Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-309/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice RR iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljice LR iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) obje zastupane po punomoćnicima Goranu Marčanu odvjetniku iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifiksa Kozulić 2 i drugi, protiv tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. iz Rijeke, Braće Hlača 2A (čiji je OIB: 54154102647) zastupan po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici iz Rijeke, Ivana Zajca 2/II, radi činidbe, vrijednost predmeta spora 6.636,14 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 26. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR i zamjenice punomoćnice tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o., dana 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da postupanje tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. nije bilo zakonito kao i da nije imao pravo odbiti ukop pokojne FR koja je preminula **.**.2022. te je time povrijedio prava koja je pokojna imala temeljem rješenja tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. klasa UP-363-02/17-01/03 od 8.11.2017. pa mu se nalaže da smjesta omogući 1. tužiteljici RR i 2. tužiteljici LR nesmetano korištenje prava na korištenje grobnog mjesta iz navedenog rješenja.
II. Nalaže se tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. iz Rijeke, Braće Hlača 2A (čiji je OIB: 54154102647) da 1. tužiteljici RR iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici LR iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.253,83 € sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 26. travnja 2024. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana dok se 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR odbijaju s ostatkom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Dana 27. prosinca 2022. zaprimljena je tužba 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR koje tvrde da su one kćeri pok. FR koja je preminula **.**.2022. te njezine jedine nasljednica. Pokojnica je sukorisnik grobnog mjesta na groblju na Trsatu u Rijeci , Polje E, sekcija 6, red br. 23. Uz nju su još sukorisnici tog mjesta i UR i IR s time da svaki od sukorisnika ima 1/3 udjela na tom grobnom mjestu. Dakle sve troje korisnika imaju isti udjel i isto pravo korištenja tog grobnog mjesta. Rješenje o sukorištenju grobnog mjesta je donio tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. 8.11.2017 te se predlaže izvršiti uvid u rješenje tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. Klasa UP-363- 02/17-01/03 od 8.11.2017. Kako bi se izvršila ukop pokojnice i odredio dan pokopa, 1. tužiteljica RR se obratila tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. koji upravlja grobljima i određuje kada se ukop ima izvršiti. Međutim, prema tvrdnjama 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR na njihovo iznenađenje, tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. je u usmenom razgovoru odbio ukop pokojne s obrazloženjem da je IR kao jedan od sukorisnika zabranio ukop drugom sukorisniku. 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR tvrde da su bile šokirane ovakvim obrazloženjem tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. i uopće odbijanjem da se izvrši ukop osobe koja je službeni korisnik grobnice u njezino grobno mjesto. Budući da ovakvo obrazloženje nema nikakvog pravnog smisla, punomoćnici su se u ime 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR obratili tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. sa zahtjevom da se ukop što hitnije organizira. Na ovakav zahtjev tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. je odgovorio dopisom od 21.12.2022. u kojem je ponovio da ukop brani jedan od korisnika te da shodno čl. 15 st. 6 Zakona o grobljima, uprava groblja može obustaviti ukop u slučaju spora o pravu na ukop. U dokaz navedenih tvrdnji 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR predlažu da se izvrši uvid u njihov zahtjev tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. od 20.12.2022. i odgovor tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. na taj zahtjev od 21.12.2022. 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR smatraju da je ovakva odgovor tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. duboko šikanozan i pokazuje svo neznanje tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. koji obavlja javnu funkciju. Ovo zato jer u ovom slučaju ne postoji spor o pravu na ukop. Pravo na ukop je određeno rješenjem samog tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. (zato je ono i doneseno jer bi inače bilo bespredmetno) što znači da shodno čl. 12 st. 1 i 15 st. 1 Zakona o grobljima, svaki onaj korisnik na kojeg se odnosi to rješenje ima pravo ukopa na grobno mjesto na koje se odnosi rješenje. Dakle, pravo ukopa je određeno rješenjem tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. koje je postalo i pravomoćno. Koja bi inače bila svrha tog rješenja i samog tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. bila ako netko izvan tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. može određivati tko se može a tko ne može pokopati u nekom grobnom mjestu? Prema tvrdnjama 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR ovo je u konačnici u skladu s čl. 27 st. 5 i 38 st. 1 Zakona o vlasništvu po kojem svaki suvlasnik ima pravo raspolagati svojim idealnim dijelom pod uvjetom da ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Ovo znači, a to je i pitanje nekog temeljnog znanja prava da niti jedan od suvlasnika ne može drugom suvlasniku zabraniti korištenje nečega što je njegovo. Kada bi to bilo moguće to bi značilo da taj suvlasnik ima više prava od drugoga pa bi samim time izašao iz okvira svog suvlasničkog dijela. Dakle, temeljno polazište je da niti jedan suvlasnik čiji su dijelovi jednaki ne može drugome određivati što ovaj smije ili ne smije jer, kao što je rečeno, to bi značilo da taj jedan, iako ima isti udjel ima više prava od ostalih. Samim činom da on nešto brani, znači da si prisvaja prava koja on nema i koja izlaze iz okvira njegovog udjela sukorištenja. U osnovi on, (ako je uopće istina da je bilo tko bilo što zabranio), bi se ponašao kao netko tko ima udjel od preko 50% a to znači da koristi prava koja nema. 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR ističu da sve ovo navode kako ne bi bilo zabune oko toga koliko tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. u osnovi, zloupotrebljava svoje ovlasti i potpuno favorizira jednog od suvlasnika na štetu ostalih. Iako 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR smatraju da sve to nema veze sa biti stvari. Međutim, bitno je naglasiti da ovdje uopće nema spora o pravu ukopa. Pravo ukopa je određeno rješenjem tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. koji je jedini ovlašten na to. Kada je to rješenje doneseno, ono onda sadrži u sebi i pravo na ukop jer se i jedino na to odnosi. To rješenje je i doneseno kako bi se utvrdilo tko ima a tko nema pravo ukopa na tom grobnom mjestu. Svaki onaj koji je proglašen korisnikom nekog groblja prema čl. 15 Zakona o grobljima ima pravo na ukop. Njemu se to pravo može osporiti jedino ako se donese drugo rješenje. Dok to nije učinjeno vrijede prava iz tog rješenja što znači da pravo na ukop postoji, (ne dok neki od korisnika kaže bio što), nego dok se ne donese drugo rješenje koje će zamijeniti i drugačije odrediti prava ukopa u odnosu na neko grobno mjesto. Ono što tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. očito ne razumije ili pak namjerno opstruira jeste da izjava nekog trećeg kojim on uz to još izlazi iz svojih korisničkih prava (jer brani nešto što na temelju svog prava drugom sukorisniku ne može braniti) nije spor o pravu na ukop. Spor o pravu na ukop bi nastao kada bi netko osporavao rješenje koje ti daje pravo na ukop. Dakle, nije izjava bilo koga spor o pravu na ukop niti takva izjava može staviti izvan snage rješenje koje ti daje pravo na ukop. 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR tvrde da su one šokirane postupanjem tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. i već sada trpe znatnu emotivnu i duhovnu bol i štetu. Tijelo pokojne majke se nalazi u zamrzivaču kod tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. i one ne mogu odati posljednju počast svojoj majci. One se ne mogu ni na pristojan i dostojanstven način oprostiti od svoje majke jer netko kod tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. ne zna pravo i postupa šikanozno. Koliko je stvar otišla izvan svih razumskih kriterija pokazuje i to što tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. sada njih tereti za troškove zamrzavanja tijela pokojne kao da su one te koja su uzrokovale to stanje. Nadalje 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR ističu da one imaju nenovčanu tražbinu prema tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. u obliku korištenja grobnog mjesta i prava na ukop njezine majke pa zato predlažu da sud prije svega donese privremenu mjeru kojom će omogućiti trenutačni ukop pokojnice i spriječiti daljnje ¨šutiranje¨ njihove pokojne majke. Ova mjera je potrebna jer je očito da tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. bez takve mjere sprečava ostvarenje nenovčane tražbine 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR odnosno kako bi se spriječilo da tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. mijenja postojeće stanje stvari iz rješenja o sukorištenju grobnog mjesta. Očito je da tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o., bez ikakve osnove, odbijanjem ukopa mijenja to stanje i onemogućava korištenje prava na ukop. Dakle, on sam postupa mimo postojećeg rješenja. Mjera je potrebna i kako bi se spriječio daljnji nastanak štete odnosno njezino pogoršanje. 1. tužiteljica RR naime već sad, zbog iznimne emocionalne povezanosti s pokojnicom, trpi značajne psihičke poremećaje i duševnu bol zbog koje se i obratila psihijatru. Prema tome, 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR su dokazala osnov svoje tražbine (ima rješenje koje joj omogućava korištenje grobnog mjesta te ukop) a koje tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. neosnovano uskraćuje. Učinila su i jasnom opasnost da će se bez ove mjere postojeće stanje korištenja tog grobnog mjesta promijeniti te da bez te mjere prijeti nastanak štete koja se neće moći naknaditi. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u nalaz psihijatra od 23.12.2022. 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR zato predlažu da sud temeljem čl. 346 i 347 Ovršnog zakona donese ovo rješenje: "1. Radi osiguranja tužiteljičine nenovčane tražbine – prava na korištenje grobnog mjesta groblja na Trsatu u Rijeci, Polje E, sekcija 6, red br. 23. kao i prava na ukop njezine pokojne majke na grobnom mjestu na kojem je pokojna sukorisnik, te prestanka radnje koje tužiteljici nanose štetu i kako bi se održalo postojeće stanje iz rješenja o korištenju grobnog mjesta, određuje se ova privremena mjera - kojom se nalaže tuženiku da u roku od 48 sati izvrši ukop pokojne FR koja je preminula **.**.2022. u grobnom mjestu na groblju na Trsatu u Rijeci, Polje E, sekcija 6, red br. 23. 2. Žalba podnesena protiv ovog rješenja ne odgađa njezinu provedbu." 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR također predlažu da sud donese ovu presudu: "1. Utvrđuje se da postupanje tuženika nije bilo zakonito kao i da nije imao pravo odbiti ukop pokojne FR koja je preminula **.**.2022. te je time povrijedio prava koja je pokojna imala temeljem rješenja tuženika klasa UP- 363-02/17-01/03 od 8.11.2017. pa mu se nalaže da smjesta omogući tužiteljima nesmetano korištenje prava na korištenje grobnog mjesta iz navedenog rješenja. 2. Tuženik je dužan u roku od 8 dana tužiteljici nadoknaditi trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava godišnje po stopi koja se računa između fizičkih osoba te teče na iznos troškova od dana donošenja prvostupanjske presude."
2. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711-2022-3 od 28. prosinca 2022. između ostaloga odlučeno je: „III. Radi osiguranja nenovčane tražbine 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR – prava na sukorištenje grobnog mjesta groblja na Trsatu u Rijeci, Polje E, sekcija 6, red br. 23. kao i prava na ukop njezine pokojne majke na grobnom mjestu na kojem je pokojna sukorisnik, te prestanka radnje koje 1. tužiteljici RR i 2. tužiteljici LR nanose štetu i kako bi se održalo postojeće stanje iz rješenja o korištenju grobnog mjesta, određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. da u roku od 48 sati izvrši ukop pokojne FR koja je preminula **.**.2022. u grobnom mjestu na groblju na Trsatu u Rijeci, Polje E, sekcija 6, red br. 23. IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka poslovni broj P-1711/2022 ili do drugačije odluke nadležnog suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ta mjera određena.
V. Žalba protiv ovog rješenja o privremenoj mjeri ne zadržava ovrhu istog rješenja.“ U obrazloženju navedenog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711- 2022-3 od 28. prosinca 2022. se između ostaloga navodi: „.....Valja naglasiti da sukladno članku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZV) predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna i nepokretna stvar, osim onih koje nisu za to sposobne, a stvari se definiraju kao tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koje služe ljudima za upotrebu, ali i sve drugo što je zakonom sa stvarima izjednačeno. Pravo vlasništva slijedom odredbe čl. 30. st. 2. ZV-a u sebi sadrži pravo na posjedovanje, uporabu, korištenje i raspolaganje sa stvari. Pravo korištenja groba je pravo koje se vrši na stvari u smislu čl. 2. st. 2. ZV-a i ono je pravo koje ulazi u opseg prava koje čine pravo vlasništva, pripada njegovom nositelju i može se prenijeti nasljeđivanjem ili pravnim poslom. Točno je da čl. 15. st. 6. Zakona o grobljima (Narodne novine br. 19/1998, 50/2012, 89/2017 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZG) uprava groblja će obustaviti ukope u grobno mjesto u slučaju spora o pravu ukopa, odnosno korištenju grobnog mjesta dok spor ne bude riješen. Međutim, u ovom konkretnom slučaju uopće se ne radi o nekom sporu u smislu citiranog čl. 15. st. 6. ZG-a temeljem kojeg bi tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. mogao obustaviti ukop upisanog sukorisnika grobnog mjesta. Naime, uopće nije sporno da je pokojna FR utvrđena kao sukorisnica u 1/3 dijela grobnog mjesta na gradskom groblju Trsta u Rijeci, Polje E, Sekcija 6., red broj 23 (obiteljski grob) površine 6,50 m2 i to temeljem rješenja samog tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. Klasa: UP-363-02/17-01/03; Ur. broj: 2170-51-02-17-195 od 8. studenog 2017. Po prosudbi ovoga suda sve do tada dok se to upravno rješenje pravomoćno ne izmijeni tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. je dužan po njemu postupati. Iz navedenih razloga protivljenje jednog od sukorisnika IR da se pokopa na to grobno mjesto druga sukorisnica tj. pokojna FR je za sada pravno irelevantna. Prema čl. 16. st. 1. toč. 3. ZG-a uprava groblja dužna je voditi grobni očevidnik o ukopu svih umrlih osoba na području jedinice lokalne samouprave koji između ostaloga sadrži i podatak o korisnicima grobova i grobnica, te grobova i grobnicama za urne. Valja naglasiti da grobni očevidnik kojeg je dužna voditi Uprava groblja je javni registar tako da i upisi u tom očevidniku i rješenja koja se temelje na tim upisima imaju snagu javnih isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP kojima se dokazuje istinitost onoga što se takvom ispravom - rješenjem potvrđuje. Dakle, za sada za ukop pok. RR kao upisane sukorisnice u 1/3 dijela grobnog mjesta na gradskom groblju Trsta u Rijeci, Polje E, Sekcija 6., red broj 23 (obiteljski grob) površine 6,50 m[2] nije potrebna neka suglasnost IR. Ne ulazeći u razloge protivljenja sukorisnika IR da na tom grobnom mjestu bude pokopana i sukorisnica FR on je to svoje protivljenje mogao i trebao izraziti ulaganjem žalbe na prvostupanjsko rješenje tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. Klasa: UP-363- 02/17-01/03; Ur. broj: 2170-51-02-17-195 od 8. studenog 2017. odnosno sada može pokrenuti adekvatni upravni postupak da se to rješenje izmijeni. ...“ Citirano rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711-2022-3 od 28. prosinca 2022. povodom žalbe tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. potvrđeno je i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-353/2023-2 od 15. ožujka 2023.
3. Protiv rješenja Županijskog suda u Spltu poslovni broj Gž-353/2023-2 od 15. ožujka 2023. tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. je dana 19. svibnja 2023. podnio prijedlog za dopuštenjem revizije koji prijedlog je odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3068/2023-2 kako u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja tako i u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava.
4: U svom odgovoru na tužbu od 2. veljače 2023. tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. je u cijelosti osporio sve navode iz tužbe kao neosnovane, te predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. uvodno ističe prigovor apsolutne nenadležnosti naslovnog suda, jer se radi o sporu u vezi s korištenjem prava grobnog mjesta, o kojem prema odredbama čl. 13., 14., i 15. Zakona o grobljima (dalje: ZG) nije nadležan odlučivati sud (tako i Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću u rješenju posl.br. Gž 687/22 od 26.09.2022. g.), slijedom čega se predlaže ukinuti provedene radnji i odbaciti tužbu. Nadalje, tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. ističe da je tužbeni zahtjev nejasan, nerazumljiv, i neodređen, te kao takav potpuno nepodoban za daljnje raspravljanje. Naime, 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR tužbom ne mogu zahtijevati utvrđivanje činjenica, niti se u sudskom postupku može zahtijevati utvrđenje da su povrijeđena prava koja proizlaze iz rješenja donesenog u upravnom postupku, pa se predlaže odbaciti tužbu u cijelosti. Nadalje tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. istče prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužbeni zahtjev pogrešno usmjeren prema tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. koji postupa samo kao provedbeno tijelo i isporučitelj predmetne komunalne usluge. Naime, 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR su tužbom trebali tražiti nadomještanje suglasnosti drugih sukorisnika i ovlaštenje zahtijevati ukop od tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. u skladu s pravomoćnom presudom kojom se suglasnost nadomješta, odnosno trebali su tužbu usmjeriti protiv drugih sukorisnika, a ne protiv tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o., pa je i iz tog razloga tužba promašena. Ako sud odluči meritorno raspravljati o tužbi, tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. ističe da su svi tužbeni navodi neosnovani i promašeni. Naime, u slučaju kada isto grobno mjesto ima više sukorisnika, tada su prava pojedinog sukorisnika ograničena, i mogu se izvršavati samo uz uvažavanje prava drugih sukorisnika, jer ne može jedan sukorisnik koji ima jednaka prava kao i drugi sukorisnici biti u privilegiranom položaju u odnosu na druge sukorisnike. Ukazuje se da je odredbom čl. 30. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da isporučitelj komunalne usluge donosi opće uvjete isporuke komunalne usluge. U skladu s navedenom zakonskom odredbom, tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. je dana 01.03.2019.g. donio Opće uvjete isporuke komunalne usluge ukopa pokojnika unutar groba (dalje u tekstu: Opći uvjeti) uz suglasnost Gradskog vijeća Grad Rijeke, koji su objavljeni u Službenim novinama Grada Rijeke dana 21.03.2019.g., kao i na mrežnim stranicama tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. Općim uvjetima detaljno su razrađeni i propisani uvjeti ukopa pokojnika unutar groblja na području Grada Rijeke, te međusobna prava i obveze isporučitelja i korisnika komunalne usluge, slijedom čega se odredbe Općih uvjeta primjenjuju na odnos među strankama. Člankom 14. st. 3. Općih uvjeta, u slučaju sukorisništva grobnog mjesta za ukop u grobno mjesto potrebna je suglasnost svih korisnika grobnog mjesta, a koja se prema st. 4. istog članka daje osobno u službenim prostorijama tuženika ili se dostavlja tuženiku s ovjerenim potpisima svih sukorisnika. U dokaz navedene tvrdnje tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. predlaže izvršiti uvid u izvadak iz Službenih novina Grada Rijeke od 21.03.2019.g. Navedeno znači da su u konkretnom slučaju 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR, kako bi se izvršio ukop pokojne FR, bili dužni pribaviti suglasnost drugih sukorisnika istog grobnog mjesta UR i IR za ukop pokojne. Kako 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR nemaju suglasnost svih korisnika grobnog mjesta za ukop pokojne FR, a dodatno se sukorisnik IR tome protivi, nema uvjeta za ukop pokojne FR dok ostali sukorisnici ne daju suglasnost. Nadalje, čl. 16. st. 2. Općih uvjeta je propisano da ako se ukaže potreba za ukopom prije donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, ukop se neće obaviti, pa ni po toj osnovi 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR nemaju pravo zahtijevati ukop. Nadalje, pravo korištenja koje se vrši na stvari u smislu čl. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) i ono pravo koje ulazi u opseg prava koje čine pravo vlasništva i pripada njegovom nositelju, iz čega pravilno zaključuje da se na pitanja koja nisu regulirana posebnim propisom na odgovarajući način primjenjuje ZVDSP. U smislu odredbi ZVDSP-a pravo sukorišenja grobnog mjesta bi odgovaralo pojmu prava suvlasništva, slijedom čega se na isto primjenjuju odredbe iz Glave II. ZVDSP-a o Suvlasništvu razrađene u člancima 36. - 56. ZVDSP-a. Pokojna FR je bila sukorisnik grobnog mjesta u jednakim dijelovima od 1/3 zajedno s UR i IR, te bi ista mogla izvršavati vlasničke ovlasti glede predmetnog grobnog mjesta bez suglasnosti ostalih sukorisnika, ali samo ako time ne vrijeđa prava ostalih sukorisnika (čl. 38. st. 1. ZVDSP-a). Sukladno čl. 41. st. 1. ZVDSP-a, za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja potrebna je suglasnost svih suvlasnika, a u sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja. Nema nikakve sumnje da trajni ukop osobe u pojedinu grobno mjesto predstavlja posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja, a posebno u konkretnom slučaju, jer bi ukop osobe prema željama 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR istovremeno onemogućavao ostale sukorisnike UR i IR na ukop svojih članova obitelji ili osoba koje žele ukopati. To posebno i iz razloga jer je veličina predmetnog grobnog mjesta ograničena, u istom se već nalaze od ranije ukopane osobe, i ne bi bilo dovoljno mjesta za ukop više osoba. Stoga se ne može samo na zahtjev jednog od troje sukorisnika izvršiti ukop određene osobe, jer ostali sukorisnici, koji imaju podjednako pravo kao i tužitelji, u tom slučaju ne bi mogli ostvariti svoja prava vezana uz (su)korištenje grobnog mjesta. Na taj bi način drugi sukorisnici bili neopravdano uskraćeni za svoja prava, iako su njihova prava potpuno jednaka pravu pokojne FR, što je i razlog zbog kojeg je za ukop u grobno mjesto čiji su nositelji više sukorisnika, potrebna suglasnost svih sukorisnika. Dodatno, budući se sukorisnik IR izričito protivi ukopu pokojne FR što 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR zahtijevaju, to je očito da između navedenih postoji spor oko načina na koji će se predmetno grobno mjesto koristiti, pa slijedom navedenog radi se upravo o sporu iz čl. 15. st. 6. Zakona o grobljima zbog kojeg je uprava groblja dužna obustaviti ukop. Dakle, prema tvrdnjama tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. nije sporno da je pokojne FR rješenjem tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. postala sukorisnik grobnog mjesta, ali to ne ovlašćuje nju (niti njezine nasljednike koji stupaju u njezinu pravnu poziciju) na samostalno i samovoljno korištenje grobnog mjesta, već na korištenje uz uvažavanje prava drugih sukorisnika, što bi značilo da je ukop osobe po želji jednog sukorisnika moguć samo uz suglasnost drugih sukorisnika. Tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. ističe da ima ugovoreno osiguranje od odgovornosti za štetu počinjenu trećim osobama kod osiguratelja EUROHERC osiguranje d.d., slijedom čega se predlaže obavijestiti treću osobu - EUROHERC osiguranje d.d. - o otpočetoj parnici sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), kako bi mogao stupiti u parnicu kao umješač. U dokaz navedene tvrdnje tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. predlaže sukladno čl. 211. ZPP-a o otpočetoj parnici obavijestiti i druge sukorisnike istog grobnog mjesta, koji nisu dali suglasnost tužiteljima za ukop pokojne zbog čega imaju interes da tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. uspije u parnici, i to: a) IR iz [adresa] b) UR iz [adresa].. Slijedom navedenog, predlaže se odbaciti tužbu u cijelosti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev, te naložiti tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka.
5. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u slijedeću dokumentaciju i to: rješenje Komunalnog društva Kozala d.o.o. Klasa: UP-363-02/17-01/03; Ur. broj:
2170-51-02-17-195 od 8.11.2017. (list sudskog spisa broj 6), zahtjev 1. tužiteljice RR od 20.12.2022. upućenog tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. te njihov odgovor od 21. prosinca 2022. (list sudskog spisa broj 8, 9 i 10), nalaz Klinike za psihijatriju za pacijenticu RR od 23. prosinca 2022. (list sudskog spisa broj 11) i ovjerenu izjavu IR od 23. lipnja 2020. (list sudskog spisa broj 141).
6. Iz priloženog rješenja Komunalnog društva Kozala d.o.o. Klasa: UP-363-02/17- 01/03; Ur. broj: 2170-51-02-17-195 od 8.11.2017. razvidno je da kao sukorisnici grobnog mjesta na gradskom groblju Trsat u Rijeci, Polje E, Sekcija 6, Red broj 23 (obiteljski grob) površine 6,50 m[2] su utvrđeni: a) FR, b) UR i c) IR.
7. Iz priloženog zahtjeva 1. tužiteljice RR od 20.12.2022. upućenog tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. razvidno je ona traži što hitniji ukop njezine pokojne majke FR i to na grobno mjestu na gradskom groblju Trsat u Rijeci, Polje E, Sekcija 6, Red broj 23 (obiteljski grob) površine 6,50 m[2] koja je suvlasnica toga grobnog mjesta u 1/3 dijela. Međutim njezin zahtjev je odbijen dopisom tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. iz razloga što se tome protivi IR koji je također suvlasnik u 1/3 dijela toga grobnog mjesta te u navedenom smislu dostavio je i svoju ovjerenu izjavu od strane javne bilježnice Vesne Ćuzela iz Rijeke broj OV-4147/2020 od 23. lipnja 2020.
8. Iz priloženog nalaza Klinike za psihijatriju za pacijenticu RR od 23. prosinca 2022. ovaj sud je utvrdio da zbog onemogućavanja pokopa njezine majke u grobno mjesto kojeg je ona sukorisnica od strane tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o., a iz razloga što se tome protivi jedan od sukorisnika je narušena psihička ravnoteža 1. tužiteljice RR na način da je ona rastresena, ne može spavati, duboko joj je sniženo osnovno raspoloženje itd.
9. Na ročištu dana 14. ožujka 2024. punomoćnici stranaka suglasno su iskazali da sva dokumentacija je u spisu koja je kao takva nesporna nezavisno od toga koja stranka je priložila tu dokumentaciju u sudski spis. U smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 80/2022, 114/2022 i 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je upozorio punomoćnike stranaka da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući nitko nije imao daljnjih dokaznih prijedloga to je ovaj sud sukladno prijedlogu stranaka na ročištu dana 14. ožujka 2024. zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnik 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR je predložio usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Punomoćnica tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. u svojoj završnoj riječi je predložila odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti. Naglašava se da tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. ustraje kod svih iznesenih prigovora posebice apsolutne nenadležnosti i promašene pasivne legitimacije. Posebno se naglašava da bi primjena logike 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR dovela do očitog favoriziranja jednog korisnika grobnog mjesta i dovođenja drugog sukorisnika u neravnopravan položaj, kao što je u konkretnom slučaju. Naime, na taj način može doći do situacije da jedan sukorisnik u potpunosti ispuni grobno mjesto samo iz razloga što je kod njega došlo do smrtnih situacija u obitelji ranije nego kod ostalih sukorisnika, slijedom čega drugi sukorisnici uopće ne bi mogli iskoristiti svoje pravo i ukopati svoje bližnje jer za to fizički ne bi bilo mjesta. To bi također značilo da kod nasljeđivanja prava korištenja grobnog mjesta može biti i do 100 osoba koji su sukorisnici grobnog mjesta, pa bi sukorisnik koji primjerice ima udjel od 1/100 mogao ukopati jednu ili više osoba bez suglasnosti drugih sukorisnika, a drugi sukorisnici koji imaju veća ili jednaka prava ne bi mogli ništa učiniti. Zbog toga je i propisana obveza suglasnosti svih sukorisnika iz čl. 14 st. 3 Općih uvjeta, a na isto upućuju i odredbe Zakona o vlasništvu, što je tuženik detaljno obrazložio tijekom postupka kao i u žalbi i prijedlogu za dopuštenje revizije protiv privremene mjere dok se drugostupanjski i Vrhovni sud Republike Hrvatske uopće nisu bavili primjenom tih odredbi.
10. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1711/2022-21 od 26. travnja 2024. u točki I izreke utvrđeno je da postupanje tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. nije bilo zakonito kao i da nije imao pravo odbiti ukop pokojne FR koja je preminula **.**.2022. te je time povrijedio prava koja je pokojna imala temeljem rješenja tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. klasa UP-363-02/17- 01/03 od 8.11.2017. pa mu se nalaže da smjesta omogući 1. tužiteljici RR i 2. tužiteljici LR nesmetano korištenje prava na korištenje grobnog mjesta iz navedenog rješenja. Potom u točki II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1711/2022-21 od 26. travnja 2024. naloženo je tuženiku Komunalnom društvu Kozala d.o.o. iz Rijeke, Braće Hlača 2A (čiji je OIB: 54154102647) da 1. tužiteljici RR iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužiteljici LR iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.003,83 € sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 26. travnja 2024. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana dok se 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR odbijaju s ostatkom zatraženog parničnog troška. U obrazloženju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1711/2022-21 od 26. travnja 2024. između ostaloga se navodi: „...11. Prethodno navedene činjenice koje je utvrdio ovaj sud između stranaka su nesporne, a što se tiče primijene materijalnog prav ovaj sud u
1 0
cijelosti ostaje kod svoga ponovo citiranog obrazloženja iz rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711-2022-3 od 28. prosinca 2022. kao i obrazloženja koja su već navedena i u rješenju Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-353/2023-2 od 15. ožujka 2023. Prigovor stvarne nenadležnosti parničnog suda je po prosudbi ovoga suda neosnovan budući pravo korištenja grobnog mjesta je u suštini imovinsko pravo o kojem su nadležni odlučivati sudovi. Prema čl. 14. st. 3. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge ukopa pokojnika unutar groblja (Službene novine Grada Rijeke broj 6 od 21. ožujka 2019.) je propisano da za ukop u grobno mjesto člana obitelji korisnika grobnog mjesta ili treće osobe potrebna je prethodna pisana suglasnost korisnika grobnog mjesta, a u slučaju sukorisništva grobnog mjesta suglasnost svih korisnika grobnog mjesta. Naime, tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. očito u potpunosti zanemaruje činjenicu da pokojna FR nije član obitelji korisnika ili sukorisnika grobnog mjesta ili treća osoba nego sukorisnica grobnog mjesta. Sukladno navedenom nije moguće da jedan sukorisnik svojim protivljenjem onemogući pokop drugog sukorisnika grobnog mjesta, a niti je uopće potrebno tražiti njegovu suglasnost. Naime, ukop korisnika ili sukorisnika grobnog mjesta tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. bi imao pravo uskrati jedino u slučaju da više nema slobodnih mjesta ili nekih drugih objektivnih razloga, a ne i iz razloga što se tome protivi drugi sukorisnik toga grobnog mjesta. Naime, pravo korištenja grobnog mjesta od strane korisnika ili sukorisnika grobnog mjesta je osnovni sadržaj prava korištenja grobnog mjesta te se uopće ne radi o nekim poslovima redovne uprave odnosno nekim izvanrednim poslovima u smislu čl. 40. i 41. ZV-a kako to tumači tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I. ...“
11. Međutim povodom žalbe tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. na presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1711/2022-21 od 26. travnja 2024. Županijski sud u Velikoj Gorici svojim rješenjem poslovni broj: Gž-904/2024-2 od 12. veljače 2025. ukinuo je presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711/2022- 21 od 26. travnja 2024. u st. I. izreke i u dijelu st. II. izreke gdje je prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužiteljica za naknadu parničnog troška te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također je odlučeno da odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška podnošenja žalbe ostavlja se za konačnu odluku. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž- 904/2024-2 od 12. veljače 2025. se između ostaloga navodi: „....2. Protiv te presude u dijelu pod st. I. izreke te u dijelu st. II. izreke gdje je prihvaćen zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. 3. Žalba tuženika je osnovana. 4. U postupku pred prvostupanjskim sudom ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a uslijed čega je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. 5. Naime, prvostupanjski sud ispušta iz vida odredbu čl. 15. st. 6. Zakona o grobljima (''Narodne novine'', broj 19/98, 50/12 i 89/17 – dalje: ZOG) prema kojoj će uprava groblja obustaviti ukope u grobno mjesto u slučaju spora o pravu ukopa, odnosno korištenja grobnog mjesta dok spor ne bude riješen. Posljedično tome prvostupanjski sud je propustio razmotriti sporni odnos stranaka u svijetlu te zakonske odredbe. 6. Iz stanja spisa barem za sada proizlazi da je sukorisnik predmetnog grobnog mjesta i IR. On je dao pisanu izjavu od 23. lipnja 2020. o nedopuštanju ukopa na predmetnom grobnom mjestu. Prvostupanjski sud je propustio u cijelosti utvrditi sadržaj te izjave te njezin učinak s obzirom na vrijeme
1 1
kada je izjava dana tj. s obzirom da je sporni ukop zahtijevan 2,5 godine nakon davanja te izjave. Stoga, barem za sada ostalo je nejasno je li tuženik imao dužnost obustave ukopa, odnosno ostalo je nejasno je li u trenutku zahtijevanog ukopa postojao spor o pravu ukopa (čl. 15. st. 6. ZOG). 7. Radi nepravilnosti odluke prvostupanjskog suda o predmetnom tužbenom zahtjevu, kao nepravilna ukazuje se i odluka prvostupanjskog suda o zahtjevu tužiteljica za naknadu parničnog troška. 8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 9. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška. Pritom prvostupanjskom sudu valja ukazati na potrebu razlikovanja prava korištenja grobnog mjesta (čl. 13. ZOG) i prava na ukop (čl. 15. ZOG). 10. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška podnošenja žalbe osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.“ Potom je ovaj parnični spis dobio novi poslovni broj P-309/25.
12. U svojoj ukidnom rješenju Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž- 904/2024-2 od 12. veljače 2025. tvrdi da je od strane prvostupanjskog suda pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Prema čl. 375. st. 3. ZPP-a ako se prvostupanjska presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, navest će su u čemu se sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno zašto su određene činjenice i dokazi važni i od utjecaja za donošenje pravilne odluke. Nadalje je prema čl. 375. st. 4. ZPP-a u slučaju iz stavka 3. ovoga članka drugostupanjski sud će u rješenju određeno navesti koje radnje prvostupanjski sud treba izvesti u ponovnom postupku i za to dati razloge, a pod pretpostavkama iz članka 7. ovoga Zakona. Drugostupanjski će sud, ovisno o žalbenim razlozima, određeno naznačiti i shvaćanje o primjeni materijalnog prava. Koje su to činjenice pogrešno utvrđena od strane ovoga prvostupanjskog suda viši sud uopće ne navodi te podredno čak i da je točno nejasno je u smislu čl. 373.a ZPP-a što je sprječavalo viši sud da te činjenice on sam utvrdi ukoliko iste postoje u spisu. Također je nejasno koje to činjenice su od strane prvostupanjskog suda nepotpuno utvrđene, a koje sukladno citiranom čl. 373.a ZPP- a nije mogao utvrditi i sam viši sud. Između stranaka uopće nije sporno da je IR kao jedan od suvlasnika, zajedno s UR i FR, grobnog mjesta Polje E, Sekcija 6 Red 23 na Trsatu dana 23. lipnja 2020. dao ovjerenu izjavu kod javnog bilježnika kojom on ne dozvoljava ukope ne tom grobnom mjestu (list sudskog spisa broj 141). Također nije sporno da FR je preminula dana **.**.2022. tako da od dana izjave IR dana 23. lipnja 2020. pa do smrti FR je prošlo 2 godine, 5 mjeseci i 20 dana odnosno prema utvrđenju višeg suda nakon 2,5 godina. Da li je vremenski odmak od davanja izjave IR pa do smrti Sonje Marković 2,5 godina ili 25 godina za ovaj prvostupanjski sud u ovoj parnici je potpuno irelevantno, a niti viši sud nije objasnio zašto bi ta činjenica, koja je uzgred govoreći također nesporna, bila bitna u ovoj parnici. Netočna je tvrdnja višeg suda da ovaj prvostupanjski sud nije utvrdio učinak navedene izjave IR budući je tu njegovu izjavu ocijenio potpuno irelevantnom u odnosu na FR koja je isto kao i on
1 2
sukorisnica toga grobnog mjesta, a sve iz razloga koji su detaljno obrazloženi kako u citiranoj privremenoj mjeri Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711/2022-3 od 28. prosinca 2022., (a koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-353/2023-2 od 15 ožujka 2023. dok je prijedlog za dopuštenjem revizije protiv citiranog drugostupanjskog rješenja odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3068/2023-2 od 16. siječnja 2024.) tako i u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1711/2022-21 od 26. travnja 2024. Također je ovaj prvostupanjski sud je dao razloge zbog čega smatra da tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. nije imao dužnost obustave ukopa u odnosu na sukorisnicu toga grobnog mjesta FR te u vrijeme njenog ukopa uopće nije niti postojao neki spor o pravu ukopa. Naime, pokojna FR utvrđena je kao sukorisnica u 1/3 dijela grobnog mjesta na gradskom groblju Trsta u Rijeci, Polje E, Sekcija 6., red broj 23 (obiteljski grob) površine 6,50 m2 i to temeljem pravomoćnog rješenja samog tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. Klasa: UP- 363-02/17-01/03; Ur. broj: 2170-51-02-17-195 od 8. studenog 2017. koje nikada nije izmijenjeno ili stavljeno izvan snage. Dakle, sporna je samo ispravna primjena materijalnog prava budući očito IR smatra kako navedeno rješenje tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. je bez ikakvog pravnog značaja te da samom svojom izjavom može ukinuti već priznata prava drugih sukorisnika tj. konkretno sada pokojne FR. Takvo njegovo tumačenje prihvatio je i sam tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. iako ispravno je mogao tu njegovu izjavu uvažiti jedino u slučaju da se radi o nekoj osobi koja nije utvrđena kao sukorisnik grobnog mjesta. Budući je činjenično stanje potpuno nesporno (a niti viši sud ne navodi koje bi još dodatne radnje trebao provesti prvostupanjski sud u nastavku ovoga parničnog postupka) te ukoliko viši sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo onda je svakako trebao sukladno čl. 373. ili 373.a ZPP-a donijeti svoju meritornu presudu.
13. Na ročištu dana 26. ožujka 2025. punomoćnici stranaka suglasno su istaknuli da nemaju nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga te je zatražio da sud zaključi glavnu raspravu i donese presudu na temelju stanja u spisu. Budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a niti Županijski sud u Velikoj Gorici u svom ukidnom rješenju poslovni broj: Gž-904/2024-2 od 12. veljače 2025. nije naložio ovom prvostupanjskom sudu provođenje još nekih dokaza to je na tom ročištu i zaključena glavna rasprava. U svojoj završnoj riječi punomoćnik 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR je naglasio da prema izjavi na koju se viši sud poziva zabranjen je ukop svim suvlasnicima, a ne samo pokojnoj jer ona nije posebno specificirana u toj izjavi kao ni drugi suvlasnik. To bi značilo da manjinski suvlasnik uzima sebi pravo većinskog suvlasnika i brani pokop svima, vjerojatno i samom sebi jer kada bi se stvar rastegla u tumačenju izvan svih logičkih granica, onda bi to ispalo da je zabranjeno ukop čak i samom sebi. Nadalje punomoćnik 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR navodi da razlika koju radi viši sud između prava na ukop i prva korištenja grobnog mjesta potpuno zanemaruje i pokazuje površnost i neznanje višeg suda jer pravo na ukop proizlazi iz prava na korištenje koji je širi pravni pojam. Tako primjerice pravo vlasništva u sebi sadržava i pravo na korištenje i pravo na posjed, a u ovom slučaju suvlasnik koji ima 1/3 prava korištenja je svojom jednostranom izjavom nastojao ograničiti pravo korištenja osoba koje imaju 2/3 tog suvlasništva pa doista nije jasno kada već viši sud ukazuje na razliku između prava korištenja i prava ukopa, koji bi to zaključak višeg suda bio u odnosu na razlikovanje prava na ukop što je pravo koje je manje u odnosu na prava na
1 3
korištenje što je pravo koje je puno šire i jače. Punomoćnik 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR smatra da bi bilo dobro da viši sud iznese svoj zaključak kada se već poziva na razlikovanje ta dva prava tako da svi znamo koji bi to zaključak onda višeg suda bio pa da se onda i ponašamo u skladu s time. Ovako ovo ostaje pusta fraza koja nema svoj sadržaj i nema svoj zaključak. Viši sud naravno u tim svojim nedostacima zaboravlja osnovni pravni institut, a to je pravo vlasništva kao apsolutno pravo. Ovo je ustavna kategorija pa nije moguće da bilo koji propis nižeg ranga ograničava pravo koje je propisano propisom najvišeg ranga. U svoj završnoj riječi zamjenik punomoćnice tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. osporio je navode 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR kao potpuno irelevantne za odlučivanje te ističe da se u spisu nalazi izjava kojom se drugi sukorisnik protivi ukopu prednice tužiteljica koja izjava nije ni na koji način opozvana pa se ocjenom sadržaja predmetne izjave može samo zaključiti da postoji spor o pravu ukopa slijedom čega je tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. bio dužan obustaviti ukop sukladno čl. 15. st. 6 Zakona o grobljima, a što čini tužbeni zahtjev neosnovanim.
14. Ovaj sud ostaje u cijelosti kod svojih prethodno citiranih činjeničnih utvrđenja, koja su uzgred rečeno između stranaka i nesporna, te pravnih obrazloženja. Također ovaj sud prihvaća u potpunosti pravni stav 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR da pravo korištenja grobnog mjesta je širi pravni pojam koji u sebi uključuje i pravo na ukop tako da je nejasno kakav utjecaj tih pravnih pojmova bi trebao imati u smislu da bi bila relevantna izjava IR od 23. lipnja 2020. koji se protivi ukopu sukorisnice toga grobnog mjesta pokojne FR. Prema čl. 14. st. 3. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge ukopa pokojnika unutar groblja (Službene novine Grada Rijeke broj 6 od 21. ožujka 2019.) je propisano da za ukop u grobno mjesto člana obitelji korisnika grobnog mjesta ili treće osobe potrebna je prethodna pisana suglasnost korisnika grobnog mjesta, a u slučaju sukorisništva grobnog mjesta suglasnost svih korisnika grobnog mjesta. Dakle, ovaj sud može samo ponoviti da tuženik Komunalno društvo Kozala d.o.o. očito u potpunosti zanemaruje činjenicu da pokojna FR nije član obitelji korisnika ili sukorisnika grobnog mjesta ili treća osoba nego sukorisnica grobnog mjesta. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude u točki I.
15. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. U smislu čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Sukladno prethodno navedenom 1. tužiteljici RR i 2. tužiteljici LR su priznati troškovi njihovog zastupanja po angažiranim punomoćnicima i to: a) za sastav tužbe i prijedloga za određivanjem privremene mjere 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR od 27.12.2022. po Tbr. 7. toč. 1. te Tar.br. 11. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 400,00 € i b) za pristupe ročištima punomoćnika 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR dana 14.03.2024. i 07.05.2025. na kome se raspravljalo o glavnoj stvari dana po Tbr. 9.
1 4
toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 200,00 € za svako od tih ročišta odnosno ukupno 800,00 €. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 200,00 € tako da ukupni troškovi odvjetničkog zastupanja 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR iznose 1.000,00 €. Navedenom iznosu valja još pribrojiti i troškove sudskih pristojbi i to: a) na tužbu i prijedlog za određivanjem privremene mjere 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR od 27.12.2022. u iznosu od 84,61 €, b) na rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711/2022-3 od 28. prosinca 2022. kojim je određena privremena mjera u iznosu od 56,41 € i c) na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711/2022-21 od 26. travnja 2024. u iznosu od 112,81 € tako da ukupni troškovi sudskih pristojbi iznose 253,83 €. Iz navedenih razloga ukupni priznati parnični troškovi 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR iznose 1.253,83 € te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.
15.1. 1. tužiteljici RR i 2. tužiteljici LR ovaj sud nije priznao zatraženi trošak za sastav njihovog podnesaka od 10.2.2023. kojim se sud obavještava da je plaćena sudska pristojba budući su navedenu uplatnicu 1. tužiteljica RR i 2. tužiteljica LR mogle dostaviti sudu i bez podneska. Točno je da po Tbr. 9. točki 3. sada važeće tarife odvjetniku pripada i 50% naknade iz Tbr. 7. točka 1. i 2. tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda, ali ne više od 50 bodova. U svom troškovniku predanom prije zaključenja glavne rasprave dana 14. ožujka 2024. punomoćnik 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR je zatražio i trošak njihovog pristupa ročištu za objavu presude. U smislu čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadom troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Točno je da u smislu čl. 164. st. 6. ZPP-a u slučaju usmene objave presude ili rješenja kojim se naređuje naknada troškova sud može odlučiti da će iznos troškova odmjeriti u pismeno izrađenoj presudi odnosno rješenju ako se rješenje ima dostaviti strankama. Međutim, u ovoj konkretnoj parnici sud je odmah odlučio kako o glavnoj stvari tako i o troškovima postupka, a prilikom predavanja troškovnika punomoćnika 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR na ročištu dana 14. ožujka 2024. po prosudbi ovoga suda ne može se s sigurnošću znati da li će punomoćnici 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR ili neki njihov zamjenik i biti nazočan na ročištu za objavu presude, a niti ovaj sud može priznavati unaprijed i taj trošak. Osim toga u parničnom postupku se nadoknađuju samo oni troškovi koji su neophodni, a po mišljenju ovoga suda pristup punomoćnika stranaka ročištu za objavu presude uopće nije obavezan, a niti za bilo koju stranku mogu nastati bilo kakve štetne posljedice ukoliko ne pristupe na navedeno ročište. Analogno ovakvom razmišljanju ovoga suda može se navesti da svi županijski sudovi u Republici Hrvatskoj nikada ne priznaju trošak odgovora na žalbu stranci koja je napisala takav obrazloženi podnesak iako je žalba protivne strane odbijena kao neosnovana uz obrazloženje da taj trošak nije bio nužan za vođenje parnice. Identični pravni stav ima i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji nikada ne priznaje trošak za sastav odgovora na reviziju pa po prosudbi ovoga suda takav pravni stav se tim prije treba primijeniti kod zatraženog troška u svezi pristupa punomoćnika radi usmene objave presude prvostupanjskog suda. Uzgred valja konstatirati da punomoćnik 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR nije niti pristupio na ročište dana 26. travnja 2024. na kojem je objavljenja presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-
1 5
1711/2022-21 od 26. travnja 2024. Iz navedenih razloga 1. tužiteljici RR i 2. tužiteljici LR nisu priznati niti zatraženi trošak za sastav odgovora 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR od 18. siječnja 2023. na žalbu tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o. od 11. siječnja 2023. protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1711/2022-3 od 28. prosinca 2022. kojim je određena privremena mjera.
U Rijeci 7. svibnja 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
Dostaviti:
- pun. 1. tužiteljice RR i 2. tužiteljice LR i
- pun. tuženika Komunalnog društva Kozala d.o.o.
