REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2462/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, i II-tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 24. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Miru Marinovića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanih I i II- tuženika, dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da tužitelju HA plati iznos od 2.993,73 eur zajedno sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2025. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.786,55 eur zajedno sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2025. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.993,73 eur počev od 23. lipnja 2022. do 6. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Tužba je u cijelosti povučena u odnosu na II-tuženika Croatia osiguranje d.d.

II. Tužba je povučena u odnosu na I-tuženika Euroherc osiguranje d.d. za isplatu iznosa od 58,89 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 22.10.2020. došlo do prometne nezgode u Gornjem Stupniku kod kućnog broja 130 koju su skrivili vozačica vozila registarske oznake [registarska oznaka], osigurana kod I-tuženika, i vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguran kod II-tuženika, pa kako su isti prouzročili nalet vozila registarske oznake [registarska oznaka] na njegovo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je on i upravljao, zbog čega je na njegovom vozilu nastala šteta u iznosu od 3.052,62 eur, a I-tuženik je otklonio njegov odštetni zahtjev od 23.6.2022. kao neosnovan, to tužitelj u tužbi potražuje od I i II-tuženika da mu solidarno nadoknade štetu u iznosu od 3.052,62 eur zajedno sa zateznom kamatom od 23.6.2022. do isplate, a od istih potražuje i solidarnu naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu da se je dana 22.10.2020. u Stupniku dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku ove nezgode imao kod njega sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, ali kako se u konkretnom slučaju radi o sudaru motornih vozila, to se međusobni zahtjevi vlasnika istih prosuđuju po načelu krivnje temeljem odredbe čl. 1072. st. 1. do 3. Zakona o obveznim odnosima radi čega I-tuženik u ovoj fazi postupka osporava činjenične navode o dinamici nastanka ove nezgode i krivnju svog osiguranika, a time i navode tužbe o solidarnoj odgovornosti tuženika za štetu na vozilu tužitelja imajući u vidu da tužitelj nije treća osoba. Pri tome opreza radi ističe prigovor isključive krivnje osiguranika II-tuženika jer je radnja skretanja istoga u trenutku dok je osiguranik I-tuženika već bio u fazi pretjecanja primarni uzrok nastanka ove prometne nezgode. Nadalje, I-tuženik ističe da tužitelj nije dostavio dokaz da je platio trošak popravka vozila pa nije osnovano potraživanje štete na vozilu kako se to potražuje u tužbi pri čemu tužitelj nije dostavio niti račun iz kojeg bi bilo vidljivo da je plaćen PDV na popravak vozila. Konačno, I- tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata jer je I-tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude jer prije toga nije bila utvrđena njegova obveza. Slijedom navedenoga, I-tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak ovog štetnog događaja, ali osporava dinamiku nastanka istoga kao i odgovornost svog osiguranika te pasivnu legitimaciju i visinu štete kao i tijek zateznih kamata navodeći da je protiv njegovog osiguranika vođen prekršajni postupak u kojem je isti u cijelosti oslobođen prekršajne odgovornosti, dok iz tamo provedenog prometnog vještačenja proizlazi isključiva odgovornost osiguranika I-tuženika. II-tuženik također osporava zahtjev tužitelja da bi tuženici bili solidarno odgovorni te slijedom svega navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti potražujući naknadu parničnog troška.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 22.9.2022. (stranica 6-26) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak I-tuženika od 21.12.2022. (stranica 42 i 43), pročitan je spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pp-2139/2021, provedeno je prometno vještačenje (stranica 79-88 te 102), saslušani su svjedoci ŠA (stranica 57) i HAT (stranica 67 i 68), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 58).

5. Napominje se da je tužitelj nakon provedenog prometnog vještačenja u podnesku od 16.9.2024. (stranica 96 i 97) snizio tužbeni zahtjev potražujući od I i II-tuženika samo isplatu iznosa od 2.993,73 eur zajedno sa zateznom kamatom od 23.6.2022. do isplate pa kako je time tužba povučena u odnosu na oba tuženika za iznos od 58,89 eur zajedno sa zateznom kamatom od 23.6.2022. do isplate, čemu se isti nisu protivili te kako je tužitelj na ročištu 17.2.2025. (stranica103) u odnosu na II-tuženika u cijelosti povukao tužbu, čemu se II-tuženik također nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) u odnosu na II-tuženika odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja, dok je u odnosu na I-tuženika odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja pa je slijedom navedenoga sud odlučivao samo o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na I-tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pp-2139/2021 utvrđeno je da je taj postupak vođen protiv okrivljenog ŠA zbog počinjenja prekršaja iz čl. 43. st. 2. i 3. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zato što bi predmetnog dana poduzeo skretanje ulijevo u namjeri da skrene na šljunčano proširenje s južne strane kolnika, a da se prije toga ne bi uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu slijedom čega da bi izazvao neposrednu opasnost za druge sudionike u prometu te da bi vozačicu drugog osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], koja se je neposredno prije ove prometne nesreće kretala u istom smjeru iza njegovog vozila, a u trenutku prometne nesreće je pretjecala preko uzdužne isprekidane crte, prisilio na naglu promjenu smjera i brzine kretanja svoga vozila kojom prilikom je ista izgubila nadzor nad vozilom i u nekontroliranom kretanju prešla na sjevernu kolničku traku gdje je prednjim desnim bočnim dijelom vozila naletjela na lijevi bočni dio osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], a koji se je kretao ispred njegovog vozila. Nadalje je utvrđeno da je taj postupak pravomoćno okončan presudom od 13.4.2022. kojom je ovaj okrivljenik oslobođen optužbe da bi počinio opisani prekršaj.

8. Tužitelj u svom iskazu (stranica 58) navodi da se je predmetne zgode uključio na kolnik Gornjostupničke ulice na jednom semaforu te da se je kretao brzinom od oko 50 km/h, a da je već tada vidio dva zaustavljena vozila za njegov smjer kretanja koja su se nakon uključenja zelenog svjetla nastavila kretati iza njega pa kako je bio sumrak, to je vidio i njihova svjetla. Navodi da se je vozilo iza njega, jednako kao i njegovo vozilo, cijelo vrijeme kretalo po sredini njihove prometne trake i to na udaljenosti oko 5 m iza njegovog vozila te je u jednom trenutku uočio da je na tom vozilu uključen lijevi žmigavac kao i to da se vozilo koje se je do tada kretalo iza toga vozila, nalazi u lijevoj prometnoj traci i to poravnato sa stražnjim dijelom toga vozila iza njega, a u sljedećem trenutku je pak vidio da se je zbog kretanja tog trećeg vozila podigla prašina pa je pretpostavio da je isto zagreblo s lijevim krajem prostor pored ceste nakon čega je to vozilo svojim prednjim dijelom udarilo u zadnji lijevi dio njegovog vozila s time da je on najprije osjetio udarac, a potom i guranje od strane toga vozila pa kako je odmah reagirao, to njegovo vozilo nije izgurano s ceste. Inače pretpostavlja da se je vozilo iza njega kretalo većom brzinom od kretanja njegovog vozila i to oko 65 km/h što zaključuje po tome što ga je to vozilo sustiglo, iako je u vrijeme njegovog uključivanja na Gornjostupničku cestu isto bilo zaustavljeno na semaforu. Navodi da su na njegovom vozilu oštećena prednja lijeva vrata, lijevi prag, lijevi zadnji blatobran, kotač, felga, zadnji dio lijeve lampe, zadnji branik i zadnji ovjes s time da je ovo vozilo popravio tek toliko da bude podobno za vožnju pa je tako popravio samo ovjes zbog tehničkog pregleda na kojem je i prošao, ali ovo vozilo ne koristi za vožnju. Tvrdi da je za popravak ovog ovjesa izdvojio 7.000,00 do 8.000,00 kn koliko ga je koštao samo materijal, dok je popravak sam izvršio. Na pitanje I- tuženika je li u bilo kojem trenutku uočio da bi ga vozilo koje se kretalo neposredno iza njega počelo pretjecati, navodi da isto nije vršilo takve radnje, već je imao samo uključen žmigavac, a na pitanje gdje se je nalazilo vozilo koje je udarilo u njegovo vozilo u trenutku kada ga je uočio da se kreće po lijevoj prometnoj traci, navodi da se je isto nalazilo na sredini te prometne trake, a na daljnje pitanje što se je nalazilo nasuprot mjesta sudara s lijeve strane kolnika, navodi da se tamo tada nalazilo jedno ugibalište nasuto šljunkom i to takve veličine da se tamo mogao parkirati autobus, a sada se tamo nalazi betonara. Konačno, navodi da prije ove prometne nezgode nije poznavao vozače ova dva vozila.

9. Svjedok ŠA u svom iskazu (stranica 57) navodi da je predmetne zgode upravljao svojim vozilom kolnikom Gornjostupničke ulice oko 17.00 sati krećući se brzinom od oko 50 km/h, koliko je i bilo ograničenje na tom dijelu ceste. Navodi da se radilo o ravnoj cesti te da je vrijeme bilo lijepo i cesta suha. Zna da se je ispred njega kretalo vozilo kojim je upravljao tužitelj te tvrdi da se je njegovo vozilo kretalo na udaljenosti iza njega za oko jedno vozilo i to po sredini te svoje trake, dok se je iza njegovog vozila kretalo vozilo kojim je upravljala jedna ženska osoba pa kada se je uvjerio da je to vozilo u njihovoj prometnoj traci, u jednom trenutku je uključio lijevi žmigavac jer je na oko 100 m dalje imao namjeru skrenuti lijevo na jedno parkiralište gdje se je trebao naći sa svojim prijateljem s time da u toj namjeri skretanja u lijevo nije usporio svoje kretanje. Pri tome tvrdi da je na cijelom tom potezu od trenutka kada je uključio žmigavac pa do mjesta naleta bila isprekidana linija. Međutim, nakon uključivanja žmigavca je u mrtvom kutu vidio da je ovo vozilo iza njega započelo pretjecanje pa kada je bilo u ravnini sa zadnjim vratima njegovog vozila, izgubilo je kontrolu na cesti tako da je to vozilo skrenulo lijevo i s kotačem zahvatilo bankinu, a nakon toga se vratilo desno i u tom povratku sa svojim prednjim desnim dijelom udarilo u stražnji lijevi dio vozila koje se kretalo ispred njegovog vozila, a koje je u tom trenutku bilo u svojoj prometnoj traci. Napominje da je on počeo kočiti u trenutku kada je vidio da je ovo vozilo izgubilo kontrolu na cesti te je tada skrenuo desno, ali ostajući u svojoj prometnoj traci s time da prethodno niti u jednom trenutku nije prelazio razdjelnu liniju. Tvrdi da između njegovog vozila i vozila koje se kretalo iza njega nije došlo do kontakta niti u jednom trenutku, ali da se je zaustavio i pričekao dolazak policije jer je tužitelj tražio da mu bude svjedok s time da mu je od strane policije rečeno da se može udaljiti, ali je ubrzo pozvan da se vrati na mjesto događaja te je na kraju protiv njega vođen prekršajni postupak u kojem je pak oslobođen krivnje.

10. Svjedokinja HAT (stranica 67 i 68) u svom iskazu potvrđuje da se je predmetne zgode kretala kolnikom Gornjostupničke ulice te da je ispred njenog vozila bilo samo jedno vozilo kada je bila zaustavljena pred semaforom s time da je tada vidjela da se je s lijeve strane uključilo jedno vozilo za njihov smjer kretanja kojim je upravljao tužitelj. Napominje da je vidljivost bila dobra jer je bilo sunčano te je cesta bila ravna pa kada su krenuli, odlučila je preteći vozilo koje se je kretalo ispred njenog vozila s time da je crta bila isprekidana na tom mjestu. Stoga je uključila lijevi žmigavac pa kada je njeno vozilo već bilo usporedo s vozilom koje se kretalo ispred njenog odnosno kada je došla do sredine toga vozila, osjetila je guranje te kako je s lijeve strane pored ceste bio šljunak i nekakav dublji kanal, to je naglo skrenula u desno i prikočila. Međutim, njeno vozilo se je otklizalo u lijevi bočni dio vozila tužitelja. Navodi da je vozilo ispred nje u potpunosti bilo u toj desnoj traci, ali bliže lijevom dijelu iste u trenutku kada je ona uključila žmigavac i započela pretjecanje, a na pitanje je li uočila nekakva oštećenja na njegovom vozilu, navodi da od šoka to nije niti gledala pa je samo uočila da je to vozilo bilo prašnjavo, ali kada se je to vozilo vratilo za oko sat vremena, isto je bilo potpuno oprano kao da je bio u auto-praonici. Na pitanje tužitelja koliko je bilo udaljeno vozilo tužitelja kada je njeno vozilo još bilo zaustavljeno pred semaforom, navodi da se radilo o minimalno 50 metara s time da misli da se je isto kretalo brzinom od oko 70-80 km/h, dok se je njeno vozilo u trenutku pretjecanja kretalo oko 60-65 km/h. Pri tome napominje da vozilo ispred njenog vozila nije imalo uključen žmigavac u trenutku kada je njeno vozilo skrenulo u lijevu taku s time da nije primijetila da bi isto u bilo kojem trenutku prešlo iz svoje trake, ali je osjetila guranje u stranu te ne zna je li čula i neki udarac, a na pitanje je li na njenom vozilu nastala šteta od toga guranja na stražnjem dijelu vozila, navodi da na stražnjem dijelu nije bilo štete osim malog dijela gdje je pukao lak, ali da je na njenom vozilu inače oštećen branik te da je otpala ratkapa s desnog prednjeg kotača i da je nastala udubila na desnom prednjem blatobranu. Na pitanje I- tuženika može li procijeniti koliki je bio razmak između vozila tužitelja i ovog vozila ispred njenog vozila u trenutku kada je odlučila preteći vozilo ispred, navodi da ne zna točno, ali je procijenila da je taj razmak bio dovoljan da bi mogla izvesti radnju pretjecanja.

11. Provedenim prometnim vještačenjem po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, (stranica 79-88) utvrđeno je:

- da su se neposredno prije ovog štetnog događaja vozila svih sudionika kretala svojom desnom (sjevernom) prometnom trakom kolnika, u istom smjeru i to vozilo tužitelja kao prvo vozilo u nizu, iza njega vozilo osiguranika II-tuženika te kao treće vozilo u nizu vozilo osiguranika I-tuženika;

- prilikom pretjecanja vozila osiguranika II-tuženika, vozilo osiguranika I-tuženika je s prednjim lijevim dijelom sišlo s kolnika na šljunčanu bankinu te je u nastavku vozačica toga vozila izgubila nadzor nad vozilom koje se u nekontroliranom kretanju vratilo na kolnik i u desnoj (sjevernoj) prometnoj traci s prednjim desnim vrhom i prednjim desnim bočnim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio vozila tužitelja;

- na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi vezani uz ovaj štetni događaj tako da nije moguće utvrditi točno mjesto kontakta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Prema iskazima svih sudionika, do sudara je došlo u desnoj (sjevernoj) prometnoj traci kojom se je cijelo vrijeme kretalo vozilo tužitelja;

- za izračun brzine kretanja svih vozila neposredno prije i u trenutku štetnog događaja nema elemenata, ali je tehnički moguće da su se vozila tužitelja i osiguranika II- tuženika kretala iskazanom brzinom od oko 50 km/h, a vozilo osiguranika I-tuženika iskazanom brzinom od oko 60 do 65 km/h;

- kako na vozilu osiguranika II-tuženika nisu nastala nikakva oštećenja, prilikom pretjecanja nije moglo doći do kontakta i guranja vozila osiguranika I-tuženika od strane vozila osiguranika II-tuženika, a što je kao razlog silaska s kolnika navela vozačica vozila osiguranika I-tuženika;

- tehničkim putem nije moguće utvrditi stvarni razlog zbog kojeg je vozilo osiguranika I-tuženika, prilikom pretjecanja, djelomično sišlo s kolnika;

- da vozilo osiguranika I-tuženika prilikom pretjecanja nije sišlo s kolnika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo;

- na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, brzina kretnja vozilima je ograničena na 50 km/h.

Kako je navedeno vještačenje provedeno ne samo radi utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, nego i na okolnost visine štete nastale na vozilu tužitelja, istim je utvrđeno da je na vozilu tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastala totalna šteta koja svedena na današnji dan iznosi oko 2.993,73 eur, a što je pak utvrđeno kada se od tržišne vrijednosti toga vozila, koja u trenutku štetnog događaja, a svedena na današnji dan, iznosi 4.276,76 eur, oduzme vrijednost ostatka vozila, svedena na današnji dan, a koja iznosi 1.283,03 eur.

12. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka niti tužitelj niti I-tuženik nisu prigovorili, već je tužitelj u podnesku od 16.9.2024. (stranica 96 i 97) predložio ovoga vještaka usmeno saslušati samo radi svoje odluke o raspolaganju tužbenim zahtjevom u odnosu na II-tuženika s time da je tužitelj ovaj nalaz i mišljenje prihvatio i u pogledu utvrđenja visine štete na njegovom vozilu te je sukladno istome od I-tuženika konačno zatražio isplatu iznosa od 2.993,73 eur, a nakon što je vještak Berislav Šimunović u svom usmenom očitovanju na ročištu 17.2.2025. (stranica 102) na pitanje I-tuženika je li uzrok izlijetanja vozila osiguranika I-tuženika izvan kolnika bio prelazak vozila osiguranika II-tuženika u lijevu prometnu traku u trenutku kada je vozilo osiguranika I-tuženika bilo u radnji pretjecanja, odgovorio da je vozačica vozila osiguranika I-tuženika u svom iskazu rekla kako nije primijetila da bi vozilo osiguranika II-tuženika prešlo preko središnje linije na lijevu polovinu kolnika, već da je samo osjetila guranje pa kako na vozilu osiguranika II-tuženika na lijevom boku nisu pronađeni nikakvi tragovi oštećenja, to je isključena mogućnost da je došlo do kontakta između vozila osiguranika I-tuženika i II-tuženika radi čega je varijanta koju je iskazala vozačica vozila osiguranika I-tuženika neprihvatljiva, tužitelj je povukao tužbu u odnosu na II-tuženika, dok je I-tuženik izjavio da nakon ovakvog očitovanja vještaka ne stavlja primjedbe na njegov nalaz i mišljenje vezano uz utvrđenje dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja.

13. Kako je i ovaj sud nakon usmenog očitovanja vještaka Berislava Šimunovića ovakav nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan i objektivan u cijelosti, to nije bilo potrebe posebno analizirati i ocjenjivati iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, kao sudionika predmetnog štetnog događaja, sve jer je sud odgovornost I-tuženika utvrdio upravo na temelju dinamike nastanka predmetne prometne nezgode utvrđene provedenim prometnim vještačenjem kojem stranke nisu prigovorile.

14. Dakle, iz provedenog prometnog vještačenja jasno proizlazi da je vozilo tužitelja oštećeno uslijed naleta vozila osiguranika I-tuženika jer je isto svojim prednjim desnim bočnim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio vozila tužitelja i to zato što je vozilo osigurano kod I-tuženika s prednjim lijevim dijelom sišlo s kolnika prilikom pretjecanja vozila osiguranika II-tuženika te zato što je vozačica vozila osiguranika I- tuženika potom izgubila nadzor nad vozilom koje se je u nekontroliranom kretanju vratilo na kolnik i u desnoj prometnoj traci, kojom se je tužitelj cijelo vrijeme kretao, naletjelo na njegovo vozilo s time da je utvrđeno i to da prilikom ovoga pretjecanja nije moglo doći do kontakta i guranja vozila osiguranika I-tuženika od strane vozila osiguranika II-tuženika niti je tehničkim putem moguće utvrditi stvarni razlog zbog kojeg je vozilo osiguranika I-tuženika prilikom pretjecanja djelomično sišlo s kolnika, a da isto tada nije sišlo s kolnika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo.

15. Slijedom navedenoga, valjalo je obvezati I-tuženika da tužitelju temeljem odredbe čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) nadoknadi štetu nastalu na njegovom vozilu jer je utvrđeno da je upravo vozačica vozila osiguranog kod njega isključivo kriva za nastanak predmetnog štetnog događaja pa kako je provedenim prometnim vještačenjem, kojeg je sud i u tom dijelu prihvatio kao stručan i objektivan, posebno imajući u vidu da mu tužitelj i I-tuženik niti u tom dijelu nisu prigovorili, utvrđeno da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta koja svedena na današnji dan iznosi oko 2.993,73 eur, a što je pak utvrđeno kada se od tržišne vrijednosti toga vozila, koja u trenutku štetnog događaja, a svedena na današnji dan, iznosi 4.276,76 eur, oduzme vrijednost ostatka vozila, svedena na današnji dan, a koja iznosi 1.283,03 eur, to je I-tuženiku pod točkom I. izreke presude naloženo da tužitelju plati upravo iznos od 2.993,73 eur i to zajedno sa zateznom kamatom tek od 7.5.2025. tj. od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a ne već od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 23.6.2022. pa je stoga pod točkom II. izreke presude odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.993,73 eur počev od 23.6.2022. do 6.5.2026.

16. Naime, kraj činjenice da tužitelj ni sa čime nije dokazao da je štetu nastalu na svom vozilu popravio, a da isto niti ne bi bilo ekonomski isplativo s obzirom na to da je prometnim vještačenjem utvrđeno kako je na tom vozilu nastupila totalna šteta, što niti tužitelj prihvaćajući takvo utvrđenje prometnog vještaka konačno ne osporava, te kraj činjenice da je visina štete utvrđena tek navedenim prometnim vještačenjem tj. u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, to su tužitelju temeljem odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.993,73 eur priznate tek od 7.5.2025. tj. od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

17. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku te je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 19.1.2023. i 16.9.2024. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 21.4.2023., 9.10.2023., 13.5.2024., 17.2.2025. i 24.3.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 32. toč. 1. za sastav odštetnog zahtjeva (stranica 36 i 37) u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 1.800,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 450,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 76,98 eur, trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 76,39 eur, a trošak prometnog vještačenja ukupno iznosi 383,18 eur (350,00 eur + 33,18 eur) pa to sveukupno daje iznos od 2.786,55 eur koliko je I-tuženiku i naloženo da mu nadoknadi i to zajedno sa zateznom kamatom od 7.5.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Pri tome se napominje da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5.12.2022. jer se isti u tom podnesku očituje samo na navode II-tuženika iz odgovora na tužbu pa I-tuženik nije u obvezi nadoknaditi mu taj trošak.

18. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 7. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnicima I-tuženika

- II-tuženiku