REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1597/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja BOKAVŠEK d.o.o., OIB 60787614257, Umag, Nikole Tesle 11, kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Župan, Melita Babić i Luka Antunović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 25,84 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1222/2024 od 5. prosinca 2024., 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1222/2024 od 5. prosinca 2024. u dijelu točke I. njene izreke u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 25,84 EUR (dvadesetpet eura i osamdesetčetiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 22. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu točke II. njene izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1222/2024 od 5. prosinca 2024. u dijelu točke I. i II. njezine izreke i sudi:
Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu zateznih kamata koje teku na iznos od 25,84 EUR te na parnični trošak u iznosu od 138,27 EUR do isplate po stopi preko stope koja je propisana za ostale odnose kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 25,84 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 138,27 EUR, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa po osnovi naknade štete koja se u utuženom iznosu odnosi na cijenu radnog sata tužitelja za popravak štete na automobilu osiguranom kod tuženika policom kasko osiguranja osnovan. Ovo stoga jer je tužitelj tijekom postupka dokazao da je tuženik kao osiguratelj pasivno legitimiran naknaditi štetu koja se dogodila na vozilu u vlasništvu CZ **.**.2024., da se utuženi iznos odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, da su CZ i tužitelj sklopili ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim CZ ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak u iznosu od 25,84 EUR (predmetnu tražbinu). Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 81. i 84. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) sud je odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude. Odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3. Protiv pobijane presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, navodi da je u cijelosti ispunio svoju obvezu po predmetnoj šteti, te da nije u obvezi platiti utuženu razliku od 25,84 EUR jer da je oštećenik prilikom odabira servisne autoradionice, trebao odabrati povoljniju autoradionicu. Navodi da je oštećenik otežao ispunjenje obveze tuženiku, odnosno pridonio da šteta bude veća time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada znatno odskače od cijene za isti rad u ostalim radionicama. Pobija i stopu zateznih kamata. Stoga predlaže presudu preinačiti podredno ukinuti. Pobija i odluku o trošku.
4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana, osim u dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate.
6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), uzevši u obzir razloge zbog kojih je dopušteno pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 25,84 EUR sa zateznim kamatama.
8. Iz utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu proizlazi da u postupku nije sporno da se 25. siječnja 2025. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu CZ, te da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i ispostavio oštećeniku račun broj 48-P1-2 u ukupnom iznosu od 528,39 EUR. Nije sporno da je tuženik, kao osiguratelj oštećenog vozila nadoknadio štetu tužitelju u iznosu od 502,33 EUR. Tu činjenicu priznaje tuženik te smatra da je tom uplatom u cijelosti nadoknadio štetu. Nije sporno da se preostali iznos od 25,84 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata limarskih radova u količini od 6,5 sati u iznosu od 33,18 EUR po satu. Nije sporno niti da su tužitelj i CZ sklopili ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja.
9. Sporno je, je li tuženik dužan odabrati najpovoljniji servis ili je slobodan u izboru servisa, odnosno radionice koja će izvršiti popravak njegova vozila, slijedom čega je sporna i osnova i visina utužene tražbine.
10. Budući da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora 25,84 EUR radi se o sporu male vrijednosti do 6.630,00 EUR (čl. 502. st. 1. ZPP-a), to se presuda ne može, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, ali ni zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
11. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati.
12. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi da okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.
13. Dakle, tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, pa kako nesporno proizlazi da cijena satnice tužitelja iznosi 31,87 EUR uvećano za PDV to je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa.
14. Pravilna je odluka o troškovima postupka, a niti sam tuženik odluku o trošku ne pobija konkretnim žalbenim navodima.
15. Međutim, osnovano tuženik pobija presudu u dijelu koji se odnosi na stopu zatezne kamate. Naime, stopu zatezne kamate trebalo je odrediti u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik CZ i tuženik nisu bili u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora. Neovisno o glavnom potraživanju, tužitelj ima pravo na kamatu na parnični trošak također po stopi uvećanoj za tri postotna poena jer potraživanje po osnovi parničnog troška u svakom slučaju ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.
16. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu protiv pobijane presude valjalo je odbiti i potvrditi pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a u dijelu koji je naveden u točki I. izreke ove presude, dok je njegovu žalbu protiv odluke u dijelu u kojem se odnosi na stopu zateznih kamata valjalo djelomično uvažiti i djelomično preinačiti pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 373. t. 3. i čl. 380. t. 3. ZPP-a.
Zagreb, 8. svibnja 2025.
Sutkinja
Tatjana Kujundžić Novak
