Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1364/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejvid Kazalac, odvjetnik u Poreču, protiv tuženice EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik u Labinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-486/2023-12 od 10. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-486/2023-12 od 10. siječnja 2024., u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 21.917,84 eura sa zateznim kamatama koje teku

-na iznos od 19.775,69 eura od 11. siječnja 2022. do isplate i to od 11. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena,

-na iznos od 2.142,69 eura od 24. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana, te u odluci o troškovima postupka u točkama II. i IV. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženice i preinačava pobijana presuda u dijelu točke I. izreke kojim je tužitelju priznat više zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.142,69 eura za razdoblje od 11. siječnja 2022. do 23. svibnja 2022. te u tom dijelu odbija njegov zahtjev kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 21.917,84 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. siječnja 2022. do isplate (točka I.) te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.132,06 eura (točka II.), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka III.) kao i zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti (točka IV.).

2.Protiv citirane odluke žali se tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP). Žalbeni je prijedlog preinačiti prvostupanjsku presudu i zahtjev tužitelja odbiti.

2.1.Na žalbu je odgovorio tužitelj predlažući je odbiti.

3.Žalba nije osnovana u odnosu na glavno potraživanje/dosuđenu glavnicu, dok je djelomično osnovana u odnosu na tijek dosuđenih kamata.

4.Pobijana odluka je ispitana u smislu odredbe članka 365.stavak 2. ZPP te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Također pobijana presuda nije opterećena niti bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ili članka 354. stavak 1. u svezi sa člankom 221.a ZPP-a, na što neosnovano sadržajem žalbe ukazuje tuženica, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nisu povrijeđena ni pravila o teretu dokazivanja.

5.Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica vrati pozajmljeni iznos od ukupno 21.917,84 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. siječnja 2022.

6.Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud u bitnome utvrdio slijedeće:

-kako je tužitelj posudio (dalje u tekstu ispravno: pozajmio) tuženoj iznos od 149.000,00 kn, preračunato u valutu Eur po fiksnom tečaju od 7.53450 sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH („Narodne novine“57/22 i 88/22; što će se u obrazloženju dvojno iskazivati) isplativši ga sa svog računa na račun tužene, o čemu su stranke sastavile i u potpisima ovjerile pisanu ispravu-izjavu od 18. veljače 2020.,

-kako se predmetnim ugovorom tužena obvezala na povrat zajma po prodaji nekretnine u Zadru,

-kako je među strankama bio sklopljen i usmeni ugovor o zajmu za daljnji gotovinski isplaćeni iznos od 16.140,00 kn/2.142,15 Eura,

-kako je tužitelj 10. studenog 2021. uputio tuženoj opomenu pred tužbu s pozivom na podmirenje zajma u roku od 30 dana koji će se u protivnom ostvarivati sudskim putem, te i "posljednju opomenu pred tužbu" dana 24. ožujka 2022.

- kako tužena nije prodala nekretninu u Zadru niti zajam tužitelju vratila.

7.Prvostupanjski je sud polazeći od navedenih utvrđenja zaključio kako je tužena na temelju pisanog i usmenog ugovora o zajmu primila od tužitelja iznos od 21.917,84 Eura obvezujući se zajam vratiti kada proda nekretninu u Zadru, kako je obveza na povrat zajma dospjela 10. siječnja 2022. jer tužena nije dokazala da je u razdoblju duljem od tri godine računajući od dana primanja zajma do podnošenja tužbe (22. travnja 2023.) prodavala spomenutu nekretninu u Zadru, što je ocijenio ponašanjem suprotnim načelu poštenja i savjesnosti, radi čega je pozivom na odredbe iz članka 297. stavak 4. i 504. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev obvezujući tuženu na isplatu utuženog iznosa s kamatama od 11. siječnja 2022. do isplate.

8.Među strankama nije sporna isplata iznosa od 149.000,00 kn/19.775,69 eura uplaćenog preko računa tužitelja na račun tužene, dok je sporna usmeno ugovorena gotovinska isplata od 16.140,00 kn/2.142,15 eura, kao i dospijeće tražbine jer tužena osporava zajam po usmenom ugovoru smatrajući kako ga tužitelj nije dokazao, kao ni dospijeće tražbine jer nije ispunjen ugovoreni uvjet prodaje nekretnine u Zadru, poričući i da je tužitelj dokazao kako je ona nastanak uvjeta spriječila svojim nesavjesnim i nepoštenim postupanjem u smislu članka 297. stavak 4. ZOO-a.

8.1.Na temelju prednjih utvrđenja, osnovom provedenih dokaza na koje se pozvao, posebno jasnog, neproturječnog i uvjerljivog iskaza tužitelja kao stranke, glede usmeno ugovorene gotovinske isplate, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je među strankama bio zaključen ugovor o zajmu iz članka 499. stavak 1. ZOO-a, kako u pisanom obliku kojim je izvršena isplata 149.000,00 kn/19.775,69 eura, tako i u usmenom obliku kojim je tuženoj izvršena isplata 16.140,00 kn/2.142,15 eura, za koje je dao i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a tužena ih s osnovom ne dovodi u pitanje.

9.I po ocjeni ovog suda tužitelj je sukladno članku 7. ZPP-a na okolnosti usmeno ugovorenog zajma predložio dokaze saslušanjem stranaka koje je prvostupanjski sud odlučio izvesti te stranke uredno pozvao, što se i ne osporava, pa kada se samo tužitelj odazvao i o bitnim okolnostima dao svoj stranački iskaz, dok tužena nije u sud pristupila niti ukazala na opravdanost razloga izostanka, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud bio ovlašten održati to ročište u odsutnosti tužene i provesti dokaz saslušanjem samo jedne stranke, tužitelja, sve to sukladno odredbi članka 265. stavak. 2. ZPP-a.

10.Uostalom, tužena na protivno i ne ukazuje niti nalazi propusta u tome što nije saslušana kao stranka, odnosno ne ističe da bi bila onemogućena u raspravljanju (članak 354. stavak 2. točka 6. ZPP) smatrajući dostatnim što je u odgovoru na tužbu porekla postojanje usmeno ugovorenog zajma.

11.U takvoj situaciji, kada je imajući u vidu saznanja iz svih izvedenih dokaza, ocjenjujući tužiteljev iskaz uvjerljivim i neproturječnim, prvostupanjski sud zaključio da je osim pismenog među strankama bio zaključen i usmeni ugovor o zajmu u sadržaju kako je to tužitelj prikazao, koju ocjenu u cijelosti prihvaća i ovaj sud smatrajući kako postojanje tog ugovora nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima tužene, tužitelj je predloženim dokazima koje je prvostupanjski sud izveo te valjano ocijenio u smislu članka 8. ZPP-a, dokazao, osim nespornog zajma za koji postoji i pisana isprava, i postojanje usmenog ugovora o zajmu, kako je to i utužio, pa stoga nema mjesta prigovoru pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja, odnosno nezakonitosti u postupanju suda.

12.Glede prigovora povredi načela ZPP-a koji se odnose na raspravno načelo i teret dokazivanja, sve povezano s primjenom odredbe iz članka 297. ZOO-a, isti su također neosnovani jer ni žaliteljica ne ukazuje na konkretna obilježja povrede raspravnog načela, a po ocjeni ovog suda ugovaranje vraćanja zajma kada se proda nekretnina u Zadru nije ugovaranje roka koji se smatra uvjetom iz spomenute odredbe.

13.Naime, prema odredbi članka 297. stavak 1. i 2. ZOO-a ugovor je sklopljen pod uvjetom, ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice. Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom, ugovor djeluje od trenutka njegova zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje stranaka ne proistječe što drugo, a ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjet ispuni (stavak 3.).

14.Iz okolnosti ugovaranja konkretnog zajma nije se mogao odrediti rok za vraćanje zajma, jer je sam tužitelj naveo da je vraćanje zajma ugovoreno po prodaji nekretnine u Zadru za koju je tužena imala kupca, a analizom provedenih dokaza i promatrajući ih u međusobnoj povezanosti, i to izjave od 18. siječnja 2020., naloga za plaćanje te tužiteljevog iskaza proizlazi kako je tužiteljici sav novac predan i ugovor nastao pa dosljedno nema mjesta zaključivanju da su stranke nastanak ugovora o zajmu uvjetovale nastankom buduće neizvjesne okolnosti, već se radi o ugovoru koji je nastao bezuvjetno.

15.Stoga, budući se radi o bezuvjetnom pravnom poslu u konkretnom slučaju se ne mogu primijeniti pravila o uvjetu iz odredbe članka 301. ZOO-a (kojom je propisano da kad učinak ugovora počinje od određenog vremena, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o odgodnom uvjetu, a kad učinci ugovora prestaju važiti nakon isteka određenog roka, na odgovarajući se način primjenjuju pravila o raskidnom uvjetu), radi čega nije od značaja žalbeni prigovor povrede pravila o teretu dokazivanja u odnosu na izraženi stav o tome koja je stranka bila dužna dokazati postupanje protivno savjesnosti i poštenju kao razlog kada se uzima da je nastupio uvjet prema članku 297. stavak 4. ZOO-a.

16.Nadalje, temeljna karakteristika ugovaranja valjanog roka je njegova izvjesnost i sigurnost nastupanja vremenskog momenta, a prema pravnom shvaćanju ovog suda odredba iz predmetnih ugovora prema kojima će tuženica vratiti zajam kad proda nekretninu u Zadru nema tu temeljnu karakteristiku valjanog roka, pa se ima uzeti da stranke nisu ni ugovorile rok, zbog čega je na konkretni slučaj primijeniti odredbu članka 504. ZOO-a.

16.1.Spomenutom odredbom je propisano da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

17.Stoga je i po ocjeni ovog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 504. ZOO-a dospijeće obveze tužene na povrat zajma vezati za zahtjev tužitelja na povrat zajma, a koji se odnosi na trenutak odaslanja „Opomene pred tužbu“ od 10. studenog 2021. kojom je tužena pozvana na povrat iznosa od 149.000,00 kn/19.775,69 eur, slijedom čega je s osnovom tužena obvezana na povrat tog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi iz članka 29. ZOO-a tekućim od 11. siječnja 2022. pa do isplate, u kojem dijelu je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi uz odbijanje žalbe kao neosnovane (članak 368. stavak 1. ZPP)

18.Budući je tužena pozvana na isplatu preostalog dugovanog iznosa “Posljednjom opomenom pred tužbu“ od 24. ožujka 2022., primjenom odredbe članka 504. ZOO-a u tom dijelu glede iznosa od 16.140,00 kn/2.142,15 eura tužbeni je zahtjev također valjalo prihvatiti i tuženu obvezati na povrat zajma s kamatama u smislu članka 29. ZOO-a, ali tekućim od 24. svibnja 2022. do isplate, radi čega je glede tijeka kamata u ovom dijelu pobijana odluka preinačena i u preostalom dijelu glede kamata dosuđenih za razdoblje od 11. siječnja 2022. do zaključno 23. svibnja 2022. tužbeni zahtjev odbijen (članak 373. ZPP).

19.Iako je djelomično prihvaćena žalba tuženice i preinačena pobijana presuda, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka zasnovanu na valjanom obračunu nastalih troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) budući tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu zahtjeva (članak 154. stavak 5. ZPP-a) zbog čega nisu nastali posebni troškovi, a tuženoj nisu priznati troškovi žalbenog postupka obzirom da nije uspjela u žalbi u odnosu na glavnicu tužbenog traženja, radi čega je odlučeno kao u izreci. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka budući isti nije bio potreban (članak 155. ZPP).

U Splitu, 7. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić