REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-630/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 04. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 07. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete i tuđe pomoći 6.380,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.02.2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 10.180,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.01.2024. do isplate kao i za tijek zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos 6.380,00 eur od 23.01.2024. do 06.02.2024., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 1.149,61 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.05.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako se 05.08.2023., dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradala kao putnica na motociklu reg. oznake [registarska oznaka] kojom je upravljao ŽV, a koji motocikl je na dan štetnog događaja policom od AO bio osiguran kod tuženika.

Budući da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede radi kojih joj je povrijeđeno pravo osobnosti i radi kojih ozljeda joj je bila potrebna tuđa pomoć, to je tužiteljica tužbenim zahtjevom još u tužbi, tražila od suda da, a uzimajući u obzir nesporno isplaćenu neimovinsku štetu i tuđu pomoć tijekom mirnog postupka u iznosu 3.000,00 eur (2.730,00 eur neimovinske štete i 270,00 eur imovinske štete) te daljnji nespecificirani iznos 800,00 eur, donese odluku kojom će naložiti tuženiku daljnju isplatu

- s osnova neimovinske štete povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 14.000,00 eur,

- s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege 500,00 eur,

sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07.02.2024. do isplate uz naknadu troškova postupka.

1.1. Tužiteljica je zatim, po provedenom medicinskom vještačenju, podneskom od 11.02.2025., konačno uredila tužbeni zahtjev, tražeći od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici

- s osnova neimovinske štete povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 5.986,67 eur,

- s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege 3.090,00 eur,

sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.01.2024. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svog osiguranika, međutim osporio je visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

U odnosu na tužbeni zahtjev uređen podneskom od 11.02.2025., tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Potvrdu MUP-a od 06.11.2023., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, Prijavu štete, Potvrdu zaprimanja pošiljaka od Hrvatske pošte, osobni zdravstveni karton tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću koji je dopunski i saslušan te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za naknadom štete nastale joj ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi 05.08.2023. u kojoj je stradala kao putnica na motociklu reg. oznake [registarska oznaka] koji motocikl je na dan štetnog događaja policom od AO bio osiguran kod tuženika.

4.1. Kako tuženik tijekom postupka ne spori ranije opisane činjenice, tako sud na okolnost nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije u smislu odredbe čl. 22 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodni novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje u tekstu ZOOP), kao i odgovornosti u smislu odredbe čl. 1069 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO), nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge već je valjalo raspraviti visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, obzirom predmetno tuženik osporava.

4.2. Ukazuje se pri tome kako je tužiteljica podneskom od 11.02.2025., po provedenom medicinskom vještačenju specificirala tužbeni zahtjev na način da je svoj zahtjev na ime neimovinske štete smanjila, povisivši pri tome zahtjev na ime tuđe pomoći i njege, traživši pri tome zakonske zatezne kamate za oba vida štete od ranijeg datuma nego što je to tražila tužbom.

4.2.1. Stoga, a budući da smanjenje prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe kojem se tuženik protivio, to je u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a, u dijelu zahtjeva na ime neimovinske štete, valjalo odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenom još u tužbi.

Kako se tuženik nije protivio povišenju zahtjeva na ime tuđe pomoći kao niti tijeku zakonskih zateznih kamata, što predstavlja preinaku, jer se po tako preinačenoj tužbi upustio u raspravljanje, tako se smatra da je na preinaku pristao u smislu odredbe čl. 190 st. 3 ZPP-a.

4.2.2. Slijedom navedenog valjalo je raspraviti visinu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži od tuženika naknadu štete

- s osnova neimovinske štete povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 14.000,00 eur,

- s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege 3.090,00 eur,

sve to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.01.2024. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću.

Budući da je nalaz i mišljenje temeljen na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporile te pregledu tužiteljice, pri čemu je sudski vještak usmenim očitovanjem dodatno obrazložio pisani dio nalaza, dajući za svoje ocjene jasne i detaljne argumente temeljene na dijagnostičkim pretragama koje su u skladu i sa opisanim subjektivnim tegobama od kojih tužiteljica pati, to je sud predmetni nalaz i mišljenje prihvatio kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku.

5.1. Iz nalaza i mišljenja, proizlazi kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu višeivernog prijeloma desne goljenične kosti, natučenje desne šake, natučenje desnog koljena, a koje ozljede su joj utvrđene po dijagnostičkoj obradi u KBC Split gdje je bila hospitalizirana od 05.08. do 22.08.2024. tijekom koje hospitalizacije je višeiverni prijelom goljenične kosti zbrinut postavljanjem vanjskog fiksatora koji je odstranjen 17.08.2024., a tužiteljica je daljnje liječenje nastavila kod kuće uz redovite kontrolne preglede te fizikalnu terapiju, tako da je liječenje tužiteljice dovršeno 23.01.2024..

Kliničkim pregledom tužiteljice, uz subjektivne tegobe povremenih bolova u koljenu kod fizičkog napora te kod promjene vremena, nestabilnost i klecanje koljena pri hodu, utvrđeno je stanje: pokretljivost desnog koljena pri fleksiji 120 stupnjeva (u lijevom 140 stupnjeva), urednost ekstenzije, koljeno bez izljeva uz zadebljanje, manje antero-medijalna nestabilnost, izvođenje čučnja uz napor skoro u potpunosti, hod na prstima i petama uz napor, kretanje usporeno i otežano uz pomoć jedne štake, tamni nepravilan ožiljak duljine 20 cm s vanjske strane gornjeg dijela desne potkoljenice, tamni ožiljak duljine 12 cm s unutarnje strane potkoljenice, manji svjetliji ožiljci promjera oko 1 cm iznad i ispod koljena.

Kod tužiteljice je unatoč adekvatno provedenom liječenju došlo do smanjenja životne aktivnosti za 10% trajno, pri čemu zaostali ožiljci koji su povremeno uočljivi predstavljaju naruženje srednjeg stupnja dok je otežan hod uvijek uočljiv trećima. Tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednje jake bolove 10 dana, manje bolove kumulativne naravi 3 mjeseca dok su povremeni bolovi cijenjeni kroz ocjenu trajnih posljedica. Nakon pretrpljenog kratkotrajnog straha jačeg intenziteta, tužiteljica je tijekom liječenja trpjela sekundarni strah jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg 5 dana i manjeg 6 dana dok je kasni strah, radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja te učešća u prometu, trajao mjesec dana.

Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 3 sata dnevno kroz 3 mjeseca radi nošenja ortoze, zatim 9 mjeseci po 2 sata dnevno zbog hoda pomoću štaka, odnosno, a nakon toga još 30 dana po 1 sat dnevno zbog hoda pomoću jedne štake. Međutim, uzimajući u obzir da iz medicinske dokumentacije nije razvidno da bi tužiteljica nakon razdoblja od 3 mjeseca nošenja ortoze tijekom kojeg nošenja je koristila i dvije pod pazušne štake, u daljnjem razdoblju od 9 mjeseci koristila pod pazušne štake kako je to iskazala tijekom kliničkog pregleda, tada joj je, a zanemarujući iskaz tužiteljice, tuđa pomoć bila potrebna samo kroz 3 mjeseca po 3 sata dnevno.

6. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir ranije opisane ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, a koje su po njezino zdravlje, unatoč adekvatno provedenom liječenju, osim pretrpljenog straha i boli, kao i zaostalog naruženja, ostavile trajnih posljedica radi čega je njezina opća, životna i radna sposobnost smanjena za 10%, a koje posljedice će osjećati duži niz godina obzirom da je ista mlađe životne dobi (26 godina starosti), to sud smatra kako je tužiteljici u smislu odredbe čl. 19 st. 1 i st. 2 i čl. 1046 sve ZOO, povrijeđeno pravo osobnosti. S tim u vezi, tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu 9.100,00 eur.

Pri tome je sud raspravljao i utvrđivao sve činjenice navedene u tužbi, a koje u smislu odredbe čl. 1100 st. 2 ZOO-a, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

6.1. Kako je nalazom i mišljenjem utvrđeno da je tužiteljici zbog nastalih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 270 sati, koju su tužiteljici pružali ukućani, a koju činjenicu je tuženik na ročištu za glavnu raspravu učinio nespornom te kako cijenu sata tuđe pomoći i njege valja ocijeniti prema prosječnoj cijeni rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga medicinske pomoći (tako i ŽS Zagreb posl.br. Gž-3805/23 od 19.12.2023), a ne prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije iznosila manje od 4,00 eur po satu, tako tužiteljici temeljem odredbe čl. 1095 ZOO-a, pripada pravo na iznos u visini 1.080,00 eur.

6.1.1. Naime, iako je sudski vještak u svom usmenom očitovanju naveo kako nema razloga sumnjati u iskaz tužiteljice da je koristila pod pazušne štake kroz 12 mjeseci, iz čega bi proizlazilo da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 1380 sati, sud u tom dijelu nije, prihvatio pisani nalaz i mišljenje već je u tom dijelu prihvatio usmeno očitovanje kojim je sudski vještak korigirao pisani dio nalaza. Predmetno iz razloga što iz medicinske dokumentacije nije utvrđeno da bi tužiteljica koristila pod pazušne štake kroz 12 mjeseci kako je to iskazala sudskom vještaku pri kliničkom pregledu, već samo 3 mjeseca. Stoga, a budući da u medicinskoj dokumentaciji kao i osobnom zdravstvenom kartonu tužiteljice, u kojima je kronološki opisan tijek liječenja tužiteljice, nije navedeno korištenje pod pazušnih štaka kroz razdoblje nakon tri mjeseca, a niti su joj iste ordinirane kroz daljnje razdoblje, to sud kao objektivan i vjerodostojan dokaz korištenja pomagala, cijeni medicinsku dokumentaciju u odnosu na kazivanje tužiteljice.

7. Slijedom navedenog, tužiteljici temeljem odredbe čl. 1100 i čl. 1095 sve ZOO- a, pripada pravo na naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći u ukupnom iznosu 10.180,00 eur.

7.1. Međutim, uz nespornu činjenicu kako je tuženik tijekom mirnog postupka na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, isplatio tužiteljici 3.800,00 eur, to je valjalo tuženika obvezati da tužiteljici naknadi i daljnji iznos štete u visini 6.380,00 eur.

7.2. Nastavno na navedeno, a budući da se tuženik protivio djelomičnom povlačenje tužbe, to je, odlučujući o visini tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku štetu postavljenog još u tužbi (14.000,00 eur), te tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 11.02.2025. u odnosu na tuđu pomoć (3.090,00 eur), tužbeni zahtjev valjalo odbiti za iznos 10.710,00 eur.

8. Na tako dosuđenu naknadu neimovinske štete i tuđe pomoći, tužiteljici su temeljem odredbe čl. 12 ZOOP-a u vezi odredbe čl. 1103 i čl. 29 sve ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 07.02.2024. do isplate, odnosno od dana zaprimanja odštetnog zahtjeva kako je to razvidno iz Prijave štete i Potvrde o zaprimanju pošiljaka od strane Hrvatske pošte.

8.1. Stoga, a budući da je tužiteljica podneskom od 11.02.2025., potraživala zakonske zatezne kamate od ranijeg datuma nego što je to tražila prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, što predstavlja preinaku kojoj se tuženik nije protivio, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev za tijek zakonske zatezne kamate tekuće od 23.01.2024. do 06.02.2024., kao neosnovanim.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

10. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa).

Tužiteljici je tako priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, podneska od 11.02.2025., za pristup na ročišta 09.10.2024. i 04.04.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 1.250,00 eur. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 22.04.2024. jer isti nije bio relevantan za vođenje postupka. Nastavno na navedeno, a uzimajući u obzir kvalitativan i kvantitativan uspjeh obje stranke u postupku prema kojem je tužiteljica uspjela sa 40% zahtjeva, to tužiteljici pripada pravo na trošak u iznosu 500,00 eur kojem je kao nužan u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu 350,00 eur, trošak sud. pristojbe na tužbu u iznosu 191,45 eur te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 108,16 eur, sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, čime sveukupni trošak tužiteljice iznosi 1.149,61 eur.

Na tako određen trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a u vezi odredbe čl. 29 ZOO- a.

U Zagrebu, 07. svibnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice uz rj. sud. pristojba na tužbu 191,45 eur i presudu 216,33 eur

2. Punomoćniku tuženika