oštećenja na predmetnoj adresi na temelju rješenja, klasa: UP/I-361-02/97- 01/385, ur.broj: 2176-15-97-2 od 22. kolovoza 1997., ovo pravo ostvarila. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica 27. kolovoza 2013. darovala svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine upisanih u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 1187 m2 svom sinu, ŽL.
9. Navedena utvrđenja tužiteljica nije osporavala niti tijekom provedenog upravnog postupka, niti u ovom upravnom sporu.
10. U provedenom upravnom postupku također je utvrđeno da tužiteljica nije vratila iznos odnosno da ne može vratiti iznos od 186.253,44 kune, odnosno iznos sredstava utrošenih u obnovu stambenog objekta ostvarenog na temelju rješenja od 22. kolovoza 1997. godine.
11. Kako je tužiteljica obiteljsku kuću odnosno ½ dijela vlasništva obiteljske kuće u [adresa] darovala svom sinu u posljednjih 15 godina, odnosno 2013. godine prvostupanjski sud potvrdio je stajalište upravnih tijela prema kojima za stambeno zbrinjavanje tužiteljice postoji zapreka propisana člankom 8. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.
12. Žalbenim navodima kojima tužiteljica ukazuje na konkretne životne prilike u kojima se nalazi kraj naprijed utvrđenog činjeničnog stanja i izričite odredbe članka 8. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, ovi žalbeni razlozi niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
13. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
