REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1489/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Sanjin Jurmić, odvjetnik iz Rijeke, protiv prvotuženika SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Petar Ćubela, odvjetnik iz Zagreba i drugotuženika HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa Irena Stojčić Mureta, odvjetnica u Crikvenici, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2599/2024-3 od 24. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-299/2019-30 od 8. travnja 2024., u sjednici održanoj 7. svibnja 2025,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2599/2024-3 od 24. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-299/2019- 30 od 8. travnja 2024.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije podnosi pet pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i to na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP uz tvrdnju da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljici povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2599/2024-3 od 24. rujna 2024. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Polazeći od odredbe čl. 387. ZPP i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prvim, četvrtim i petim postavljenim pitanjem predlagatelj ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP jer i u slučaju postojanje takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje odgovor na postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a niti je o tim pitanjima u odlukama na koje se poziva tužiteljica (Rev-836/2022-2, Revd-1184/2023-2) izraženo suprotno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju revizijskog suda.
4.2. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
5. Pogrešno je i shvaćanje tužiteljice da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenih pitanja.
6. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki 1. izreke rješenja.
7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
7.1. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presude te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sporu ne znači da su njoj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuju dokaze od tužiteljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
7.2. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.
8. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U ovim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično i pošteno suđenje.
9. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je odlučeno kao u točki 2. izreke rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
