Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-349/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Dobrile Ćuruvija kao članice vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Jarmilke Kučera-Slivar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija br. 6, OIB:14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-227/2023-29 od 17.ožujka 2025., temeljem odredbe članka 44. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8.svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-227/2023-29 od 17.ožuja 2025.

II. Trošak žalbenog postupka se tuženiku ne dosuđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je odlučeno kako slijedi:

„I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, da tužiteljici ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime stečenog bez osnove zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od ukupno 10.355,80 eur (slovima:deset tisuća tristo pedeset pet eura i osamdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama, koje na svaki preplaćeni mjesečni iznos teku od dospijeća do konačne isplate, po kamatnoj stopi od 14% godišnje do 30.6.2011.g., a od 1.7.2011.g. do 31.7.2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 1.8.2015.g. do 28.rujna 2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB-a prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 29.rujna 2022.g. do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana do konačne isplate, na iznos od:

0,80 eur od 2.9.2005.

0,67 eur od 2.10.2005.

0,27 eur od 2.11.2005.

0,62 eur od 2.12.2005.

7,76 eur od 2.11.2008.

9,71 eur od 2.1.2009.

12,36 eur od 2.2.2009.

13,84 eur od 2.3.2009.

10,63 eur od 2.4.2009.

9,95 eur od 2.5.2009.

4,90 eur od 2.6.2009.

0,55 eur od 2.7.2009.

2,31 eur od 2.8.2009.

5,08 eur od 2.9.2009.

3,12 eur od 2.10.2009.

1,71 eur od 2.11.2009.

5,76 eur od 2.12.2009.

9,70 eur od 2.1.2010.

13,75 eur od 2.2.2010.

12,89 eur od 2.3.2010.

20,23 eur od 2.4.2010.

18,02 eur od 2.5.2010.

21,17 eur od 2.6.2010.

41,31 eur od 2.7.2010.

36,40 eur od 2.8.2010.

52,80 eur od 2.9.2010.

44,48 eur od 2.10.2010.

37,75 eur od 2.11.2010.

59,46 eur od 2.12.2010.

72,20 eur od 2.1.2011.

62,63 eur od 2.2.2011.

64,48 eur od 2.3.2011.

58,90 eur od 2.4.2011.

60,60 eur od 2.5.2011.

82,70 eur od 2.6.2011.

86,17 eur od 2.7.2011.

3.282,59 eur od 30.7.2011.

48,78 eur od 2.8.2011.

75,56 eur od 2.9.2011.

708,90 eur od 23.9.2011.

24,26 eur od 2.10.2011.

54,06 eur od 2.11.2011.

53,09 eur od 2.12.2011.

56,59 eur od 2.1.2012.

59,81 eur od 2.2.2012.

59,92 eur od 2.3.2012.

57,99 eur od 2.4.2012.

58,60 eur od 2.5.2012.

59,92 eur od 2.6.2012.

58,79 eur od 2.7.2012.

58,62 eur od 2.8.2012.

57,31 eur od 2.9.2012.

55,22 eur od 2.10.2012.

57,73 eur od 2.11.2012.

58,92 eur od 2.12.2012.

58,49 eur od 2.1.2013.

632,07 eur od 30.1.2013.

17,82 eur od 2.2.2013.

47,85 eur od 2.3.2013.

48,78 eur od 2.4.2013.

47,40 eur od 2.5.2013.

44,06 eur od 2.6.2013.

42,23 eur od 2.7.2013.

43,82 eur od 2.8.2013.

45,33 eur od 2.9.2013.

892,30 eur od 6.9.2013.

10,80 eur od 2.10.2013.

45,23 eur od 2.11.2013.

48,83 eur od 2.12.2013.

47,94 eur od 2.1.2014.

808,74 eur od 23.1.2014.

24,03 eur od 2.2.2014.

42,92 eur od 2.3.2014.

41,79 eur od 2.4.2014.

39,73 eur od 2.5.2014.

39,91 eur od 2.6.2014.

39,04 eur od 2.7.2014.

1.354,35 eur od 15.7.2014.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877, Slavonska avenija 6, da tužiteljici ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.860,73 eur (slovima: jedna tisuća osamsto šezdeset eura i sedamdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Tuženik pravovremeno i dopuštenom žalbom po izabranim punomoćnicima izjavljuje žalbu u kojoj navodi da citiranu presudu pobija u cijelosti. Navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosuditi troškove postupka ili ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 € i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 91,45 €.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Žalitelj posebno neosnovano upućuje na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je presuda jasna i razumljiva, o odlučnim činjenicama ima razloge i može se ispitati. Nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. ZPP-a jer je tužiteljici dopušteno nakon provedenog vještačenja preinačiti tužbu.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da tužiteljica u tužbi navodi da je sa pravnim prednikom tuženika Slavonska banka d.d. Osijek sklopila Ugovor o kreditu broj 5140060242-26000045984/2005 koji je uredno otplaćen, a u kojem ugovoru su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača što da je utvrđeno i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018. i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3.rujna 2019. jer je glavnica kredita vezana uz švicarski franak, o čemu se nije posebno pregovaralo te da tužiteljica nije bila u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ima za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača, slijedom čega traži povrat stečenog bez osnove zajedno sa zateznim kamatama od stjecanja do isplate,

-da tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu zahtjeva, stavlja prigovor dvostruke litispendencije jer se između stranaka vodi spor o istom pravnom pitanju kod istog suda pod poslovnim brojem P-662/2019 radi isplate s osnova ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope pa predlaže tužbu odbaciti, prigovara da se učinci presuda na koje se poziva tužiteljica ne odnose na predmetni ugovor jer je sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, a ne prednikom tuženika Hypo-Alpe- Adria Bank d.d. koja je bila stranka u postupku po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, prigovara da se o spornim odredbama ne bi posebno pregovaralo te da bi sklapanje predmetnog ugovora imalo za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, stavlja prigovor zastare, a odriče i pravo na zateznu kamatu prije podnošenja tužbe,

-da je tužiteljica podneskom od 15.prosinca 2024. precizirala konačni zahtjev na isplatu kao u izreci pobijane presude, koju preinaku da je sud dopustio primjenom odredbe članka 190. ZPP-a,

-da nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 62.000,00 CHF po srednjem tečaju banke na dan isplate na koji način je vezana i obveza vraćanja kredita,

-da je saslušanjem tužiteljice utvrđeno da je predmetni ugovor sklopila sa Slavonskom bankom d.d. Osijek jer joj je preporučen taj kredit kao najpovoljniji no da joj nije rečeno da je rizično sklapanje ugovora vezanjem uz valutu CHF jer da HNB ne štiti tečaj te valute, a kredit je podigla za kupnju stana u kojem i danas živi,

-da nije osnovan prigovor zastare izjavljen po tuženiku jer je tužba podnesena 5.travnja 2023., a da se rok zastare računa od 14.lipnja 2018. od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018.,

-da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije bila razumljiva jer su banke znale za rizik sklapanja ugovora vezanjem uz valutu švicarski franak o čemu nisu obavijestili potrošače kako bi mogli donijeti valjanu odluku o vrsti kredita slijedom čega da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je obveza vraćanja kredita vezana uz valutu švicarski franak, što je imalo za posljedicu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača,

-da je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku Mirjani Radman-Funarić čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio u cijelosti kao stručno i objektivno utvrđena preplata zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 10.355,80 €,

-da tuženik u prigovoru na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prigovara visini iznosa smatrajući da iznos treba umanjiti za tzv. negativne razlike, zbog nižeg tečaja od početnog, no da tuženik nije postavio zahtjev za isplatu u vidu protutužbe, procesnopravnog prigovora rad prebijanja ili prijebojni zahtjev pa o istome nije odlučivano.

7. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 323. stavak 1. u svezi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev na isplatu kao u izreci pobijane presude. Na dosuđeni iznos dosuđuje zateznu kamatu primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a jer je tuženik nepošteni stjecatelj.

8. Pravilno je utvrđeno da tuženik nije dokazao da bi sa tužiteljicom posebno pregovarano o valuti kojom veže kunsku obvezu vraćanja kredita, a niti je objašnjen rizik vezanja kunskog iznosa kredita uz valutu švicarski franak, a što je protivno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03.), a do kojih utvrđenja je prvostupanjski sud došao saslušanjem tužiteljice kao stranke dok je tuženik na te okolnosti predložio saslušanje svjedoka, djelatnika banke i javnog bilježnika, a od tih dokaznih prijedloga je odustao na ročištu 10.listopada 2024.

9. Pravilno tuženik prigovara da Slavonska banka d.d. Osijek nije bila stranka spora po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te da se učinci presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018. odnose na tuženika i prednika tuženika Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. a ne i na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu sa Slavonskom bankom d.d. Međutim, načela i stanovišta utvrđena u postupku po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača su primjenjiva i u ovom sporu jer se radi o ugovoru koji je sastavio trgovac, banka, koja sa tužiteljicom, a o toj odredi ugovora banka nije posebno pregovarala i dala dovoljno informacija da se donese valjana odluka o uzimanju kredita vezano uz valutu CHF.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o vezanju kredita uz valutu CHF iz razloga koji se navodi o učincima presude po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača prema odredbi članka 502.c ZPP-a ne prihvaća ovaj sud. Naime, učinci presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na konkretan slučaj o ništetnosti tih odredaba ugovora o kreditu utvrđena u postupku po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača se ne odnose i na tuženika pa nije pravilno primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka te saslušana kao stranka tvrdi da se o spornim odredbama ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo i da prednik tuženika nije objasnio parametre za promjenu tečaja valute CHF, a tuženiku je sud omogućio da dokaže suprotno. Na temelju provedenog dokaznog postupka tuženik nije dokazano da su kod sklapanja ugovora tužitelju bili predočeni niti da su bili poznati parametri za donošenje valjane odluke o izboru kredita. Isto tako prednik tuženika kao bankarska institucija nije dokazao da se radi davanja kredita zadužio u valuti švicarski franak kao i da mu nije bilo kao bankarskoj instituciji poznato kretanje tečaja švicarskog franka koje bi značajno poremetilo ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

11. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje povodom prigovora zastare zahtjeva za isplatu s naslova ništetne odredbe u odnosu na valutu od 14.lipnja 2018. Međutim, takav rok računanja zastare se primjenjuje u situacijama u kojima ima mjesta primjeni odredbe članka 502.c ZPP-a. U konkretnom predmetu kada je ništetnost utvrđena u ovom sporu kao prethodno pitanje, rok zastare nije niti počeo teći. Zastara se računa od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost kao prethodno pitanje.

12. Neosnovano tuženik prigovara da je kod izračuna preplate trebalo umanjiti tražbinu tužiteljice za negativne razlike zbog nižeg tečaja valute jer tuženik nije istakao procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 195. i članka 196. ZOO-a, odnosno nije podnesena protutužba pa nema mjesta odlučivanju o osnovanosti odnosno neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije s naslova negativnih tečajnih razlika temeljem nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o kreditu. Takav pravni stav ima i Vrhovni sud Republike Hrvatske izražen u odluci poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023., Rev-1111/2024-2 od 23.listopada 2024.

13. Na utvrđene preplate je prvostupanjski sud pravilno od dana uplata dosudio zatezne kamate primjenom odredbe članka 323. stavak 1., članka 1111. stavak 1. i članka 1115. ZOO-a jer je prednik tuženika postupio nepošteno prema tužiteljici. U odnosu na dosuđenu zateznu kamatu za razdoblje nakon 29.prosinca 2023. do isplate ovaj sud nije preinačio odluku o kamatnoj stopi. Ovo stoga što je nakon 29.prosinca 2023. kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja veća od kamatne stope za prethodno razdoblje budući je do 1.siječnja 2024. iznosila 4,00% (Narodne novine broj 69/23), a od 1.siječnja 2024. iznosi 4,50% (Narodne novine broj 156/23). Preinakom presude u tom dijelu bi bilo suđeno na štetu tuženika, a što bi bilo protivno odredbi članka 374. ZPP-a jer je samo tuženik izjavio žalbu.

14. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a jer su tužiteljici dosuđeni potrebni i nužni troškovi pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) koja je na snazi od 25.studenog 2023. i prema kojoj je odredbom članka 52. stavak 3. Tarife određeno da kada sud odlučuje o troškovima postupka za zastupanje na teret protivne stranke primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15. Tuženiku koji sa žalbom nije uspio se trošak žalbenog postupka ne dosuđuje primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a.

16. Iz naprijed iznesenih razloga je primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 8. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković