Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-170/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Lucije Lasić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u OD Anić i Anić u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-1813/2019 od 24. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-1813/2019 od 24. studenoga 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj 14317/08, od 18. ožujka 2008. godine, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita :

LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika, kao kreditora : SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, MBS : 060000488, danas : OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB : 52508873833, i to odredba :

- članka 2., točke 3., 4., 5., i 6. – u cijelosti ;

- članka 10. točka a) stavak 1. - u dijelu : ''u iznosu od 352,35 CHF (slovima : tristotinepedesetidvašvicarskafrankatridesetpetcentima) ''i u dijelu ''u iznosu od 355,15 CHF(slovima: tristotinepedesetpetšvicarskafrankapetnaestpetcentima) ;

- članka 10. točka d) - u cijelosti. ;

odnosno u svakom dijelu istog u kojem se spominje valutna klauzula.

II. Nalaže se tuženiku : OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB : 52508873833, tužiteljici : LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, broj 14317/08, od 18. ožujka 2008. godine, nezakonitim mijenjanjem ugovorne kamatne stope i ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplatiti iznos od 27.375,47 kn/ 3.633,35 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 4. ožujka 2016. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 21.133,00 kuna / 2.804,79 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se prigovor tuženika radi prijeboja.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući odluku preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, podredno ukinuti odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba je utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužbeni zahtjevi i to deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim dijelova Ugovora o kreditu, broj 14317/08, od 18. ožujka 2008., sklopljenoga između tužiteljice, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, kao kreditora te kondemnatorni zahtjev za povrat preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi, koji zahtjev se temelji na stjecanju bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata po osnovama navedenih ništetnih odredbi predmetnoga Ugovora o kreditu.

6.Među strankama nije sporno kako je tužiteljica, kao korisnik kredita, dana 18. ožujka 2008. s tuženikovim prednikom, kao davateljem kredita, sklopila spomenuti Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, broj 14317/08, kojim ugovorom je kreditor tužiteljici odobrio isplatu iznosa od 47.500,00 CHF-a po prodajnom deviznom tečaju kreditora, s rokom otplate od 204 mjeseca, a otplata kredita ugovorena u kunskoj protuvrijednosti odnosno po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako nije sporno i da je predmetnim Ugovorom o kreditu, člankom 5. Ugovora, ugovorena kamatna stopa u iznosu od 5,20 % te da je ista promjenljiva,

-kako je predmetni postupak pokrenut dana 24. travnja 2019., a tužiteljica u tužbi tvrdi kako je tužena u razdoblju otplate kredita, temeljem ništetne odredbe tužiteljici obračunavala kamatnu stopu veću od ugovorene, na koji način je tuženica povrijedila odredbu čl. 3. Zakona o obveznim odnosima te da je stekla bez osnove određeni novčani iznos, kao i da je tužena u razdoblju otplate kredita osim nezakonitom promjenom kamatne stope tužiteljici obračunavala i mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute,

-kako je tužena osporila tužbu, ističući prigovor litispendencije te ističući kako tužiteljica nema pravnu osnovu niti interes za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužiteljica poziva konvertiran u eurski kredit te su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc, kada je tužiteljica prihvatila ponudu tuženika i konvertirala CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF da je pravno prestao postojati, a nastao je novi ugovorni odnos tj. ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR s važenjem ex tunc, kao da je takav bio od samog početka,

-kako je tužena navela i da je kod tužiteljice prilikom konverzije, kao rezultat ukupnosti svih promjena, utvrđena preplata u iznosu od 18.948,69 kn, a koja se u skladu s odredbom čl. 19. c. st. 1. t. 5. alineja 1. Zakona koristi za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta preplata u cijelosti ne iskoristi te je utvrđen novi iznos nedospjele glavnice iskazan u valuti euro,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Darku Ceciću, koji je dao nalaz i mišljenje vještaka dana 14. svibnja 2021.,

-kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještačenje provedeno između ostaloga na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u tabelama, nakon očitovanja povodom iznesenih primjedbi tuženika, kako je razlika preplaćenih anuiteta zbog ništetnosti odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iznosi ukupno 42.870,50 kn, razlika po osnovni ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi utvrđena vještačenjem u predmetu P-3556/18 iznosi ukupno 8.861,33 kn pa preostala razlika preplate iznosi 34.009,17 kn na koju su obračunate zakonske zatezne kamate u ukupnom iznosu od 12.314,99 kn, kako preplata priznata provedbom konverzije na dan 3. ožujka 2016. iznosi ukupno 18.948,69 kn te preostali iznos za podmirenje nakon prijeboja preplate iznosi ukupno 27.375,47 kn (stupac 3. tablica 4.), a razlika između preostale neotplaćene glavnice koliko je trebala iznositi prema početnom otplatnom planu i početnom tečaju od one glavnice koju je tuženik ponudio u konverziji dana 3. ožujka 2016. iznosi ukupno 14.502,11 kn, nakon konverzije preostaje za otplatu 108 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 226,96 eura i jedan preostali anuitet u iznosu od 218,91 eura,

-kako sudski vještak navodi i da navedeni iznosi obuhvaćaju cjelokupnu razliku, pozitivnu i negativnu, nastalu iz primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli te uključuje eventualno ostale razlike nastale temeljem ništetne odredbe o promjeni kamatne stope, a koju je tužiteljica već utužila u predmetu poslovni broj P-3556/18, a tužiteljica da je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka precizirala tužbeni zahtjev.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o kreditu dana 18. ožujka 2008., kojim Ugovorom je tužiteljici odobrena isplata iznosa od 47.500,00 CHF-a po prodajnom deviznom tečaju kreditora, s rokom otplate od 204 mjeseca, a otplata kredita ugovorena u kunskoj protuvrijednosti, kako je predmetnim Ugovorom, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenljiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom i stoga ništetnom. Osim toga, kako sukladno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno rješenju broj Rev-2868/2018 povodom revizije podnesene u postupku jednake pravne osnove, radi utvrđivanja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u kreditnom odnosu između stranaka na koje se odnosi kolektivna preuda, odluka VTS RH, Pž-2912/2014, pa da činjenica konverzije kredita ne znači da je tužiteljica izgubila pravni interes za utvrđenje da su pojedini odredbe ugovora o kreditu ništetne, a sama činjenica što je aneks ugovora o kreditu na kojeg se poziva tužena valjani pravni posao, što je utvrđeno u oglednom sporu (VS RH Gos-1/2019), ne predstavlja procesnu smetnju za vođenje ovog postupka, da sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije izašla iz režima pravne zaštite ustanovljene odredbe čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno nije postala korisnik ugovora o kreditu u euru, s obzirom da je ugovor o kreditu održan na snazi bez nepoštenih ugovornih odredbi. Stoga je, prihvaćajući spomenuti nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužbeni zahtjev prihvaćen.

9.U odnosu na tuženikov prigovor litispedencije, prvostupanjski sud ističe kako tužiteljica navodi da nije sporno kako je dana 31. siječnja 2017. pred istim prvostupanjskim sudom pokrenula postupak protiv tuženika pod poslovnim brojem P- 3556/18 i to radi isplate preplaćenih kamata temeljem istog kredita, no da je u tom postupku postavljen zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa za razdoblje od 10. siječnja 2014., u dijelu razlike naplaćenih anuiteta zbog promijenjene kamatne stope, dok se u ovom postupku potražuje postupak naplaćena na ime ništetne valutne klauzule i ništetne odredbe o kamatnoj stopi, za iznose unutar anuiteta te je tuženikov prigovor odbijen.

10.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa se odluka ne može ispitati.

11.Prije svega valja navesti kako tuženik u žalbi utemeljeno ukazuje da je već u odgovoru na tužbu istakao prigovor kako se između istih stranaka o istom tužbenom zahtjevu već vodi parnica (prigovor litispendencije), ali prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za odluku kojom je taj prigovor odbio. Naime, odlučujući o spomenutom prigovoru, prvostupanjski sud je, kako je već i navedeno, jedino citirao tužiteljičine navode prema kojima „nije sporno kako je dana 31. siječnja 2017. pred istim prvostupanjskim sudom pokrenula postupak protiv tuženika pod poslovnim brojem P-3556/18 i to radi isplate preplaćenih kamata temeljem istog kredita, no da je u tom postupku postavljen zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa za razdoblje od 10. siječnja 2014., u dijelu razlike naplaćenih anuiteta zbog promijenjene kamatne stope“, no taj sud očito nije i izvršio uvid u spis predmeta poslovni broj P-3556/18 te nije pouzdano utvrdio o kojem točno zahtjevu se dotični parnični postupak vodi i kada je ta parnica počela teći pa već stoga nije moguće ispitati predmetnu odluku te je na taj način i počinjena spomenuta bitna povreda odredaba postupka, što s pravom ističe i tuženik u žalbi. Pritom, navod prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijane odluke kako je u postupku pregledao „financijsko-knjigovodstveno vještačenje iz predmeta poslovni broj P-3556/18, koji se vodi između istih stranaka“ ne utječe na navedeni zaključak jer iz sadržaja tog dokaza nije moguće utvrditi sve navedene činjenice o kojima ovisi odluka o predmetnom prigovoru.

12.No pored navedenoga, već u ovom stadiju postupka valja istaknuti i kako sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, dalje ZZP/07) (odnosno za ugovore sklopljene u ranijem razdoblju s odredbama Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

13.Člankom 96. ZZP/07 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

14.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

15.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16.Konačno, člankom 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17.U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 96. ZZP/07, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužiteljici očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužiteljici je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bila i upoznata s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

18.S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužiteljici nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi ona kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te načelno postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužiteljici je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti i kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

19.Međutim, kako je već rečeno, nije sporno i kako je tužiteljica s tuženikom dana 25. veljače 2016. sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je kredit konvertiran i time su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i kamatnih stopa, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK), uz konverziju kredita u CHF u valutu EUR, a sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te su stranke utvrdile iznos preplate.

20. U tom pogledu i u svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. navodeći: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe kako je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i kako ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

21. Sporazum, bez obzira je li sklopljen u obliku tzv. dodatka - aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.). Stoga je, kao odlučno u postupku, trebalo utvrditi je li dodatak Ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jeste, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

22.Pritom je potrebno i skrenuti pozornost kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 također ukazuje kako su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF. Posebice glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za tužbene zahtjeve na utvrđenje ništetnima pojedinih odredbi ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći kako se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud izjasnio da, bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

23. Dakle, potrebno će biti i u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i potpuno računski točno, je li točan iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, kako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a kako je utvrđen, kao i utvrditi postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju i relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje u rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit. Od tih utvrđenja ovisi i odluka o utemeljenosti predmetnih zahtjeva na isplate iznosa koje tužitelj potražuje.

24.Iz navedenoga proizlazi kako je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te je valjalo, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

25.U nastavku postupka prvostupanjski sud će izvršiti uvid u navedeni spis predmeta poslovni broj P-3556/18 radi odluke o prigovoru litispendencije, zatim ovisno o toj odluci i razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano u pogledu deklaratornoga i kondemnatornog zahtjeva tužiteljice kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, po potrebi nadopuniti dokazni postupak i utvrditi i druge odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

26. S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari, to je ukinuta i odluka o prigovoru radi prijeboja. Kako za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.

27.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.

28.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić