REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1095/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., Šibenik, Ulica Bože Peričića 26, OIB: 00444521037, kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, protiv 1. tuženika JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika TN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika MARICA OLIVARI, Tisno, Put Hartića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženika GAJETA SLANICA d.o.o. za turizam i ugostiteljstvo, OIB: 08851774198, sa sjedištem u [adresa], koje zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja pravne radnje, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-160/2024 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se tužiteljeva žalba, ukida presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-160/2024 od 10. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom (u točki 1. izreke) odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela, potvrđen kod javnog bilježnika Mire Grbac iz Vodica, pod brojem OV-4840/2022 od 10.06.2022. godine, kojim su tuženici ad 1. JN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i ad 2. TN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prenositelji, prenijeli sve svoje poslovne udjele, i to dva imatelja TN, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, i dva imatelja EN, jedan u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn i drugi u nominalnom iznosu od 1.397.700,00 kn, na stjecatelja tuženu ad 3. PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], gubi učinak prema tužitelju Stečajna masa iza LEN ENERGIJA d.o.o., OIB 00444521037, iz Šibenika, u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku, pod poslovnim brojem 9 P-139/2020 od 13. svibnja 2022. godine, u ukupnom iznosu od 124.246,47 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama, od čega je prema tuženoj ad 1. EN ukupno iznosa od 26.785,78 Eura, od čega: iznosa od 25.150,97 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od 02.04.2015. godine, te iznosa od 1.634,81 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 13.05.2022. godine, sve do namirenja, a prema tuženiku ad 2. HN ukupno iznosa od 97.460,68 Eura, od čega: iznosa od 25.150,97 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku od 02.04.2015. godine, zatim iznosa od 66.361,40 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskom kamatama koje teku 02.06.2015. godine, i iznosa od 5.948,30 Eura zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku od 13. 05.2022. godine, sve do namirenja, kao i troškova ovog postupka, pa su tuženici dužni dopustiti namirenje tražbine tužitelja prodajom poslovnih udjela u trgovačkom društvu GAJETA SLANICA d.o.o., OIB 08851774198, sa sjedištem u [adresa], koje je vlasnik nekretnine čest. br. 2222495, Podvrške, dvorište, dvorište, restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], sve pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju plate parnični trošak, u roku od 15 dana.“ Naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 12.168,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem za osam postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana donošenja presude 10. siječnja 2025. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana (točka 2. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim jer tužitelj može tražiti pobijanje ovog ugovora samo u slučaju da njegovi dužnici JN i TN nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja nastale po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku pod poslovnim brojem P-139/20 od 13. svibnja 2022., a kako su tuženici JN i TN u spis dostavili zemljišnoknjižne izvatke nekretnina koje imaju u vlasništvu (list 100.-121. spisa) te vozila u vlasništvu TN (list 98.- 99. spisa), jasno proizlazi da tuženici JN i TN imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine, a koji istu nije niti pokušao prisilno ostvariti, osim što traži pobijanje dužnikovih pravnih radnji u ovom postupku. Također, potrebno je naglasiti, da neosnovano tužitelj navodi da su TN i PN u izvanbračnoj vezi, budući, su oboje tuženika u spis dostavili potvrde o slobodnom bračnom stanju (list 95. i 79. spisa), a koje potvrde su javne isprave.

3. Tužitelj u žalbi navodi da je pobijana prvostupanjska odluka rezultat protupropisne komocije u suđenju, paušalnog pristupa predmetu, kod čega se čak i ne sagledava ništa o tom kako je nastala tražbina, postupanja i radnje tuženika vezano uz prethodnu parnicu kod Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku poslovni broj P-139/2020, izjave tuženika u toj parnici, činjenicu da je u tijeku te parnice neposredno nakon objave prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-139/2020 od 13. svibnja 2022., 10. lipnja 2022. izvršen besplatni prijenos poslovnog udjela, da je prvostupanjska presuda koja je potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3072/2022 od 29. kolovoza 2023., te je postala pravomoćna, da je tražbina tužitelja prema prvotuženiku EN, u ukupnom iznosu od 26.785,78 eura (25.150,97 eura glavnog duga + 1.634,81 eura parničnog troška) zajedno s pripadajućim kamatama, a prema drugotuženiku TN u ukupnom iznosu od 97.460,68 eura (91.512,38 eura glavnog duga + 5.948,30 eura parničnog troška) zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama, da je odavno protekao paricijski rok, ali da tuženi nisu ništa platili. Kod činjenice da su u Republici Hrvatskoj pravno izjednačene bračna i izvanbračna zajednica, prvostupanjska presuda ništa ne navodi kao razlog što to o izvanbračnoj vezi dokazuje, makar je javna isprava, „Potvrda o slobodnom bračnom stanju“. Dakle, nema razloga. Posebno je nezakonit zaključak pobijane presude “… jasno proizlazi da tuženici JN i TN imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine, a koji istu nije niti pokušao prisilno ostvariti, osim što traži pobijanje dužnikovih pravnih radnji u ovom postupku.”, koji temelji na dostavljenim i pregledanim zemljišnoknjižnim izvadcima nekretnina tuženika JN i TN i dokazu o vlasništvu vozila TN. Pobijana presuda ne navodi kako je to iz pregledanih zemljišnoknjižnih izvadaka o vlasništvu nekretnina JN i TN utvrđeno da ti tuženici „imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine,“ dakle kako je i na temelju kojih pokazatelja utvrđena vrijednost te imovine - nekretnina, a podatka o vlasništvu vozila vrijednost vozila. Kod toga ponovno treba ukazati na propisano: „Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.“, pa tim vezano i pravila o dokazivanju. Da je prvostupanjski sud samo površno pregledao te dostavljene zemljišnoknjižne izvatke, a nije, tada bi utvrdio da se radi o nekretninama kojih je prijenos i stjecanje izvršeno 18. rujna 2024. pod poslovnim brojem Z- 16113/2024, u nepodijeljenoj nasljedničkoj zajednici, dakle suvlasništvu stečenom 18. rujna 2024., kod čega su određene istovremeno darovane tuženiku TN. Za utvrđivanje vrijednosti stvari potrebno je stručno znanje, u pobijanoj presudi uopće se to ne razmatra niti ocjenjuje, bez navođenja razloga sud zaobilazi obrazložiti tvrdnju kako je utvrđena vrijednost i to da tuženici „imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine.“. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka razvidno je da je zadnja radnja vezano uz te nekretnine bila 18. rujna 2024. pod poslovnim brojem Z- 16113/2024, a koja se baš odnosila na uknjižbu i stjecanje nekretnina u suvlasništvu

- nepodijeljenu nasljedničku zajednicu tuženika JN i TN; - da li je stoga sud u dokaznom postupku mogao postaviti legitimno pitanje da li ta stjecanja imaju veze s izrečenom tvrdnjom kako je „obitelj bila u poteškoćama tako da su zbog toga bili prisiljeni prodati lokal i firmu …“, te besplatnim Ugovorom o prijenosu poslovnih udjela poslovni broj OV-4840/2022 od 10. lipnja 2022., kojim je izvršen prijenos poslovnog udjela u društvu - četvrtotuženiku GAJETA SLANICA d.o.o. [adresa], koji je vlasnik nekretnine čest.br. 2222495, [adresa], restoran, [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], ako do danas, nakon deset godina, nije namirena tražbina tužitelja.

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbama čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te ocijenio da je zahvaćena bitnim povredama parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a i čl. 250. ZPP-a, te čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi pobijanja pravne radnje - besplatnog prijenosa poslovnih udjela prvotuženika i drugotuženika u društvu četvrtotuženika, trećetuženiku.

8. I iz sadržaja ugovora o prijenosu poslovnih udjela i iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o besplatnom raspolaganju pa se tako prvostupanjski sud i poziva, kao na mjerodavnu, na odredbu čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

9. Mjerodavni dijelovi odredaba čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) glase:

Članak 66. st. 1. i 2.:

„Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.“

Članak 67. st. 1., 2. i 3.:

„Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

Kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.“

10. Kada se uzmu u obzir, u točki 2. ovoga obrazloženja, citirani razlozi na kojima je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu, osnovani su, u bitnom, svi tužiteljevi žalbeni navodi, i to da:

- kod činjenice da su u Republici Hrvatskoj pravno izjednačene bračna i izvanbračna zajednica, prvostupanjska presuda ništa ne navodi kao razlog što to o izvanbračnoj vezi dokazuje, makar je javna isprava, „Potvrda o slobodnom bračnom stanju“, s čim u vezi valja dodati da to nije niti odlučno za konačan ishod ovoga spora pored nesporne činjenice da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu citirane odredbe čl. 67. st. 3. ZOO-a, i to iz razloga jer navedeno može biti samo dodatni razlog za ocjenu ovoga tužbenog zahtjeva osnovanim,

- je nezakonit zaključak pobijane presude kako “… jasno proizlazi da tuženici JN i TN imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine, a koji istu nije niti pokušao prisilno ostvariti, osim što traži pobijanje dužnikovih pravnih radnji u ovom postupku”, koji prvostupanjski sud temelji na dostavljenim i pregledanim zemljišnoknjižnim izvacima nekretnina tuženika JN i TN i dokazu o vlasništvu vozila TN“,

- s tim u vezi „pobijana presuda ne navodi kako je to iz pregledanih zemljišnoknjižnih izvadaka o vlasništvu nekretnina JN i TN utvrđeno da ti tuženici „imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine,“ dakle kako je i na temelju kojih pokazatelja utvrđena vrijednost te imovine - nekretnina, kao i vrijednost vozila“ iz 1983. godine,

- se radi o nekretninama kojih je prijenos i stjecanje izvršeno 18.09.2024. pod brojem Z-16113/2024, u nepodijeljenoj nasljedničkoj zajednici, dakle suvlasništvu stečenom 18.09.2024., kod čega su određene istovremeno darovane tuženiku TN“, a što je bilo manje od četiri mjeseca prije donošenja pobijane presude, dan prije pokretanja ovoga postupka i više od dvije godine nakon prijenosa predmetnih poslovnih udjela, s čim u vezi valja dodati i da je stoga nejasno kako je tužitelj mogao pokušati prisilno ostvariti namirenje svojih novčanih tražbina na tim nekretninama,

- je za utvrđivanje vrijednosti stvari potrebno stručno znanje, a u pobijanoj presudi uopće se to ne razmatra niti ocjenjuje, već bez navođenja razloga sud zaobilazi obrazložiti tvrdnju kako je utvrđena vrijednost i to da tuženici „imaju više nego dovoljno imovine za podmirenje tužiteljeve tražbine“, s čim u vezi valja dodati da se vrijednost nekretnina, i to naročito suvlasničkih dijelova nekretnina, u pravilu, utvrđuje vještačenjem (čl. 250. ZPP-a),

- je teret dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) činjenice da su tuženici JN i TN u vrijeme raspolaganja predmetnim poslovnim udjelima imali dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine na njima - tuženicima, a što je pretpostavka da se smatra da pobijana radnja nije poduzeta na štetu vjerovnika i o čemu ovisi mogućnost primjene, u točki 10. ovoga obrazloženja, citirane odredbe čl. 66. st. 2. ZOO-a na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio pobijanu presudu,

- na to da tuženici JN i TN u vrijeme raspolaganja predmetnim poslovnim udjelima nisu imali dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine upućuje i izjava tuženika EN „kako je „obitelj bila u poteškoćama tako da su zbog toga bili prisiljeni prodati lokal i firmu …“, s tim da „ih“ u konačnici nisu prodali nego darovali (i to trećetuženiku, prema tvrdnjama tužitelja, izvanbračnom drugu drugotuženika).

11. I konačno, ništa ne sprječava tuženike EN i TN da ako se spornim nekretninama doista mogu podmiriti tužiteljeve tražbine, da pribave za to potrebna sredstva, podmire nesporne tražbine prema tužitelju i na taj način ga onemoguće da uspije u ovoj parnici.

12. Zbog navedenih razloga, ovaj, drugostupanjski sud je ocijenio da je pobijana presuda zahvaćena bitnim povredama parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 221.a i čl. 250. ZPP-a, te čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, pa je, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu sve navode i pravna shvaćanja ovoga suda sadržana u točkama 10. i 11. ovoga obrazloženja, primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba citiranih u točki 9. ovoga obrazloženja, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić