REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-659/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR FLORIJANIĆ d.o.o., Trnovec, Dravska 83, OIB: 99979550605, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Trubić, odvjetnik u Varaždinu, Stanka Vraza 15/1, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-827/20-45 od 14. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-827/20-45 od 14. prosinca 2022. u točkama I., II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužiteljeva dopuna žalbe od 25. ožujka 2025. kao nepravovremena.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 199,08 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanim dijelom presude odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 75.000,00 kn / 9.954,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naložio tužitelju naknaditi tuženiku iznos troškova postupka od 15.000,00 kn / 1.990,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Odbio je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti (točka IV. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatom naknade iz osiguranja temeljem sklopljenog ugovora o automobilskom kasko osiguranju s tuženikom. Prvostupanjski sud je u ovom sporu utvrdio da je spornoga dana došlo do kontakta vozila tužitelja BMW reg. oznake [registarska oznaka] i stražnjeg desnog dijela vozila oštećenika PEUGEOT reg. oznake [registarska oznaka], u trenutku kad je oštećeni u naselju Orehovec prolazio raskrižjem županijske ceste ŽC 2109 s lokalnom cestom prema Ljubešćici u kojem je namjeravao skrenuti udesno iz smjera zapada prema jugu, a vozilo tužitelja koje se kretalo iza oštećenog je prema iskazima namjeravalo proći kroz raskrižje ravno prema istoku bez skretanja. Međutim, na temelju podudarnih dijelova nalaza i mišljenja vještaka Jakoplića i Ivašića sud je utvrdio da (prema utvrđenom mjestu kontakta vozila, relativnoj sudarnoj brzini i položaju vozila prilikom sudara, oštećenjima na oba vozila) je dinamika odvijanja nezgode opisana od strane sudionika u suprotnosti s nađenim tragovima na kolniku i da su oštećenja na vozilima u velikom dijelu međusobno nepodudarna. Nadalje, sud je utvrdio da su sudionici pomicali vozila nakon sudara, da su pomicali krhotine s ceste, da krhotine količinom i položajem na kojima su nađene (na cesti i u prtljažniku) ne odgovaraju oštećenjima vozila u sudaru niti su se prilikom utvrđenih brzina kretanja vozila mogle zateći na mjestima na kojima su pronađene, da je u prtljažniku pronađena krhotina koja ne odgovara niti jednom od vozila koja su sudjelovala u sudaru, da se sudionici nezgode poznaju od ranije, da je tužitelju polica kasko osiguranja bila pred istekom. Navedene činjenice same po sebi ne znače da je predmetni štetni događaj namješten, ali postojanje svih tih činjenica (zajedno s prethodnim utvrđenjem suda da većina oštećenja na vozilima nije mogla nastati prilikom kontakta vozila na način na koji je opisao tužitelj) dovodi do zaključka da je spornoga dana zastupnik po zakonu tužitelja namjerno udario svojim vozilom BMW u vozilo Peugeot kako bi prikrio veća oštećenja koja su nastala prije tog događaja i time prijevarom ishodio isplatu osigurnine od tuženika. Stoga, sud nije prihvatio kao istinite iskaze zastupnika po zakonu tužitelja LL i svjedoka ĐL u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, a posebice navode da vozila nisu imala prethodna oštećenja te da je do kontakta između vozila došlo slučajno. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio kao istinite niti te navode LL i ĐL iznesene u zapisniku o saslušanju sudionika prilikom očevida i u prijavi štete. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je spornog dana do kontakta između vozila došlo namjerno, odnosno prijevarnim postupanjem tužitelja, to sukladno odredbi čl. 944. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) tuženik kao osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja tužitelju.

3. Protiv navedene presude žalbu je, 23. prosinca 2022., podnio tužitelj navodeći da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, prije svega zbog toga što ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te u pogledu odlučnih činjenica postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Konkretno, kada u točkama 19. do 24. obrazloženja presude interpretira nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića, kao i njegov usmeno dani nalaz i mišljenje na ročištu od 18. ožujka 2022., prvostupanjski sud selektivno izdvaja te potom u točki 32. obrazloženja presude vrednuje nalaz i mišljenje vještaka na temelju dijela njegova iskaza, propuštajući uzeti u obzir relevantna očitovanja vještaka sadržana u zapisniku o njegovom ispitivanju. Nadalje žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) na štetu tužitelja, propustivši ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka Divjaka kao valjani dokaz u kontekstu ostalih dokaza provedenih u ovome postupku, posebice iz razloga jer iz istog proizlazi osnovanost istaknutih argumentiranih prigovora tužitelja na nalaze i mišljenja vještaka Jakoplića i Ivašića. Pogrešno je sud primijenio i odredbe čl. 232. i čl. 8. ZPP-a na štetu tužitelja, propustivši ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka Makovca kao valjani dokaz u kontekstu ostalih dokaza provedenih u ovome postupku, posebice iz razloga jer iz istog također proizlazi osnovanost istaknutih argumentiranih prigovora tužitelja na nalaze i mišljenja vještaka Jakoplića i Ivašića. Imajući u vidu navode žalitelja koji upućuju na očigledne nepodudarnosti i nedostatke nalaza vještaka Jakoplića i Ivašića, zbog čega su predmetni nalazi i mišljenja dani nestručno, ali i neprofesionalno s obzirom da oba vještaka izlaze izvan okvira svojeg zadatka i kompetencija te koriste pojmove poput „namještanja” ili „fingiranja” sudara, to žalitelj smatra da prvostupanjski sud temeljeći svoje zaključke na takvim nalazima i mišljenjima vještaka nije pravilno niti potpuno utvrdio stvarno činjenično stanje u ovom predmetu. Radi navedenog prvostupanjski sud donio je pogrešnu i na zakonu neutemeljenu odluku o parničnim troškovima na način da je tužitelja odbio sa zatraženim parničnim troškom u cijelosti. Traži naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 311,07 eur.

4. Tužitelj je naknadno, 25. ožujka 2025., priložio još jedan nalaz i mišljenje vještaka prometne struke (IL) koji je izrađen po nalogu suda, u okviru prometnog vještačenja provedenog u predmetu koji se, kod Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem P-227/2020 vezano uz isti štetni događaj, vodi temeljem tužbe oštećenika ĐL protiv ovdje tuženika radi naknade štete po polici obveznog osiguranja vozila ovdje tužitelja.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 199,08 eur.

6. Žalba nije osnovana.

7. Presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbama čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, te ocijenio da je presuda pravilna i zakonita.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom naknade iz osiguranja temeljem sklopljenog ugovora o automobilskom kasko osiguranju s tuženikom.

9. Odredbom čl. 944. ZOO-a na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu, propisano je da ako je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prijevarom, osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog učinka.

10. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

11. Naime, upravo suprotno tvrdnjama žalitelja prema kojima „kada u točkama 19. do 24. obrazloženja presude interpretira nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića, kao i njegov usmeno dani nalaz i mišljenje na ročištu od 18. ožujka 2022., prvostupanjski sud selektivno izdvaja te potom u točki 32. obrazloženja presude vrednuje nalaz i mišljenje vještaka na temelju dijela njegova iskaza, propuštajući uzeti u obzir relevantna očitovanja vještaka sadržana u zapisniku o njegovom ispitivanju“, iz žalbe proizlazi da to čini upravo tužitelj. Ono što je odlučno s tim u vezi jest to da je sudski vještak Jakoplić u svom nalazu i mišljenju naveo i zaključio da je „konkretni štetni događaj voljno namješten od strane vozača vozila tužitelja i oštećenika jer je dinamika odvijanja nezgode opisana od strane sudionika u suprotnosti s nađenim tragovima na kolniku, oštećenja na vozilima su u velikom dijelu međusobno nepodudarna, velik dio oštećenja nikako nije mogao nastati u predmetnom štetnom događaju, a postoje i specifična obilježja konkretnog štetnog događaja koja su podudarna s najčešćim obilježjima namještenih prometnih nezgoda“.

12. Nadalje, na to da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbu čl. 944. ZOO-a proizlazi i iz utvrđenja vještaka Jakoplića „da bi pri nenamještenom sudaru s prethodno potpuno ispravnim vozilom tužitelja došlo do oštećenja prednjeg branika, maske hladnjaka, desnog fara, prednjeg poklopca i prednjeg desnog blatobrana i da bi troškovi popravka vozila prema takvom opsegu štete iznosili oko 13.068,88 kuna, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 16.336,10 kuna“, imajući u vidu da je tužitelj u ovoj parnici utužio znatno veći iznos od tadašnjih 75.000,00 kn (sada 9.954,21 eur), tvrdeći pritom da je u predmetnom štetnom događaju nastala šteta u tom iznosu bez PDV-a.

13. Zatim, i sudski vještak Ivašić je u svom nalazu i mišljenju zaključno naveo „da smatra kako do nesreće nije došlo na način kako je to izjavio tužitelj kako po mjestu samog događaja tako i po nastalim oštećenjima, da smatra da do nesreće nije došlo izbjegavanjem naleta vozilom tužitelja na vozilo sudionika te da je tužitelj namjerno udario svojim vozilom u vozilo sudionika nekom manjom brzinom da prikrije veća oštećenja koja su nastala od ranije“.

14. Dakle, upravo su ti, suglasni dijelovi nalaza i mišljenja sudskih vještaka Jakoplića i Ivašića odlučni za primjenu već citirane odredbe čl. 944. ZOO-a kojom je propisano da „ako je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prijevarom, osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja“, a na kojoj je prvostupanjski sud, nakon što je prihvatio navedena vještačenja, utemeljio pobijanu presudu.

15. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka Makovca i Divjaka, i iz njih proizlazi da su na ovdje tužiteljevom vozilu postojala ranija oštećenja, s tim da vještak Makovec ukazuje i na to da tragovi nisu kotirani i da vozila nisu snimljena u zatečenom položaju. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da i ta vještačenja predstavljaju valjani dokaz u ovoj parnici, ali nalaz i mišljenje vještaka Makovca kojeg je tužitelj angažirao prije podnošenja ove tužbe, te nalaz i mišljenje vještaka Divjaka koji je angažiran u drugom predmetu (u kojemu vozač udarenog vozila Peugeot ĐL potražuje od ovdje i tamo tuženika naknadu štete), ne moraju imati i, u pravilu, nemaju jednaku dokaznu snagu kao vještačenja provedena upravo u ovoj parnici u kojoj je nakon toga donesena pobijana presuda.

16. Nadalje, iako je žalitelj u pravu kada navodi da je prvostupanjski sud u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Divjaka propustio primijeniti odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a i ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka Divjaka kao valjani dokaz u kontekstu ostalih dokaza provedenih u ovome postupku, ovaj sud smatra da taj propust nije bio od utjecaja na donošenje pobijane, zakonite i pravilne presude (u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a). To iz razloga jer je, prema ocjeni ovoga suda, trebalo dati prednost dokaznoj snazi vještačenja provedenih u ovom predmetu, a koji su vještaci Jakoplić i Ivašić, osim toga, i saslušani u ovome predmetu, i to vještak Ivašić, i nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka Divjaka. Pritom, i ovaj sud, kao i prvostupanjski sud, smatra da su ta vještačenja sačinjena sukladno pravilima struke i da su u bitnom podudarna, te da su vještaci Jakoplić i Ivašić prilikom davanja usmenih iskaza uspješno otklonili sve prigovore tužitelja.

17. I konačno, u odnosu na razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg tužitelj obrazlaže analizirajući zaključke prvostupanjskog suda i nalaze i mišljenja vještaka Jakoplića i Ivašića, neosnovano žalitelj navodi da postoje „očigledne nepodudarnosti i nedostatke nalaza vještaka Jakoplića i Ivašića, zbog čega su predmetni nalazi i mišljenja dani nestručno, ali i neprofesionalno s obzirom da oba vještaka izlaze izvan okvira svojeg zadatka i kompetencija te koriste pojmove poput „namještanja” ili „fingiranja” sudara“, te da prvostupanjski sud temeljeći svoje zaključke na takvim nalazima i mišljenjima vještaka nije pravilno niti potpuno utvrdio stvarno činjenično stanje u ovom predmetu. Naime, time vještaci nisu izašli izvan okvira svojeg zadatka i kompetencija te je prvostupanjski sud nakon toga, pravilno primijenivši odredbu čl. 250. ZPP-a, provjerio i potvrdio takve njihove zaključke i pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 944. ZOO-a.

18. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je, pravilnom primjenom čl. 944. ZOO-a, ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, pa je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, jer ne postoje ni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno kao u izreci presude.

19. Podnesak tužitelja od 25. ožujka 2025. koji zapravo po svom sadržaju predstavlja dopunu žalbe, podnesen je nepravovremeno, a razlozi i dokazi koje tužitelj u njemu navodi i uz njega prilaže mogu predstavljati razlog za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka (što, samo po sebi, ne znači da je taj razlog osnovan). Zato je, primjenom čl. 358. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

20. Kao pod točkom II. izreke rješenja odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a jer tuženikov trošak koji je nastao u povodu sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić