Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-411/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ABC Zagreb, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split I, Varaždinska 54, Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju pod brojem Pn-562/2021 od dana 29. lipnja 2023. godine, dana 8. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, te se pod točkom I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju pod brojem Pn-562/2021 od dana 29. lipnja 2023. godine.

II. Uvažava se žalba tužiteljice te se pod točkom III. izreke u pobijanom dijelu preinačava prvostupanjska presuda na način da se tužiteljici iz osnova naknade neimovinske štete dosuđuje daljnji iznos od 3.000,00 kuna/398,17 eura, čija se isplata nalaže tuženiku u roku od 15 dana sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 27. lipnja 2019. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

III. Zbog preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.021,85 eura (koji uključuje i trošak žalbenog postupka), sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.886,75 eura teku od dana 29. lipnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete daljnji iznos od 3.000,00 kuna/398,16 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 27. lipnja 2019. godine do isplate (točka I. izreke), te je obvezan da u istom roku tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.678,58 kuna/1.019,12 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana 29. lipnja 2023. godine do isplate (točka II. izreke), dok je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 3.000,00/398,16 eura do iznosa od 12.375,00 kuna/1.642,44 eura, dakle za iznos od 9.375,00 kuna/244,27 eura (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke i to tužiteljica pobijajući je u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke za iznos od 3.000,00 kuna/398,16 eura i u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke, zbog žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima, kao i odluku o parničnom trošku, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka, a tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, te u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke, također iz svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. ZPP, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana

6. Sporna je u žalbenom postupku visina naknade za neimovinsku štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kvalifikatornim kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti) koju je tužiteljica prema činjeničnim navodima tužbe pretrpjela u prometnoj nezgodi, dana 5. travnja 2019. godine, kao vozačica osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kada je zadobila tjelesne ozljede, a prometnu nezgodu je skrivio OD koji je upravljao vozilom marke "VW Golf", reg. oznake [registarska oznaka], osiguranik tuženika.

7. U postupku nije bilo sporno da je tuženik po zahtjevu tužiteljice od dana 27. lipnja 2019. godine u mirnom postupku isplatio iznos od 7.500,00 kuna.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica tužbom zatražila naknadu neimovinske štete u iznosu od 17.500,00 kuna, da je istoj ranijom presudom tog suda pod brojem Pn-510/2019 od dana 29. travnja 2021. godine pod točkom I. izreke bio dosuđen iznos od 10.500,00 kuna iz tog osnova, te da je po žalbi tuženika izjavljenoj protiv dosuđujućeg dijela pod točkom I. izreke za neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 kuna, te po žalbi tužiteljice u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke za iznos od 7.000,00 kuna iz istog osnova, ta presuda bila djelomično ukinuta rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod brojem Gž-575/2021-2 od dana 14. prosinca 2021. godine zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP (izostalih razloga o odlučnim činjenicama), te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a pravomoćno je dosuđen iznos od 7.500,00 kuna, koji nije bio pobijan žalbom tuženika.

9. U nastavku postupka, prvostupanjski je sud izveo dokaz dopunskim vještačenjem po vještacima dr. Miru Jurinoviću i dr. JD na okolnosti objedinjavanja nalaza i mišljenja glede stupnja umanjenja životnih okolnosti tužiteljice, utvrđujući ga sa 5,5%, a tužiteljica je podneskom od dana 25. siječnja 2023. godine, postavila zahtjev za isplatu iznosa od 12.375,00 kuna/1.642,44 eura, u kojem je ponovno zatražila i daljnji iznos od 600,00 kuna iz osnova tuđe pomoći i njege.

10. Prema razlozima presude, prvostupanjski je sud u postupku odlučujući o naknadi neimovinske štete, ocjenjujući mlađu životnu dob tužiteljice, vrstu ozljeda, pretrpljene bolove (u jakom intenzitetu 36 sati, srednjem dva tjedna, blagom intenzitetu šest tjedna), strah (primarni oko pola minuta, sekundarni jaki narednih 48 sati, umjerenog tri tjedna i blagog intenziteta slijedećih osam do deset tjedana, kao i stupanj umanjenja životnih aktivnosti od 5,5%), utvrdio da bi temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), pravična naknada iznosila 18.000,00 kuna/2.389,01 eur, te je tužiteljici, kod već isplaćenog iznosa od 7.500,00 kuna tijekom mirnog postupka, te pravomoćno dosuđenog iznosa od 7.500,00 kuna, dosudio daljnji iznos od 3.000,00 kuna, a odbio je sa preostalim zahtjevom, od 9.375,00 kuna.

11. Nije u pravu tuženik kada u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke osporava prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer takva povreda koju posebno niti ne obrazlaže nije ostvarena i pobijana se presuda može ispitati, a kako nisu ostvarene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, to je žalba tuženika iz ovog žalbenog razloga neosnovana.

12. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je u dosuđujućem dijelu pobijana presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer je utvrđujući naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 18.000,00 kuna, prvostupanjski sud odstupio od uobičajenih kriterija sudske prakse za naknadnu štete kod lake povrede u vidu istegnuća mišića, zbog koje povrede tužiteljica nije bila izložena bolničkom liječenju, a niti štetnim pretragama i postupcima, te navodi da je isplatom iznosa od 15.000,00 kuna u cijelosti podmirio pretrpljenu štetu, a materijalno pravo da je pogrešno primijenjeno i glede odluke o zateznim kamatama, budući da je tužiteljica nakon podnošenja tužbe dostavljala dokumentaciju o svom liječenju, slijedom čega tuženik, koji se poziva na odredbu članka 1103. ZOO, smatra da šteta u odnosu na visinu i opseg nije bila poznata u vrijeme podnošenja tužbe.

12.1. Naime, u odnosu na prigovor tuženika u kojem navodi: "Naravno da će ordinirajući liječnik upisati u nalaz sve ono što mu pacijent kaže, a jasno je i da vještaci potom nemaju na temelju čega vještačiti nego li na temelju takve dokumentacije", žalitelj treba imati u vidu da subjektivni opis zdravstvenih tegoba pacijenta mora imati svoju potvrdu i u medicinskoj dokumentaciji, a iz nalaza i mišljenja dr. ČD na raspravi dana 22. rujna 2020. godine i dopune istog na raspravi dana 1. prosinca 2020. godine, proizlazi da je ista nosila imobilizacijski okovratnik otprilike oko tri tjedna, da je višekratno odlazila na preglede specijalistima i to fizijatru, neurokirurgu, neurologu i psihijatru, da je radila EMNG pretragu koja je prema očitovanju vještaka neugodna i povezana sa bockanjem sa iglicama, da je odlazila na fizikalnu terapiju od ukupno šest tjedana, koja je također umjereno nelagodna u jednom dijelu, te da je kod tužiteljice rođene 1999. godine bez ranije dijagnosticiranih povreda vrata, prisutno trajno oštećeno tjelesno zdravlje, a prema objedinjenom mišljenju vještaka u postotku od 5,5%, s kojom procjenom postotka se tuženik izričito suglasio u podnesku od dana 25. studenog 2022. godine.

12.2. U odnosu na prigovor upućen odluci o zateznim kamatama sa početkom tijeka od dana 27. lipnja 2019. godine, prigovor tuženika je neosnovan, budući je konačan opseg štete mogao biti predvidiv i za samog tuženika i u vrijeme podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora sa priloženom medicinskom dokumentacijom, s obzirom na vrstu ozljede i uobičajene tegobe, putem njegovih cenzora, pri čemu je tužiteljica zatražila iz osnova neimovinske štete isplatu iznosa od 25.000,00 kuna.

13. Suprotno tome osnovana je žalba tužiteljice, jer pretrpljena ozljeda vrata sa utvrđenim trajanjem bolova, straha i stupnaj smanjenja životnih aktivnosti, opravdavaju po mišljenju ovog drugostupanjskog suda utvrđivanje pravične naknade u ukupnom iznosu od 23.000,00 kuna (po kvalifikatornom kriteriju pretrpljenih bolova 9.500,00 kuna, straha 6.000,00 kuna, te, s obzirom na životnu dob tužiteljice za kvalifikatorni kriterij smanjenja životnih aktivnosti od 5,5%, iznos od 7.000,00 kuna), dakle, po odbitku već dosuđenog iznosa od 18.000,00 kuna, s obzirom na iznos za koji se pobija odbijajući dio presude, pravilnom primjenom materijalnog prava (članak 1100. ZOO) i u skladu sa Orijentacijskim kriterijima donesenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane dana 5. ožujka i 15 lipnja 2020. godine, trebalo je dosuditi i daljnji iznos od 3.000,00 kuna/398,17 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 27. lipnja 2019. godine do isplate, a sukladno odredbi članka 1103. ZOO, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 373. ZPP).

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP u vezi članka 154. stavak 2. ZPP.

15. Tužiteljica je, s obzirom na tijekom postupka pravomoćno presuđeni dio zahtjeva tužbe od 10.100,00 kuna ranije donesenom presudom (od čega dosuđenih 8.475,00 kuna i odbijenog iznosa od 1.625,00 kuna, a od dosuđujućeg dijela 7.500,00 kuna iz osnova neimovinske štete) u nastavku postupka, pored iznosa od ukupno 10.000,00 kuna, za koliko je po žalbama tužiteljice i tuženika bila ukinuta ranija presuda, u konačnici povećala zahtjev tužbe tražeći isplatu 12.375,00 kuna, odnosno, pored 10.000,00 kuna i daljnjih 2.375,00 kuna, slijedom čega ukupan zahtjev tužbe o kojem se odlučivalo u ovom postupku iznosi 22.475,00 kuna.

16. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela sa osnovom sa 100%, jer je tuženik, ističući da je ista isplatom u mirnom postupku u cijelosti podmirena, osporio time u cijelosti osnov tužbe, a u odnosu na visinu – jer je istoj dosuđeno ukupno 14.475,00 kuna, uspjela je sa cca 64,4%, pa je u konačnici uspjeh tužiteljice 164,4%, odnosno u razmjeru prema tuženiku 82,2%, dok je uspjeh tuženika 17,8%, slijedom čega je po prebijanju, uspjeh tužiteljice 64,4%.

17. Tužiteljici je trebalo priznati kao opravdane radnje za vođenje ovog postupka (članak 155. ZPP) i to temeljem Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) sastav odštetnog zahtjeva za mirno rješenje spora, temeljem Tbr. 7. trošak Tarife sastav tužbe, temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife trošak sastava obrazloženog podneska kojim se očitavala na nalaz i mišljenje vještaka od dana 4. prosinca 2020. godine – u visini od po 100 bodova za svaku navedenu radnju, temeljem Tbr. 8. točka 4. Tarife za sastav podnesaka od dana 25. listopada 2019. godine, 19. studenog 2019. godine, 25. studenog 2019. godine, 3. prosinca 2020. godine, te podneska od dana 29. studenog 2022. godine i 25. siječnja 2023. godine – po 25 bodova za svaki, temeljem Tbr. 9. točka 1. Tarife trošak zastupanja na ročištima 12. studenog 2019. godine, 22. rujna 2020. godine, 1. prosinca 2020. godine, 2. ožujka 2021. godine, 10. svibnja 2022. godine, 31. kolovoza 2022. godine, 22. studenog 2022. godine i 2. veljače 2023. godine – po 100 bodova za svako, temeljem Tbr. 10. točka 1. Tarife sastav žalbe podnesene na raniju presudu (vrijednost predmeta spora ožalbenog dijela 7.000,00 kuna/929,06 eura) od 93,75 bodova, te trošak predmetne žalbe (vrijednost predmeta spora ožalbenog dijela 3.000,00 kuna/398,17 eura) u iznosu od 62,50 bodova – što iznosi ukupno 1406,25 bodova za navedene radnje, odnosno 2.812,50 eura (Tbr. 54. Tarife) sa PDV od 25% u iznosu od 703,12 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno 3.515,62 eura, čemu treba dodati pristojbu tužbe u iznosu od 547,00 kuna, odnosno 72,60 eura, pristojbu ranije donesene presude i žalbe u ukupnom iznosu od 1.200,00 kuna, odnosno 159,27 eura, te plaćenu pristojbu ove presude iznosu od 72,60 eura i pristojbu žalbe u iznosu od 72,60 eura, dakle ukupno 3.892,69 eura, pa je razmjerno uspjehu od 64,4% tužiteljici trebalo priznati trošak od 2.506,89 eura, te istom dodati vještacima isplaćen predujam troška vještačenja u iznosu od 3.880,00 kuna, odnosno 514,96 eura, dakle, ukupan trošak od 3.021,85 eura, te u preostalom dijelu odbiti zahtjev za naknadu troška u razlici do ukupno zatraženog troška u iznosu od 5.911,58 eura (koji uključuje i odbijajući dio troška ovog žalbenog postupka).

18. Ujedno, sukladno odredbi članka 29. ZOO tužiteljici je trebalo na iznos troška od 2.886,75 eura dosuditi i zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok u odnosu na trošak predmetnog žalbenog postupka (sastava žalbe od 62,50 eura i pristojbe žalbe od 72,60 eura) tužiteljica u žalbi nije zatražila isplatu zatezne kamate.

19. U odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke koji nije pobijan žalbom, a odnosi se na iznos od 6.375,00 kuna, odnosno 846,11 eura, prvostupanjska presuda ostala je neizmijenjena.

U Šibeniku, 8. svibnja 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić