REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Poslovni broj: Pr-300/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Kristini Trtanj Vukoja u pravnoj stvari tužitelja IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku TŠ, protiv tuženika JOHNSON & JOHNSON S.E. društvo s ograničenom odgovorošću za trgovinu, OIB 10216651302, [adresa], 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku UŠ, radi Radno - (prestanak, otkaz, utvrđenje radnog odnosa), 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. [adresa], OIB 10216651302, da tužiteljicu JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vrati na posao na radno mjesto medicinskog voditelja za Hrvatsku u skladu sa odredbom dl. 2 st. 1 Ugovora o radu od 30.3.2018., odnosno ako takvog radnog mjesta više nema, na drugo radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima,

II/ Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog dana 30. ožujka 2018. godine, izmijenjenog aneksima ugovoru o radu od dana 1. ožujka 2019. godine i 1. ožujka 2021. godine između tužiteljice IŠ, s prebivalištem na adresi [adresa] Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika I & JOHNSON S.E. d.o.o., sa sjedištem na adresi [adresa], upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem (MBS): 080342340, OIB:10216651302 te se određuje prestanak radnog odnosa s danom 31. svibnja 2022. godine.

III/ Nalaže se tuženiku JOHNSON & JOHNSON S.E. d.o.o. [adresa], OIB 10216651302, da tužiteljici JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos u visini od 5 ugovorenih bruto plaće u iznosu 36.293,05 euro, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja ožujka 2024.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužiteljica s dijelom zahtjeva za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i to preko dosuđenog iznosa iz toč. IV izreke 36.293,05 euro do zatraženog iznosa 60.344,00, kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 331,81 euro, kao neosnovan.

VII/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 331,81 euro, kao neosnovan

Obrazloženje

1. Presudom Pr-357/2022-18 od 25. srpnja 2024.g. u toč. I je utvrđeno nedopuštenim Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 18.1.2022., u toč. II je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim bi se naložilo tuženiku da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto medicinskog voditelja za Hrvatsku u skladu sa odredbom čl. 2 st. 1 Ugovora o radu od 30.3.2018., odnosno na drugo radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i sposobnostima, u toč. III je određen sudski raskid ugovora o radu s danom 31. svibnja 2022. godine, u toč. IV je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos u visini od 5 ugovorenih bruto plaće u iznosu 36.293,05 euro, zajedno sa zateznom kamatom, u toč. V je odbijena tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu preko dosuđenog iznosa 36.293,05 euro do zatraženog iznosa 60.344,00, kao neosnovan, dok se toč. VI, VII i VIII odnose na parnični trošak.

2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, posl.br.Gž R - 817/2024-2 od 3. veljače 2024.g. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 357/2022 18 od 25. srpnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, dok je ukinuta presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 357/2022 18 od 25. srpnja 2024., po žalbi tužiteljice u dijelu pod točkama II., III., V. i VII. izreke, a po žalbi tuženika u dijelu pod točkama IV. i VI. izreke i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podneskom od 28.5.2024. postavio protutužbeni zahtjev kojim predlaže da sud odredi raskid ugovora sklopljenog između tužiteljice i tuženika s danom koji prethodi danu zasnivanja radnog odnosa između tužiteljice i novog poslodavca. Tuženik je u ponovljenom postupku ostao kod protutužbenog zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu, istaknuvši da je odluka o nedopuštenosti otkaza donijeta iz procesnih razloga i to zbog prekluzije. Smatrao je da je odluka o sudskom raskidu bila valjano donijeta i da postoje okolnosti zbog kojih je sudski raskid osnovan..

3.1. Tuženik i nadalje smatra kako postoje dokazi koji upućuju na potencijalno osvetničko ponašanje tužiteljice nespojivo s menadžerskom funkcijom, konkretno 09. i 11.03.2021. se vodi prepiska tužiteljice s radnicom oko (ne)opravdanosti puta u Split dok je tužiteljica 16.03.2021. inicirala otkazivanje navedenoj radnici, što je svega nekoliko dana nakon te prepiske. Tuženik smatra da je datum prestanka ugovora o radu u skladu sa sudskom praksom te ukazuje na druge valjane razloge sudskog raskida, kako ih navodi u podnescima 28.05. i 05.06.2024.

4. Tužiteljica se protivila se protutužbenom zahtjevu tuženika kao neosnovanom te predlaže da sud u slučaju da usvoji protutužbeni zahtjev tuženika naloži tuženiku da tužiteljici naknadi štetu u visinu osam bruto plaća 60.344,00 EUR i trošak postupka sa zateznom kamatom.

4.1. Tužiteljica je i u ponovljenom postupku ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povratak na posao. Smatra da iz Odluke Županijskog suda u Zagrebu i činjenice da pravomoćna odluka o utvrđenju nedopuštenosti otkaza upućuju da ne egzistiraju razlozi za sudski raskid ugovora o radu, o čemu je stav iznio i Županijski sud u točki 15. Ističe kako razlog utvrđenja nedopuštenosti otkaza nije samo procesne prirode s obzirom da tuženik nije dostavio dokaz kada su povrede i učinjene, kada je utvrđeno da bi za njih bilo saznato, pa to nije samo procesni razlog već i razlog materijalne prirode. Osporava bilo kakvo osvetničko ponašanje tužiteljice jer gospođa VŠ je tada bila u probnom roku i sama je prekinula radni odnos, a tužiteljica nije inicirala raskid ugovora, a o nadzoru rada iste brigu je vodila cijela služba, stoga osporava i gubitak povjerenja kao razlog za sudski raskid. Ističe i da posljedica prekluzije je bila takva da nisu bile utvrđene niti materijalne povrede radnih obveza tužiteljice.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ugovor o radu i aneks ugovora o radu od 1.3.2019. i 1.3.2021., Oduku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18.1.2022., zahtjev za zaštitu prava, preslike dostavnice i povratnice, odgovor na zahtjev za zaštitu prava, ispis povijesti pristupa izvješćima, Pravilnik o radu tuženika, Kodeks poslovnog ponašanja, Smjernice o antikorupciji, viber poruke sa pregledom sudionika po grupama, e-mail korespondenciju između tužiteljice i radnice VŠ u razdoblju od 8.do 11. ožujka 2021.g., e-mail tužiteljice lokalnoj HR osobi od dana 16.3.2021.g., Smjernice o socijalnim medijima od 7.lipnja 2019.g. HCBI vodič, podatke HZMO od 3.6.2024. i ostalu dokumentaciju u postupku. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku i svjedoka CŠ.

5.1. U ponovljenom postupku stranke su suglasno smatrale da su izvedeni svi dokazi važni za donošenje odluke

.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP), sud je i u ponovljenom postupku smatrao da je osnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji se odnosi na sudski raskid ugovora o radu.

7. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 18.1.2022., koja je pravomoćno utvrđena nedopuštenom proizlazi da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu od 30.3.2018. i Aneks ugovora o radu od 1.3.2019. i 1.3.2021.g. na radnom mjestu Medicinskog voditelja za Hrvatsku zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa (izvanredni otkaz). U obrazloženju Odluke tuženika navodi da je Odluka donesena zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa koje su rezultirale gubitkom povjerenja od strane tuženika kao poslodavca zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa poslodavca i radnika, nastavak radnog odnosa nije moguć. U Odluci se navodi da je dana 14.1.2022. poslodavac primio izvještaje istrage provedene kod poslodavca od strane osoba / savjetnika izvan poslodavca, da je u postupku istrage provedena kontrola brojne dokumentacije, knjigovodstvenih i drugih podataka, e-mail i druge korespondencije te su obavljeni razgovori s brojnim radnicima poslodavca (uključujući i Radnika) i drugim osobama te je utvrđen niz teških povreda obveza iz radnog odnosa od strane radnika, te da se radi o povredama Ugovora o radu, Pravilnika o radu, Kodeksa poslovnog ponašanja i drugih internih pravila poslodavca, kojih se radnik, u skladu s čl. 48. Pravilnika o radu, bio obvezan pridržavati.

7.1. U obrazloženju se dalje navodi da su predmetne povrede sumirane kako slijedi:

- Radnik je bio svjestan ili kopiran u neprikladnoj komunikaciji između kolega u kojoj se raspravljala komunikacija s određenim zdravstvenim djelatnicima u pogledu ciljane razine propisivanja proizvoda te načina kako potencijalno povećati tu razinu u odnosu na konkurenciju. Navedeno ponašanje predstavlja povredu brojnih pravila poslodavca, uključujući Kodeksa poslovnog ponašanja, Standardnih operativnih postupaka o obrazovnim potporama i zahtjevima trećih osoba za podršku pri edukacijskim aktivnostima (SOP 303), Smjernica o etičkoj prodaji i marketingu, Smjernica o antikorupciji. Budući da se radi o neetičnom ponašanju koje može nanijeti štetu ugledu poslodavca, navedeno ponašanje i Pravilnikom o radu propisano je kao teška povreda radnih obveza.

- Radnik je bio svjestan i kopiran na komunikaciju u pogledu procesa koordinacije sudjelovanja zdravstvenih djelatnika na medicinskim edukacijskim događajima. Navedeno je izričito zabranjeno poslodavčevim Kodeksom poslovnog ponašanja te Standardnim operativnim postupcima u obrazovnim potporama i zahtjevima trećih osoba za podršku pri edukacijskim aktivnostima (SOP 303) kojima je propisano da se odluke o dodjeli potpora moraju donijeti izvan prodajnih i marketinških timova te da zahtjevi moraju doći izravno od osobe koja traži potporu, pisano ili putem službene e-mail adrese .

- T je u više navrata bio član chat grupa u nesigurnim i neodobrenim komunikacijskim platformama, uključujući alate za instant poruke i socijalne medije (kao što su WhatsApp ili Viber) koji su bili korišteni za poslovnu komunikaciju, što je izričito zabranjeno od strane poslodavca,

- Radnikovo menadžersko ponašanje je bilo neprikladno i nesukladno s poslodavčevim Kredom te su njegovi postupci prema podređenom radniku bili potencijalno osvetnički (primjerice, u situaciji kada je T inicirao raspravu o otkazu ugovora o radu radnika samo nekoliko dana nakon što je taj radnik izrazio zabrinutost za sigurnost i logistiku svog poslovnog putovanja i ukazao na to da određeno ponašanje drugog kolege nije bilo u skladu s pravilima poslodavca )

- Radnik nije u potpunosti i iskreno surađivao u istrazi (u sklopu koje su predmetne povrede utvrđene) te su njegovi iskazi u očitoj suprotnosti s materijalnim dokazima koji su mu predočeni tijekom razgovora, kako bi mu se dala prilika da iznese

obrazloženje/obranu. Navedeno je teška povreda Kodeksa poslovnog ponašanja, koji propisuje obvezu svih radnika da u potpunosti podupru svaku istragu, a koja obveza je i više puta naglašena od strane istražitelja tijekom razgovora s radnikom u sklopu istrage,

- Radnik je bio svjestan brojnih povreda počinjenih od strane njegovih kolega i podređenih radnika. Međutim, navedeno nikad nije prijavio u skladu s procedurom propisanom Kodeksom poslovnog ponašanja.

8. U obrazloženju odluke županijskog suda, između ostalog navedeno je slijedeće:

". Odredbom sadržanom u čl. 125. st. 2. i 3. ZR a propisano je pravo poslodavca da do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja postavi zahtjev za sudski raskid radnog odnosa, ako su za to ispunjene propisane pretpostavke: (1.) da je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom i (2.) da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

U konkretnom slučaju ovaj sud ne može ispitati utvrđenje suda prvoga stupnja da su okolnosti, na koje se misli navedenom zakonskom odredbom, nastale zbog činjenice što je tužiteljica inicirala raspravu o otkazu podređenoj radnici za koju je procijenila da izbjegavanjem daljih službenih putovanja zapravo traži izliku da se ne napravi ono što se treba napraviti. Isto tako ovaj sud ne može ispitati niti zaključak suda da te okolnosti postoje jer da se tužiteljica nerazumno postavila kada je od podređen radnice tražila da u jednom danu otiđe na poslovni put u Split i da se isti dan vrati, čime bi u jednom danu radnica trebala prijeći 800 km.

Prema shvaćanju ovoga suda tužiteljica je, ako je bila zadužena za procjenu rada i učinkovitosti nekog radnika, imala pravo iznijeti svoje mišljenje o tome kako doživljava pristup poslu radnika kojeg je zadužena pratiti. U tom je smislu imala pravo zaključiti i da neka postupanja radnika možda čine i izliku da se neki posao ne napravi pa u tom smislu ovaj sud ne vidi da bi to bio takav razlog koji bi opravdao prihvaćanje zahtjeva tuženika za sudski raskid u smislu čl. 125. st. 3. ZR--a. Osim toga, sud e--mail na koji se poziva, čita samo parcijalno i koristi samo dio kojim podupire svoje shvaćanje, ali ispušta vidjeti i ocijeniti dio istog e--maila u kojem tužiteljica istoj radnici odgovara:

- „Moja preporuka tebi, neovisno od policy--u i uputama, je da svakako sama procijeniš svoje mogućnosti, te se ne izlažeš bilo kakvom riziku tijekom vožnje i ne planiraš putovanje za koje iole sumnjaš da možeš fizički izdržati, posebno sada kad je na snazi ograničenje noćenja….“,

- „U ovakvim situacijama kada F2F sastanci mogu biti izazovi ili u situaciji kada nisu mogući, preporuka je da se što više iskoristi virtualni tip sastanka, u čemu su tvoji kolege praktično benchmark po uspješnosti i mogu ti jako pomoći.“, iz kojeg dijela prepiske ne proizlazi zaključak da bi ponašanje tužiteljice kao nadređene osobe i managerice bilo neprihvatljivo na način da bi nastavak radnog odnosa bio nemoguć

Kako druge razloge za svoju odluku u ovom dijelu sud nije dao, niti je utvrđivao ikakve druge činjenice (nije ocijenio sve dokaze koje je proveo) o kojima bi ovisila (ne)osnovanost ovog zahtjeva tuženika, na što se detaljno i pravilno ukazuje i navodima žalbe tužiteljice, to je presudu u ovom dijelu zbog navedenog valjalo ukinuti na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a."

9. Tuženik je zbog gubitka povjerenja podnio protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, da danom 31. svibnja 2022.g., jer se tužiteljica zaposlila kod novog poslodavca sa danom 1. lipnja 2022.g.

9.1. Gubitak povjerenja tuženik temelji na činjenici da je, između ostalog tužiteljičino ponašanje kao menadžera bilo neprikladno i nesukladno s Kodeksom poslovnog ponašanja tuženika te su njezini postupci prema podređenom radniku bili potencijalno osvetnički (primjerice, u situaciji kada je tužiteljica inicirala raspravu o otkazu ugovora o radu podređene radnice samo nekoliko dana nakon što je ta radnica izrazila zabrinutost za sigurnost i logistiku svog poslovnog putovanja i ukazala na to da određeno ponašanje drugog kolege nije bilo u skladu s pravilima tuženika, odnosno da je tužiteljičino ponašanje kao rukovodeće osobe u najmanju ruku bilo neprikladno i protivno Kredu Društva.).

10. Prema odredbi čl. 125. Zakona o radu(NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 -dalje ZR), ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri mjesečne plaće, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Prema st. 2. istog članka, odluku o sudskom raskidu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

11. Dakle, odredbom sadržanom u čl. 125. st. 2. i 3. ZR a propisano je pravo poslodavca da do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja postavi zahtjev za sudski raskid radnog odnosa, ako su za to ispunjene propisane pretpostavke: (1.) da je odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom i (2.) da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

12. Osoba koja se spominje kao podređeni radnik je VŠ, bila je zaposlena kod tuženika na probnom roku i na svoje traženje e-mail porukom 23.06.2021.g. zatražila je prekid ugovora i prije isteka probnog rada od 6 mjeseci.

13. Odredba čl. 48. Pravilnika o radu tuženika propisano je sljedeće: „Radnici su odgovorni za postupanje u skladu s mjerodavnim zakonima i propisima te internim pravilima (uključujući ovaj dokument), procedurama i etičkim standardima Poslodavca, uključujući ali ne ograničavajući se na Kredo društva, Kodeks poslovnog ponašanja u društvu (Code of Business Conduct), pravila HCBI (Health Care Business Integrity), sve standarde operativnih postupaka društva (Standard Operating Procedures – 'SOP')“. Nadalje, čl. 49. predmetnog Pravilnika o radu „ponašanje suprotno pravilima ili nepoštivanje pravila te procedura vezanih uz sukladnost s pravilima Poslovnog integriteta zdravstvene zaštite (HCBI) i Kodeksa poslovnog ponašanja, koja su u skladu s HCBI vodičem definirana kao ozbiljne povrede radnih obveza“ izričito prepoznaje kao tešku povredu radnih obveza.

13.1. Kod tuženika su bili na snazi i slijedeći interni akti: Kodeks poslovnog ponašanja, Standardni operativni postupci o obrazovnim potporama i zahtjevima trećih osoba za podršku pri edukacijskim aktivnostima (SOP 303), Smjernica o etičnoj prodaji i marketingu, Smjernica o antikorupciji te Smjernica o socijalnim medijima.

14. U Kodeksu poslovnog ponašanja, na stranici 8 je navedeno slijedeće: " Ako mislite da je došlo do kršenja Kodeksa ili ako mislite da bi neka aktivnost ili ponašanje moglo dovesti do kršenja, vaša je odgovornost progovoriti. Naše društvo ne tolerira osvetničko ponašanje prema bilo kome tko izrazi zabrinutost sukladno ovom Kodeksu ili pomogne u istrazi. Bili koji radnik koji sudjeluje u osvetničkom ponašanju bit će podvrgnut stegovnom postupku, što može uključivati i otkaz ugovora o radu".

14. Na listu 134. nalazi se prijevod e-maila tuženika od 7.6.2019.g. (Smjernica o socijalnim medijima)u kojem se navodi slijedeće:

Društveni mediji su izvrstan način dijeljenja i pokazivanja ponosa na posao koji radimo te imamo puno uzbudljivih područja za proslaviti. Platforme za instant messaging također su postale dio naše svakodnevnice i mogu pružiti učinkovit način održavanja kontakta s kolegama i klijentima. Ipak od ključne je važnosti bili pažljiv prilikom objave, lajkanja, dijeljenja ili komentiranja sadržaja koji se odnosi na našu industriju, naše društvo, naše proizvode ili naše terapije - uključujući i kada koristite osobne profile ili instant messaging. Platforme za instant messaging (trenutačnu razmjenu poruke). Određeni kanali i platforme (primjeri su navedeni ispod) nisu odobreni i ne bi se trebali koristiti za aktivnosti vezane uz poslovanje društva J&J (osim ako je dobiveno prethodno odobrenje za marketinške potrebe). WhatsApp, WeChat, Alibaba i Badiu. U našem je Credu istaknuta naša odgovornost za zaštitu onih koje opslužujemo i s kojima poslujemo. Korištenje neodobrenih aplikacija u poslovne svrhe može dovesti u pitanje to povjerenje. Ako neku od tih aplikacija koristiti jer vaši poslovni kontakti isto to čine, obavijestite ih o našoj obvezi da štitimo njihove podatke i da pronađeno, sukladno poslovno adekvatno alternativno rješenje. Znamo da to može predstavljati izazov i istražujemo održiva i odobrena rješenja koja će nam pružiti slično korisničko iskustvo kao i te aplikacije.

15. U tužbi tužiteljica navodi da je "bila uključena u WhatsUp/Viber Chat grupe bez svojega znanja i suglasnosti od strane administratora grupe koji je takve grupe formirao ad hoc po vlastitom nahođenju" te da istu nije pratila "budući da je smatrala i u praksi koristila samo službeni e-mail kao jedinu dopuštenu službenu komunikaciju" . Navedeno potvrđuje u svom iskazu , da je bila uključena u viber poruke mimo znanja , želje i volje. Sud još može prihvatiti navod da vas netko uključi u bilo koju grupu bez pitanja, ali ne može prihvatiti navod da bi se u grupi i nadalje nalazili cit: ¨mimo znanja, želje i volje¨ jer je opće poznato da je članstvo vidljivo u aplikaciji na mobitelu/računalu te da je, ako se već nema želje i volje biti u grupi, vrlo je jednostavno izaći iz te grupe, a moguće i po potrebi i blokirati određeni brojevi. Neovisno da li je tužiteljica u takvim komunikacijama sudjelovala ili nije, pravilno upućuje tuženik da je tužiteljica te komunikacije bila svjesna i da navedeno nikada nije prijavila u skladu s procedurom propisanom Kodeksom poslovnog ponašanja, pa s obzirom na hijerarhijsku razinu tužiteljice, može se opravdano smatrati da je tuženik izgubio povjerenje u rad tužiteljice, kao jednog od rukovodećih članova tima. Neosnovan je navod tužiteljice kako platforma/aplikacija Viber nije navedena u Smjernicama o socijalnim medijima, jer nema razlike npr. između aplikacije/platforme Viber i WhatsApp te pravilno tuženik upućuje da lista nije taksativna, postoje mnogobrojne slične aplikacije/platforme i nije logično očekivati da tuženik pojedinačno nabraja apsolutno sve aplikacije jer je nedvosmisleno dano do znanja da lista uključuje sve neodobrene platforme/aplikacije

16. Tužiteljica u svom iskazu, vezano uz osvetničko postupanje koje joj se stavlja na teret, ističe da je to nejasna optužba i ne zna se o kome se radi i što se to napravilo, osobno samo pretpostavlja o čemu se radi i prema podacima koji su dostavljeni u spis, može se raditi samo o zadnjoj osobi koja je primljena u medicinski odjel, VŠ, koja je došla u vrijeme Covida. Ona je već s prvim danom dolaska dobila cjelokupnu podršku od plana uvođenja u posao do treninga, bio joj je dostupan njen broj telefona 0-24, nadalje dvotjedni sastanci timova i uglavnom njeno uključivanje u posao nije išlo kako je trebalo. Uočila je da ne radi treninge te nije poštivala raspored tih treninga, a kada je davala bazne informacije na sastancima o svakom proizvodu, ona je najgore odgovarala na ta pitanja. Njena osobna obveza je bila da nadređenog šefa obavijestim da to ne ide kako treba, a i nju je pitala da li joj treba pomoć, što je odbila i rekla da joj treba još malo vremena. Njen neposredno nadređeni je CŠ, koji je potom pozvao kolegicu U iz [adresa], koja je od nje zatražila izvještaj te je tražila od nadređenih da mi pomognu. Uglavnom, s takvom situacijom se nije susrela, a napominje i da je ta mlada kolegica dala otkaz prije isteka probnog roka. Nadalje, na upit da li bi prilikom procjene za VŠ na njeno mišljenje utjecalo odbijanje njenog putovanja u Split, odgovorila je da konkretno da taj upit nije bio sporan i da je apsolutno odobrila da ne mora ići od Zagreba do Splita i natrag u jednom danu i rekla joj da to obavi bilo Zoomom, Teamsom ili slično, da je bitno da se komunicira s medicinskim djelatnicima u Splitu, a da bi joj ona nakon par dana rekla da ide u Osijek, a nije velika razlika od Splita, a isto tako napomenula je i da je prije spomenula puno ranije njenih krivih radnji, tako da konkretan put u Split nije imao nikakav utjecaj.

17. Svjedok CŠ u svom iskazu, vezano uz VŠ navodi da je to osoba koja je već na probnom radu pokazala kako ne može udovoljiti zahtjevima rada kod tuženika i o tome ga je informirala tužiteljica te je uključena AŠ kako bi vidjeli kako se postaviti u toj proceduri. Vezano uz putovanje VŠ u kojem je u jednom danu trebala ići u Split i doći nazad te je rekla da se ne osjeća spremnom za takav put, naveo je da se tužiteljica složila s tim i navela u mailu da je sigurnost najvažnija i da se što više trebaju održavati virtualni sastanci.

18. Analizirajući iskaze tužiteljice i svjedoka CŠ, vezano uz VŠ, sud je zaključio da svjedok CŠ informaciju da VŠ ne može udovoljiti na probnom radu kod tuženika ima isključivo od tužiteljice. Iskaz tužiteljice u pogledu te kolegice, vezano uz njeno (ne)zadovoljavanje u radu jest u smislu da "njeno uključivanje nije išlo kako treba", vrlo je paušalno navedeno da ne radi treninge i ne poštuje raspored trening, a isto tako da je ta osoba, za koju se spominje da je mlada kolegica izjavila da treba više vremena. Logično i životno je da je mladim kolegama potrebno određeno vrijeme da se upoznaju sa zahtjevom posla, no u konkretnom slučaju tužiteljica za mladu kolegici u opisu njenog (ne)snalaženja ipak opisuje i sporan put u Split. Svjedok CŠ u svom iskazu je opisao navode koje je tužiteljica navela u e-mail komunikaciji.

19. U e-mail komunikacijama navodi se slijedeće:

- VŠ, 8.3. " :.. sukladno Ivinim uputama sa sastanka u srijedu 3.3. , J j ja dogovaramo put u Split u četvrtak 11.3.202.g. Budući da prema trenutnim ograničenjima V nemamo pravo noćiti u hotelu, ovim putem bih molila potvrdu da zbog potreba tekućeg posla smijem putovati u destinaciju udaljenu 400 km i vraćati se u istome danu, a da se pritom na ovo ne gleda kao na kršenje safe fleet policy-ya kompanije".

- IŠ:9.3. " Uzimajući u obzir pandemiju Covid 19 te proizašla interna pravila o putovanjima za sad nismo u mogućnosti odobriti putovanja s noćenjem.

Safe Fleet pravila su jasna i usmjerena na sigurnosti svakog našeg zaposlenika kako u odlasku na posao i sigurnom obavljanju svakodnevnih dužnosti tako i sigurnom povratku svojim najdražima.

Moram priznati da nisam naišla na iznos maksimalnog broja kilometra koje netko smije izvoziti dnevno, ali kao što znaš, kroz Safe Fleet poliy svakako je naglašava važnost odmora tijekom vožnje i preporučeni su česti odmori tijekom vožnje kako bi se prevenirao umor i osigurala puna pažnja dok se vozi. Ponavljam, uvijek je sigurnost na prvom mjestu.

Tako da je brižno planiranje svako puta od velike važnosti.

Moja preporuka tebi, neov9isno o policy-u i uputama je da svakako sama procijeniš svoje mogućnost te se ne izlažeš bilo kakvom riziku tijekom voženje i ne planiraš putovanje za koji iole sumnjaš da može fizički izdržati, posebno sada kad je na snazi ograničenje noćenja. Moraš biti svjesna da je u J&J/Janssenu prioritet sigurnost svakog pojedinog zaposlenika koja se ne može osigurati mjerenjem i određivanjem maksimalnog broja prijeđenih kilometara već dobrom organizacijom i procjenom što je moguće ili nije moguće napraviti uz primjenu maksimalnih sigurnosnih mjera.

U takvim salutacijama kada F2F sastanci mogu biti izazovi ili u situaciji kada nisu mogući, preporuka je da se što više iskoristi virtualni tip sastanka, u čemu se tvoji kolege praktično benchmark po uspješnosti i mogu ti jako puno pomoći. "

- VŠ: 11.3. " Oprosti moj propust. Jučer sam ti na sastanku mislila reći, n o udubila sam se u tematiku sastanka pa mi je promaknulo. Nisam išla u Split, ne osjećam se baš sigruno voziti tamo i natrag u istome danu. No čuti ću se s dr. C i dr. A telefonski, a f2f ću obaviti čim nam budu dopuštena odsjedanja u hotelu".

- FŠ, 16.3., upućen nadređenim, nakon 50 dana ocjenjivanja: " ... To je kratko razdoblje, ali smo uočili određene neuobičajene stavove/ponašanje koje ne priliči osobama koje su se javile na menadžersku poziciju i koje su zaposlene na toj poziciji, a posebice ne u društvu J&J. Evo nekoliko primjera: prosljeđujem ti našu korespondenciju vezao uz politiku putovanja i sigurnosti voznog parka tijekom koje sam uočila taj stav vezano uz nepostojeću politiku. meni se to više čini kao izlika da se ne napravi ono što treba napraviti, a to predstavlja stvarni problem..... Molim te na temelju ovih nekoliko primjera za tvoj savjet koji je najbolji pristup i što treba uzeti u obzir ako se odlučno na izlaznu strategiju.... Ako se dogovorimo da je jedina izlazna opcija raskid ugovora i da je prijevremeni raskid moguć, koji su sljedeći koraci ?....

20. Analizom ove dokumentacije ovaj sud ponovno zaključuje da radnica VŠ ukazuje na uputu drugog radnika da u jednom danu treba doći do Splita, obaviti sastanak i vratiti se u Zagreb i po mišljenju suda opravdano se obraća svojoj nadređenoj da li je to u skladu s procedurama tuženika. Iskazi tužiteljice u smislu da ta radnica procijeni svoje mogućnosti i da je najvažnija sigurnost radnika ne znači da je tužiteljica izričito otklonila mogućnost takvog puta, a što je po mišljenju ovog suda trebala otkloniti. To tim više što je navedena podređena radnica bila na probnom roku i kao takva u još više podređenoj situaciji, jer je sigurno morala uzeti u obzir kako će se takav njen postupak cijeniti kod poslodavca.

21. Ovaj sud i u ponovljenom postupku sud smatra da tužiteljičino iskazivanje kako radničino odbijanje da putuje u Split u svrhu poslovnog putovanja nije bilo od utjecaja na tužiteljičino mišljenje o njoj kao radnici kontradiktorno s e-mail prepiskom u spisu, jer je tužiteljica inicirala raspravu o otkazu ugovora o radu predmetne radnice, izričito navevši kako joj se „stav radnice vezano uz nepostojeću politiku (o putovanjima) više čini kao izlika da se ne napravi ono što se treba napraviti, a to predstavlja stvarno problem“ . Nadalje ovaj sud smatra da nije korektno od niti jednog podređenog tražiti u bilo kojem razdoblju da se radnici u istom danu voze automobilom iz Zagreba u Split, obave sastanak u Splitu i u istom danu, tim istim automobilom da se vrati natrag u Zagreb. Cestovna udaljenost između Zagreba i Splita je preko 400 km , što bi značilo da bi u istom danu radnik trebao voziti više od 800 km, uz obavljanje poslovnog sastanka. Ovom sudu je nelogično da se uopće razmišlja da se u jednom danu ostvari poslovni put koji uključuje 800 kilometara vožnje automobilom.

22. Stoga ovaj sud ponovno prihvaća tvrdnje tuženika, da je tužiteljica bila zaposlena na menadžerskom položaju u hijerarhiji tuženika, koji položaj se temelji na odnosu posebnog povjerenja od strane poslodavca tuženika i da se na nju primjenjivala „dodatna odgovornost da djeluje kao pozitivan uzor u svakom pogledu te da pomogne radnicima pregledati, razumjeti i primijeniti Kodeks, tim više što je bila zaposlena dugi niz godina, a uz izjave i kako nije pratila komunikaciju koja se odvijala na nesigurnim i neodobrenim komunikacijskim platformama iz razloga što je bila prezauzeta ili istu nije smatrala „službenom komunikacijom“, unatoč tome što joj je dostavljena Smjernica o socijalnim medijima u kojoj se regulira upravo navedena materija, te da je uslijed svega toga nastao gubitak povjerenja tuženika zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

23. Prema Aneksu ugovora o radu od 1.3.2021.g. mjesečna plaća tužiteljice iznosi 54.690,00 kn bruto. Tužiteljica nije navela koje bi imala obveze uzdržavanja, a kod tuženika je radila 20 godina. Uzimajući u obzir sve te okolnosti slučaja, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od 5 prosječnih mjesečnih plaća pa joj je, primjenjujući fiksni tečaj konverzije 7,53450 dosuđen po tom osnovu iznos od 36.283,05 eura, sa zateznim kamatama od presuđenja po stopi preciznije navedenoj u izreci.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 89/14,- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP), a tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom tarifom. Pri tome valja istaći da se prema tbr. 48.toč.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan, dakle 200 bodova (265,45 euro) i PDV 66,36 euro, ukupno 331,81 euro. Tužiteljici je stoga za prvi prvostupanjski postupak priznat navedeni trošak jednokratne nagrada po tbr. 7/2 OT i tbr. 52.st.3 OT 200 bodova (265,45 euro) i PDV 66,36 euro, ukupno 331,81 euro. Tužitelj je tada uspio u postupku sa utvrđenjem nedopuštenosti otkaza i zato mu pripada pravo na nagradu po tbr. 7/2 OT. Iako je tuženik uspio sa sudskim raskidom ugovora o radu, to po mišljenju ovog suda ne znači da mu pripada naknada troška postupka od druge strane, jer je osnova spora utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. No u ponovljenom prvostupanjskom postupku nema osnova za priznavanje troška tužiteljici, već tuženiku, s obzirom da je isti uspio sa zahtjevom za sudski raskid ugovora o radu (i posljedično tome odbijen je zahtjev tužiteljice za povratak na rad). Stoga je za ponovljeni prvostupanjski postupak tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade po tbr. 7/2 u svezi s tbr. 48/4 OT 200 bodova 265,45 euro i PDV 66,36 euro, ukupno 331,81 euro. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška, stranke su odbijene kao neosnovanim.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. svibnja 2025.

Sudac

Kristina Trtanj Vukoja

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom.

DNA:

1. IŠ, [adresa] zastupane po punomoćniku TŠ

2. JOHNSON & JOHNSON S.E. društvo s ograničenom odgovorošću za trgovinu,

[adresa] Zagreb zastupanog po punomoćniku UŠ