Poslovni broj: Usž-2135/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Maksimirska 63, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Zrinjevac 7, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II., III. i IV. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3388/2022-17 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se točka II., III. i IV. presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3388/2022-17 od 20. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke poništena je točka II. izreke rješenja Višeg službeničkog suda, klasa: UP/II-114-02/22-01/68, urbroj: 514- 31/01-22-02 od 7. listopada 2022. u dijelu koji se odnosi na izrečenu kaznu za utvrđenu tešku povredu službene dužnosti te se u tom dijelu predmet vraća tuženiku na ponovni postupak. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu. Točkom III. i IV. izreke nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 373,13 eura, a u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora se odbija.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. listopada 2022. točkom I. izreke odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Službeničkog suda, klasa: UP/I-114-04/19-01/29, urbroj: 514-30/01-22-71 od 7. srpnja 2022. Točkom II. izreke prihvaćena je žalba Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i preinačeno je rješenje Službeničkog suda od 7. srpnja 2022. u točki I. izreke, na način da je tužiteljici za utvrđenu tešku povredu službene dužnosti izrečen prestanak državne službe, dok je u ostalom dijelu u odnosu na točku II. izreke rješenja žalba odbijena kao neosnovana.
3. Protiv točke II., III. i IV. osporene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da prvostupanjski sud arbitrarno i nedefinirano koristi pojmove koji imaju isključivo emotivno i ideološko značenje bez pravog sadržaja riječi. Zaključuje da izjave tužiteljice ne sadrže zabranjen sadržaj. Smatra da je sud trebao citirate izjave tužiteljice i obrazložiti što je u tim izjavama protivno obvezama tužiteljice prema zakonu i obvezama iz radnog odnosa. Ističe da je prekršeno pravo tužiteljice na obrazloženu presudu. Poziva se na Odluku Ustavnog suda U-III/6090/2012 od 9. svibnja 2013. Prigovara što sud nije specificirao na koji način je tužiteljica povrijedila članak 44. točku 1. Zakona o unutarnjim poslovima te na koji način se miješala u unutarnje poslove. Navodi da je uobičajeno da u Republici Hrvatskoj strani diplomati redovito daju izjave o unutarnjim pitanjima te postoji nepisano pravilno da diplomati smiju izražavati vlastite stavove. Ističe da Pravilnik o unutarnjem redu nije bio dostupan tužiteljici niti bilo kojem drugom zaposleniku ministarstva. Tužiteljica u žalbi prigovara odluci suda o troškovima upravnog spora. Smatra da joj je priznat neproporcionalno nizak dio troška upravnog spora obzirom da je u cijelosti uspjela u sporu jer je umjesto gubitka radnog mjesta kažnjena samo sa smanjenjem plaće. Prigovara što sud nije obrazložio svoju slobodnu ocjenu o troškovima upravnog spora te ne daje konkretne razloge zbog kojih donosi tu procjenu. Predlaže da Sud poništi točku II., III. i IV. izreke presude i da u cijelosti usvoji tužbu uz naknadu troška. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Zainteresirana osoba se u odgovoru na žalbu poziva na razloge sadržane u obrazloženju osporenog rješenja tuženika od 7. listopada 2022. i osporene prvostupanjske presude. Predlaže da Sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenja tuženika i Službeničkog suda da je tužiteljica počinila tešku povredu službene dužnosti iz odredbe članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o vanjskim poslovima („Narodne novine“ broj: 48/96., 72/13., 127/13. i 39/18.) u vezi s člankom 99. stavkom 1. točke 18. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 92/05.-34/11.) opisanu kao „povreda propisa kojima se uređuje rad službe vanjskih poslova“ i članka 99. stavak 1. točke 13. Zakona o državnim službenicima opisanu kao „ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe“ jer je u svojim komentarima i objavama na Facebook profilu višekratno objavljivala komentare i stajališta kojima je kao državna službenica povrijedila ugled i čast državne službe. Naime, tužiteljica se u svojim komentarima poziva „samo na bijelu Europu“, omalovažava državni aparat u vezi s izbjegličkom krizom u Europi, miješa se u unutarnju politiku Njemačke vezanu uz zapošljavanje turskih i iranskih državljana, omalovažava odnose prema lgbt osobama te pripadnicima islamske vjere. Službenički sud i Viši službenički sud su ocijenili takvo postupanje kao težu povredu službene dužnosti pri čemu su svoju odluku dostatno i potpuno obrazložiti, a s čijim obrazloženjem je suglasan i prvostupanjski sud. Naime, postupajući na navedeni način tužiteljica nije štitila ugled Republike Hrvatske i njezinih državnih tijela, ugled službe, nije poštivala dostojanstvo, ugled i čast svake osobe, kao i druga temeljna prava i slobode čovjeka te nije poštivala propise Republike Hrvatske i zemlje primateljice Savezne Republike Njemačke o zapošljavanju drugih državljana.
8. Prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenja službeničkih sudova da je tužiteljica opisanim postupanjem povrijedila odredbe članka 12. stavka 1. i 2. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova, članak 25. stavak 1. Zakona o državnim službenicima te članak 8. stavka 2. i 4. Etičkog kodeksa državnih službenika („Narodne novine“ broj: 40/11. i 13/12) te je ujedno takvim postupanjem prekršila odredbe članka 41. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 4/17.) i članka 44. točke 1. Zakona o vanjskim poslovima.
9. Obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je utvrđeno da je takvim postupanjem tužiteljica počinila težu povredu službene dužnosti, stoga žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava takvu ocjenu nisu osnovani i od utjecaja na drukčiju odluku u odnosu na utvrđenu povredu službene dužnosti.
10. Za utvrđenu tešku povredu službene dužnosti Službenički sud izrekao je novčanu kaznu kao najblažu mjeru, dok je Viši službenički sud izrekao prestanak državne službe kao najstrožu sankciju. Prvostupanjski je sud obrazložio razloge iz kojih nije prihvatio utvrđenu kaznu smatrajući da je u ponovnom postupku potrebno razmotriti mogućnost ostvarivanja svrhe kažnjavanja primjenom blaže sankcije iz članka 110. stavka 2. točke b. Zakona o državnim službenicima, što je sve detaljno obrazložio. Stoga je točkom I. izreke poništio točku II. izreke osporenog rješenja u dijelu koji se odnosi na izrečenu sankciju te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovni postupak. Napominje se da protiv te točke žalba nije dopuštena sukladno članku 66.a. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.
11. Tužiteljica u žalbi osporava i odluku prvostupanjskog suda o visini dosuđenog troška upravnog spora. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 79. stavka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima kada je, uzimajući u obzir djelomičan uspjeh tužiteljice u sporu te činjenicu da je većinu njezinih prigovora ocijenio neosnovanima, po pravilima slobodne ocjene dosudio razmjeran dio troškova u iznosu od 373,13 eura, te odbio preostali dio za naknadom troškova upravnog spora kao neopravdan.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu, 7. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
