Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-1056/2025-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice- protutuženice ŽS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II- tužitelja-protutuženika HS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tužiteljice-protutuženice IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IV-tužiteljice-protutuženice ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice–protutužiteljice KS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik US, radi iseljenja i predaje u posjed, te po protutužbi tuženice–protutužiteljice KS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik US, protiv tužiteljice-protutuženice ŽS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužitelja- protutuženika HS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], III- tužiteljice-protutuženice IS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IV-tužiteljice-protutuženice ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o žalbama svih tužitelja- protutuženika kao i tužene-protutužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-136/2022-39 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalba I-tužiteljice-protutuženice, II-tužitelja- protutuženika, III-tužiteljice-protutuženice i IV-tužiteljice-protutuženice kao i žalba tuženice–protutužiteljice te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-136/2022-39 od 8. studenog 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je kako slijedi:

„I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Nalaže se tuženici KS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da tužiteljima i svim suvlasnicima nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište, ukupne površine 192 čhv odnosno 690 m2, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], preda slobodnu od osoba i stvari u roku od 15 dana.

II. Tužena je dužna naknaditi troškove ovog postupka uvećane za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od

15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbijaju se kao neosnovani protutužbeni zahtevi koji glase:

"I. Tužitelji/protutuženici dužni su tuženici/protutužiteljici KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 27.760,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja protutužbe pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.

II. Utvrđuje se da je tužena - protutužiteljica stekla pravo suvlasništva u 1/6 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] opisane kao obiteljska stambena zgrada gl. [adresa] i dvorište površine 192 čhv/690 m2 ukupne površine 192 čhv/690 m2 čiji suvlasnički dio u naravi predstavlja uličnu prizemnu zgradu na adresi [adresa], koja se sastoji od kuhinje, sobe, i dograđene kupaonice ukupne neto korisne površine 27,71 m2 te su tužitelji - protutuženi dužni priznati i trpjeti da tužena - protutužiteljica temeljem ove presude zatraži i postigne upis svog prava vlasništva u naprijed navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je protutužba povučena u dijelu koji glasi:

"II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da izda tužitelju CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tabularnu ispravu sljedećeg sadržaja:

Tužitelj/protutuženik BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dopušta tužitelju BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uknjižbu prava vlasništva bez ikakvog daljnjeg pristanka tuženika na nekretnini obiteljske stambene zgrade u [adresa] i dvorišta ukupne površine 192 čhv odnosno 690 m2, sve nalazeće na z.k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti, u protivnom će ispravu navedenog sadržaja zamijeniti ova presuda.".

2.Gornju presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju obje stranke u dijelu u kojemu nisu uspjele u sporu iz svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje:ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači obvezivanjem protivne strane na naknadu parničnog troška, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3.Žalba tužitelja-protutuženika nije osnovana.

4.Žalba tužene protutužiteljice nije osnovana.

5.Predmet postupka je zahtjev tužitelja za predaju njima i svim suvlasnicima slobodnu od osoba i stvari nekretninu z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pobliže opisanu pod točkom I. izreke.

5.1.Nadalje, predmet postupka je i protutužbeni zahtjev tuženice na isplatu vrijednosti izvršenih ulaganja u tu nekretninu u iznosu od 27.760,00 Eura s pripadajućim kamatama, kao u izreci pod II/I te zahtjev na utvrđenje stjecanja prava suvlasništva 1/6 dijela cjeline sporne nekretnine koji suvlasnički dio predstavlja u naravi uličnu prizemnu zgradu u izreci pod II/II dijela pobliže opisanu uz obvezivanje tužitelja na priznanje i trpljenje upisa vlasništva u njezinu korist temeljem presude.

6.I u ovoj fazi postupka sporna je osnovanost tužbenog i protutužbenih zahtjeva stranaka.

7.Ispitujući pobijanu presudu u granicama ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. ZPP proizlazi da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.U postupku koji je prethodio donošenju odluke sud prvog stupanje utvrdio je slijedeće bitne činjenice:

- kako je rješenjem Grada Zagreba, Općine [adresa], Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene prostore, Odsjek za imovinsko pravne i stambene poslove broj UP/I-05/3-631/2-1980 od 5. svibnja 1980., utvrđeno da tuženici KS pripada pravo korištenja stana u [adresa] iza trajnog prestanka korištenja predmetnog stana njezine bake OS, ugovorne nositeljice stanarskog prava, a u tom postupku je utvrđeno da je navedeni stan vlasništvo ĐS iz [adresa], koji odbija zaključenje ugovora o korištenju stana, a koji stan se sastoji od sobe i kuhinje u ukupnoj površini od 10 m2 te stanu pripada šupa u dvorištu, da taj stan koristi KS, rođena **.**.1960. i da stanarina za predmetni stan iznosi 13,80 dinara koju je stanar dužan plaćati do 5-og u mjesecu, kao i da to rješenje zamjenjuje ugovor o korištenju stana a prema odredbama Zakona o stambenim odnosima te da je vlasnikova žalba izjavljena protiv tog rješenja odbijena kao neosnovana,

- kako se spomenuto rješenje odnosi na objekt izgrađen na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojemu su stanovali baka i djed tuženice te tužena kao član domaćinstva,

-kako iz Uvjerenja Grada Zagreba, Gradskog Zavoda za katastar i geodetske poslove od 18. lipnja 1999. proizlazi da je provedena geodetska izmjera predmetne nekretnine u kojoj stanuje KS te utvrđeno da je kuća broj 21 u [adresa] u katastarskom operatu evidentirana na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 15. veljače 1968., tlocrtne površine 23m2,

- kako je, prema u spisu sadržanom z.k. izvatku kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao zemljište pod kućom i dvorište gl. [adresa] ukupne površine 192 čhv odnosno 690 m2 i obiteljska stambena zgrada gl [adresa], te je na zemljištu na kojem se nalazi kuća i dvorište upisano društveno vlasništvo dok je za obiteljsku stambenu zgradu upisano suvlasništvo i to za korist BS u 4/5 dijela, a za korist PS u 1/5 dijela,

-kako je vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme donošenja spomenutog rješenja 1980. ĐS (Ćazim) Mamud bio otac BS, podnositelja tužbe u ovom predmetu i njegova nasljednika, koji je preminuo tijekom postupka i naslijedili su ga sadašnji tužitelji,

- kako se na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze dva samostalna i samostojeća objekta time da ulični objekt s dograđenom kupaonicom ukupne površine 27,71 m2 na adresi [adresa] za stanovanje koristi tuženica koji objekt je u potpunosti adaptiran i priveden svrsi stanovanja, dok drugi objekt na istoj katastarskoj čestici ima anagrafsku oznaku [adresa] u koji su 1984. doselili BS i njegova supruga, sada I- tužiteljica TS i u istom živjeli do 1986. kada su se odselili u inozemstvo a nakon toga u tu kuću više se nisu vraćali živjeti oni niti bilo tko drugi tako da je kuća u jako lošem stanju, zapuštena i neodržavana,

-kako je kuću u kojoj stanuje tuženica održavala i ulagala u istu prethodno tražeći dozvolu od ĐS i BS za izvođenje radova koji su odbili davanje suglasnosti, a na mjestu dotadašnjeg WC-a koji se nalazio u dvorištu izgradila je kupaonicu za koju gradnju nije tražila suglasnost sada pok. BS, koju dogradnju je prvotužiteljica vidjela prije 10-15 godina kada je prvi put kuću obišla nakon što se odselila 1986.,

-kako je ulaganja u predmetni objekt vještakinja za građevinarstvo, a uzimajući u obzir protek vremena korištenja nekretnine, odnosno starost nekretnine procijenila na 27.760,00 €,

- kako je BS mogao, odnosno morao znati da je tuženica ishodila rješenje nadležnog tijela za korištenje nekretnine, jer je u tom postupku sudjelovao njegov otac ĐS po čijem dopuštenju je on sa suprugom nakon toga uselio u dvorišni objekt i živio uz kuću u kojoj je i nakon što se on odselio nastavila živjeti tuženica, čije iseljenje nije tražio do podnošenja ove tužbe 26. srpnja 2018.,

- kako je u predmetnoj kući, koju je uredila i u potpunosti osposobila za stanovanje nakon bakine smrti, tuženica nastavila neprekidno živjeti,

- kako tuženica od iseljenja BS i njegove obitelji u Njemačku nije s njima imala kontakt, osim što je prije 10-15 godina vidjela tužiteljicu u prolazu na nekretnini , FS koji je kupio obje kuće 1980. najamninu je plaćala na ruke a nakon njegove smrti uplaćivala na sudski polog, jer tužitelj BS nije htio uzimati novac tražeći od nje da se iseli,

- kako tuženica ne tvrdi niti predlaže dokaze da je sukladno odredbi čl. 30. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96 i 48/98- dalje: ZONS) nakon 5. studenoga 1996., kada joj je prestalo stanarsko pravo, podnijela zahtjev za sklapanje Ugovora o najmu s vlasnikom kuće, odnosno da je od suda tražila da presuda nadomjesti Ugovor o najmu stana, jer je s obzirom na ranije postupanje vlasnika očekivala da će odbiti sklapanje ugovora o najmu za predmetnu nekretninu.

9.Odlučujući o tužbenom zahtjevu, a utvrđujući kako tužitelji kao suvlasnici 4/5 dijela nekretnine zahtijevaju iseljenje tuženice i predaju u posjed cijele nekretnine njima i ostalim suvlasnicima, ne dostavljajući suglasnost suvlasnika preostale 1/5 dijela ĆS koji u parnici ne istupa kao tužitelj, smatrajući kako su to u smislu odredbe članka 46. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, – dalje: ZVDSP) i članka 64. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) bili dužni, jer se zahtjev za predaju cijele nekretnine odnosi na treću osobu, a ne ostale suvlasnike iste nekretnine, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te istog odbio.

10.Pravilno je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim, ali ne iz razloga na koje se prvostupanjski sud pozvao.

11.Odredbom članka 46. stavak 2. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koji može staviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

11.1.Prema odredbi članka 64. stavak 2. ZOO-a kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim njegovim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

12.Proizlazi kako je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji kao suvlasnici u 4/5 dijela nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nemaju ovlaštenje od PS kao preostalog suvlasnika te nekretnine da prime ispunjenje tj. da zahtijevaju od tuženice predaju im čitave nekretnine, zbog čega je i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

13.Pritom prvostupanjski sud gubi iz vida tužbeni zahtjev kako je postavljen, a kojim tužitelji osim zahtjeva za predaju im posjeda te nekretnine od tužene, zahtijevaju i predaju u posjed svim suvlasnicima predmetne nekretnine, čime bi po stavu ovog suda, koji je odgovarajući stabilnoj sudskoj praksi (tako i Vrhovni sud RH u Rev-1708/2017 od 21. prosinca 2021.) tako postavljenim zahtjevom bilo postupljeno upravo sukladno odredbi članka 64. stavak 2. ZOO-a u smislu da tužitelji kao vjerovnici od tužene kao dužnika zahtijevaju da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno.

14.Dosljedno, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva ukazuje se kao rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

15.Međutim, prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužena nastavila živjeti u kući nakon smrti djeda i bake kao član njihova domaćinstva, 1980. ishodila rješenje u smislu članka 105. stavak 3. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“52/74 i 51/85, dalje:ZSO) koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana iz članka 48. ZSO kao pravni osnov za stjecanje stanarskog prava, čime je postala nositelj stanarskog prava u smislu članka 3. ZSO-a s pravom da taj stan trajno i nesmetano koristi pod uvjetima utvrđenim tim zakonom, kao i da sudjeluje u upravljanju zgradom suglasno odredbama Glave II. tog zakona, čime je ostvarila pravnu osnovu za korištenje nekretnine, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

16.Istina, utvrđeno je da se rješenje odnosi na stan površine 10m2 koji se sastoji od sobe i kuhinje sa šupom u dvorištu, da bi prema Uvjerenju Grada Zagreba, Gradskog Zavoda za katastar i geodetske poslove od 18. lipnja 1999. nekretnina u kojoj stanuje tužena u katastarskom operatu bila evidentirana na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 15. veljače 1968., tlocrtne površine 23m2, te konačno vještačenjem u ovoj parnici, računajući i nadograđenu kuhinju, nađena je površina od 27,71 m2, pri čemu tužitelji nisu učinili upitnim da je tužena na mjestu ranijeg WC-a napravila kupaonicu.

17.Utvrđeno je nadalje kako od 1980. do podnošenja ove tužbe 2018. nitko nije pokretao postupak radi iseljenja tužene i predaju nekretnine, a njezinim iskazom koji nije osporen, utvrđeno je kako je plaćala najamninu vlasniku FS, po njegovoj smrti uplaćivala u sudski polog jer nasljednik BS nije htio istu primati, a nije sporno da plaća sve režijske troškove po zaduženjima na njezino ime.

18.U takvoj situaciji, po stavu ovog suda, s osnovom je ocijeniti da je glede površine preko 10 m2 koju koristi za stanovanje u cijelosti izvršavala sadržaj stanarskog prava te bila nositelj stanarskog prava na cijelom stanu odnosno objektu koji je koristila i koristi za stanovanje.

19.Dosljedno tome na dan 5. studenoga 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ 91/96, 48/98, 66/98, 22/06,68/18 i 105/20, dalje:ZNS), tužena je po samom zakonu osnovom članka 30. ZNS-a stekla položaj najmoprimca. Nadalje, po stavu ovog suda zasnovanom i na stabilnoj sudskoj praksi, to što tužena nije s vlasnicima zaključila ugovor o najmu niti u roku od 3 mjeseca od odbijanja sklapanja ugovora tražila donošenje presude koja ugovor zamjenjuje u smislu članka 33. stavak 3. ZSO-a, njezin status najmoprimca nije dovelo u pitanje obzirom spomenuti rok nije prekluzivan jer odredba članka 33. niti koja druga odredba Zakona o najmu stanova ne propisuje da bi propuštanje tog roka imalo za posljedicu gubitak prava koje je stečeno na temelju samog zakona.

20.Stoga propust tužene kao najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu odnosno donošenje odluke koja taj ugovor zamjenjuje nema za posljedicu prestanak na temelju zakona nastalog najamnog odnosa. Taj najamni odnos može prestati samo pod uvjetima i na način propisanim Zakonom o najmu stanova, koji tužitelji u ovom postupku ne navode (tako VSRH Rev-124/06 od 29. ožujka 2006., Rev x-272/10 od 4. 05. 2011., Rev-x 1309/15-od 3.11. 2016., odluka Ustavnog suda RH U-III-408/2007 od 10. rujna 2009.)

21.Slijedom toga, budući tužena predmetni stan koristi s pravnom osnovom, pa dakle ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje (pravo na posjed), ovlaštena je odbiti predaju tužiteljima kao (su)vlasnicima osnovom članka 163. stavak 1. ZVDSP-a pa dosljedno nisu ostvarene pretpostavke za pružanje vlasničkopravne zaštite tužiteljima na temelju članka 161. i 162. ZVDSP-a, radi čega je njihov tužbeni zahtjev s osnovom odbijen, ali iz razloga navedenih u ovoj odluci.

22.Stoga je u dijelu pod točkom I. izreke žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu (članak 368. stavak 2. ZPP) .

23.Odluka o odbijanju protutužbenog zahtjeva je pravilna i zakonita.

24.U odnosu na protutužbeni zahtjev prema članku 164. stavak 2. ZVDSP-a za isplatu vrijednosti izvršenih ulaganja tužene-protutužiteljice u predmetnu nekretninu suprotstavljen vlasničkoj tužbi iz članka 161. i 162. ZVDSP-a, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ulaganja u nekretninu tužena-protutužiteljica izvršila da bi u istoj mogla stanovati (nakon donošenja rješenja kojim je vlasniku naloženo rušenje), a što ni tužitelji- protutuženici ne osporavaju te da je neosnovan prigovor zastare zahtjeva za povrat sredstava uloženih u tuđu nekretninu koji, sukladno odredbi članka 164. stavak 7. ZVDSP-a zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

25.Međutim, kako je tužbeni zahtjev na predaju stvari odbijen, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud valjano primijenio i materijalno pravo kada je odbio taj protutužbeni zahtjev kojim se tužena kao protutužiteljica suprotstavila tom zahtjevu za slučaj njegove osnovanosti, kojoj odluci tužena i ujedno protutužiteljica nije ni isticala bilo kakvih konkretnih žalbenih prigovora.

26.Neosnovano se pobija i odluka o odbijanju protutužbenog zahtjeva upravljenog na stjecanje vlasništva dosjelošću, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužena i ujedno protutužiteljica znala da nekretnina nije njezina, a slijedom toga da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, koju žalbeni navodi s osnovom ne dovode u pitanje.

27.Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim i samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune pretpostavke stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtijeva kumulativno ispunjavanje određenih pretpostavki od kojih je prvenstvena ona, da stjecatelj ima posjed određene kvalitete, da posjed traje zakonom određeno vrijeme, da stvar koja je predmet dosijedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvu putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću, čime se činjenično stanje pretvara u pravno, kako je to regulirano odredbama iz članka 159 i 160. ZVDSP-a.

28.Jedna od pretpostavki je savjesnost odnosno poštenje posjeda u smislu članka 18. stavak 3. ZVDSP-a koji propisuje kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

29.Za cijelo vrijeme posjedovanja, računajući od smrti njezine bake i pribavljanja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana 1980. pa do tužbe odnosno protutužbe u ovom predmetu, dakle kroz tri pravna režima, pa tako primjene pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (članak 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 16. travnja 1941. - "Narodne novine" broj 73/91.- OGZ) jer se prema odredbi članka 388. stavak 2. ZVDSP-a, stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja prava, zatim Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 91/1996) te sada važećeg ZVDSP-a, u svakom režimu pored roka dosijedanja koji se mijenjao bilo je nužno glede kvalitete da posjed bude savjestan, odnosno pošten.

30.Nema nikakvog spora u tome da u objektu u kojem su živjeli prednici tužene i ujedno protutužiteljice a od 1980. ona sama ili sa kćeri (prema njezinu iskazu), anagrafske oznake [adresa], nitko od tužitelja ili njihovih prednika nije živio, već je od 1984. do 1986. sad pok. BS s obitelji živio u drugom objektu na istoj nekretnini anagrafske oznake, [adresa], kada je odselio u Njemačku s obitelji, da je tužena ulaganjem za koje nije dobila suglasnost vlasnika (iako ju je tražila) nekretninu osposobila za stanovanje, ne tražeći/ishodeći suglasnost vlasnika za izgradnju kupaonice na mjestu ranijeg WC-a. Međutim, navedene činjenice nisu dovele do prestanka vlasništva upisanih vlasnika uz ostvarenje pretpostavki za stjecanje vlasništva u korist tužene i ujedno protutužiteljice po samom zakonu.

31.Naime, kada je prvostupanjski sud utvrdio da je tužena i ujedno protutužiteljica, nakon što je vlasnik odbio s njom zaključiti ugovor o korištenju stana poslije smrti njezine bake, ishodila rješenje koje taj ugovor zamjenjuje, da je tražila suglasnost vlasnika prije ulaganja u nekretninu koji su to otklonili, plaćala najamninu ranijem vlasniku na ruke, a nakon što je njegov nasljednik odbio primitak istu uplaćivala u sudski polog, onda nema osnove zaključivanju da je poduzetim radnjama uređivanja objekta za stanovanje, dogradnjom kupaonice i nesmetanim korištenjem objekta manifestirala svoja vlasnička ovlaštenja naočigled tužitelja ili njihovih prednika kao vlasnika te da nije imala svijesti ili saznanja o tome da nekretnina nije njezina, odnosno da je osnovano vjerovala kako je ona vlasnica jer upravo njezino ponašanje potvrđeno stranačkim iskazom prihvaćenim od prvostupanjskog suda ukazuje da je njezin posjed nesavjestan odnosno nepošten jer je znala da su vlasnici treće osobe i prema njima se kao vlasnicima i ponašala.

32.Stoga, jer je pravilno utvrdio prvostupanjski sud da na strani tužene i ujedno protutužiteljice nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje dosjelošću iz članka 159. i 160. ZVDSP-a, a na drugi pravni osnov se tužena i ujedno protutužiteljica i ne poziva, što se žalbenim prigovorima s osnovom ne dovodi u pitanje, žalbu tužene i ujedno protutužiteljice je valjalo kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pod II./II. izreke.

33. I odluka o troškovima kojom određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka je pravilna i zakonita te valjano utemeljena na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a jer stranke nisu uspjele sa tužbenim odnosno protututužbenim zahtjevom na koju odluku ne utječe ni činjenica što je protutužba djelomično povučena kojoj dispoziciji se tužitelji protutuženici nisu protivili, ali su zatražili trošak, kojeg međutim (na ročištu od 14. svibnja 2024.) nisu popisali, čemu je dodati i kako je valjalo voditi računa i da se, neovisno što se na tužbeni zahtjev primjenjuje Tbr. 7. t. 2.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23), o tužbenom zahtjevu više raspravljalo, što sve čini opravdanom prvostupanjsku odluku u točki III. izreke, radi čega je i u tom dijelu žalbe stranaka valjalo odbiti.

U Splitu, 7. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić