Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-414/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj tužitelja KP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Antoneli Jolić Zubčić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, Podružnica Rijeka, Riva 8, zastupan po punomoćniku Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvj. iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.481,56 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. srpanj 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 2.177,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.136,26 eura (preko iznosa od 4.481,56 eura do 10.617,82 eura), te zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. prosinca 2022. navodi da je 19. svibnja 2019. teško stradao kao vozač osobnog automobila marke 'Renault Megane'' registarske oznake [registarska oznaka], u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Rijeci na raskrižju ulica VP [adresa] i [adresa] i to kada je SP upravljajući vozilom marke ''Škoda Octavia'' registarske oznake [registarska oznaka] udario u vozilo tužitelja, a vozilo kojim je upravljao SP je osigurano kod tuženika za štete uzrokovane trećim osobama. Za predmetnu nezgodu da je isključivo kriv vozač vozila marke ''Škoda Octavia'' registarske oznake [registarska oznaka] koji je pod utjecajem alkohola udario u vozilo tužitelja pri kojem udaru je tužitelj zadobio teške i delikatne tjelesne ozljede, čije posljedice i danas osjeti i trpi. Naime, vozač SP da nije zaustavio svoje vozilo na postavljeni znak crvenog svjetla na semaforu već je oduzeo prednost prolaska vozilu tužitelja. Protiv vozača SP pred Općinskim sudom u Rijeci da se vodio kazneni postupak pod posl.br. K-119/2020 radi kaznenog djela protiv opće sigurnosti – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl.227. st.1. i st.3. Kaznenog zakona (NN125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/2019), koji je okončan donošenjem presude kojom se SP oglašava krivim te mu se izriče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koja se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko SP ne počini novo kazneno djelo u roku od 5 (pet) godina. Tužitelj da se prije podnošenja ove tužbe odnosno dana 16.7.2021. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, te je tuženik dana 26.10.2021. isplatio tužitelju iznos od 34.500,00 kn na ime naknade štete po predmetnom štetnom događaju. Uslijed jakog udarca vozila SP te oduzimanja prava prvenstva tužitelju isti je od silne udarca zadobio vrlo teške tjelesne i po život opasne ozljede i to: politraumu, rupturu slezene, serijski prijelom rebara lijevo IV do XII, kontuziju donjeg režnja lijevog plućnog krila, otvorenu ranu vlasišta i periokularnog područja lijevo, postoperativnu anemiju. Radi da se o osobito teškim tjelesnim ozljedama, opasnim po život te je tužitelj odvezen na hitni medicinski trakt Sušak gdje su nad istim odmah izvršena dva operativna zahvata i to laparotomija i splenektomija. Nakon operacije tužitelj da je na Klinici za anesteziologiju i intenzivno liječenje proveo devet dana kada je premješten u Jedinicu intenzivne njege radi nastavka liječenja. Tužitelj da je bio hospitaliziran u kontinuitetu 17 dana. Tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Tužitelj da je kao posljedicu predmetnog štetnog događaja pretrpio vrlo jake fizičke bolove, duševne boli jer mu je smanjena životna aktivnost te je pretrpio strah uslijed čega je i traumatiziran. Tužitelju da je zbog ozljeda koje je zadobio smanjena životna aktivnost te će posljedice tog smanjenja osjećati na poslu ali i u slobodno vrijeme. Uz prethodno, zbog svih opisanih okolnosti, kod tužitelja je nedvojbeno nastupio i gubitak životne radosti. Prethodna okolnost ima svoju potvrdu u logičnim životnim razlozima, jer je vrlo lako zaključiti da je tužitelj zbog zadobivenih povreda i psihičkih trauma doživotno zakinut u mnogim aktivnostima i životnim situacijama. Navedenom u prilog da govori i činjenica da je tužitelj nakon godinu dana od nastanka prometne nezgode uzimao antidepresive i borio se s posljedicama prometne nezgode, te je imao reakciju na teški stres gdje mu je čak preporučeno i ambulantno liječenje. Iz svega naprijed navedenog, što je potkrepljeno i medicinskom dokumentacijom vidljivo je da je kod tužitelja došlo do urušavanja kvalitete života i do izuzetno visokog stupnja smanjenja općih životnih pa i radnih aktivnosti. Tužitelj da je zbog povreda kao posljedice nezgode proveo vrlo teške i po život riskantne operacije, da bi nakon svega, a osobito zbog narušene psihe, nastavio rehabilitaciju, a za sve navedeno iz medicinske dokumentacije je vidljiv i adekvatan algoritam liječenja. Slijedom svega prethodno navedenog, tužitelj u ovom postupku traži isplatu pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete (fizički bolovi, strah, smanjenje životnog aktiviteta, gubitak životne radosti) u iznosu od 80.000,00 kn. Naime, tužitelj osnovano drži da dosad priznati i isplaćeni iznos naknade štete 26.10.2021 u iznosu od 34.500,00 kn predstavlja tek neznatan dio na ime naknade štete imajući u vidu težinu svih zadobivenih ozljeda, pretrpljene bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti te sve povrede prava osobnosti kao što je prethodno navedeno. Tužitelj potražuje i zateznu kamatu od dana podnošenja pisanog zahtjeva odnosno od dana 16. srpnja 2021. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva uz nadoknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 19. svibnja 2019. dogodila prometna nesreća na način kako to navodi tužitelj u tužbi. Tužitelj ne osporava niti način nastanka nesreće. S osnove predmetnog štetnog događaja tužitelju da je tuženik isplatio ukupan iznos od 34.500,00 kn. Navedeno nije sporno. Tuženik ističe prigovor zastare tužiteljeva potraživanja s obzirom da je od dana štetnog događaja i saznanja tužitelja za štetnika i sve druge okolnosti potrebne za pokrenuti postupak radi naknade štete protekao rok od tri godine. Tuženik da nije trpio bolove i strah u opsegu kako se to navodi i opisuje u tužbi. Tuženik da je sve kvalifikatorne okolnosti nužne za određivanje visine pravične novčane naknade utvrdio u postupku koji je prethodio ovom postupku i isplatio iznos koji odgovara težini povrede prava osobnosti nastale na strani tužitelja odnosu na postavljeni zahtjev s naslova povrede prava osobnosti, tuženik ističe kako se u ovom predmetu imaju koristiti opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05, i to u odredbama čl. 19, 1046. i 1100. Tuženik da je isplatom prednjeg iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Ističe prigovor suodgovornosti na koju okolnost predlaže izvesti dokaz kombiniranim vještačenjem sudsko medicinsko. Ističe kako je iz zapisnika o štetnom događaju razvidno da tužitelj nije koristio pojas, odnosno iz potvrde od 10. lipnja 2019. Također da se pribavi od MUP-a predmet koji se odnosi na štetni događaj od 19. svibnja 2019. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva, uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: uvid u medicinsku dokumentaciju, liječnička potvrda m. br. [matični broj]/016559 od dana 21.05.2019., Zavod za patologiju, bioptički broj: 10686/19 od dana 20.05.2019., Klinika za anesteziologiju i intenzivno liječenje, otpusno pismo od dana 27.05.2019., Klinika za kirurgiju, otpusno pismo od dana 05. 6.2019., Klinika za kirurgiju, specijalistički pregled od dana 10.6.2019.,Klinika za kirurgiju, specijalistički pregled od dana 19.6.2019., Klinika za kirurgiju, specijalistički pregled od dana 24. 6.2019., Klinika za internu medicinu, specijalistički pregled od dana 9. 7.2019., Klinički zavod za radiologiju od dana 09.7.2019., Klinika za psihijatriju nalaz od dana 30.10.2019., 20.11.2019., 20.12.2019., 6.2.2020.g., 3.6.2020., preslika odštetnog zahtjeva tužitelja s preslikom potvrde pošte o primitku pošiljke - potvrda Postaja prometne policije Rijeka od dana 10. 6.2019., saslušanje tužitelja kao stranke, predmet posl. br. K-119/2020, cjelokupni predmet MUP-a koji se odnosi na štetni događaj od 19. svibnja 2019, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke doc.dr.sc. Daniela Rajačića, nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske struke prof. prim. dr.sc. Elizabete Dadić-Hero od 1. veljače 2024., objedinjeni zajednički nalaz vještaka medicinske i psihijatrijske struke od 12. veljače 2024, te usmeno pojašnjenje nalaza i mišljenja, s time da tužitelj i tuženik suglasno utvrđuju da je tužitelj zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa pridonio nastanku štete 15%.

4. U postupku nema spora o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode, niti o stupnju suodgovornosti tužitelja nastaloj šteti zbog nekorištenja pojasa ( 15%), pa je sud odbio izvesti dokaz kombiniranim sudskomedicinskim vještačenjem na navedenu okolnost.

5. Sporna je visina štete koju je pretrpio tužitelj po svim kriterijima, tijek zakonske zatezne kamate, kao i je li nastupila zastara.

6. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da je toga 19. svibnja 2019 upravljao vozilom Taxi, bio je na poslu, tada zaposlen u Taxi Rijeka te se kretao kroz grad iz pravca VP prema Žabici. On da je stigao na raskršće na Žabicu te krenuo skrenuti u lijevo i to je u biti posljednje čega se sjeća. Ne zna tko ga je udario u koju stranu vozila ni kako je došlo do nezgode jer je izgubio svijest. Prisjeća se da je došao k sebi u bolnici i to možda 20-tak dana nakon nezgode i njemu su tek tada rekli što se desilo liječnici. Zadobio da je ozljede lom rebara, zatim izvađena slezena a i ozljede glave. Pušten je na kućno liječenje gdje je nekih 40tak dana bio doma. Trpio je velike bolove zbog loma , pio je lijekove Brufene, nije mogao spavati. Pomagali su mu vlasnici tih taxi firma dok je bio doma naime jer živi sam. Zbog egzistencije unatoč bolovima morao je ići raditi te negdje u kolovozu počeo s radom. Nije mogao putnicima unositi kofere a sada da se oporavio. Osjeća promjene zato što mu je izvađena slezena, da se jako umara pojavio mu se i šećer. Nekada da je znao roniti sada to više ne može. Ima dopunsko osiguranje te nije snosio troškove nabave lijekova Brufena. Ne sjeća se je li imao kakvu operaciju a nije išao na fizikalne terapije. On da je odlazio kod psihijatra budući da ga je strah kretati se u prometu nakon ovoga događaja. U odnosu na korištenje sigurnosnog pojasa ne sjeća se je li toga dana isti koristio. Inače ponekad se veže a ponekad ne, ovisi o situaciji ovisi o putnicima jesu li problematični. Na poseban upit pun. tužitelja je li trpio bolove i kad se vratio na posao odgovara potvrdno te da je morao koristiti lijekove protiv bolova. Navodi da je u bolnici bio 2 dana u induciranoj komi, liječnici su rekli majci da ne znaju kako će to završiti da se pripremi na najgore zatim su i rekli da je imao agresivne epizode bio je i vezan. Navodi i da ima i rez na trbuhu zbog vađenja slezene. Kada je došao s intenzivne je postao svjestan da je u bolnici i da je bio nekih 7 dana i postao svjestan što se dešava. Kod psihijatra je otišao nakon što je vidio snimku ovoga događaja a koju je dobio budući prijatelji firme Blue box su mu istu pokazali, te nakon toga je trpio strah uopće se približiti ovome mjestu. Liječnica obiteljske medicine kada je uočila nalazom krvi povišeni šećer jer je bio umoran zaključila je da je to radi gubitka slezene posljedica. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da se uopće ne sjeća da je bio u prometnoj nezgodi i da vozilo osiguranika tuženika udara u vozilo. Na daljnji upit može li se izjasniti radi li nakon nezgode tužitelja sve kao i ranije prije nezgode odgovara tužitelj da on može obavljati sve aktivnosti ali da se puno brže umara. Na upit suca da tužitelj pojasni je li fizički tjelesno u formi kao i prije nezgode , kao i da li određene aktivnosti povezuje sa posljedicama prometne nezgode ili svojom dobi odgovara tužitelja da on ne zna je li uzrok prometna nesreća ili dob ali da on "može potegnuti" kada treba, ali da mu treba puno više vremena za obavljanje određenih radnji, primjerice ne može više cijeli dan, treba mu odmor stanka te se brže umara. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da više ne radi kao taksist, te radi kao vozač za brzu poštu. Navodi da ga i dan danas znaju zaboljeti rebra kod dizanja težih tereta ili povlačenja.

7. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dr. sc. Daniel Rajačić, dr.med opća kirurgija i traumatologija utvrđuje kako je tužitelj 19. svibnja 2019 zadobio slijedeće ozljede: Politrauma, Ruptura slezene, Višestruki prijelomi rebara lijevo IV-XII, Kontuzija pluća sa pneumocelom i pneumotoraksom lijevo, Lacerokontuzna rana vlasišta i periokularnog područja lijevo, Kvalifikacija ozljeda: zbirno, teške tjelesne ozljede 19.5.2019. OHBP KBC Rijeka- dovežen kolima HMP. 19.5.2019. Hitna anesteziološka ambulanta KBC Rijeka-anamneza i status kako je navedeno. Whole body scan u izradi. SpO2 100%- maska 15L/min. kisika. Th. Venski put x2, Reglan, Tranexamična kiselina, Acipan. Invazivno mjerenje tlaka art. Radialis dex. Ad. op. sala. Prijem u JIL.19.5.2019. konzilijarni pregled vaskularnog kirurga HKA KBC Rijeka - anamneza kako je navedeno. MSCT-om verificirana ruptura slezene. Klinički status prema prethodnom pregledu. Th.Indiciran je hitan operacijski zahvat, prijem u JIL. Dg. S36.0 Ozljeda slezene. 19.5.2019. Zavod za radiologiju KBC Rijeka MSCT mozga- subgalealni hematom lijevo, frontoparijetalno. Preostali dio nalaza b.o.19.5.2019. Zavod za radiologiju KBC Rijeka MSCT cevikogram-b.o. 19.5.2019. MSCT toraksa, abdomena i zdjelice Zavod za radiologiju KBC Rijeka -plućni parenhim pokazuje znakove emfizema lijevo apikalno uz manju pneumocelu i manju kontuziju pluća obostrano. U području torakalne stijenke znaci subkutanog emfizema neposredno uz rebra što je indirektni znak vjerojatne laceracije pleure s minimalnim pneumotoraksom. Slezena je rupturirana s perispleničnim hemoragičnim sadržajem i aktivnim krvarenjem. Serijska fraktura IV-XII rebra lijevo bez značajnije dislokacije ulomaka. 19.5.2019. laboratorijska analiza krvi KBC Rijeka-Hgb 174, Alc.<0.1, pO2 snižen 8.3, SpO2 snižen 91%, PV 0.84.19.5.2019. -27.5.2019. hospitalizacija u JIL KBC Rijeka- prijem nakon hitnog kirurškog zahvata. Intraoperacijski tijek uredan, hemodinamska stabilnost održavala se minimalnim dozama vazokonstriktorne potpore. U JIL-u orotrahealno intubiran, strojno ventiliran. Primio antipneumokokno cjepivo. Kontrolni rtg pluća ukazuje na atelektazu gornjeg režnja desnog plućnog krila te se učini bronhoaspiracija od strane pulmologa. Drugog dana liječenja bolesnik se odvoji od respiratora. Urednog je kontakta, hemodinamski stabilan. Provodi se FT. Trećeg dana usporkos bronhoaspiraciji u dva navrata dolazi do respiracijskog pogoršanja te se bolesnika analgosedira i intubira. Postavljen torakalni epiduralni kateter zbog analgezije, uvedena antimikrobna th. prema infektologu (bris traheje pozitivan). Šestog dana liječenja se postupno ekstubira. Hemodinamski je stabilan, u kontaktu, aktivno sudjeluje u FT, prihvatljivih respiracijskih parametara. Hgb 135 g/L. 23.5.2019. PHD analiza Zavod za patologiju KBC Rijeka-više razdora slezene uz prisustvo više hematoma. 5.6.2019. hospitalizacija na Zavodu za kardiotorakalnu kirurgiju KBC Rijeka-po obradi u OHBP 19.5.2019. učinjena je hitna eksplorativna laparotomija i splenektomija. Devetog dana boravka u JIL-u premješta se na odjel kirurgije. Pri prijemu GCS 15, orijentiran, eupnoičan u mirovanju, kardijalno kompenziran, RR 120/70, SpO2 95%. Drugog dana boravka na odjelu, učini se kontrolni CT mozga radi nastupa psihomotornog nemira, čiji nalaz pristiže uredan. Konzilijarno pregledan od strane psihijatra. Provodi se FT. Višekratno vršene kontrole lab. nalaza, Rtg S/P. Otpušta se u dobrom općem stanju s preporukom relativnog mirovanja, antibiotske i analgetske terapije. 10.6.2019. amb. pregled torakalnog kirurga KBC Rijeka-diše spontano, suficijentno, afebrilan. Rtg S/P aktualno bez znakova hematopneumotoraksa. Preporuka poštede tjelesnog naprezanja, analgezije. Atb. th. 19.6.2019. amb. pregled abdominalnog kirurga KBC Rijeka-subjektivno poboljšanje. Bez probavnih tegoba. Afebrilan. Status: abdomen, mekan, palpatorno u cijelosti bezbolan. Uredno zacijelila laparotomijska rana. Čujna crijevna peristaltika. Th. Prema prethodno izdanim preporukama. 24.6.2019. amb. pregled torakalnog kirurga KBC Rijeka- diše spontano, suficijentno. Na Rtg S/P aktualno bez značajnije količine pleuralnog izljeva. Od ranije manje zasjenjenje u donjem plućnom polju lijevo. Preporuka poštede tjelesnog naprezanja, analgezije. Ad. pulmologu.9.7.2019. amb. pregled pulmologa KBC Rijeka-na profilnom radiogramu, posterobazalno areal trakastih zasjenjenja je nešto manjeg opsega u odnosu na Rtg od 24.6.2019. Th. Postupiti prema uputama torakalnog kirurga. Mišljenje je kako je tijekom predmetnog štetnog događaja 19. svibnja 2019. tužitelj prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji zadobio višestruke teške tjelesne ozljede: natučenje pluća sa razvojem pneumotoraksa i pneumatocele na bazi serijskog prijeloma IV-XII rebra, kontuziju glave s lacerokontuznom ranom vlasišta te životno ugrožavajuću ozljedu, razdor slezene s aktivnim krvarenjem u trbušnu šupljinu. Zbog gore navedenog, istog dana po prijemu podvrgnut je hitnom operacijskom liječenju u vidu odstranjenja slezene sa svrhom kontrole abdominalnog krvarenja. Postoperativno tužitelj boravi u Jedinici intenzivnog liječenja. Tijek hospitalizacije u JIL-u komplicira se respiratornim pogoršanjem zbog čega su višekratno vršene bronhoaspiracije. Zbog navedenog, u dva je navrata orotrahealno intubiran. Poboljšanje općeg stanja bilježi se šestim postoperativnim danom, a zatim progresivno do završetka hospitalizacije na odjelu za Kardiotorakalnu kirurgiju 5.6.2019. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, završnim nalazom pulmologa od 9.7.2019. liječenje tjelesnih ozljeda po predmetnom događaju je završeno. Uvidom u zdravstveni karton, nisu evidentirane prethodne bolesti i stanja narušenog zdravlja, koje bi mogle imati utjecaj na nastanak i posljedice ozljede u predmetnom štetnom događaju. Posljedice predmetne ozljede interpretiraju se temeljem medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda. Procjena objektivizira intenzitet ozljede i ishod liječenja, imajući u vidu individualne karakteristike tužitelja i cjelokupno zdravstveno stanje prije nastanka štetnog događaja. Nakon kompletnog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, prema kliničkoj procjeni s traumatološke strane, rezultati predmetne ozljede su slijedeći: Fizički bolovi: jačeg intenziteta sumacijski tijekom 4 dana u neposrednoj akutnoj fazi po ozljedi, bolovi srednjeg intenziteta sumacijski tijekom 12 dana, te u subakutnoj fazi ozljede bolovi blažeg intenziteta sumacijski tijekom 90 dana. Bolovi povremenog karaktera ulaze u brojčani iskaz trajnog umanjenja životnih aktivnosti. Smanjenje životnih aktivnosti: sa strane kirurga, ocjena SOŽA temelji se na zaostalim trajnim posljedicama gubitka slezene te serijskom prijelomu rebara s kontuzijom pluća/pneumotoraksom. Klinička procjena uvažava prethodno medicinsko stanje i individualne karakteristike tužitelja. Bolovi povremenog karaktera ulaze u brojčani iskaz trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Navedene trajne posljedice, umanjile su životnu i radnu sposobnost tužitelja za 19% u kojem obimu mora ulagati pojačane napore u daljnjem životu (uz primjenu Balthazarovog pravila za ozljede koje obuhvaćaju više organskih sustava). Naruženje: postoperativni ožiljak medijane laparotomije (opisno naveden pod- status na str. nalaza 4.), predstavlja osnovu za naruženje srednjeg stupnja, povremeno i jasno vidljivog trećima. Tuđa pomoć i njega: nakon pretrpljenog traumatskog događaja, prema intenzitetu i tijeku liječenja zadobivenih ozljeda, procjenjuje se da je za obavljanje svakodnevnih primjerenih obaveza (npr. uobičajeni kućanski poslovi, pomoć pri pribavi hrane, prijevoz, osobna higijena te slične svakodnevne radnje), tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u opsegu od 3 sata dnevno tijekom 60 dana, a potom od dva sata dnevno tijekom daljnjih 15 dana .

8. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak psihijatrijske struke Elizabeta Dadić Hero uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju te zdravstveni karton od 31.01.2017. do 18.04.2023. 03.10.2019. F43.1 reakcije na teški stres, Uputnica psihijatru -27.11.2019. F43.1 Reakcije na teški stres, Th: Brintellix a 10 mg, Praxiten a 15 mg Nalazi specijaliste psihijatra22.10.2019. KBC Rijeka, Klinika za psihijatriju, Nalaz psihijatra Razlog dolaska: Pacijent dolazi u pratnji majke. Prilaže uputnicu LOM, dg.: F43.1.Negira ranije liječenje po psihiatru. Pacijent navodi da je 19. svibnja o.g. imao prometnu nesreću, u svojstvu vozača automobila (na radnom mjestu, taksist);drugi vozač (navodi da je taj bio alkoholiziran) udario u auto kojim je on upravljao.U nesreći je teško povrijeđen Procjena straha, Primarni strah se može definirati kao afektivni odgovor na neposrednu opasnost, dok se sekundarni strah javlja kasnije i zapravo rezultira iz jednog složenog odnosa u kojem sudjeluje cjelokupna ličnost sa svom dinamikom njezinih relacija i odnosa. Sekundarni strah predstavlja strah u širem smislu, odnosno prevladavajuće Strah se proživljava kroz nagonsko-- instinktivnu sferu kao i kroz instinktivnu sferu kao i kroz racionalnu. Intenzitet straha ovisi i o tijeku i ishodu liječenja. Obzirom na gubitak sjećanja za sam događaj koji traje i za pregleda i razgovora sa tužiteljem, isti nije doživio primarni strah. Sekundarni strah započinje već u vrijeme primarnog straha. Obzirom da da je dolaskom u KBC tužitelj bio dezorijentiran i nemiran osjećao je strah jakog intenziteta, kao i nakon 6 dana što je proveo u JIL--u kad je ekstubiran, a što je trajalo naredna dva dana do izlaska iz navedenog odjela. Strah srednjeg intenziteta trajao je tijekom hospitalizacije od 27.5.2019.-5.6.2019. (hospitalizacija na Zavodu za kardiotorakalnu kirurgiju).Strah blagog intenziteta trajao je do prvog javljanja psihijatru odnosno 22.10.2019.Smanjenje općeg životnog aktiviteta Nakon razgovora s tužiteljem dozna se da i danas osjeća nelagodu i izbjegava raskrižja, a radi čega je prestao biti vozač taksija. Hobi koji je ranije upražnjavao ronjenje na dah više ne može upražnjavati, jer nema snagu. To mu jako nedostaje jer ga je opuštalo. Radi ožiljka na trbuhu izbjegava plaže gdje se nalazi veći broj ljudi, razvija nelagodu. Povremeno opisuje i košmarne snove. Naruženje je srednjeg stupnja radi čega ima i psihičku trpnju. Obzirom na gore sve navedeno može se zaključiti da je kod tužitelja KP došlo do smanjena opće životne aktivnosti zbog štetnog događaja do 10%.

9. Usuglašavanje vještaka: U predmetu Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pn- 414/2022 vještaci traumatolog i psihijatar suglasni o visini SOŽA kako slijedi: vještak traumatolog 19% vještak psihijatar 10% Primjenom Balthazarove formule ukupna SOŽA je 24%.

10. Tužitelj na zaprimljeni nalaz i mišljenje prof.prim.dr.sc. Elizabeta Dadić-Hero, dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije ima primjedbe i istoga osporava budući da je isti nepotpun i nejasan i u suprotnosti s priloženom medicinskom dokumentacijom. U svom pisanom mišljenju vještak navodi da iz razgovora s tužiteljem zaključuje o urednom psihomotornom razvoju, da tužitelj ne boluje od prave i trajne duševne bolesti te se isto potvrđuje i uvidom u osobni zdravstveni karton iz kojeg je razvidno da nije tražio psihijatrijsku pomoć sve do 03.10.2019. Nadalje, vještak je mišljenja da tužitelj nije doživio primarni strah obzirom na gubitak sjećanja za sam događaj te da sekundarni strah započinje već u vrijeme primarnog straha. Tužitelj drži da je mišljenje vještaka s obzirom na zadobivene sve ozljede protivan pravilima struke i da je kod tužitelja bio prisutan i primarni strah. U odnosu na mišljenje glede straha srednjeg intenziteta i straha blagog intenziteta tužitelju je nalaz i nejasan i nepotpun. Vještak u svom mišljenju navodi da je strah srednjeg intenziteta trajao tijekom hospitalizacije od 27.5.2019. do 5.6.2019. (10 dana) i da je strah blagog intenziteta trajao prvog javljanja psihijatru odnosno 22.10.2019.. Tužitelj ukazuje da je prvo javljanje psihijatru bilo 03.10.2019., a pregled u Klinici za psihijatriju 29.10.2019.Stoga tužitelj ističe primjedbe i predlaže da se imenovani vještak očituje na iznesene primjedbe kako slijedi: Tužitelju je nejasno iz navedenog mišljenja i nalaza da li je tužitelj trpio strah od 5. 6.2019. do 22.10.2019. i ako da koji je to strah tužitelj trpio u navedenom razdoblju budući da u nalazu za navedeni period vještak nije iznio svoje mišljenje? Nadalje, da li okolnost izlaska tužitelja iz jednog u drugi odjel u bolnici s obzirom na okolnosti slučaja umanjili strah kod tužitelja odnosno da li je po vještaku tužitelj bio mirniji i više orijentiran, pa time trpio i strah slabijeg intenziteta? Da li je tužitelj s obzirom na sve zadobivene ozljede bio sposoban shvatiti značenje prelaska iz JIL odjela u odjel Zavoda za kardiotorakalnu kirurgiju? Da li činjenicom javljanja psihijatru, usprkos postojanju više posjeta psihijatru, što je vidljivo i iz medicinske dokumentacije, pa čak i preporuci psihijatra ambulantnog liječenja tužitelja po vještaku znači prestanak postojanja bilo kojeg oblika straha? Da li je kod tužitelja prestala briga za ozdravljanje u potpunosti? Da li je vještak uzeo u obzir da su ozljede tužitelja bilo takve da je tužitelju život bio ugrožen i da je tužitelj morao trpiti i primarni strah budući da jačina i duljina primarnog straha je uzrokovana težinom ozljeda i neposrednom ugroženosti života? Tužitelj je imao ugroženost za život svih 6 dana što je proveo u JIL-u, a primarni strah praktički prestaje nakon postavljanja dijagnoze. Vještak, i u pogledu zaključka da je došlo do smanjenja opće životne aktivnosti do 10%, nije cijenio sva ograničenja u životnim aktivnostima tužitelja niti činjenicu da nakon proteka vremena od pet godina ima još uvijek košmarne snove. Vještak nije cijenio sve posljedice zadobivenih povreda tužitelju i trajno smanjenje i otežano obavlja svakodnevne aktivnosti koje je prije nezgode obavljao s lakoćom. Kod tužitelja je nedvojbeno nastupio i gubitak životne radosti. Prethodna okolnost ima svoju potvrdu, jer je vrlo lako zaključiti da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda nema snagu koju je prije imao. Tužitelj je izgubio jedinu ugodnost u svom životu u slobodno vrijeme koju je imao i koja ga je veselila, a za kojom i danas pati Vještak navodi dalje da je naruženje kod tužitelja srednjeg stupnja radi čega ima psihičku trpnju. Vještak osim što nije konkretizirao kome, koliko i kada je vidljivo naruženje tužitelja, izostala je očito i ocjena tužiteljeva naruženja prilikom zaključivanja o stupnju smanjenja opće životne aktivnosti. Uzimajući u obzir sve navedeno a osobito karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio smanjenje opće životne aktivnosti do 10% koju je vještak zaključio je prenisko. Stoga tužitelj predlaže da se imenovani vještak očituje na iznesene primjedbe kako slijedi: Da li je prilikom izračuna smanjenja opće životne aktivnosti vještak obuhvatio sva ograničenja u životnim aktivnostima tužitelja, osobito gubitak bavljenja jedinog hobija u životu tužitelja? Da li je vještak cijenio ozljede kao i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio budući da se radi o teškim tjelesnim ozljedama? Da li je cijeno sve trajne posljedice koje tužitelj trpi i danas odnosno da i danas u obavljanju svakodnevnih radnji osjeća umor i nedostatak snage? Tužitelj na zaprimljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Daniel Rajačića, dr. med., specijalist opće kirurgije, subspecijalist traumatologije, iznosi primjedbe i istoga osporava samo u odnosu za fizičke bolove u nastavku kako slijedi: Vještak navodi da su zadobivene ozljede mogle rezultirati bolovima jačeg intenziteta sumacijskim tijekom 4 dana, bolovima srednjeg intenziteta tijekom 12 dana i bolovima blažeg intenziteta 90 dana. Tužitelj je iz predmetne nezgode zadobio ozljede lake naravi (otvorenu ranu vlasišta i oko lijevog oka, krvni podljev ispod čeonog tjemena) ali je zadobio i osobito teške tjelesne ozljede (razdor slezene, prijelom rebara od IV do XII, nagnječenje lijevog pluća). S obzirom na sve navedene ozljede a osobito činjenicu da je tužitelj pretrpio pored lakih ozljeda i osobito teške ozljede tužitelj predlaže da se vještak očituje na pitanja kako slijedi: Tužitelj je bio hospitaliziran 17 dana te se postavlja pitanje vještaku da li je moguće, a cijeneći sve ozljede tužitelja, da je još u vrijeme bolničkog liječenja prestao trpiti bolove srednjeg intenziteta? Da li navedene teške ozljede tužitelja s obzirom na karakter istih kao i njihovu brojnost bolovi jačeg intenziteta mogu trajati i da su trajali samo 4 dana? Da li tužitelj izlaskom iz bolnice nije trpio bolove srednjeg intenziteta? Slijedom svih iznesenih primjedbi tužitelja, predlaže se pozvati uvodno imenovane vještake da se prije svega pismeno očituju na iznesene primjedbe tužitelja, a potom pred sudom usmeno obrazlože svoje nalaz i mišljenje.

11. U pisanom očitovanju od 14. lipnja 2024. vještak traumatolog navodi da u cijelosti ustraje pri nalazu i mišljenju od 24. travnja 2024. a u odnosu na prigovor tužitelja iznosi: Tužitelj je tijekom predmetnog događaja zadobio teške tjelesne ozljede, Što je utvrđeno medicinskom dokumentacijom. Međutim, uzimajući u obzir prirodu ozljeda, bolan podražaj koji je uslijedio nakon predmetne traume odnosi se prvenstveno na cijeljenje laparotomijske rane i koštanu konsolidaciju prijeloma rebara. Isto prema kliničkoj praksi podrazumijeva period od šest tjedana do kompletne koštane sanacije prijeloma i cijeljenja mekih tkiva s regresivnim dinamikom osje6anja boli. Zahvat splenekomije mogao je rezultirati isključivo inicijalnom bolnošću prvenstveno zbog laparotomijskog zahvata, također lacerokonturna rana rezultirala je isključivo inicijalnim bolovima na osovi edema i hematoma u ranoj fazi ozljede. Za napomenuti je da je tužitelj je u prvotnom dijelu lije6enja bio analgosediran i strojno veniliran, u kojem je razdoblju kao i u daljnjem tijeku hospitalizacije medikamentozno kupirana hol. Ekstubacija je uslijedila šesti postoperativni dan što je uzeto u obzir pri sumacijskoj ocjeni intenziteta i trajanja postraumatske boli. U kasnije slijedu medicinske dokumentacije, pri pregledu abominalnog kirurga utvrđenja uredan klinički status abdomena, u cijelosti bez palpatome bolnosti te uredno cijeljenje laparotomijske rane. Također pregledom torakalnog kirurga verificiran je uredan intratorakalni oporavak. Prema gornjoj dokumentaciji spisa i temeljem klini6ke prakse, u predmetnom štetnom događaju sumacijska procjena intenziteta i trajanja boli primjerena je prirodi ozljede i objektivno procijenjena u skladu s pretrpljenim tegobama.

12. U pisanom očitovanju od 9. srpnja 2024. vještak psihijatar očituje se da tužitelj prilikom opisa samog događaja( prometne nesreće) ističe kako se događaja ne sjeća, a što je opisano u medicinskoj dokumentaciji. Prvo sjećanje je buđenje i majka kraj njega i strah jakog intenziteta je trajao od buđenja te tijekom boravka na JIL-u ( bio humano fiksiran jer je bio nemiran, prikopčan na aparate i infuzije). Premještajem na odjel gdje nema takvih intenzivnih zahvata, i gdje pacijenti nisu prikopčan na aparate, strah i zabrinutost postaje manji. Strah srednjeg intenziteta trajao je tijekom hospitalizacije 27.5.2019.-5.6.2019. (hospitalizacija na Zavodu za kardiotorakalnu kirurgiju. Strah i zabrinutost blagog intenziteta trajali su do javljanja psihijatru 22.10.2019. ( po dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji). Odlaskom kod psihijatra tužitelj dobiva medikaciju, koja djeluje na tjeskobu, anksioznost i nemir, odnosno sam strah. Na prigovor glede SOŽ-e ističe da je sve opisala i navela u nalazu i mišljenju. Spominjući tešku tjelesnu ozljedu i SOŽ-u ističe da je teška tjelesna ozljeda u domeni vještaka traumatologa. Vještak cijeni sve što tužitelj ne može, ali isto tako cijeni što sve tužitelj može u svakodnevnom životu. Za naglasiti je da isti uredno upravlja motornim vozilom, a da tjeskobu koju navodi tužitelj prilikom prolaska raskrižja adekvatno kontrolira jer naravno isto prođe. I na koncu nalaz je napravljen po pravilima struke i uz primjenu važećih tablica za tjelesno i psihička oštećenja.

13. Tuženik u svojim primjedbama ističe da nije priložen karton liječnika opće prakse kojeg su vještaci imali na uvid pa se moli dostava istog ili da se tuženiku barem omogući uvid u istog. Također, vještak psihijatar ima dodatnu dokumentaciju u koju tuženik nije imao mogućnosti uvida. Iz ocjene vještaka kirurga nije razvidno kojim postotkom ocjenjuje pojedine posljedice, te kojom metodologijom dolazi do ukupne ocjene pa se predlaže da isti specificira ocjenu. Konkretno, koji postotak „otpada“ na odstranjenje slezene, a koji na ozljedu prsnog koša? Ukupna ocjena nije matematički zbroj pojedinačnih postotaka, niti se do nje dolazi tako da se zbroje pojedinačni postoci i onda zbroj umanji za nešto sitno. Vještak kirurg predugo cijeni bolove. Tužitelj da nije imao 24-satne bolove kroz 3,5 mjeseca, kako to predugo ocjenjuje vještak. Iz medicinske dokumentacije je razvidno kako je liječenje tjelesnih ozljeda završilo 51. dan nakon nezgode, a ni do tada tužitelj nije imao 24-satne bolove. Stoga je nejasno i ne preispitivo kako vještak utvrđuje čak 106 dana 24-satnih bolova? Nije sporno da je tužitelj imao povremene bolove tijekom liječenja, ali, bolove valja promatrati kumulativno (zbrojno, sumarno). Kumulativno znači da se navede koliko su bolovi trajali kroz dan pa se to zbroji i „pretvori“ u dane. Bolovi nisu trajali 24 sata dnevno, već samo povremeno tijekom dana. Bolove valja promatrati uzimajući u obzir utjecaj analgetika (lijekovi koji uklanjaju bol), činjenicu da osoba mora ponekad i spavati, a tada nema svjesni osjet boli, zatim činjenicu da obrada i šivanje rane traje nekoliko minuta, a ne 24 sata itd. Tužitelj nije nosio gips imobilizaciju, tužitelj nije provodio fizikalnu terapiju. Operacija je bila na dan nezgode. Postavlja se pitanje za vještaka koliko na dan su trajali bolovi? Kako je vještak došao do svoje ocjene? Tužitelj je jake bolove trpio na dan operacije, srednje bolove trpio je par dana nakon jakih, a nakon toga je mogao imati povremene slabe bolove, koje valja promatrati kumulativno (zbrojno, sumarno).Osim toga, povremeni bolovi sastavni su dio postotka. Tuženik moli vještaka da se izjasni - koliko na dan su trajali bolovi u svakom pojedinom vremenskom razdoblju? A nakon toga da ocjenu transparentnih kumulativnih (zbrojnih, sumarnih) bolova. Usporedbe radi, tuženik prilaže europsku sudsku praksu, gdje je austrijski vještak detaljno obrazložio kako se transparentno kumulativno (zbrojno, sumarno) obračunavaju bolovi, promatrajući koliko sati na dan su trajali. Radilo se o vrlo teškoj politraumi s nekoliko operacija i dugotrajnim liječenjem (operacija slezene, prsišta, naknadno operacija zdjelice i lumbalne kralježnice, dugotrajna fizikalna). Analogno je i za strah. Vještak je previsoko ocijenio tuđu pomoć. Tužitelj nije trebao svakodnevnu tuđu pomoć 3 sata dnevno jer je to tuđa pomoć koju treba osoba u invalidskim kolicima, a tužitelj je bio samostalno pokretan uz urednu funkciju ruku i nogu, nije nosio gips imobilizaciju, nije hodao sa štakama i mogao je samostalno obavljati osobnu higijenu i sve fiziološke potrebe. Pojačani napori koje je ulagao ne smiju biti dio ocjene tuđe pomoći. Prijevoz i pribava hrane nisu bili svakodnevni. Tužitelj nije trebao svakodnevnu tuđu pomoć kroz 2,5 mjeseca. Tuđa pomoć se ne ocjenjuje za boravak u bolnici, a tužitelj je do 05.6.2019. boravio u bolnici. Nakon otpusta iz bolnice tužitelj ima liječenje cca mjesec dana do 09.7.2019. (kontrole kirurga i pulmologa). Ne može svakodnevna tuđa pomoć biti ocijenjena dulje nego aktivno liječenje. U potpunosti je neprihvatljiv postotak ocijenjen po psihijatru. Nije sporno da je nezgoda bila stres i uzrokovala prolazni psihički dizbalans. Tužitelj u zadnje ČETIRI godine da NEMA NIJEDAN pregled psihijatra. Zadnji pregled psihijatra bio je 3. 6.2020. Tužitelj u zadnje ČETIRI godine NIKAD VIŠE nije otišao na kontrolu psihijatra – iako je bio naručen za 7. 8.2020. u 11 sati – pa je očito nastupio oporavak Tužitelj NE UZIMA psihijatrijske lijekove. Tužitelj ima važeću vozačku dozvolu bez ograničenja. Tužitelj se ni općoj praksi ne žali na bilo kakve daljnje psihičke tegobe. Postavlja se pitanje na temelju čega vještak donosi zaključak o postojanju bilo kakvog smanjenja životnih aktivnosti s psihijatrijskog aspekta? Da je nezgoda dovela do trajnog psihičkog poremećaja, tužitelj bi nastavio psihijatrijsko liječenje i otišao na preporučenu kontrolu psihijatra, a to u zadnje 4 godina nije bio slučaj. Da ima trajnu prometom uzrokovanu psihijatrijsku bolest, njegova vozačka dozvola bila bi proglašena trajno nevažećom, a to ovdje nije slučaj.

14. U pisanom očitovanju na primjedbe tuženika od 30. listopada 2024. vještak traumatolog u cijelosti ustraje pri nalazu i mišljenu od 24. travnja 2024. Izračun SOŽA temelji se na medicinskoj dokumentaciji i kliničkom iskustvu kojima se prema individualnim karakteristikama tužitelja procjenjuju trajne posljedice ozljeda: -gubitka krvotvomog organa Zbog višestrukih razdora i hematoma slezene-nalaz MSCT-a 19.52019VI'IID 23.5.2019. -serijskog prijeloma devet rebara s pneumotoraksom/pneumocelom/obostranom kontuzijom pluća/supkutanim emfizemom-nalaz MSCT-a 19.5 2019. Izračun također uvažava i okvirne kriterije Orijentacijskih medicinskih tablica za procjenu SOZA: -serijski prijelom rebara (tri ili vide) uz pneumotoraks bez poremećaja plućne funkcije 10 %. -gubitak slezene iznad 20 god.10%. Prilikom izračuna ukupnog postotka SOZA ispravno je primijenjeno Balthazarovo pravilo za ozljede koje obuhva6aju vile organskih sustava. BOL je procijenjena objektivno prema intenzitetu i tijeku cijeljenja ozljeda i izražena sumaciiski u ukupnom trajanju kontinuiranog bolnog podražaja kroz faze sanacije povrede. Izračun uvažava period intubacije i analgosedacije. Nakon inicijalne kontinuirane boli jačeg i srednjeg intenziteta u akutnoj fazi ozljede patološka pokretljivost rebara na mjestu prijeloma, kontinuirana bol tijekom respiracije, fraktumi hematom, edem mekih tkiva, inflamatorna posttraumatska reakcija, bol nakon laparotomijskog zahvata ), u kasnijem slijedu te po završetku radioloifeog praćenja ko5tane konsolidacije, kontinuirani bolan podražaj slabijeg intenziteta odnosi se dominantno na pregradnju koštanog kalusa nakon serijske frakture lv-XII rebra. Bolovi povremenog karaktera ulaze u izračun SOŽA. TUĐA POMOC za obavljanje svakodnevnih nužnih radnji nakon hospitalizacije. u skladu je s dinamikom postraumatske boli i dinamikom tjelesnog oporavka te podrazumijeva vremensko razdoblje poštede tjelesnog naprezanja (mirovanja) tijekom sanacije višestrukih prijeloma i cijeljenja laparotomijske rane te vremensko razdoblje tjelesnog zamora nakon gubitka krvotvomog organa tijekom perioda uspostave hematopoetskih kompenzacijskih mehanizama.

15. U pisanom očitovanju na primjedbe tuženika od 19. studeni 2024. vještak psihijatar u cijelosti ustraje pri nalazu i mišljenu od 24. travnja 2024., te navodi da je SOŽ-a je cijenjena po psihijatrijskim smetnjama. Nisu se duševne boli cijenile dva puta kako navodi tuženik. Pitanja koja se odnose na usporedbu s drugim ( različitim) vještačenjima i ne iščitava direktno pitanje. O načinu eventualnog produžavanja vozačke dozvole ( koju jedino u RH može dozvoliti ili osporiti je medicina rada a ne psihijatar) nema saznanja . Konstatacija tužitelja-ne uoči postavljeno pitanje. S medicinske strane upit se postavlja medicini rada a ne psihijatru. Naime jedino medicina rada može procijeniti obzirom na psihofizičko stanje osobe njezine vozačke sposobnosti. U bolnici ( tijekom hospitalizacije) tužitelj je imao cijelo vrijeme strah, dok kasnije je strah bio prisutan veći dio dana. Poduka o kumulativnom-nema postavljenog pitanja. Odgovoreno u pitanju 33., ali u bolnici ( tijekom hospitalizacije) tužitelj je imao cijelo vrijeme strah, dok kasnije je imao veći dio dana. Tuženik navodi vlastitu procjenu straha-isto ne može komentirati jer je procjenu straha navela ranije u nalazu i mišljenju i ostaje kod iste.. Dijelovi sudskih odluka i druga vještačenja, koja ponovno ističe ne može komentirati, osim navesti da su ih sačinili vještaci drugih medicinskih struka( neurolog, neurokirurg i spec.sudske medicine) a ne psihijatri. Ponovna usporedba različitih vještačenja a po vještacima drugih struka a ne psihijatra, što ponovno ne može komentirati.

16. U usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja na ročištu od 27. veljače 2025. vještak Daniel Rajačić, u odnosu na primjedbe pun. tuženika navodi prema kriterijima orijent. med. tablica 10% SOŽA odnosi se na serijski prijelom rebara 3 ili više, uz pneumo toraks bez poremećaja plućne funkcije. 10% na gubitak slezene iznad 20 godina. Primjenom Baltazarove formule što je ispravan način izračuna za ozljede koje obuhvaćaju više organskih sustava bez zbrajanja pojedinačnih postotaka ukupno SOŽA s traumatološke strane iznosi 19%. Vještak napominje kako su tablice neobvezujuće i okvirne za opću populaciju. Izračun SOŽA temelji se na kliničkoj procjeni uvažavajući i orijentacijske kriterije i individualne karakteristike tužitelja. postoci iz tablica čine donju granicu SOŽe. Tužitelj je uz životno ugrožavajuću ozljedu slezene zadobio i ekstenzivnu ozljedu prsnog koša. Serijski prijelom čak 9 rebara s razdorom i obostranom kontuzijom pluća. Ocjena boli odnosi se na podražaj koji se javlja nakon laparatomijskog zahvata te dominantno na bol koja prati cijeljenje serijskog prijeloma rebara i pregradnju koštanog kausa u posljednjoj fazi. Bol je iskazana kumulativno pretvorena u dane i umanjena za očekivano trajanje dnevnog ciklusa spavanja tijekom kojeg tužitelj nije ili je osjećao bol na poticajnoj razini. Ukupan broj bolnih dana umanjen je za 4 dana inkubacije i analgosedacije u JLO. Analgetici koji su propisivani nakon eksubacije mogli su tek u manjem dijelu kubirati ostomatsku bol uzimajući u obzir intenzitet ozljede. Procjena potrebe za tuđom nestručnom pomoći zbog tjelesnog zamora nakon gubitka krvotvorne funkcije slezene te zbog potrebe za mirovanjem nakon serijskog prijeloma rebara isključivo se odnosi na razdoblje nakon hospitalizacije. Tijekom tjelesnog oporavka tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć za uobičajene svakodnevne radnje koje je prethodno samostalno obavljao. Procjena tuđe pomoći vrši se prema prirodi i intenzitetu ozljede te očekivanom tijeku oporavka za dostatno samostalno funkcioniranje. Kako je nemoguće taksativno zbrojiti sve radnje koje je tužitelj bio u potrebi obavljati tijekom višemjesečnog oporavka procjenu je moguće vršiti sukl. intenzitetu pretrpljenih ozljeda prema kliničkom iskustvu. Na upit pun. tužitelja a imajući u vidu da je vještak se već pisanim putem očitovao na primjedbe tužitelja vezano uz trajanje bolova jakog int. u trajanju od 4 dana, a imajući u vidu da vještak navodi da je potrebno 6 tjedana za oporavak kod ove vrste ozljede je li vještak i nadalje ustraje kod takve ocjene trajanja bolova jakog int. vještak navodi da ustraje imajući u vidu kliničku sliku tužitelja a da je bolove cijenio u daljnjem tijeku kao srednjeg i blažeg int.

17. U usmenom pojašnjenju nalaza i mišljenja na ročištu od 20. ožujka 2025. vještak prof.prim. dr.sc. Elizabeta Dadić-Hero u cijelosti ustraje kod nalaza i mišljenja od 24. travnja 2024. kao i kod pisanog očitovanja od 9. srpnja i 17. studeni 2024., na istaknute primjedbe stranaka.Na upit pun. tužitelja da je u primjedbi od 14. lipnja 2024. vještak u svom pisanom očitovanju od 9. srpnja 2024. u odnosu na primjedbu tužitelja koji je intenzitet straha koji je tužitelj trpio od 5. lipnja 2019. do 22. listopad 2019., vještak odgovara da obzirom na navodi da sam na listu 15 zajedničkog nalaza i mišljenja od 24. travnja 2024. odgovorila da strah srednjeg intenziteta trajao je od 27. svibnja 2019. do 5. lipnja 2019. Od tada pa do javljanja psihijatru 22. listopada 2019. postojao je strah blagog intenziteta veći dio dana kod tužitelja. Na upit pun. tuženika je li vještak prilikom ocjene SOŽA uzela u obzir i činjenicu koju navodi u nalazu a to je da se tužitelj više ne može baviti ronjenjem odg. vještak da je uzela u obzir cjelokupno stanje tužitelja pa i navedeno. Na daljnje pitanje a vezano uz ronjenje na dah navodi da se kojim slučajem radilo o osobi koja se bavi odnosno profesionalno bavi ronjenjem postotak SOŽE bio bi značajno veći nego što je kod tužitelja. Takva osoba više ne bi mogla obavljati svoje zanimanje. Na daljnji upit pun. tuženika može li vještak u postotku navesti koja je procjena i koliko ovaj element nemogućnosti ronjenja na dah sudjeluje u ocjeni od 10% koliko je vještak navela da je smanjenje životne aktivnosti tužitelja, vještak odgovara: Na tako postavljeno pitanje izvađeno iz konteksta cjelokupnog funkcioniranja nije moguće odgovoriti nego ističe da se ovdje tužitelj liječio od reakcije na teški stres a sve nakon stanja po politraumi. Na daljnji upit pun. tuženika je li teški stres kod tužitelja prolazno stanje, vještak odgovara: Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da tužitelj je sklon umanjivati svoje psihičko stanje a to se vidi u učinjenom psihološkom testiranju što je zabilježio i psihijatar, a psihološko testiranje je učinjeno 30. listopada 2019. Upravo radi svojih karakteristika ličnosti njegovo psihijatrijsko liječenje je trajalo određeni vremenski period. Svaka trauma (ne stres) ostavlja posljedicu na psihičko stanje. Na daljnji upit pun. tuženika je li i navod vještaka u nalazu i mišljenju kako naruženje srednjeg stupnja tužitelja ima i psihičku trpnju i je li i isto uzeto u obzir u stavku smanjenja životne aktivnosti vještak odgovara da s obzirom na izgled ožiljka kako je i navela isto predstavlja psihičku trpnju te je i uzeto u obzir prilikom SOŽE. Pa na upit može li navedeno prikazati u postotku u kojem omjeru isto sudjeluje u stupnju smanjenja životne aktivnosti od 10%, vještak odgovara: Na navedeno pitanje ne može se očitovati, jer vještak psihijatrijske struke prilikom smanjenja životne aktivnosti sagledava cjelokupnu sliku pacijenta, pa ističe neovisno što je vještak traumatolog tužitelj trpio sa svoga aspekta, nemogućnost vršenja hobija, ožiljak i sl., vještak psihijatar sa svog aspekta sagledava sve cjelokupne posljedice koje tužitelj trpi. Pun. tuženika ističe kako niti tužitelj u svom iskazu ne navodi manjak prijatelja, te ističe kako vještak psihijatar ponavlja tegobe koje je istaknuo vještak traumatolog. Ističe kako je naruženje stavka sama za sebe, te se kao takva ima cijeniti, te smatra da se radi o preklapanju kada vješta istu vrjednuje kod stavke smanjenja životne aktivnosti. Vještak odgovara: Obzirom da je tužitelj rekao da ga ponekad ožiljak zateže ili svrbi vještak psihijatar, odnosno nije cijenila tu njegovu pritužbu nego je uzela u obzir slijedeće da izgled ožiljka kod tužitelja stvara nelagodu radi čega je sklon da izbjegava plaže a što je navela na listu 13 nalaza i mišljenja.

18. Sud je odbio izvesti dokaz vještačenjem po drugom vještaku psihijatru. Ovo jer je vještak nalaz i mišljenje obrazložila detaljno, kao i primjedbe tuženika otklonila u odnosu na svaku relevantnu primjedbu, odnosno vještaci otklonili sve primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje.

19. Ovaj sud prihvaća logičnim obrazloženje vještaka da prilikom smanjenja životne aktivnosti ima sagledati cjelokupnu sliku pacijenta, i sve posljedice u kojima se smanjenje životne aktivnosti sagledava, pa tako i nemogućnost bavljenja hobijem, postojanje ožiljka, kao i sve druge tegobe koje tužitelj trpi iz psihičke sfere štete. Vještak psihijatar sa svog gledišta sagledava sveobuhvatno posljedice koje tužitelj trpi, pa tako i izgled ožiljka koji čini psihičku trpnju tužitelju i utječe na SOŽA-u. Činjenica da je ožiljak vrednovan i kroz naruženje, ne može umanjiti to da postojanje ožiljka kod osobe utječe i na stupanj smanjenja životne aktivnosti ( u vidu psihičke trpnje), kako je to i vještak vrednovala u nalazu i mišljenju, pa se ne radi o preklapanjima , ili o dvostrukoj šteti, kako to smatra tuženik.

20. I u odnosu na ocjenu stupnja naruženosti, sud prihvaća ocjenu vještaka da se radi o srednjem stupnju naruženosti, jer postoperativni ožiljak medijane laparotomije predstavlja osnovu za naruženje srednjeg stupnja, povremeno i jasno vidljivog trećima. Činjenica da se takav ožiljak uočava samo u ljetnim mjesecima, ne umanjuje ocjenu stupnja naruženosti, niti ovisi o okolnosti koliko je ( trećih) osoba na plaži, manje ili više. Činjenica jest da u ljetnim mjesecima ožiljak jest vidljiv trećim osobama, pa imajući u vidu da postojanje ožiljka ima utjecaj na vanjski izgled osobe i dojam o sebi, sud ne prihvaća primjedbe tuženika opravdanim.

21. Konačno, i stupanj manjenja životne aktivnosti vještaci su obrazložili detaljno i dali valjane razloge navedenog kriterija štete, pri čemu protivno navodima tuženika, iz mišljenja vještaka ne proizlazi da je u obzir uzela samo nemogućnost bavljenja hobijem- ronjenje, već je navela u čemu se sve sastoji smanjenje životne aktivnosti tužitelja ( osjeća nelagodu i izbjegava raskrižja, a radi čega je prestao biti vozač taksija, hobi koji je ranije upražnjavao ronjenje na dah više ne može upražnjavati, jer nema snagu, radi ožiljka na trbuhu izbjegava plaže gdje se nalazi veći broj ljudi, razvija nelagodu, povremeno i košmarne snove), pa dakle, očito je da je vještakinja cijenila sve okolnosti koje utječu na stupanj smanjenja životne aktivnosti.

22. Traženje tuženika da se vještak decidirano izjasni o postotku koji otpada na trpnju zbog ožiljka, u odnosu na ukupno utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti koji utvrđuje taj vještak, po ocjeni ovog suda zapravo je zahtjev da vještak iznese matematički izračun, a koji ipak nije realno za očekivati da se naznači. Vještak je iznijela detaljne i logične razloge zbog kojih ocjenjuje stupanj smanjenja životne aktivnosti u određenom postotku, i to u njihovoj sveukupnosti, te je takvo mišljenje vještaka moguće ispitati, jer isti sadrži jasne razloge koje stranke mogu osporavati ( trajanje i intenzitet straha, nelagoda anksioznost i tjeskoba koju trpi tužitelj i regulira medikamentima, prestanak bavljenja hobijem - ronjenje na dah , zatim da zbog ožiljka na trbuhu izbjegava plaže košmarni snovi..), međutim ovaj sud primjedbe stranaka na nalaz vještaka ne nalazi osnovanim.

23. I vještak traumatolog otklonio je primjedbe stranaka pri čemu se ističe da protivno navodu tuženika, spisu prileži zdravstveni karton tužitelja, te je nalaz i mišljenje sačinjen po uvidu u dokumentaciju koja prileži spisu, i u koju su svi sudionici u postupku imali pravo uvida. Zahtjev tuženika da vještak kirurg u brojčanom postotku naznači koji postotak stupnja smanjenja životne aktivnosti „otpada“ na odstranjenje slezene, a koji na ozljedu prsnog koša nije prihvatljiv, jer se ocjena štete po tom kriteriju ne može sagledati kroz matematički izračun, već konačni matematički postotak služi isključivo kao orijentir prilikom dosude pravične novčane naknade, a na vještaku je da obrazloži u čemu se takav stupanj smanjenja životne aktivnosti sve očituje. Vještak je jasno i stručno iznio svoj nalaz u pogledu svih posljedica koje tužitelj trpi kao posljedicu štetnog događaja, koje mišljenje se može ispitati i podložno je prosudbi i preispitivanju, te sadrži jasne i logične razloge.

Pri tome je razvidno da u istaknutim primjedbama, tužitelj smatra da su štetne posljedice koje tužitelj trpi ocijenjene preniskog trajanja i intenziteta, dok tuženik smatra da su previsoko vrednovane, ali sud ne nalazi da takve primjedbe stranaka imaju uporišta u činjenicama koje iznose.

24. Oba su vještaka dala jasne i logične razloge o svakom pojedinom kriteriju štete koju je trpio tužitelj i svemu u čemu se takve posljedice očituju, bolovima, strahu, smanjenju životne aktivnosti, potrebi za tuđom pomoći i njegom, kao i naruženju koje bi bilo posljedica ozljede zadobivene u predmetnoj nezgodi.

25. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u iznosu od 4.481,56 eura , dok nije osnovan u iznosu 6.136,26 eura (preko iznosa od 4.481,56 eura do 10.617,82 eura), iz razloga ako slijedi.

26. U postupku nema spora o tome da je odštetni zahtjev tužitelja upućen 16. srpnja 2021 ., da je liječenje tužitelja okončano 9. srpanj 2019. vezano uz nezgodu od 19. svibanj 2019. , a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. prosinca 2022.

27. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare podnošenja tužbe, jer nema spora da je tuženik u mirnom postupku po odštetnom zahtjevu od 16. srpanj 2021. isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 34.500,00 kn 26. listopada 2021., čime je prekinuta zastara i zastarni rok od tri godine počeo teći iznova.

28. Odredbom čl. 240 ZOO-a propisano je u st. 1 da zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a st. 2 da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

29. Stoga, od dana kad je isplaćen novčani iznos štete tužitelju 26. listopada 2021. pa do dana podnošenja tužbe, zastarni rok od tri godine od saznanja za štetu i štetnika nije protekao, kao niti objektivni zastarni rok od 5 godina od dana štetnog događaja 19. svibanj 2019., te ovaj sud ocjenjuje da zastara nije nastupila.

30. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Daniela Rajačića i doc. dr. sc. KPI kao i pismeno i usmeno pojašnjenje nalaza i mišljenje kao jasan, objektivan i u skladu s pravilima struke.

31. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

32. U odnosu na visinu štete neimovinsku i imovinsku sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem, kao i saslušanjem tužitelja, te ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđuje sve štetne posljedice koje je tužitelj trpio vezano uz štetni događaj od 19. svibanj 2019.

33. Imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova koje je tužitelj trpio u svezi s štetnim događajem, teške ozljede koje je zadobio i to, ruptura slezene, Višestruki prijelomi rebara lijevo IV-XII, Kontuzija pluća sa pneumocelom i pneumotoraksom lijevo, Lacerokontuzna rana vlasišta i periokularnog područja lijevo, Kvalifikacija ozljeda: zbirno, teške tjelesne ozljede , zatim da je trpio bolove jačeg intenziteta sumacijski tijekom 4 dana u neposrednoj akutnoj fazi po ozljedi, bolovi srednjeg intenziteta sumacijski tijekom 12 dana, te u subakutnoj fazi ozljede bolovi blažeg intenziteta sumacijski tijekom 90 dana. Bolovi povremenog karaktera ulaze u brojčani iskaz trajnog umanjenja životnih aktivnosti, zatim da tužitelj nije doživio primarni strah, a da je osjećao strah jakog intenziteta, oko 8 dana, strah srednjeg intenziteta oko 10 dana, te strah blagog intenziteta oko pet mjeseci, zatim da je stupanj smanjenja životne aktivnosti procijenjen u omjeru od 24 %,(objedinjena ocjena smanjenja životne aktivnosti s obzirom na kirurga ortopeda 19 %, dok psihijatrijske smetnje čine 10 %, SOŽE), da je tužitelj stradao u dobi od 52 godine, kao i da se smanjenje životne aktivnosti tužitelja očituje u trajnim posljedicama gubitka slezene te serijskom prijelomu rebara s kontuzijom pluća/pneumotoraksom, da s tim u vezi tužitelj mora ulagati povećane napore, da se radi o ozljedama koje obuhvaćaju više organskih sustava, da osjeća nelagodu i izbjegava raskrižja, te je prestao obavljati posao vozača taksija, ne bavi se hobijem- ronjenje na dah,radi ožiljka na trbuhu izbjegava plaže je jer ga je opuštalo, proživljava košmarne gdje se nalazi veći broj ljudi, razvija nelagodu, povremeno i košmarne snove), zatim cijeneći stupanj naruženosti u vidu postoperativnog ožiljka medijane laparotomije – rez trbušne šupljine kao naruženje srednjeg stupnja, povremeno i jasno vidljivog trećima, kao ožiljak uočljiv u ljetnim mjesecima, ovaj sud utvrđuje da tužitelju po osnovi pretrpljene neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 9.600,00 eura, temeljem čl. 1100. ZOO-a, kao i da je tužitelju tuđa nestručna pomoć bila potrebna u trajanju cca 210 sati (3 sata x 60 dana plus 2 sata x 15 dana), pa ovaj sud utvrđuje da tužitelju na ime tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.050,00 eura (210 h x 5,00 eura), sve temeljem odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, odnosno sveukupno 10.650,00 eura.

34. Stoga je temeljem odredbe čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 10.650,00 eura koliko pripada tužitelju na ime pravične novčane naknade, pa umanjeno za stupanj suodgovornosti od 15% doprinosa tužitelja nastanku štete zbog nekorištenja pojasa, tužitelju pripada pravo na iznos od 9.052,50 eura. Imajući u vidu da da je tuženik već isplatio tužitelju iznos od 4.570,94 eura (26. listopada 2021), valjalo je tužitelju dosuditi novčani iznos od 4.481,56 eura ( 9.052,50 eura -4.570,94 eura) , te djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i presuditi kao u točki I. izreke presude.

35. Preostali zahtjev za nadoknadu štete u iznosu od 6.136,26 eura (preko iznosa od 4.481,56 eura do 10.617,82 eura valjalo je odbiti i presuditi kao u točki III. izreke presude.

36. Odredbom čl. 1103 ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

37. Tužitelj je odštetni zahtjev podnio tuženiku 16. srpnja 2021., dok je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju utvrdio da je liječenje tužitelja dovršeno 9. srpanj 2019. kada je stanje tužitelju definirano, pa tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete počevši od 16. srpnja 2021, dakle od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kako to potražuje tužitelj.

38. Sud je odmjerio tužitelju parnični trošak razmjerno uspjehu u sporu, i to u omjeru od 63,50 %, ( osnova zahtjeva 85% ( 100 % umanjeno za suodgovornost od 15%) i visina zahtjeva 42% ( dosuđenih 4.481,56 / sa utuženih 10.617,82 eura)) vrednujući djelomičan uspjeh stranke u sporu , a imajući u vidu legitimna očekivanja tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe. Naime, imajući u vidu ( Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pročišćeni tekst MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), i to čl. 6 prema kojoj svaka stranka ima pravo na pristup sudu, da je tužitelj radi ostvarenja svojeg prava na novčanu naknadu štete od tuženika morao ustati tužbom pred sudom, da je tuženik tijekom postupka osporavao visinu štete, kao i da je tužitelj morao predložiti medicinsko vještačenje i saslušanje tužitelja kao stranke radi utvrđenje visine štete koju je tuženik osporavao tijekom cijelog postupka, pa ovaj sud ocjenjuje opravdanim dosuditi tužitelju trošak srazmjerno uspjehu u sporu od 63,5%.

39. Kako bi ostvario svoj zahtjev, tužitelj je morao podnijeti tužbu, te su po ocjeni ovog suda opravdani troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, jer u protivnom ne bi došlo do donošenja obvezujuće sudske odluke. Stoga tužitelj ima pravo i na nadoknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku ( srazmjerno uspjehu u sporu od 63,5 %).

40. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u omjeru od 63, 5%.i to trošak sastava tužbe i odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura svaki (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na pet ročišta u iznosu 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 14. lipanj 2024., u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1 Tarife), podnesak od 13. prosinac 2022., 20. ožujak 2024. 20. ožujak 2024 i 15. svibanj 2024 u iznosu od ukupno 150,00 eura ( Tbr. 8 t 4 tarife) uvećano za pdv 25% ( 387,50 eura), kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 76,32 eura, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 76,32 eura, sve razmjerno uspjehu u sporu 1.327,24 eura ( 63,50 % od 2.090,14 eura) , dok mu je u cijelosti priznat trošak predujma za medicinsko vještačenje i pribavu zdravstvenog kartona u iznosu od 862,99 eura, odnosno parnični trošak u iznosu od 2.816,25 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude

41. Tuženiku je temeljem odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u omjeru od 36,5 %,( osnova zahtjeva 15% i visina zahtjeva 58 % i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na pet ročišta u iznosu 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 18. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1 Tarife), uvećano za pdv 25% (350,00 eura), kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 76,31 eura, sve razmjerno uspjehu u sporu 638,75 eura ( 36,50 % od 1.750,00 eura).

42. Trošak prema uspjehu u sporu tužitelja i tuženika valjalo je prebiti i dosuditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.177,50 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.

43. U preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu parničnog troška kao previsoko postavljen i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbijen, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki III izreke presude.

44. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

45. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

46. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

U Rijeci 7. svibnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika