Poslovni broj: P-104/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Igoru Kanajetu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika iza pokojne BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, radi naknade štete, 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna je tužiteljici SČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 5.030,34 Eura, koji je dospio na naplatu u 6 jednakih godišnjih rata, svaka u iznosu od 838,39 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dospijeća svake pojedine rate pa do 31.07.2015.g. po stopi odredenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se odreduje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postona poena, kako slijedi:

-iznos od 838,39 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19.11.2007.g. do isplate,

-iznos od 838,39 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2008.g. do isplate,

-iznos od 838,39 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16.12.2009.g. do isplate,

-iznos od 838,39 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17.12.2010.g. do isplate,

-iznos od 838,39 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2012g. do isplate,

-iznos od 838,39 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31.12.2012.g. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan tužiteljici u roku od 15 dana platiti na ime povrede prava osobnosti iznos od 10.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 11.03.2025.g. do isplate sukladno él. 29. ZOO-a, radi smrti majke i tužiteljice pok. BČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koja je nastupila dana 21.11.2022.g. za vrijeme trajanja postupka P-47/2023 (P-309/2018) radi naknade štete radi nepravilnog i nezakonitog rada sudova koji traje od 02.11.2016.g. nadalje u razdoblju od 9 godina i trajanja postupaka radi utvrđenja i isplate stvarne visine svote obeštećenja na ime umirovljeničkog duga po Odluci Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998.g, koji su se vodili kod HZMO-a, Umirovljeničkog fonda, OGS-a u Zagrebu i ŽS-a u Zagrebu pod brojem P-1931/2008 i Gž-1790/2011 u razdoblju od 2005.g. do danas, što ne predstavlja suđenje u razumnom roku.

Tuženik je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove ovog parničenog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Slijedom rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-804/24 od 20. veljače 2025. predmetno je sud proveo nov postupak, u istom se pridržavao i drugostupanjske upute te skladno tome treba istaknuti slijedeće.

Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj na sudu od 31. ožujka 2017. u bitnom ističe da predmetno potražuje štetu vezanu uz mogućnost ostvarivanja prava na isplatu svote obeštećenja koje joj pripada kao korisniku mirovine a zbog djelomičnog usklađenja mirovina za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998. godine temeljem odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. i Zakona o provođenju te odluke (NN 105/04), a koja šteta tužiteljici u predmetu P-1931/08 koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu nastavno sa drugostupanjskim postupanjem pod brojem Gž-7190/19 Županijskog suda u Zagrebu, nije dosuđena. U mirnom postupku tužiteljica je primila na znanje da tuženik prigovara zastari potraživanja, otklanja takav prigovor a što objašnjava s tvrdnjom da je zastarni rok prekinut. Poziva se na odredbe zakona iz kojeg tumači da utvrđenje svote obeštećenja spada u sudsku nadležnost, a odluke suda unutar cjelokupnog predmeta P-1931/08 diskriminatorne su odnosno na tužiteljicu iznesenim stavom da se u tom predmetu ne bi radilo o postupku naknade štete a što je protivno navedenoj odluci Ustavnog suda, Zakonu o provođenju iste i Zakonu o umirovljeničkom fondu (NN-93/05), povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pristup sudu, izjavljivanje djelotvornog pravnog lijeka, protivno je međunarodnom pravu odnosno na zaštitu vlasništva i stečenih prava, time je tužiteljica višestruko oštećena od strane tuženika jer joj je u spornom razdoblju od 1993. do 1998. uplaćivana mirovina manja od pripadajuće, nije joj isplaćena stvarna razlika prema pravilno obračunatom iznosu koji su odbili provesti HZMO, HPB Invest d.o.o. kao društvo koje upravlja umirovljeničkim fondom i sud u postupku P-1931/08. Potom opisuje proceduru izračuna svote obeštećenja kod HZMO-a i tvrdi da je neispravna ali i da je unutar te procedure HZMO priznao nadležnost za postupanje, koju nadležnost i inače i to ex lege ima, no odlukama iz listopada i prosinca 2007. oglasio se nenadležnim u postupanju, što je razlogom da je tužiteljica tužbom inicirala postupanje pred sudom a protiv HZMO-a i HPB Investa radi naknade štete isplatom pripadajuće svote obeštećenja, sve u postupku P-1931/08, njezin tužbeni zahtjev je pravomoćno odbačen i odbijen ali je nesporna činjenica da je sud u cjelovitom postupanju prvotno prihvatio nadležnost za postupanje te meritorno odlučivao, da bi se na kraju postupanja oglasio nenadležnim, što je u potpunosti pravno neprihvatljivo, sve to i time da je tada postojao samo Upravni sud Republike Hrvatske koji je rješavao o postojanju ili nepostojanju nekog prava, ali ne i o visini pripadajuće tražbine osiguranicima ili drugim sudionicima u postupanju. Tužiteljica nije bila u obvezi pokretati upravni spor jer njeno pravo na članstvo u Umirovljeničkom fondu nije sporno, sporna je visina svote obeštećenja, a nije bila obveza vođenja upravnog spora niti radi utvrđenje da je HZMO nadležan za izračun svote obeštećenja a kako se HZMO izjasnio zaključkom i rješenjem iz listopada i prosinca 2007. kojima se oglasio nenadležnim za postupanje, takovu bi tužbu Upravni sud trebao odbaciti jer je nadležnost HZMO-a ex lege propisana. U odnosu na visinu potraživanja tužiteljica se poziva na vještačenje iz sudskog predmeta P-1931/08 koje je utvrdilo iznos njenog potraživanja, iznosi i druge pojedinosti u odnosu na visinu potraživanja zaključno s završnim izjašnjenjem u postupanju da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka prof. Vatroslava Zovka koji je vještačio u ovome predmetu, a ne vještačenje koje je u ovom predmetu kao druga osoba vještaka provelo Ručević vještačenja d.o.o., te konačno postavlja tužbeni zahtjev definiran na zaključnoj glavnoj raspravi 7. travnja 2025. Tužbu i detaljnije obrazlaže, te navodi dokaze, potražujući i naknadu troškova postupka.

U odgovoru na tužbu, tuženik u bitnom ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, time osporava osnov i visinu potraživanja uključivo i odgovornost za eventualnu nastalu štetu. Predmetni tužbeni zahtjev zasniva se na istoj činjeničnoj osnovi kao u navedenom sudskom predmetu pred OGS-om Zagreb pod brojem P- 1931/08 samo što je usmjeren na potraživanje naknade štete zbog po tvrdnji tužiteljice nezakonitog postupanja suda u tom predmetu, a u kojem je sud naveo i to da tužiteljica nije protiv upravnog rješenja HZMO-a kojim je odbijen njen zahtjev za izračun svote obeštećenja iskoristila mogućnost upravnog spora. Nadalje Zakon o provođenju Odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. (NN 105/04) određuje obeštećenje putem posebnog fonda pa tužena tumači da nije pasivno legitimirana u ovom postupku, nadalje pozivom na čl. 42 st.1 Zakona o umirovljeničkom fondu tumači da tužiteljica kao član u umirovljeničkom fondu tužbom po istoj osnovi ne može zahtijevati obeštećenje putem suda. Analizira odgovornost na štetu počinjenu vršenjem sudačke dužnosti, opće i posebne pretpostavke iste nastavno čemu je predmetno sporan karakter odnosno postojanje štetne radnje, njezina protupravnost i uzročnoposljedična veza u odnosu na štetu, a predmetno sud u svojem cjelovitom postupanju u predmetu P-1931/08 kako je to predmetno predočeno nije donosio odluke protivno ustavnim i zakonskim ovlaštenjima niti suprotno pravilima struke i načinu obavljanja sudačke dužnosti, ističe organizaciju pravosuđa u koje je uključeno pravo višeg suda na kontrolu sudskih odluka upravo iz razloga jamstva pravičnog suđenja, ističe i ustavno načelo po kojem sudac ne može biti pozvan na odgovornost u donošenju odluke osim ako se radi o kaznenom djelu namjeri ili krajnjoj nepažnji a što propisuje i Zakon o sudovima. Zaključno takovom izlaganju predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova.

U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis, te su time pročitani, svežanj I, obavijesti HPB investa, izračun neto mirovine, zahtjev za ponovni izračun, dopis HZMO-a s podacima o isplati, dopis Zagrebačke banke, podnesak Poreznoj upravi, podaci informacijskog sustava Porezne uprave, zaključak HZMO-a o nenadležnosti, drugostupanjske rješenje HZMO-a, dokumentacija OGS-a u Zagrebu, presuda Upravnog suda RH, (list 13-72 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (list 130-132 spisa), dopis HZMO-a s popratnom dokumentacijom (list 139-141 spisa), dopis Zagrebačke banke sa prilozima (list 148-150 spisa), dopis FINA-e sa popratnom dokumentacijom (list 153-156 spisa), podaci o uplaćenoj mirovini (list 163- 170 spisa), dopunsko vještačenje Ručević vještačenja d.o.o. ( list 179-183 spisa), drugo dopunsko vještačenje Ručević vještačenja d.o.o. (list 190-197 spisa), doznake mirovinskih primanja (list 202-213 spisa), dopunsko očitovanje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (list 222-223 spisa), svežanj II, nalaz i mišljenje vještaka prof. Vatroslava Zovka s prilozima, te očitovanje na primjedbe (list 259-265, list 294 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 280-281 spisa), podaci JRO (list 282 spisa), kao i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1931/08 koji je sastavni dio ovog spisa.

U postupku su saslušani vještaci Zrinko Ručević i Vatroslav Zovko (list 305-307 spisa) koji su branili svoje nalaze i mišljenja odnosno na visinu potraživanja tužiteljice.

Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u međusobnoj povezanosti, uspoređujući iste s očitovanjima stranaka, sud je tužbeni zahtjev odbio time da se u postupanju pridržavao i drugostupanjske upute.

Predmetno je odlučno da dokaze spisa koje je sud izrijekom naveo i to one koji se odnose na to postoji li pravo tužiteljice na predmetno potraživanje i time osnov tužbenog zahtjeva treba sagledati odnosno na postupanje suda kako je predviđeno čl. 105 st. 1 Zakona o sudovima (Narodne Novine 28/13-36/24), koji pravno regulira odgovornost za štetu a koju predmetno tužiteljica potražuje. Takovim odnosnim sagledavanjem činjeničnopravne ukupnosti sud je stava da odgovornosti tuženika nema. Odluke suda u cjelovitom postupanju pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1931/08 koje uključuju prvostupanjsku presudu od 2. studenog 2010. i drugostupanjsku presudu od 3. rujna 2013. pod brojem Gž-7190/11 (listovi 400- 408 spisa odnosno listovi 429-433 spisa) svojim cjelovitim tekstom ne sadrže niti nezakonitost niti nepravilnost, suprotno tome iskazuju o pravnom stavu suda na činjenično stanje spisa koje uključuje i predmetno apostrofiranu relaciju prema nadležnosti organa uprave. Time takove odluke suda nisu nezakonite i nisu nepravilne, te ih nije prihvatljivo tumačiti drugačije, a iako to sud nije dužan reći, iste su mogle biti u daljnjem postupanju predmetom kritičke ocjene drugih državnih tijela, te u tom smislu cjelokupni dostupan pravni put tužiteljice nije niti korišten.

Također niti u upravnom postupanju cjelokupan dostupan pravni put tužiteljice nije korišten, te kada tužba to izrijekom i spominje, jedna je procjena da li postoji obveza pokretanja upravnog spora i kakovu bi odluku trebao Upravni sud donijeti, drugo je koristiti odgovarajući pravni lijek u postupanju koje je stranci dostupno, a treće je korištenje i završne pravne mogućnosti unutar pravnog sustava RH, a kako je to spomenuto i u odnosu na sudski spor koji je tužiteljica vodila.

Završno, kako je neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev, nastavno tome neosnovan je, u meritornom razmatranju, i drugopostavljeni tužbeni zahtjev iako uz to procesnopravno slijedi da se radi o proširenju tužbe konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 10. ožujka 2025. pred završnu glavnu raspravu dana 7. travnja 2025. Također procesnopravno, kako izostaje bilo kakovo očitovanje tuženika o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu to se ima tumačiti njegovim protivljenjem proširenju tužbe. Također procesnopravno, a kada se ističe da je povreda prava osobnosti povezana sa smrti majke tokom ovog sudskog postupanja, a sve to povezano s nepoštivanjem suđenja u razumnom roku, slijedi činjenica da predmetno ne postoji potrebno utvrđenje ovlaštenog tijela da je ostvareno nepoštivanje suđenja u razumnom roku.

Odnosno na troškove postupka sud je stava da radi njegovog cjelokupnog historijata posebice cjelokupnog historijata potraživanja prava tužiteljice pred sudovima kao i organima uprave, razlozi pravičnosti nalažu da svaka stranka snosi svoje troškove.

Stoga je cjelovito odlučeno kao u izreci.

U Velikoj Gorici, 7. svibnja 2025.

Sudac

Igor Kanajet

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku