Poslovni broj: Usž-2840/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića članova vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-2351/2022-4 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Us I-2351/2022-4 od 27. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 11. listopada 2022.
2. Navedenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja više inspektorice rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Metkoviću od 8. travnja 2021., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ostvarenjem prava prednosti pri zapošljavanju kod poslodavca Centra za socijalnu skrb Makarska sa sjedištem u Makarskoj, PTC Sveti Nikola, Ulica kipara Meštrovića 2a.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu te ističe da je neistinita točka 8. presude. Navodi da je člankom 9. stavkom 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom propisano da su tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti, tijela državne vlasti i druga državna tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te javne službe, javne ustanove, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima dužni prilikom zapošljavanja osobi s invaliditetom dati prednost pod jednakim uvjetima. Zato smatra da nije točno da je tom odredbom predviđeno da svi kandidati koji ispunjavaju uvjete natječaja ulaze u postupak izbora prilikom zapošljavanja, a tek po provedenom razgovoru, testiranju, te u drugom prikladnom načinu odabira kandidata pravo prednosti pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima bi mogla imati osoba s invaliditetom ako ostvari jednaki ili veći broj bodova u odnosu na druge kandidate. Istakao je nebrojeno puta da je u postupku za izbor ravnatelja Centra za socijalnu skrb objavljen javni natječaj od 7. listopada 2020. godine u kojem nema spomena o nekakvom testiranju ili drugom prikladnom načinu odabira kandidata. Smatra da su on i njegova protukandidatkinja izjednačeni samo u formalnim uvjetima natječaja dok on ostvaruje prednost na koju se poziva u prijavi (članak 9. stavak 2. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom). Predlaže da Visoki upravni sud žalbu usvoji.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod svih navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Smatra da je sud ocjenjujući zakonitost rješenja postupio zakonito i predlaže da se žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjske presude odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je odbijen zahtjev tužitelja za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju, uz obrazloženje da je točno da je člankom 9. stavkom 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine“ 157/13., 152/14., 39/18., 32/20. – dalje: Zakon) propisano da su tijela državne uprave, tijela sudbene vlasti, tijela državne vlasti i druga državna tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: tijela javne vlasti) te službe javne ustanove i izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima dužne prilikom zapošljavanja osobi s invaliditetom dati prednost pod jednakim uvjetima. Međutim, isto tako je točno da zakonodavac nije isključio druge kandidate, koji na temelju te odredbe nemaju pravo prednosti pri zapošljavanju, već je tom odredbom predviđeno da svi kandidati koji ispunjavaju uvjete iz natječaja ulaze u postupak izbora prilikom zapošljavanja, a tek po provedenom razgovoru testiranju ili drugom prikladnom načinu odabira kandidata pravo prednosti pri zapošljavanju, pod jednakim uvjetima, bi mogla imati osoba s invaliditetom, ako ostvari jednak ili veći broj bodova u odnosu na druge kandidate odnosno u konkretnom slučaju izabranog kandidata. Prema ustaljenoj praksi ovoga Suda tužitelj bi mogao ostvariti pravo prednosti pri zapošljavanju iz članka 9. Zakona samo u slučaju da je ostvario jednak ili veći broj bodova od izabrane kandidatkinje. Iz zapisnika od 10. studenog 2020. proizlazi da je tužitelj nakon provedenog razgovora ostvario ukupno 28 bodova, dok je protukandidatkinja ostvarila ukupno 105 bodova. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja izjavljen protiv rješenja kojim je zakonito odbijena žalba tužitelja.
7. Što se tiče prigovora tužitelja pravilno prvostupanjski sud navodi da vezano za prigovor da u samom tekstu natječaja nije bilo navedeno da će poslodavac pri donošenju odluke o odabiru kandidata provesti testiranje u svrhu provjere znanja i vještina i sposobnosti bitnih za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se kandidat prima, niti jednom odredbom zakona nije propisan postupak provođenja javnog natječaja i izbora kandidata niti je takav postupak provođenje testiranja u svrhu provjere znanja, vještina i sposobnosti zabranjen te kako su svi kandidati koji su se prijavili na natječaj bili u istom položaju u cijelosti. Navedeno ukazuje neosnovanim prigovor da je testiranje bilo nezakonito.
8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je odgovorio na sve prigovore iznesene u tužbi, presudu je obrazložio sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS). Prema ocjeni ovoga Suda ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
