Poslovni broj: Usž-1316/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju Darija Silov i Ivan Milin, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darija Silov i Ivan Milin, Šibenik, Stjepana Radića br. 31/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik, Šibenik, Stjepana Radića 3, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1086/2024-6 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1086/2024-6 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik, KLASA: UP/I-362-02/20-02/294, URBROJ: 443-02-03-21-24-27 od 23. ožujka 2024.
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
1.2. Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je da tužiteljica, niti nakon izrečene druge novčane kazne, nije postupila sukladno rješenju o uklanjanju, KLASA: UP/I-362- 02/20-02/294, URBROJ: 443-02-03-21-21-6 od 9. veljače 2021., kojim se tužiteljici kao vlasnici naređuje u roku od 15 dana ukloniti građevinu pobliže opisanu u izreci tog rješenja, izgrađenu na posebno zaštićenom području na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa]. Stoga se ovdje osporenim rješenjem tuženika tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja odnosno na uklanjanje opisane građevine izricanjem treće novčane kazne u iznosu od 13.270,00 €.
2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama kao i razlozi zbog kojih nije izveden predloženi dokaz utvrđivanja granica Nacionalnog parka „Krka“. Nadalje, navodi da je ovdje osporeno rješenje tuženika tužiteljici uručeno bez prava na žalbu te da je onemogućavanjem podnošenja žalbe na doneseni prvostupanjski akt uskraćena za mogućnost da se predmet raspravi pred drugostupanjskim upravnim tijelom. Smatra da je nadležni građevinski inspektor bio obvezan odgoditi izvršenje pravomoćnog rješenja o uklanjanju do okončanja postupka koji se vodi pred upravnim tijelom Šibensko-kninske županije radi izdavanja lokacijske dozvole. Osporava da se radi o bespravnoj gradnji na području posebne zaštite unutar Nacionalnog parka „Krka“ te se u prilog tome poziva na rezultate očevida u parničnome predmetu P-2578/21 pred Općinskim sudom u Šibeniku. Zaključno, ističe da je bilo nužno ocijeniti je li i rješenje tuženika o uklanjanju zakonito bez obzira na to što je isto postalo pravomoćno i izvršno. Predlaže Sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Početno valja reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude (članak 119. stavak 5. ZUS-a) iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u upravnom sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog prava odlučne za konkretnu upravnu stvar, te otklonio sve prigovore tužiteljice, a s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
5.2. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući suvišnim izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila (očevid na licu mjesta radi utvrđivanja granica Nacionalnog parka „Krka“), uz obrazloženje da su relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene u upravnom postupku, radi čega je i po ocjeni ovoga Suda, izvođenje predloženih dokaza nepotrebno. Uostalom u upravnim sporovima radi izvršenja rješenja sud se ograničava samo na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta vezanih za prisilno izvršenje rješenja, a ne i na ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju.
6. U upravnom je postupku utvrđeno da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362- 02/20-02/294, URBROJ: 443-02-03-21-21-6 od 9. veljače 2021., tužiteljici naređeno uklanjanje u tom rješenju opisanih građevina u roku 15 dana od zaprimanja tog rješenja. Uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno je da protiv naprijed navedenog rješenja o uklanjanju građevina, tužiteljica nije pokrenula upravni spor, što znači da je izvršni naslov za uklanjanje građevine i pravomoćan (što tužiteljica niti ne osporava). Nadalje, tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju niti nakon rješenja o prvoj i drugoj novčanoj kazni, što je utvrđeno kontrolnim očevidom obavljenim dana 23. ožujka 2024. Stoga su ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem treće novčane kazne.
7. Kako je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženika od 23. ožujka 2024. utvrđeno da tužiteljica nije postupila po naređenju iz rješenja tuženika od 9. veljače 2021. što tužiteljica svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, to je osnovano zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva.
8. Žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na pravomoćno rješenje o uklanjanju nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, budući da se, sukladno odredbi članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.), u postupku izvršenja mogu isticati samo prigovori u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja. Stoga je pravilno prvostupanjskom presudom obrazloženo da se u ovakvim upravnim sporovima sud ograničava samo na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta vezanih za prisilno izvršenje rješenja, a ne i na ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju.
9. Sukladno odredbi članka 106. stavka 5. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18. i 117/21., dalje: ZDI), protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, kojeg je tužiteljica i pokrenula i u kojem joj je omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari. Stoga tužiteljica pogrešno smatra da joj je protivno zakonu onemogućeno izjašnjavanje u drugostupanjskom upravnom postupku, budući da takav postupak nije predviđen odredbama mjerodavnog ZDI-ja.
10. Konačno, odluka o trošku spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora.
11. Slijedom svega navedenog tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari.
12. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda i rješenje prvostupanjskog suda temelje na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 8. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
