- 1 -              Rev 624/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 624/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. J., odvjetnik u V., protiv tuženika I. A. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1106/2018-2 od 11. listopada 2018., kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-215/2014-34 od 19. lipnja 2018. pod točkom 1. izreke i tužba u tom dijelu odbačena, u sjednici održanoj 21. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1106/2018-2 od 11. listopada 2018. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1/ Nalaže se tuženiku A. I. iz V., OIB: ... da tužitelju C. M. iz Č., OIB:  ..., plati iznos od 245.559,75 kn(dvijestočetrdesetpet tisućapetstopedesetdevet kuna i sedamdesetpet lipa), sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos, počevši od 28. kolovoza 2015., pa do isplate,      po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, te da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od  31.250,00  kn (tridesetjedna tisućadvijestopedeset kuna), a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2/  Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik na glavnični iznos naveden u točki 1/ izreke ove presude, isplati zakonske zatezne kamate  na iznos naveden u točki 1/ izreke ove presude, a za razdoblje od 13. studenog 2011., pa do 28. kolovoza 2015., a kao neosnovan.“.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem riješeno je:

 

„I/ Žalba tuženika se prihvaća kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 19. lipnja  2018., broj P-215/2014-34 u pobijanom dijelu u točki 1/ izreke, te se tužba u tome dijelu odbacuje.

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 31.512,50 kn u roku 15 dana.“.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsko rješenje na način da potvrdi prvostupanjsku presudu pod toč. 1. izreke, uz naknadu troškova revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja isplatu iznosa od 245.559,75 kn na temelju ugovora o zajmu od 12. svibnja 2011. sklopljenog s tuženikom.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja i tuženika kao fizičke osobe, te je povrat zajma osiguran založnim pravom na nekretnini tuženika, stambenom prostoru, površine 44,40 m2 u kući s dvorištem na kč.br. 1754/1 u ulici ... upisani u zk. ul. 2618 k.o. V.;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-148/13 od 26. studenog 2013. otvoren stečaj nad tuženikom kao dužnikom pojedincem - I. A. vlasnika obrta ...;

- da je tužitelj u stečajnom postupku kao razlučni vjerovnik kupio nekretninu obrta tuženika, te da je oslobođen kupoprodajne cijene i time po ugovoru o zajmu namirio iznos od 79.300,00 kn, a tužbom potražuje razliku u iznosu od 245.559,75 kn.

 

8. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim u bitnomu s obrazloženjem da je stečajni postupak vođen protiv obrta tuženika, a u ovom predmetu tužba je podnesena protiv tuženika, koji je kao fizička osoba s tužiteljem sklopio ugovor o zajmu slijedom čega da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, odnosno prigovor nedopuštenosti tužbe te tužitelju dosudio iznos naveden u toč. 1. izreke presude.

 

9. Odlučujući o žalbi tuženika, drugostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 369. st. 3. ZPP-a ukinuo prvostupanjsku presudu u toč. 1. izreke i u tom dijelu odbacio tužbu s obrazloženjem:

- da je nad imovinom dužnika pojedinca, ovdje tuženika otvoren stečajni postupak te da je cjelokupna imovina tuženika prešla u stečajnu masu stečajnog dužnika;

- da razlučni vjerovnici ne prijavljuju tražbine u stečajnom postupku, osim ako su se odrekli prava odvojenog namirenja ili ako se ne uspiju odvojeno namiriti kako je to propisano čl. 84. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12 - dalje: SZ);

- da se razlučni vjerovnici koji su u stečajnom postupku prijavili iznos do kojega njihove tražbine neće biti pokrivene razlučnim pravom namiruju glede tog iznosa iz stečajne mase kao stečajni vjerovnici (čl. 163. g. st. 2. SZ-a);

- da utužena tražbina predstavlja iznos koji nije namiren razlučnim pravom tužitelja na nekretnini tuženika te da je tužitelj navedenu tražbinu kao stečajni vjerovnik morao prijaviti u stečajnom postupku nad tuženikom, jer je čl. 96. SZ-a propisano da stečajni vjerovnici mogu svoje tražbine prema dužniku ostvariti samo u stečajnom postupku, a što znači da tužba kao redovan put pravne zaštite nije dopuštena;

- da tužitelj nije utuženu tražbinu prijavio u stečajnom postupku nad tuženikom, niti od strane stečajnog suda upućen na pokretanje parnice, te da se tužba u ovoj pravnoj stvari ukazuje nedopuštenom, jer tužitelj nije aktivno legitimiran podnositi tužbu protiv tuženika.

 

10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj obrazlaže time da  je ugovor o zajmu sklopio s tuženikom kao fizičkom osobom, te da isti nema veze s djelatnošću tuženika kao obrtnika, a da je stečajni postupak vođen nad tuženikom kao dužnikom pojedincem u kojem je tužitelj kao razlučni vjerovnik djelomično naplatio svoje potraživanje kupnjom nekretnine na kojoj je imao upisano založno pravo radi vraćanja zajma te da u stečajnom postupku nije bio stečajni vjerovnik budući da se njegovo potraživanje proizlazi iz ugovornog odnosa dvije fizičke osobe.

 

11. Nesporna činjenica da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku nad imovinom dužnika pojedinca ne utječe na tuženikovu obvezu ispunjenja obveze iz ugovora o zajmu koji je sklopio kao fizička osoba.

 

12. Naime, stečajni postupak nad dužnikom pojedincem provodi se nad njegovom imovinom, a ne nad njim kao fizičkom osobom, pri čemu stečajni dužnik- obrtnik gubi svojstvo obrtnika nakon zaključenja stečajnog postupka nad njegovom imovinom.

 

13. Međutim, time što je dužnik pojedinac izgubio svojstvo obrtnika brisanjem iz obrtnog registra nije oslobođen obveza prema vjerovnicima s kojima je kao fizička osoba preuzeo obveze ispunjenja ugovora.

 

14. Ovo stoga jer u smislu odredbe čl. 2. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj 143/13 - dalje: ZO) obrt predstavlja način na koji fizička osoba može na zakonit način obavljati određenu gospodarsku djelatnost. Međutim, ako fizička osoba koja je obrtnik ne sklapa određeni pravni posao u obavljanju obrta ona je kao fizička osoba odgovorna za ispunjenje obveza koje iz tog pravnog posla proizlaze. Svojstvo obrtnika ne oslobađa odgovornosti fizičku osobu koja je obrtnik za obveze koje nastanu u pravnom prometu, a nisu nastale u obavljanju obrta. Naime, i u slučaju zatvaranja obrta ili zaključenja stečaja nad obrtnikom odgovornost za obveze iz obrta ostaje na obrtniku, jer nigdje u Zakonu o obrtu nije određeno da zatvaranje obrta znači i oslobađanje obrtnika od preuzetih obveza, a u Stečajnom zakonu (čl. 197. st. 1.) je izričito propisano da stečajni vjerovnici mogu nakon zaključenja stečajnog postupka protiv dužnika pojedinca neograničeno ostvarivati svoje preostale tražbine. Iz navedenog proizlazi da nakon zaključenja stečajnog postupka nad imovinom dužnika pojedinca - fizičke osobe za preostale obveze dužnik odgovara neograničeno te se tuženik zatvaranjem obrta zbog provedenog stečaja nije oslobodio obveza koje je preuzeo u okviru obavljanja obrtničke djelatnosti, a niti se može osloboditi obveza koje je preuzeo kao fizička osoba.

 

15. Kako se potraživanje tužitelja odnosi na ispunjenje ugovorne obveze koju je tuženik preuzeo kao fizička osoba to tužitelj nije stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 96. SZ-a slijedom čega prijava tužiteljeve tražbine u stečajnom postupku nije bila ni potrebna da bi tužitelj od tuženika zahtijevao ispunjenje ugovorne obveze.

 

16. Slijedom navedenog osnovano tužitelj ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 282. ZPP-a, te da je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

17. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 400. st. 3. ZPP-a ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

18. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 21. studenoga 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.