REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4979/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO JAJAŠ & VUKELIĆ d.o.o., OIB 25494057889, Rijeka, Trg 128. brigade hrvatske vojske 4, kojeg zastupa punomoćnik Jelena Jakšić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, kojeg zastupa punomoćnik IO, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-268/2024-5 od 5. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-268/2024-5 od 5. studenog 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-18629/2023 kojeg je 7. rujna 2023. donijela Borica Kovačević, javni bilježnik u Splitu, kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 8.865,18 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 252,31 EUR sa zateznim kamatama od 7. rujna 2023. do isplate po istoj stopi te je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbio je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje u fazu prethodnog postupka. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR i troška sudske pristojbe po pozivu suda.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da nije pravilna i zakonita.

6. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora isplata iznosa od 8.865,18 EUR s osnove naknade na temelju Ugovora o zastupanju od 12. srpnja 2018. Prvostupanjski sud je utvrdio spornom osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je Ugovor o zastupanju od 12. srpnja 2018. sklopila s tuženikom odvjetnica ŠO. Uzimajući u obzir sadržaj tog Ugovora prvostupanjski sud je zaključio da su odvjetnica ŠO i tuženik sklopili ugovor o nalogu u smislu odrede članka 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) posljedično čemu je na temelju tog ugovora nastala obveza odvjetnice ŠO zastupati tuženika kao nalogodavca u postupku pred infrastrukturnim operatorom, odnosno HAKOM-om s ciljem pokretanja postupka utvrđivanja količine i vrste infrastrukture i visine naknade za pravo puta za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu te ostvarivanja prava na naknadu za korištenje nekretnina u vlasništvu ili pod upravljanjem nalogodavca, dakle tuženika s osnova prava puta.

8. Na temelju uvida u sudski registar za tužitelja prvostupanjski sud je utvrdio da su osnivači/članovi tužitelja ŠO i UO, da je društveni ugovor o osnivanju društva sklopljen 3. rujna 2019., a tužitelj upisan u sudski registar rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt-19/6546-7 od 24. prosinca 2019., dok je na temelju uvida u utužene račune br. 202-1-1 od 25. studenog 2020. i 331-1-1 od 22. listopada 2021. utvrdio da njima tužitelj poziva tuženika platiti naknadu za zastupanje sukladno ugovoru o zastupanju od 12. srpnja 2018.

9. Na temelju navedenog prvostupanjski sud izvodi zaključak da tužitelj nema ovlaštenje tražiti plaćanje naknade iz ugovora o nalogu, nazvanog ugovor o zastupanju, od 12. srpnja 2018. To iz razloga jer nije on sklopio ugovor o nalogu s tuženikom, već odvjetnica ŠO, dok činjenica što je ona nakon sklapanja ugovora o nalogu s tuženikom, osnovala društvo tužitelja i da je član tog društva, nije od značaja u odnosu na ugovor o nalogu. Prvostupanjski sud zaključuje da ta činjenica ne čini tužitelja stranom ugovora o nalogu pa tako ni ovlaštenikom tražbine naknade iz ugovora o nalogu jer da bi došlo do promjene ugovorne strane bilo kojeg ugovora, nužno je ispunjenje pretpostavki iz odredbe članka 127. ZOO-a, što konkretno nije slučaj, a niti je tužitelj ugovorom o prijenosu tražbine predmetnu tražbinu prenio na tužitelja u smislu odredbe članka 80. stavka 1. ZOO-a, a ni u smislu odredbe članka 28. stavka 2. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21; dalje: ZOO) ugovorom o osnivanju društva tužitelja, a niti je iznio činjenicu da je tražbinu iz ugovora o nalogu s tuženikom ŠO kao osnivač uložila u društvo, odnosno unijela u društvo kao ulog sukladno odredbi članka 390. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19).

10. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11 ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno jer nisu navedeni valjani razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni sadržaju priloženih isprava i zapisnika. Tuženik nije istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, već je osporio samo osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Stoga smatra da se prvostupanjski sud samovoljno upustio u raspravljanje o aktivnoj legitimaciji tužitelja na koji način je, osim što je prekoračio svoje ovlasti, povrijedio načelo otvorenog pravosuđenja te odredbe članka 5. i članka 219. ZPP-a. Ističe da je prvostupanjski sud ukoliko je smatrao da je upitna aktivna legitimacija tužitelja mogao pozvati tužitelja da ju dodatno obrazloži i dostavi dokaze. Navodi i da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo s obzirom na to da ovlast tužitelja podnijeti prijedlog za ovrhu i zahtijevati isplatu nije bila sporna, već je bio sporni pravni odnos između stranaka i visina potraživanja koju je dokazao. Ističe da bi čak i u slučaju potrebe prijenosa ugovora, pravna osnova i visina ostali isti jer se prijenosom ugovora u smislu citiranih odredbi ZOO-a mijenja osoba vjerovnika. Ukazuje i da se u ovom slučaju radilo o statusnoj promjeni odvjetnice ŠO, osnivača i člana tužitelja zbog čega se prijenos ovlasti dogodio ipso iure danom osnivanja, upisom Odvjetničkog društva u sudski registar te početkom njegovog poslovanja. Nadalje navodi da je odbijanjem dokaznog prijedloga tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja i pribavom podataka od Porezne uprave, te saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja ŠO i UO, tužitelj onemogućen u dokazivanju svojih navoda da je tuženik predmetne račune evidentirao, odnosno unio ih u poslovne knjige, da na iste nije prigovorio te da isti nikada nije osporio pravo tužitelju na isplatu, dok bi navedenim vještačenjem i saslušanjem tužitelj dokazao da je navedeno potraživanje preneseno na tužitelja i uvedeno u njegove poslovne knjige na temelju ugovora o prijenosu gospodarske cjeline-samostalne djelatnosti u društvo s ograničenom odgovornošću od 27. siječnja 2020. Navodi i da su predmetni računi izdani nakon osnivanja i početka poslovanja tužitelja, a obzirom da je rješenje HAKOM-a Klasa: UP/I-344-03/18-11/77, Ur. broj: 376-05-3-20-11 kojim je tuženiku priznato pravo na naknadu doneseno 6. studenog 2020., dakle u razdoblju kada je odvjetnica ŠO bila osnivač i član tužitelja, koje je već poslovalo, ona više nije bila ovlaštena izdati račun na svoje ime. U prilogu žalbe dostavlja Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline-samostalne djelatnosti u društvo s ograničenom odgovornošću sklopljenog između Odvjetnice ŠO i tužitelja od 27. siječnja 2020. te ističe da iz odredbe članka 1. Ugovora proizlazi da se odvjetnica ŠO Izjavom o osnivanju društva obvezala odjaviti samostalnu djelatnost i prenijeti cjelokupnu imovinu i obveze u rezerve kapitala kao tzv. gospodarsku cjelinu, da su sva prava i obveze prenesena na tužitelja, te da se prijenos gospodarske cjeline i pretpostavke za provedbu navedenog ugovora određuju za dan 1. veljače 2020. kao dan početka poslovanja tužitelja te nastavka poslovanja gospodarske cjeline kroz novi organizacijski oblik trgovačkog društva.

11. Ocjena je ovog suda da su tužiteljevi žalbeni navodi osnovani.

12. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Međutim, na taj način nije istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, odnosno tužiteljevog ovlaštenja da traži isplatu utuženog iznosa, a niti je taj prigovor iznio nakon toga.

13. Tužitelj se podneskom od 23. rujna 2024. (list 46. -48. spisa) očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, na način da je iznio činjenice glede osnove i visine tužbenog zahtjeva. Tako je naveo da je 12. srpnja 2018. između tuženika i odvjetnice ŠO (sada Odvjetničkog društva Jajač & Vukelić d.o.o.) sklopljen Ugovor o zastupanju na temelju kojeg je tuženik pred Hrvatskom regulatornom agencijom za mrežne djelatnosti ishodovao rješenje Klasa: UP/I- 344/03/18-11/777, Ur. broj: 376-05-3-20-11 od 6. studenog 2020. na temelju kojeg je tuženik stekao pravo na godišnju naknadu za pravo puta za korištenje nekretnina tuženika iz tog rješenja. Navodi da je na temelju tog Ugovora tuženik zastupan u postupku pred infrastrukturnim operaterom, odnosno HAKOM-om, a što je regulirano odredbom članka 2.1 Ugovora, dok je naknada regulirana odredbom članka 9. Ugovora, a da su usluge izvršene u cijelosti i profesionalno zbog čega potražuje isplatu ugovorene naknade. U prilogu dostavlja Ugovor o zastupanju, rješenje HAKOM-a, Ugovor o služnosti zemljištem radi korištenja i održavanja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme od 14. ožujka 2016. i e-mail EO iz HT-a od 19. studenog 2020. Nakon toga održano je pripremno ročište na kojem je tuženiku uručen tužiteljev podnesak. Tužitelj je ostao kod svojih navoda i dokaznih prijedloga iz podneska (saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja odvjetnika UO i ŠO, financijskog vještačenja, po potrebi saslušanje svjedoka OO na okolnost godišnje visine naknada te upit HT-a na tu okolnost i po potrebi pribava podataka je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza te uvid u predmet poslovni broj Ovr-18629/23). Tuženik je izlagao kao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Nakon toga prvostupanjski sud je zaključio prethodni postupak, održao ročište za glavnu raspravu, zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu presude, a nakon čega je donio pobijanu presudu.

14. Slijedom toga, prema podacima u spisu, prvostupanjski sud nije pružio mogućnost tužitelju da se očituje o njegovoj aktivnoj legitimaciji budući da je shvaćanje, odnosno ocjena o nedostatku aktivne legitimacije iznesena tek u pobijanoj presudi. Stoga tužitelj razloge zbog kojih smatra nepravilnim takvo utvrđenje prvostupanjskog suda prvi put iznosi u žalbi, u kojoj dostavlja i Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline-samostalne djelatnosti u društvo s ograničenim odgovornošću sklopljenog 27. siječnja 2020. između odvjetnice ŠO i Odvjetničkog društva Jajaš & Vukelić d.o.o., ovdje tužitelja.

15. Tužitelj postupajući savjesno i brižljivo s obzirom na ono što je predstavljano kao predmet spora, nije mogao predvidjeti da će sud smatrati spornom i činjenicu za koju u postupku nije ništa ukazivalo da bi mogla biti sporna i odlučna (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revd 2117/2023-2 od 5. srpnja 2023.).

16. Prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 219. stavka 2. ZPP-a do zaključenja prethodnog postupka, budući da je to bilo svrsishodno za rješenje spora, bio dužan upozoriti stranke na svoje zauzeto shvaćanje (ocjenu) o eventualnom nedostatku aktivne legitimacije tužitelja na traženje isplate naknade za zastupanje na temelju priloženog Ugovora o zastupanju.

17. To je prvostupanjski sud trebao učiniti i s obzirom na načelo otvorenog pravosuđenja iz odredbe članka 288.a stavka 2. ZPP-a. Naime, načelo otvorenog pravosuđenja predstavlja značajan alat i instrument upravljanja sudskim postupkom čiji je jedan od aspekata da stranke budu upoznate sa stajalištem suda o predmetu spora, kako bi mogle odgovarajuće usmjeriti svoje procesne radnje, u svrhu za njih pozitivnog okončanja spora, trebao primijeniti (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž-3502/2023-2 od 28. studenog 2024.). Prvostupanjski sud je dakle, trebao iznijeti strankama svoje viđenje glede eventualnog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i omogućiti strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora.

18. Iz podataka u spisu proizlazi da prvostupanjski sud nije postupio na navedeni način budući da iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu 7. listopada 2024. (str.75.-77. spisa) proizlazi da na pripremnom ročištu nije iznio svoje shvaćanje o eventualnom nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, već je zaključen prethodni postupak i odmah održana glavna rasprava na kojoj je izveden dokaz uvidom u isprave u spisu, zaključena je glavna rasprava te je nakon toga donesena pobijana presuda.

19. Zbog navedenog ovaj sud smatra da je navedeni propust prvostupanjskog suda imao utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke.

20. Stoga je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

21. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će odrediti novo pripremno ročište na kojem će postupiti sukladno navedenim odredbama, te će nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

22. Odluka sadržana u točki II. izreke rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak