Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8918/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okr. pravne osobe Sanitet 32 Vukovar i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi PŠ, zastupanima po braniteljici Martini Alagić, odvjetnici u [adresa], zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 25. srpnja 2024., poslovni broj: Pp-31/2023-14, u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba 1. okr. pravne osobe Sanitet 32 Vukovar i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi PŠ i potvrđuje pobijana presuda.

Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 100,00 (sto) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1.

Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu I-okr. pravna osoba od 1.050,00 eura (slovima: jedna tisuća pedeset eura)., a II-okr. odgovorna osoba od 150,00 eura (slovima: jedna stotina pedeset eura)., zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 13. i stavka 2. Zakona o radu. opisanog u izreci.

2.

Istom presudom okrivljenici su obvezani da naknade troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 20,00 eura (slovima: dvadeset eura).

3.

Protiv te presude okrivljenici su pravodobno po braniteljici izjavili žalbu pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o sankciji. Okrivljenici u žalbi u bitnome navode da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio pisane obrane iz kojih jasno proizlaze da su isti u potpunosti negirali počinjenje prekršaja koje im se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Obrana smatra da je ovakav zaključak suda u potpunosti pogrešan osobito s toga jer tužitelj kao dav držao tijelo u činjeničnom opisu prekršajnog naloga nigdje nije naveo niti specificirao iz koje je to konkretno radno poslovne dokumentacije utvrdio kako okrivljena pravna osoba radnicima NŠ i UŠ nije omogućila korištenje dnevnog odmora u trajanju od 12 sati neprekidno u vremenskom razdoblju od 24 sata, slijedom čega obrana smatra kako djelo koje se stavlja okrivljenicima na teret nije uopće konkretizirano i samim time se ne može smatrati prekršajem. Obzirom na navedeno sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Postupajući na opisani način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i članka 195 stavak 1. točka11. Prekršajnog zakona budući je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, u njemu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno navedeni razlozi su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni iz kojeg razloga se isto ne može ispitati. Okrivljenici na kraju smatraju ublaženu novčanu kaznu i nadalje prestrogom i previsokom.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.

7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje se ističu u žalbi. Naime, prvostupanjski sud dao je valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika. Nadalje činjenični opis je jasan, detaljan i precizan i sadrži sve elemente iz kojih proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Iz zapisnika II. o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 12. prosinca 2022.. strana 8. točka 6. Evidencija o radnom vremenu za mjesec 10/2022 godinu vidljivo je da je inspektorica AŠ na temelju dostavljene radno pravne dokumentacije utvrdila da poslodavac nije omogućio korištenje 12 sati neprekidnog dnevnog odmora u vremenskom razdoblju od 24 sata radnici KŠ u [adresa], budući da je ista 26. listopada 2022. radila do 22,00 sata, a 27. listopada 2022. započela je s radom u 07,00 sati te radnici UŠ, budući da je ista 25. listopada 2022. radila do 22,00 sata, a 26. listopada 2022. započela je s radom u 07,00 sati. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenike i koje im idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. Naime, iz stanja spisa jasno proizlazi da iz koje radno pravne evidencije je utvrđeno da su okrivljenici počinili djelo prekršaja.

8. Prema tome, ako žalitelji smatraju da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka.

9. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelji samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjano obrazložene razloge.

10. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

11. Nadalje, neosnovano žalitelji prigovaraju pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, prvenstveno iskaza svjedoka AŠ više inspektorice rada, koja je detaljno svjedočila o tijeku inspekcijskog nadzora, čemu o bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi. Ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje na isto pravilno primijenio materijalno prekršajno pravo. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru (stranica 3 do 5 spisa), zapisnik II. o obavljenom inspekcijskom nadzoru (stranica 6 do 10 spisa), izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju (stranica 11 do 12 spisa, a to je evidencija o radnom vremenu radnika, Ustanova za zdravstvenu skrb sanitet 32 [adresa]), obavijest po članku 109. a stavku 1. Prekršajnog zakona na ime okrivljenika (stranica 14 do 15 spisa) i u izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa na ime okrivljenika od 24. srpnja 2024. te zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi valjano obrazloženo radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

12. Činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.

13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, tim više jer je prvostupanjski sud novčanu kaznu za prvookrivljenu pravnu osobu gotovo maksimalno ublažio, a za drugookrivljenu odgovornu osobu izrekao daleko ispod zakonom zapriječene novčane kazne za tu vrst prekršaja. Kako okrivljenici svoje žalbene navode u tom dijelu nisu ničim potkrijepili, ovaj sud nije našao uvjeta za daljnjim ublažavanjem novčane kazne.

14. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

15. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 kuna/13,27 eura do 5.000,00 kuna/663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Zagrebu, 7. svibnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić, v. r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.