REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10000 ZAGREB
Poslovni broj: Pr-9755/2020-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Alan Pozderac i Safeta Ramić-Pozderac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Predstavnika bugarske nacionalne manjine Grada Zagreba, Zagreb, Remetinečka 77 A, kojeg zastupa zakonski zastupnik ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2024. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku PREDSTAVNIKU BUGARSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Remetinečka 77 A, zastupan po predstavniku ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos po osnovu neisplaćenih plaća od 5.735,49 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, i to:
na iznos od 359,42 EUR od dana 16.12.2019. godine do isplate; na iznos od 580,59 EUR od dana 16.01.2020. godine do isplate; na iznos od 597,41 EUR od dana 16.02.2020. godine do isplate; na iznos od 597,41 EUR od dana 16.03.2020. godine do isplate; na iznos od 600,11 EUR od dana 16.04.2020. godine do isplate; na iznos od 600,11 EUR od dana 16.05.2020. godine do isplate; na iznos od 600,11 EUR od dana 16.06.2020. godine do isplate; na iznos od 600,11 EUR od dana 16.07.2020. godine do isplate; na iznos od 600,11 EUR od dana 16.08.2020. godine do isplate; na iznos od 600,11 EUR od dana 16.09.2020. godine do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku PREDSTAVNIKU BUGARSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Remetinečka 77 A, zastupan po predstavniku ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos po osnovu neisplaćene božićnice za 2019. godinu od 165,90 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2019. do isplate, obračunatim prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku PREDSTAVNIKU BUGARSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Remetinečka 77 A, zastupan po predstavniku ĐS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici JS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos po osnovu neisplaćenog regresa za 2020. godinu od 165,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 2. srpnja 2020. do isplate, obračunatim prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kao neosnovan.
V. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužiteljici u ukupnom iznosu od 2.962,41 kn.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.665,45 EUR, zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 31. ožujka 2008. sklopila s tuženikom kao poslodavcem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je započela s radom dana 1. travnja 2008. Temeljem navedenog Ugovora tužiteljica je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Izvršni tajnik. Iako to nigdje nije Ugovorom specificirano, tužiteljica je kod tuženika, u okviru svog radnog mjesta obavljala sljedeće poslove: primanje stranaka, servisiranje hrane i pića, pranje posuđa, pranje i čišćenje ureda i svih pripadajućih prostorija, odlazak u banku i ostale institucije prema naputku tuženika, pripremanje i slaganje časopisa koje tuženik izdaje, ispisivanje uplatnica za članarinu i ostale pripadajuće administrativne poslove, dostava financijskih izvještaja u Ured za nacionalne manjine i sl. Dana 12. studenog 2019. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zbog navodnih osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu. Tužiteljica je navedenu Odluku zaprimila 13. studenog 2019. Zbog nezakonitosti navedene Odluke o otkazu, tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu kojom je zahtijevala da se navedena Odluka o otkazu od 12. studenog 2019. utvrdi kao nedopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2008. nije prestao, te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto izvršni tajnik. Slijedom navedene tužbe, sud je 15. rujna 2020. donio presudu na temelju priznanja poslovnog broja Pr-3376/2019 kojom je u cijelosti usvojena tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice, te je tuženik tijekom rujna 2020. i vratio tužiteljicu na prethodno navedeno radno mjesto. Međutim, do današnjeg dana, tuženik nije isplatio tužiteljici ugovoreni iznos mjesečne plaće, konkretno, tuženik nije isplatio tužiteljici iznose plaće za vremensko razdoblje od 13. studenog 2019. do 1. rujna 2020., odnosno u vremenskom razdoblju tijekom kojeg je tužiteljica izbivala sa svog radnog mjesta kod tuženika, kao posljedica donošenja navedene nezakonite Odluke o otkazu. Tuženik je ostao dužan isplatiti tužiteljici plaće u ukupnom iznosu od 43.214,02 kn bruto. Osim navedenog, tuženik nije isplatio tužiteljici niti ugovoreni iznos božićnice za 2019. i regresa za 2020., odnosno za božićnicu iznos od 1.250,00 kn, za regres iznos od 1.250,00 kn. Da su prethodno navedene tražbine tužiteljice nesporne, proizlazi i iz rekapitulacije troškova za plaću i ostale rashode za tužiteljicu, sastavljenu od strane tuženika i potpisanu i ovjerenu od strane tuženika. Tužiteljica posebno napominje, budući da tužiteljica nije sudski vještak, a da navedeni izračun zahtijeva veći stupanj stručnosti, ista zadržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine dužne plaće i ostalih davanja iz radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog parničnog postupka usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
1.1. Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom specificiranim sukladno nalazu i mišljenju vještaka i navedenim u podnesku od 24. siječnja 2025. po osnovu neisplaćenih plaća potražuje ukupan iznos od 5.735,49 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu do isplate (kao pod točkom I. izreke presude), po osnovu neisplaćene božićnice za 2019. godinu potražuje iznos od 165,90 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. studenog 2019. do isplate, po osnovu neisplaćenog regresa za 2020. godinu iznos od 165,91 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 02. srpnja 2020. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je u tužbi označeno ime tuženika, ali je naveden OIB fizičke osobe, gospodina US. Kako samo ime tuženika upućuje, radi se o tijelu u sustavu Grada Zagreba koje se zove Predstavnik [adresa] nacionalne manjine Grada Zagreba. Sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, nacionalne manjine u jedinicama lokalne samouprave mogu biti predstavljane (ovisno o broju pripadnika) putem dviju vrsta tijela, i to: Vijeća nacionalnih manjina i Predstavnika nacionalnih manjina. I jedni i drugi se biraju neposrednim tajnim glasovanjem na vrijeme od četiri godine (čl. 24. Ustavnog zakona). Ustavni zakon propisuje (čl. 25.) da je vijeće nacionalnih manjina neprofitna pravna osoba koja za svoje obveze odgovara cjelokupnom imovinom. Za predstavnika nacionalnih manjina nema takve odredbe, što znači da on nije pravna osoba i da za obveze ne odgovara cjelokupnom imovinom. Sukladno Ustavnom zakonu sredstva za rad predstavnika osiguravaju jedinice samouprave (čl. 34. st. 3. u svezi s čl. 28. st. 1. Ustavnog zakona). Nastavno na spomenute odredbe Ustavnog zakona u čl. 116. st. 1. Statuta Grada Zagreba je propisano: "Sredstva za predstavnika nacionalnih manjina, uključujući i sredstva za obavljanje administrativnih poslova za njihove potrebe, osiguravaju se u gradskom proračunu." Prema tome, tuženik prigovara pasivnoj legitimaciji zbog okolnosti da je uz naziv tuženika naveden OIB fizičke osobe koja trenutno obnaša funkciju u Gradu Zagrebu. To bi bilo istovjetno situaciji u kojoj bi se za obveze Grada Zagreba utužilo osobu koja obnaša funkciju gradonačelnika. Gospodin US u vrijeme podnošenja ove tužbe uistinu obnaša funkciju Predstavnika [adresa] nacionalne manjine Grada Zagreba, ali nema pravnog identiteta između osobe US i Predstavnika [adresa] nacionalne manjine. Fizička osoba US ne može se, za slučaj da tužitelj uspije u sporu, trpjeti ovrhu na osobnoj imovini zbog okolnosti što se nalazi u mandatu predstavnika. Dakako, poznato je da se ovrha u FINA-i provodi upravo na temelju OIB [osobni identifikacijski broj]a, a ne na temelju naziva ovršenika. Na mjestu predstavnika može već sutra doći druga osoba pa se postavlja pitanje da li bi u tom slučaju ta druga osoba po shvaćanju tužitelja bila dužna, za slučaj da tužitelj uspije u sporu, trpjeti ovrhu na svojoj imovini. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, tuženik ističe da je tužiteljica zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2008. kojim je ugovoren rad u nepunom radnom vremenu od četiri sata sukladno čl. 62. Zakona o radu. Plaća tužiteljice je ugovorena u iznosu od 3.000,00 kn, što je navedeno u čl. 8. Ugovora o radu. Zakon o radu u čl. 90. propisuje da se plaća određuje ugovorom o radu pa nije osnovan zahtjev tužiteljice kojim bi potraživala iznos plaće viši od ugovorene, a ne postoji niti pravilnik o radu niti kolektivni ugovor koji bi određivao plaću drugačiju od plaće utvrđene Ugovorom o radu. Osim iznesenog prigovora, daljnji prigovor se ističe obzirom na činjenicu da tužiteljica u utuženom razdoblju nije radila, tj. da je došlo do prekida rada. Naime, temeljno pravo i obveza iz radnog odnosa jest da poslodavac isplati radniku plaću za obavljeni rad, što je propisano u čl. 7. Zakona o radu. Međutim, ako je došlo do prekida rada (a kod tužiteljice je u utuženom razdoblju došlo do prekida rada), onda nema pravo na plaću već, pod propisanim uvjetima, na naknadu plaće. Naime, ako je došlo do prekida rada krivnjom poslodavca, onda tužitelj ima pravo na naknadu plaće sukladno čl. 95. st. 3. Zakona o radu. Dakle, tužiteljica nije uočila zakonsku razliku između instituta plaće i instituta naknade plaće. Tužiteljica nema pravnog osnova potraživati plaću, božićnicu i regres kako to potražuje tužbom, već pod određenim uvjetima zahtijevati isplatu naknade plaće. Zakon o radu u čl. 95. st. 5. propisuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Obzirom da je tužiteljica prestala raditi 13. studenog 2019., to je radi izračuna visine naknade plaće bila dužna dostaviti kao dokaz obračune plaće za prethodna tri mjeseca odnosno za kolovoz, rujan i listopad 2019., koje tužiteljica nije dostavila. Zakon o radu u čl. 95. st. 5. visinu naknade plaće određuje kao prosječnu plaću u prethodna tri mjeseca upravo zato jer nije bilo rada nego je došlo do prekida rada. Zbog toga je prosjek važan kako bi radnik ostvario pravičnu naknadu za vrijeme prekida rada. Ako je radnik u prethodna tri mjeseca radio prekovremeno ili obavljao noćni rad, njegov će prosjek plaće biti viši od iznosa plaće, a time i visina naknade plaće jer se može smatrati da bi i ubuduće po redovnom tijeku stvari radio na isti način. Odnosno, ako je radnik bio na bolovanju, onda će mu prosjek plaće biti niži, a time i visina naknade plaće jer se može smatrati da bi i ubuduće po redovnom tijeku stvari radio na isti način. Pravno shvaćanje tužiteljice kojim se traži isplata plaće za vrijeme prekida rada nema uporišta u pozitivnim propisima. Tuženik, ne ulazeći u rezultate daljnjeg dokaznog postupka, ističe prigovor radi prebijanja na iznos od 2.962,41 kn jer je tužiteljica neosnovano stekla iznos od 1.250,00 kn na ime regresa za 2020., što se vidi iz uplate od 7. siječnja 2020., te iznos od 1.712,41 kn na ime pogrešno uplaćenog iznosa obračunate naknade za bolovanje za srpanj i kolovoz 2019. koji je tužiteljica odbila vratiti. Slijedom navedenog tuženik predlaže donijeti presudu kojom će tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti kao neosnovane.
3. U daljnjem tijeku postupka, podneskom od 26. rujna 2023. pun. tuženika je obavijestio sud da su 7. svibnja 2023. provedeni izbori za Predstavnika bugarske nacionalne manjine Grada Zagreba. Za novog predstavnika izabran je g. ĐS, a kako je u tužbi pod OIB [osobni identifikacijski broj]om Predstavnika bugarske nacionalne manjine naznačen OIB prethodnog Predstavnika g. US, to tuženik predlaže da se u e-spisu i ostalim ispravama označi OIB novog Predstavnika.
4. Podneskom od **.**.2024. ĐS naveo je da je nakon provedenih izbora u 2023. izabran za Predstavnika bugarske nacionalne manjine Grada Zagreba te s obzirom da je djelomično upoznat s postupkom koji se vodi protiv tuženika, bivšeg Predstavnika bugarske nacionalne manjine Grada Zagreba – gospodina US, naglašava: Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina (UZPNM) određeno je da funkcija Predstavnika nacionalne manjine nema pravnu osobnost – analogno tome obavlja ju fizička osoba; UZPNM-om je određeno da je financiranje rada predstavnika u nadležnosti lokalne samouprave; gradonačelnik Grada Zagreba je donio Zaključak o kriterijima za osiguranje sredstava za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina Grada Zagreba i Koordinaciju vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba od 3. ožujka 2022. (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 9/2022) i Zaključak o izmjenama i dopunama Zaključka o kriterijima za osiguranje sredstava za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina Grada Zagreba i Koordinaciju vijeća i predstavnika (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 9/2022); HZMO je svojim uputama "Zapošljavanje radnika kod predstavnika nacionalne manjine kao poslodavca fizičke osobe" – klasa 140-01/14-04/38 urbroj:
341-99-11-14-5 od 15. rujna 2014. uređen način prijavljivanja i odjavljivanja radnika koji rade kod predstavnika nacionalne manjine kao poslodavca fizičke osobe. U uputama jednoznačno piše da "Prestankom mandata, predstavnik nacionalne manjine briše se iz Registra vijeća, koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, a prestaje i radni odnos radnika koji su u radnom odnosu kod predstavnika nacionalne manjine kojem je istekao mandat". Temeljem svega prethodno navedenog, predstavnik tuženika misli da ne može biti uključen u spor između prethodnog Predstavnika bugarske nacionalne manjine Grada Zagreba, gospodina US i tužiteljice.
5. Tužiteljica je uz podnesak od 24. siječnja 2025., kojim je uredila tužbeni zahtjev, dostavila dokaz te specificirala tužbeni zahtjev na način da je kao tuženika označila: Predstavnika bugarske nacionalne manjine Grada Zagreba, bez navođenja OIB [osobni identifikacijski broj]a, dok je kao zastupnika označila ĐS.
6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu tužiteljice na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2008. (str. 6 spisa), rekapitulacije neisplaćenih plaća za tužiteljicu (str. 10-11, 35-36, 41-42 spisa), rekapitulaciju troškova za plaću i ostale rashode za tužiteljicu (str. 12, 37 spisa), izvadak iz službenih stranica Grada Zagreba (str. 20 spisa), izvadak prometa po računu tužiteljice (str. 26-34, 45-50 spisa), rekapitulaciju troškova za plaću i otpremninu tužiteljice (str. 39 spisa), rekapitulaciju doznačenih i utrošenih sredstava za plaću tužiteljice (str. 40 spisa), obračun otpremnine za tužiteljicu (str. 43 spisa), rekapitulaciju primanja za tužiteljicu koja isplaćuje Grad Zagreb (str. 44 spisa), Ugovor između tuženika i tužiteljice od 4. rujna 2019. (str. 51 spisa), obračun autorskih honorara za svibanj 2019. (str. 52 spisa), e- mail korespondenciju (str. 53 spisa), izvadak prometa po računu US (str. 57 spisa), Obavijest o potraživanju preplaćenog iznosa naknade plaće od 5. prosinca 2019. (str. 58 spisa), Izjavu iz 2020. (str. 59 spisa), obračun plaće tužiteljice (str. 60- 64 spisa), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA: 016-01/25-01/33, URBROJ: 514-09-02-02/01-24-02 od 6. ožujka 2024. (str. 102-103 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave- Središnjeg ureda KLASA: 417-01/23-01/78, URBROJ: 513-07-21-01-23-2 od 29. ožujka 2024. (str. 109-110 spisa), Uputu Grada Zagreba za postupanje u odnosima Grada Zagreba-Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo i proračunskih korisnika – vijeća, predstavnika i Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba KLASA: 016-01/23-001/14, URBROJ: 251-08-23/003-23-1 od 27. veljače 2023. (str. 137-154 spisa), Ispis iz Registra vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina na dan 21. siječnja 2025. (str. 165 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 70-72 spisa) te je saslušan je vještak Zrinko Ručević (str. 96-97 spisa).
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 31. ožujka 2008., da je 12. studenog 2019. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu koju je tužiteljica osporila te je 15. rujna 2020. ovaj sud donio presudu na temelju priznanja kojom je utvrđeno da je navedena odluka nedopuštena i da radni odnos nije prestao, radi čega je tuženik u rujnu 2020. vratio tužiteljicu na ugovoreno radno mjesto.
9. Sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija.
10. Prije svega valja reći da je čl. 95. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19 -dalje: ZR) propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, dok je st. 5. istog članka propisano da se visina naknade plaće utvrđuje ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.
11. U konkretnom slučaju nesporno je da je do prekida rada tužiteljice došlo nezakonitom odlukom tuženika dakle iz opravdanih razloga radi čega tužiteljici pripadaju naknade plaća za razdoblje od 13. studenog 2019. do kolovoza 2020. te joj po toj osnovi pripada i iznos božićnice i regresa čiju osnovanost tuženik nije osporio.
12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. koji u svom nalazu i mišljenju od 23. prosinca 2022. navodi da je u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, mišljenja da je ukupna visina potraživanja tužiteljice za razdoblje od 13. studenog 2019. do 31. kolovoza 2020. iznosila ukupno 43.214,02 kn bruto, na ime neisplaćene naknade plaće, odnosno 5.735,49 EUR, te ukupno 2.500,00 kn neto, na ime neisplaćene božićnice za 2019. i regresa za 2020., odnosno 331,81 EUR.
12.1. U svom iskazu na ročištu održanom 13. veljače 2024. vještak Zrinko Ručević navodi kako tuženik u svom prigovoru na metodologiju izračuna iz nekog razloga propušta citirati cjelovitu odredbu čl. 95. st. 5. ZR-a iz koje izostavlja način određivanja visine naknade plaće kako zakon propisuje, a navodi samo onaj dio odredbe koji se primjenjuje podredno, u slučaju da visina naknade plaće nije određena na neki drugi način. Navodi da nije sporno, i spisu je priloženo, da je tuženik sam iskazao i ovjerio visinu plaća koje bi tužiteljica primila u predmetnom razdoblju, u kojem smislu smatra da nema mjesta primjeni navedenog dijela odredbe čl. 95. st. 5. ZR-a jer postoji točno određeni izračun plaća tužiteljice u predmetnom razdoblju, kojeg je tuženik nesporno ovjerio i po njegovom mišljenju postojanje takvog izvora podataka o pretpostavljenoj plaći tužiteljice isključuje primjenu odredbe na koju se tuženik poziva. Navodi da se naravno radi o pravnom pitanju, pa ako sud utvrdi da bi se ipak trebalo primijeniti pravno shvaćanje tuženika, vještak navodi da je u mogućnosti sačiniti dopunski izračun, no za isti bi trebalo pribaviti podatke o plaćama tužiteljice u tri mjeseca prije sporne odluke o otkazu Ugovora o radu (plaće za mjesece kolovoz, rujan i listopad 2019.).
13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 13. veljače 2024. jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu potrebnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a nakon očitovanja vještaka stranke nisu imale daljnjih prigovora na navedeni nalaz i mišljenje.
14. Slijedom navedenog predmetnim nalazom i mišljenjem utvrđena je visina potraživanja tužiteljice te je usvojen konačno postavljeni tužbeni zahtjev i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
15. Sud je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor radi prijeboja u iznosu od 2.962,41 kn, koji se odnosi na isplatu regresa za 2020. i obračunatu naknadu za bolovanje za srpanj i kolovoz 2019. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka (list 71 spisa) proizlazi da tuženik nije isplatio tužiteljici iznos regresa za 2020. dok u odnosu na iznos obračunate naknade za bolovanje tuženik nije dokazao da je pogrešno uplatio navedeni iznos. Pri tome je sud imao u vidu da Izjava tužiteljice od 2020. (list 59 spisa), na koju se poziva tuženik, nije potpisana.
16. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije valja reći da je isti istaknut radi ranije postavljenih tužbenih zahtjeva kojima je uz naziv tuženika naveden OIB fizičke osobe, zastupnika tuženika.
16.1. Čl. 34. st. 2. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (" Narodne novine" broj 155/02, 47/10, 80/10, 93/11, 93/11) propisano je da predstavnik nacionalne manjine svoje poslove obavlja pod nazivom koji mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te na jeziku i pismu kojim se služi nacionalna manjina koja ga je izabrala i koji sadrži oznaku područja za koje je izabran, dok je st. 2. istog članka propisano da predstavnik nacionalne manjine otvara račun sredstava koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava na području jedinice lokalne samouprave za koju je izabran, za financijski plan korištenja tih sredstava i završni račun tih sredstava. Financijski plan i završni račun sredstava koja se koriste za ostvarivanje manjinskih prava objavljuju se u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave za čije područje je izabran manjinski predstavnik. Stavkom 3. čl. 34. propisano je i da se na predstavnika nacionalne manjine te njegove ovlasti i obveze odgovarajuće primjenjuju odredbe članaka 28., 29., 30., 31., 32. i 33. ovoga Ustavnog zakona.
16.2. Iz navedenih odredaba sud je utvrdio kako predstavnik nacionalne manjine predstavlja specifičnu instituciju koja djeluje bez obzira na promjene osoba koje se biraju i time obnašaju predstavničku dužnost predstavnika nacionalne manjine pa stoga predstavnik nacionalne manjine pa tako i Predstavnik Bugarske nacionalne manjine Grada Zagreba ima pravnu sposobnost, a time i pasivnu legitimaciju (navedeno je u skladu s rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž Ovr-84/2023-2 od 29. ožujka 2023.).
16.3. Slijedom navedenog, a pri tome imajući u vidu i da je tužiteljica podneskom od 24. siječnja 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da je ĐS uz njegov OIB označila kao zastupnika, sud nije posebno obrazlagao navode zastupnika ĐS dane tijekom postupka koje se odnose njegovu odgovornost za postupanje ranijeg predstavnika.
17. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno sud je usvojio konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Nadalje, ovaj sud smatra da bi božićnica i naknada za godišnji odmor, kako bi ispunili svoju svrhu, trebali biti isplaćeni u mjesecu koji prethodi navedenom blagdanu i odmoru radi čega je sud prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata koje na iznos božićnice teku od 26. studenog 2019. te na iznos regresa od 2. srpnja 2020. Na dosuđene mjesečne iznose naknade plaće, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16. -og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZR-a, dok se odluka o stopi zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.
18. Pri tome valja reći da sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznosi sastoje se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 28. travnja 2021. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 13. rujna 2022. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 4. listopada 2023. po Tbr. 9/1
– 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 13. veljače 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 21. siječnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 26. ožujka 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova odnosno ukupno 700 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.400,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, dakle tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.665,45 EUR.
20. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 4. siječnja 2023. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, trošak sastava podneska od 22. studenog 2024. nije priznat, na temelju čl. 156. st. 1. ZPP- a, obzirom je neodređeno specificirala tužbeni zahtjev, trošak zastupanja na ročištu 22. listopada 2024. nije priznat jer je ročište odgođeno krivnjom tužiteljice, a trošak zastupanja na ročištu 18. prosinca 2024. nije priznat jer je ročište preotvoreno radi uređenja tužbenog zahtjeva. Tužiteljici ne pripadaju niti troškovi sudskih pristojbi jer je, temeljem članka 11. stavka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18), oslobođena od plaćanja istih.
21. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.
22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 7. svibnja 2025.
Sudac
Siniša Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po zz
