Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-28/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženice ABC, ..., [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3272/2019-91 od 14. veljače 2025. u toč. I., II. i IV. izreke, 8. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3272/2019-91 od 14. veljače 2025. u toč. I., II. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ABC, ..., [osobni identifikacijski broj], zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel da tužitelju PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 60,00 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 16.09.2014. do 16.06.2019, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici ABC, trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Protiv citirane presude u toč. I., II. i IV. izreke tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Tvrdi da je presuda u pobijanom dijelu nerazumljiva i proturječna razlozima iz obrazloženja te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Sud pitanje tijeka zastare nije prosuđivao u odnosu na glavno potraživanje već u odnosu na sporedno (tijek zakonskih kamata postavljen u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu). Zahtjev tužitelja iz podneska od 16. rujna 2024. odnosi se na potraživanje iz 2017. i 2018 za ukupno neplaćenih 2,67 sati, kako je to vještak naveo u dodatnom financijskom vještačenju. Traženje zateznih kamata za razdoblje prije razdoblja nastalog potraživanja razlog je da se zahtjev za zatezne kamate odbije, ali ne i za zastaru glavnog potraživanja koje je obuhvaćeno rokom od pet godina. Pogrešna je i odluka o parničnom trošku jer je sud tuženici odredio nagradu za pojedinu radnju od 100 bodova umjesto 25 bodova s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer je presuda u pobijanom dijelu razumljiva, nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju te su u njoj navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

5.1. Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 60,00 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2014. do 16. lipnja 2019. na ime naknade za neiskorištenu stanku za razdoblje od 2. kolovoza 2014. do 2. kolovoza 2019.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan prihvaćajući tuženičin prigovor zastare s obrazloženjem da je odredbom čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje ZR) propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a imajući u vidu da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 5. prosinca 2019., a konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 2. srpnja 2024. tužitelj potražuje na ime razlike plaće isplatu iznosa od 60,00 eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2014., razvidno je kako je potraživanje tužitelja u zastari.

8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj u podnesku od 16. ožujka 2024., očitujući se na dodatno financijsko vještačenje, naveo da je prema podacima iz Knjige dnevnog izvješća dežurnog Zatvorske bolnice u Zagrebu u utuženom razdoblju (od 15. rujna 2014. do 29. srpnja 2019.) koristio pauzu u trajanju od 30 minuta (a radio je u turnusu), da mu u 21 radni dan nije omogućeno korištenje cijele pauze (jedan sat) već samo pola pauze (pola sata) pa smatra da mu pripada pravo na novčanu naknadu zbog nekorištenja cijele pauze odnosno rada za vrijeme pauze u opsegu od 10,5 sati (21 dan x 0,5 sati = 10,5 sati).

9. Podneskom od 1. srpnja 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev tražeći da se tuženici naloži da mu isplati na ime razlike plaće ukupan iznos od 60,00 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2014. do 16. lipnja 2019.

10. U podnesku od 24. rujna 2024. tužitelj navodi da je sam sačinio obračun neiskorištenih pauza za 21 radni dan (u koje dane nije koristio drugi dio pauze u trajanju od 30 minuta) u ukupnom iznosu od 60,00 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2019., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, pa do isplate, što se odnosi na radne dane iz podneska od 28. studenoga 2023., u kojem se spominju datumi korištenja stanke u radnim danima u 2015., 2016., 2018. i 2019. Ukoliko tuženica ospori sačinjeni obračun po tužitelju i ne dostavi svoj obračun tužitelj predlaže da vještak sačini u još jednoj verziji obračun naknade za neiskorišteni drugi dio pauze od 30 minuta za radne dane iz podneska od 28. studenoga 2023.

11. Isto tako, u zapisniku od 13. siječnja 2025. tužitelj navodi da je u podnesku od 28. studenoga 2023. naveo radne dane u utuženom razdoblju u kojima je koristio samo pola pauze a pripadala mu je pauza od 60 minuta, iz kojeg razloga predlaže da vještak sačini obračun u još jednoj verziji prema navodima iz podneska od 24. rujna 2024.

12. Iz izloženih očitovanja tužitelja jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 60,00 eura bruto odnosi na razliku plaće za neiskorištenu stanku u taksativno navedenim radnim danima u 2015., 2016., 2018. i 2019. u kojima je tužitelj koristio polusatnu stanku, a smatra da bi ga pripadala jednosatna stanka, a za koju tražbinu tužitelja do podnošenja tužbe (5. prosinca 2019.) nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 139. ZR.

13. Stoga osnovano tužitelj tvrdi da sud prigovor zastare nije ocjenjivao u odnosu na glavnu tražbinu (isplata iznosa od 60,00 eura bruto) već u odnosu na sporednu tražbinu (zakonska zatezna kamata koja teče od 16. rujna 2014. do 16. lipnja 2019.). Traženje zateznih kamata za razdoblje prije nastanka (glavne) tražbine može biti razlog za odbijanje zahtjeva za isplatu kamata, ali ne i za zastaru glavne tražbine koja je obuhvaćena zastarnim rokom od pet godina.

14. Slijedom navedenog kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni prigovora zastare činjenično stanje ostalo nedovoljno i nepotpuno utvrđeno valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. I., II. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje sukladno čl. 370. ZPP.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će dopuniti činjenično stanje te ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

16. Prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena u nepobijanom dijelu (toč. III. izreke).

U Zadru 8. svibnja 2025.

Sudac

Igor Delin