Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-22/2021-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja JURIŠIĆ d.o.o., Zadar, Ulica Michiela Sanmichielija 6A, OIB: 47830889828, kojeg zastupa punomoćnica Irena Gulan Šimurina, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika 5D DALMACIJA d.o.o., Privlaka, Marka pola 2, OIB: 24094967972, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Biloglav, odvjetnik u Zadru, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Nemarića, odvjetnika u Zadru, nakon objave presude 7. svibnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, poslovni broj Ovrv-264/2020 od 17. travnja 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku 5D DALMACIJA d.o.o., Privlaka, Marka pola 2, OIB: 24094967972, isplatiti tužitelju JURIŠIĆ d.o.o., Zadar, Ulica Michiela Sanmichielija 6A, OIB: 47830889828, iznos od 21.288,48 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 24. prosinca 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, poslovni broj Ovrv-264/2020 od 17. travnja 2020., u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja bi na priznati iznos od 21.288,48 EUR iz toč. I. izreke tekla od 14. prosinca 2019. do 23. prosinca 2019., zatim da isplati tužitelju daljnji iznos od 25.412,25 EUR na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom od 14. prosinca 2019. pa do isplate kao i iznos od 1.478,61 EUR na ime ovršnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od 17. travnja 2020. pa do isplate; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku 5D DALMACIJA d.o.o., Privlaka, Marka pola 2, OIB: 24094967972, isplatiti tužitelju JURIŠIĆ d.o.o., Zadar, Ulica Michiela Sanmichielija 6A, OIB: 47830889828, iznos od 5.322,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. prosinca 2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.436,60 EUR, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 11.274,99 EUR.

III. Djelomično se ukida prethodna mjera određena rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-22/2021-48 od 20. svibnja 2024. koja je određena radi osiguranja glavnog potraživanja tužitelja iz toč. I. izreke ove presude i to u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu koja bi na taj iznos tekla od 14. prosinca 2019. do 23. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 19. ožujka 2020. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Silvani Grdović iz Zadra prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 46.700,73 EUR (351.866,64 HRK) sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 17. travnja 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-264/2020.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti navodeći da tražbina tužitelja prema tuženiku iz ovršnog prijedloga ne postoji te da vjerodostojna isprava na kojoj se temelji pobijano rješenje nije izdana sukladno Ugovoru sklopljenom između stranaka. Naime, Ugovor o građenju 12/7/2019 od 12. srpnja 2009., čiji sastavni dio je troškovnik s naznačenim radovima i materijalom (u daljnjem tekstu: Ugovor), tuženik da je sklopio sa BČ kao fizičkom osobom, dok utuženi račun 48/01/1 glasi na pravnu osobu u kojoj je BČ direktor odnosno član uprave. Nadalje, račun da se sukladno čl. 8. Ugovora trebao odnositi na izvršene radove nakon što na objektu bude gotova druga etaža i izlivena kosa tj. zadnja ploča. Iako je kosa ploča izlivena tek 17. prosinca 2019., račun da je izdan 6. prosinca 2019. sa dospijećem 13. prosinca 2019. U periodu od 6. do **.**.2019. RČ da je prigovarao tužitelju na ispostavljenom računu te od nadzornog inženjera DČ zatražio provjeru stupnja dovršenosti radova. AČ, suradnik Torbarine, da je izvidom na gradilištu 24. siječnja 2020. utvrdio da određeni radovi koji su po Ugovoru trebali biti izvedeni, nisu izvedeni, nakon čega da je na troškovniku različitim bojama označio radove prema stupnju dovršenosti te ga putem e-maila dostavio tuženiku. Nakon ovog tuženik da je napravio obračun stvarno izvedenih radova i izvršenih uplata te na taj način došao do iznosa od 7.799,06 EUR (58.762,00 HRK) više plaćenog negoli izvršenog rada. Tužitelj da je, prema Ugovoru, sve radove trebao završiti do 20. prosinca 2019. ali do tog datuma da još nije izveo radove u vrijednosti od 77.850,42 EUR (586.564,00 HRK). Nakon što mu je tuženik rekao da neće platiti radove koji nisu izvedeni tužitelj da je, po nalogu tuženika, očistio gradilište te ga napustio 19. prosinca 2019., odbijajući tuženiku vratiti projektnu i građevinsku dokumentaciju, a vodoinstalateru PČ projekt vodovodnih instalacija.

Konačno, dopisom od 15. veljače 2020. upućenim preporučenom poštanskom pošiljkom tužitelj da je raskinuo Ugovor o građenju 12/7/2019.

U prilog prednjih navoda tuženik je dostavio Ugovor o građenju od 12. srpnja 2019. sa troškovnikom građevinskih radova izrađenom po ŽČ iz prosinca 2018., e-mail tužitelja upućen tuženiku 11. veljače 2020. sa troškovnikom građevinskih radova, obavijest o raskidu Ugovora upućen po punomoćniku tužitelja 15. veljače 2020., e-mail komunikaciju između DČ i AČ u periodu od 20. - 27. siječnja 2020., e-mail AČ od 24. veljače 2020. kojim je dostavljen troškovnik sa napomenama AČ, potvrdu o primitku iznosa od 8.000,00 EUR od 19. listopada 2019., obračun trošenog novca, račune GRAĐA d.d. te je u nastavku postupka predložio izvesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka DČ, AČ, PČ i EČ kao i provesti dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost vrste i količine (vrijednosti) izvedenih te plaćenih radova.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji se rješenjem poslovni broj Povrv-462/20-2 od 11. prosinca 2020. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavio ovom sudu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-22/2021-2 od 20. siječnja 2021. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka očitujući se na prigovorne navode tuženika tužitelj pojašnjava da je Ugovor o građenju zaključen sa BČ kao fizičkom osobom obzirom da je u trenutku zaključenja ugovora trgovačko društvo 5D DALMACIJA d.o.o. Privlaka bilo još u fazi registracije kako to i proizlazi iz čl. 1. st. 6. Ugovora s tim da je već tada ugovoreno da će nakon registracije toga društva naručitelj biti novo registrirano društvo u kojem je BČ direktor, a to da je upravo ovdje tužitelj. Navedeno da su tražili BČ i njegova supruga EČ radi prijenosa porezne obveze prema čl. 75. st. 3. Zakona o PDV-u kako bi tu poreznu obvezu mogli prebiti sa djelatnošću koju obavljaju. Tako da su i činili temeljem prethodno izdanih računa broj: 31/011 od 13. kolovoza 2019., 42/01/1 od 10. listopada 2019., 43/01/1 od 22. listopada 2019., 44/01/1 od 1. studenog 2019. i 41/01/1 od 27. rujna 2019. Plaćanje među strankama da je ugovoreno u 7 obroka – rata i to u postotku od ukupno ugovorene cijene s tim da su trenutak plaćanja svake rate vezali za određenu fazu gradnje, a ne za količinu ugovorenih i izvršenih radova. Tako da je prvi obrok – predujam u visini od 10% ukupno ugovorenog iznosa od 233.503,64 EUR bez PDV-a (1.759.333,20 HRK) plaćen po potpisu Ugovora, kao potvrda ugovorenog posla. Račun da je izdan na tuženika koji ga je i platio, pri čemu da je korišten prijenos porezne obveze. 2. obrok da je plaćen u visini od 10% ukupno ugovorene cijene radova iz čl. 3. Ugovora po računu 42/01/1. 3. obrok da je plaćen u visini od 10% iznosa ukupno ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora po računu 43/01/1. 4. obrok u visini 20% iznosa ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora da je plaćen po računu 44/01/1, a 5. obrok da je plaćen u visini 20% ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora po računu 46/01/1 dok zadnji račun 48/01/1 nije nikada plaćen. Računi da su uvijek plaćani sa zakašnjenjem. Pored navedenih računa da je plaćen i račun 41/01/1 od 27. rujna 2019. za dodatne radove koji nisu bili obuhvaćeni Ugovorom budući se prilikom početka izvođenja radova ustanovilo da je nužno raditi izmjenu, a da investitor prije početka radova nije obavio radnju ispitivanja tla. Ovo da je bio preduvjet za daljnju gradnju, a nakon čega da je uslijedio i kišni period u kojem se nije moglo graditi. Radove stoga da nije bilo moguće započeti niti dovršiti kako je navedeno u čl. 5. Ugovora, a sa čime da je tuženik bio upoznat. Svaki obrok temeljem ugovora da je ispostavljen u postotku od ukupno ugovorene cijene, a sam iznos da je obuhvaćao dijelom radove koji su izvedeni, a dijelom radove koji se tek trebaju izvesti, s time da je zadnja rata u visini od 10% trebala biti plaćena nakon što objekt bude završen i napravljena primopredaja roh-bau faze. Ističe da nije točno da kosi krov na dan izdavanja računa 6. prosinca 2019. nije bio izliven pojašnjavajući da je kuća građena na dva nivoa, pa da su tako i ploče u dva nivoa. Račun da je uvijek izdavan prilikom obavljanja ugovorene faze na prvom nivou. Dakle, faza plaćanja 6. obroka sukladno čl. 8. Ugovora o građenju da je u cijelosti izvršena i kosa tj. zadnja ploča na krovu da je izlivena kako je to u Ugovoru i navedeno i to nesporno, prema navodima samog tuženika, do 17. prosinca 2019. Međutim on da ni tada nije platio kao što to nije učinio ni u slijedeća tri mjeseca koliko su trajali pregovori tijekom kojih je tužitelj imao volju i želju nastaviti sa radovima, ali je u tome od strane tuženika onemogućen. Tijekom prosinca 2019. te siječnja i veljače 2020. tužitelj da se strpljivo nalazio sa tuženikom na sastancima koje su organizirali kako bi se problem riješio i radovi nastavili. Naime, kako bi spor riješili mirnim putem tužitelj da je osobno izradio troškovnik izvedenih radova i dostavio ga tuženiku uz e-mail od 24. prosinca 2019. Prema ovom troškovniku iznos ukupno obavljenih radova bez PDV-a do tog trenutka da je iznosio 184.741,03 EUR (1.391.931,30 HRK), a kako je tuženik do tad platio ukupno 163.452,55 EUR (1.231.533,24 HRK), u obvezi da je podmiriti još iznos od 21.288,48 EUR (160.398,06 HRK), upravo koliko je tužitelj predložio tuženiku platiti kako bi se razišli mirnim putem. Tužitelj da je ovakav prijedlog odbio kao i daljnji prijedlog da plati tužitelju cijeli iznos i da se nastavi s radovima i zatražio predaju kompletne dokumentacije i gradilišta, nakon čega da je postalo jasno kako tuženik nema namjeru uopće išta platiti. Stoga, tužitelju da nije jasno kako je tuženik došao do iznosa od 7.799,06 EUR (58.762,00 HRK) više plaćenog negoli izvršenog rada. Kako je izvođač odgovoran za stanje na gradilištu, a tuženik mu je zabranio daljnje izvođenje radova, tužitelj da je bio prisiljen raskinuti ugovor i na taj način izaći iz pozicije u koju je ga je tuženik bez ikakvog razloga, protivno Ugovoru, doveo. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio e-mail korespondenciju stranaka, Ugovor o građenju 12/72019, račune boj: 37/01/1, 42/01/1, 43/01/1, 44/01/1, 46/01/1, 48/01/1, 41/01/1, dopis od 29. siječnja 2020., prijavu početka gradnje od 27. rujna 2019., karticu kupca šifre 391, e- mail od 24. prosinca 2019. sa troškovnikom građevinskih radova – međuobračun, izvadak iz sudskog registra za tuženika kao i ispis teksta objave Zd Tt-19/2673-2 od 16. srpnja 2019. te u nastavku postupka predložio izvesti dokaz stranačkim saslušanjem kao i saslušanjem u svojstvu svjedoka VČ, ĐČ, DČ, AČ i PČ te od nadležne Porezne uprave pribaviti dokaz o korištenju prijenosa porezne obveze po utuženom ali i po ostalim računima izdanima temeljem ovog pravnog odnosa između stranka.

5. Radi osiguranja utužene tražbine tužitelj je predložio odrediti prethodnu mjeru sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a. Sud je na prijedlog tužitelja rješenjem poslovni broj Povrv-22/2021-48 od 20. svibnja 2024. odredio osiguranje prethodnom mjerom na koje rješenje je tuženik izjavio žalbu. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2661/2024-2 od 9. srpnja 2024. odbio je tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-22/2021- 48 od 20. svibnja 2024.

6. U nastavku postupka tuženik osporava međuobračun radova koji je sastavio tužitelj i dostavio ga tuženiku uz e-mail od 24. prosinca 2019. (stranica 115 do 135 spisa) tvrdeći da isti ne odgovara ugovorenom Troškovniku građevinskih radova posebno ne u pogledu zemljanih radova od kojih dio nije niti ugovoren, a dio uvršten kao VTR radovi. Ovako sastavljen troškovnik sa ukupnom količinom i vrijednošću izvedenih radova u iznosu od 184.741,03 EUR (1.391,931,30 HRK) da se razlikuje od troškovnika građevinskih radova koje je tužitelj dostavio tuženiku 11. veljače 2020. u privitku e-pošte, a prema kojem ukupan iznos neizvedenih radova iznosi 63.101,73 EUR (475.439,95 HRK). Međutim, ovako sastavljen troškovnik da odgovara iznosu od 21.288,48 EUR (160.398,06 HRK) kojeg tužitelj navodi u svom pisanom otkazu ugovora. Nadalje, ističe da je građenje dovršio po drugim izvođačima, a da tužitelj i dalje odbija predati tuženiku projektnu dokumentaciju kao i građevinske knjige/dnevnike te ateste za ugrađene materijale, bez kojih tuženik ne može ishoditi uporabnu dozvolu za svoju građevinu koja u naravi predstavlja stambenu zgradu sa pet apartmana i bez koje dokumentacije nije moguće niti provesti po tuženiku predloženi dokaz građevinskim vještačenjem. U prilog prednjih navoda dostavlja popis vantroškovničkih radova (stranica 143 spisa).

7. Tužitelj ne spori da je tuženik prigovorio utuženom računu navodeći da nisu ostvareni uvjeti za njegovo izdavanje te da nisu obavljeni svi radovi koji su trebali biti obavljeni, a isto tako ne spori da posjeduje dokumentaciju koju je vodio tijekom gradnje, koju se obvezuje dostaviti tek ukoliko sud odredi provođenje dokaza građevinskim vještačenjem. U cijelosti osporava obračun kojeg je sačinio AČ ističući kako se na isti nije moguće očitovati obzirom da je od strane tuženika dostavljen u crno-bijeloj verziji, a na koje okolnosti stoga predlaže istoga i saslušati. Na pripremnom ročištu održanom u prethodnom postupku 20. srpnja 2021. tužitelj je smanjio tužbeni potražujući tako u nastavku postupka od tuženika iznos od 21.288,48 EUR (160.398,06 HRK) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos počev od 14. prosinca 2019. pa do isplate kao i nastali ovršni trošak od 1.479,79 EUR (11.149,50 HRK) sa zateznim kamatama od 17. travnja 2020. pa do isplate, a tuženik se takvom smanjenju protivio.

8. Na prijedlog tužitelja sud je, sukladno odredbi čl. 221.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), od nadležne Porezne uprave zatražio podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima koje je tužitelj ispostavio iz ovog poslovnog odnosa s tim da je Porezna uprava, Područni ured Zadar dopisom od 3. kolovoza 2021. (stranica 200 spisa) obavijestila sud kako nije u mogućnosti udovoljiti traženju suda budući za traženog poreznog obveznika za razdoblja oporezivanja od 1. siječnja 2019. nemaju evidencije o primljenim računima (PPO), a da kod istog za razdoblje kolovoz, listopad, studeni i prosinac 2019. nije proveden porezni postupak nadzora PDV-a.

9. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je stranke (stranice 230 – 237 spisa) te svjedoke VČ (stranice 248 – 251 spisa), EČ (stranice 251 – 254 spisa), DČ (stranice 254 – 256 spisa), ĐČ (stranice 257 – 258 spisa) i AČ (stranice 273 – 271) te je je proveo dokaz vještačenjem po vještacima građevinske struke (stranice 457 – 534, 544 -551 spisa) koje je tijekom postupka i saslušao (stranice 558 - 559 spisa). Isprave koje su stranke dostavile na stranom jeziku bez ovjerenog prijevoda sud nije uzeo u obzir. Sud nije izveo ni dokaz saslušanjem vodoinstalatera MČ niti je na prijedlog tuženika ponovno saslušavao nadzornog inženjera DČ držeći da je činjenično stanje stvari u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je kao izvođač od tuženika kao naručitelja potraživao iznos od 46.700,73 EUR (351.866,64 HRK) po računu broj 48/01/1 od 6. prosinca 2019. (iznos bez PDV-a) izdanom temeljem Ugovora o građenju 12/07/2019 od 12. srpnja 2019., da bi tijekom postupka povukao dio tužbenog zahtjeva potražujući nastavno na ime izvedenih radova iznos od 21.288,48 EUR (160.398,06 HRK) te u konačnici, nakon provedenog vještačenja, potonji iznos povećao za iznos PDV-a od 5.322,12 EUR (40.099,52 HRK).

12. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 , 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje dok se prema 620. ZOO-a ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

13. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

14. Među strankama nije sporno da su sklopile predmetni Ugovor čiji je sastavni dio troškovnik s naznačenim radovima i materijalom navedenim u Ugovoru. Ugovorena vrijednost radova prema čl. 3. Ugovora iznosi 233.503,64 EUR (1.759.333,20 HRK); početak ugovorenih radova je 15. rujna 2019., a završetak radova koji su definirani troškovnikom za roh-bau je 20. prosinca 2019. Obračun izvršenih radova se vrši prema fazama izgradnje i to: 1. obrok u visini 10% iznosa ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora, po potpisu Ugovora kao potvrda ugovorenog posla; 2. obrok u visini 10% iznosa ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora, po izvedenoj podnoj ploči u podrumu; 3. obrok u visini 10% iznosa ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora, po izvedenoj podnoj ploči cijelog objekta; 4. obrok u visini 20% iznosa ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora, nakon što bude gotova prva etaža i izlivena ploča iznad prizemlja; 5. obrok u visini 20% iznosa ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora, nakon što bude gotova druga etaža i izlivena ploča iznad prvog kata; 6. obrok u visini 20% iznosa ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora, nakon što bude gotova druga etaža i izlivena kosa tj. zadnja ploča na objektu i 7. obrok u visini 10% iznosa ugovorene cijene iz čl. 3. Ugovora, nakon što objekt bude završen i napravljena primopredaja roh-bau faze. Plaćanje se vrši odmah po ispostavljanju računa tj. najkasnije u roku od 7 dana.

15. Među strankama nije sporno da je bilo kašnjenja u radovima, da je tužitelj ispostavio tuženiku ukupno 7 računa na ime društva tuženika, da je tuženik podmirio ukupno 5 računa na ime troškovničkih radova i to račune broj: 37/01/1 od 13. kolovoza 2019., 42/01/1 od 10. listopada 2019., 43/01/1 od 22. listopada 2019., 44/01/1 od 7. studenog 2019., 46/01/1 od 22. studenog 2019., kao i račun broj 41/01/1 od 27. rujna 2019., na ime vantroškovničkih radova (zamjena tla i proširenje podruma – iskopi) dok ovdje utuženi račun broj 48/01/1 od 6. prosinca 2019. nije podmirio. Nije sporno da je tuženik osporio ovaj račun tužitelju i odbio ga platiti nakon čega su stranke nastali spor pokušale riješiti mirnim putem u čemu nisu uspjele, a što je sve okončano na način da je tužitelj po nalogu tuženika napustio gradilište i raskinuo predmetni ugovor, a tuženik gradnju objekta dovršio s drugim izvođačima.

16. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, dospijeće obveze, je li tužitelj izveo sve radove iz utuženog računa te koja je njihova vrijednost.

17. Ovdje valja napomenuti da su predmet ovog postupka isključivo radovi tužitelja iz utuženog računa, da to nisu radovi iz ostalih računa ovog poslovnog odnosa koje je tuženik podmirio, kao ni radovi koje je tuženik naknadno izvodio sa drugim izvođačima, nadalje da to nije niti iznos od 8.000,00 EUR koje je tuženik predao tužitelju za OSB ploče jer u tom pravcu nije postavljen adekvatan zahtjev o kojem bi sud bio dužan odlučiti.

18. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije sud nalazi neosnovanim imajući u vidu sadržaj među strankama sklopljenog Ugovora kao i činjenicu da je tuženik uredno podmirio sve ranije ispostavljene račune na ovo društvo iz ovog poslovnog odnosa.

19. Kako je tuženik prigovorio izdanom računu tužitelj svoje potraživanje u nastavku postupka temelji na iznosu od 21.288,48 EUR (160.398,06 HRK) utvrđenom (konačnim) međuobračunom u kojem je prikazao izvedene radove kao i njihovu vrijednost.

Tuženik je osporio prednji obračun tužitelja tvrdeći da je osobno i preko nadzornog inženjera DČ kao i njegovog suradnika AČ utvrdio da nisu izvedeni svi radovi koji su do te faze trebali biti izvedeni te da je prema vlastitim obračunima utvrdio da do tada plaćeni radovi premašuju vrijednost do tada izvedenih radova.

Obzirom da je tuženik osporio međuobračun tužitelja koji mu je ovaj dostavio uz e-mail od 24. prosinca 2019., a kojeg je tužitelj u spis dostavio bez ovjere kako tužitelja tako i nadzornog inženjera, da je tužitelj osporio troškovnik kojeg je sastavio AČ također dostavljen bez ovjere i potpisa kao i tuženikove obračune vrijednosti izvedenih/neizvedenih/preplaćenih radova; kako bi utvrdio sporne, a odlučne činjenice iz toč. 16. sud je izveo ponajprije personalne dokaze, a potom i dokaz građevinskim vještačenjem.

20. Zastupnik po zakonu tužitelja ĆČ u svom iskazu navodi da tijekom gradnje nije bilo značajnih odstupanja od projekta. Pregradni zidovi da nisu bili napravljeni jer nisu niti spadali u tu ratu. Od zemljanih radova u građevinskoj knjizi da su obračunati iskopi do donje ploče dok su kao VTR radovi obračunati dodatni iskopi tla. Sa tuženikom da je ugovorio i rušenje susjedovog zida i naplatio ga. Problemi da su se javili nakon predzadnje rate. On da je sam mjerio objekt, koji je zaista velik te u cijelosti ostaje kod izrađenog troškovnika i količina koje je unio u građevinsku knjigu. Građevinski dnevnik da je predan nadzornom inženjeru, a građevinska knjiga da je njegov obračun koji je u toj formi putem e-maila ali i fizički dostavljen tuženiku na sastanku u veljači 2020. kada ju je tuženik držao u ruci i osporio. Građevinska knjiga da je obračun svih radova u kojoj su upisane količine, a građevinski dnevnik da je opis radova koji su se radili kao i datumi kada su se radili.

Zastupnik po zakonu tuženika BČ u svom iskazu navodi da su često bili na gradilištu te stoga svjesni da odrađeni radovi ne odgovaraju prikazanim troškovima iz osporenog računa. Kako bi mogao izvršiti analizu učinjenih radova te njihove vrijednosti od tužitelja da je tražio popis radova koje je još potrebno izvesti. Tužitelj da je najprije dostavio popis prema kojem je vrijednost do tad izvedenih radova premašila vrijednost ugovorenih radova nakon čega da je poslan novi popis na kojem su izvedeni radovi bili prikazani drugačije negoli ranije tako da je bilo razvidno da u prvoj fazi nisu primjerice bili napravljeni izolacija vode, limarski i dr. radovi. Ističe i da je bilo nekoliko nedostataka koji danas nisu dokazivi; stepenište uslijed različite visine gazišta, visina podloga… U tužiteljevom popisu završenih radova da su prikazani drugi iznosi, protivni ponudi, nabrojani dodatni radovi od kojih da je samo jedan odobren. Nakon ovog da je napravio kalkulaciju i ustanovio da utuženi račun nikako ne može biti opravdan stoga je od nadzornog inženjera zatražio da pregleda tužiteljev popis radova i označi što je izvedeno, što je djelomično izvedeno, a što uopće nije izvedeno, što je nadzor i učinio.

Svjedokinja VČ, supruga zastupnika po zakonu tužitelja, u svom iskazu navodi da je tijekom gradnje bilo izmjena u vidu povećanja podruma, OSB ploča, statike kao i izmjene tla, a svi radovi da su se izvodili po planu. Tuženik da po dospijeću nije platio utuženi račun već je od njenog supruga zatražio da se jasno očituje koje je radove do tada izveo. Inače tužitelj uz ispostavljeni račun da nije bio dužan sastavljati nikakve obračune. Kako je tuženik, protivno sklopljenom Ugovoru, zahtijevao popis do tada obavljenih radova njen suprug i njegov inženjer da su dva dana proveli na gradilištu, sve izmjerili nakon čega da je tužitelj u cijelosti sačinio građevinsku knjigu i građevinski dnevnik. Nadzor nad objektom da je bilo društvo Amplus – inženjering d.o.o. u vlasništvu DČ s kojim da nisu imali nikakvih problema. Od tog trenutka da su krenuli dogovori oko nastavka gradnje, odnosno završetka poslovnog odnosa i plaćanja, a sastanak na gradilištu u veljači 2020. da nije bio konstruktivan. Građevinsku knjigu da je ovjerio nadzor i da se nalazi kod tužitelja dok je građevinski dnevnik predan nadzoru koji ga nikada nije vratio tužitelju. Prema zaključenom Ugovoru tužitelj da nije bio u obvezi izrađivati građevinsku knjigu, a da je ova obveza bila ugovorena računi da bi se ispostavljali tek nakon što ona bude ovjerena od strane nadzora.

U svom iskazu svjedokinja EČ navodi da je utuženi račun pristigao tuženiku putem e-maila 9. prosinca 2019. Po dolasku na teren da su uočili kako stanje na terenu ne odgovara ugovorenoj dinamici niti ispostavljenom računu. Utvrdili su kako na gradilištu ima još jako dosta posla, primjerice, nije bio napravljen niti jedan pregradni zid, balkoni, hidroizolacija korova, kompletna limarija, trebalo je okopati oko kuće, kanalizacija…, a to da su sve ugovoreni radovi. Gradilište da su poslikali i 17. prosinca 2019. kosa ploča da još nije bila izlivena. RČ da je tada od tužitelja tražio da popiše radove koje je potrebno dovršiti te da se očituje u kojem roku bi ti radovi bili izvedeni, međutim tužitelj da je samo poslao popis gotovih radova po cijenama koje su bile daleko veće nego u ugovorenom troškovniku. U veljači 2020. da je održan sastanak na temu nastavka suradnje na kojem je RČ tužitelju ukazao na greške pri izvođenju stepenica, međutim tužitelj da je inzistirao isključivo na plaćanju računa, a tek onda da će o nastavku. Nakon neuspjelog dogovora da su se razišli. Tužitelj tuženiku nije vratio građevinsku knjigu, građevinski dnevnik, niti je na traženje tuženika istome dao potrebne ateste. Isprava koju je sastavio AČ da je kasnije dostavljena i tužitelju, a nakon što je AČ sačinio ovaj dokument tužitelj da više nije izvodio radove na predmetnom objektu već da su isti nastavljeni s drugim izvođačima. Tuženik da nije koristio odbitak pretporeza po utuženom računu na koji da su prigovorili putem e-maila i usmeno.

Nadzorni inženjer DČ u svom iskazu navodi da je tijekom izvođenja bilo izmjena glavnog projekta u vidu otvora, temeljnog tla, a da je bilo i zamjene slabonosivog sa kamenim materijalom. Na zahtjev investitora da se širio podrum, da su radi bolje izolacije ugrađivane OSB ploče koje nisu bile predviđene projektnom dokumentacijom što je sve prolongiralo rok gradnje. Zamjena temeljnog tla da se izvodila u početnoj fazi radova. Nadzor nad gradilištem da je obavljao uz pomoć kolege AČ, a problem na gradilištu oko dovršetka radova da se javio krajem 2019. ili u siječnju 2020. Budući je investitor tražio da se utvrdi točno koji su radovi izvedeni on da je na gradilište poslao kolegu AČ koji je sačinio popis izvedenih, djelomično izvedenih i neizvedenih radova koji su bili prikazani u boji i to da je proslijedio investitoru. Napominje da je kolega AČ bio sam na terenu kada je sačinjavao ovaj popis. Ugovorna obveza izvođača da nije bila voditi građevinsku knjigu, budući su imali ugovorenu odredbu "ključ u ruke". Građevinska knjiga da je u konačnici sastavljena kako bi se raščistilo koji su radovi izvedeni na zahtjev izvođača i on da je to prihvatio. Prethodno da su mu u 12. mjesecu 2019. dostavljeni atesti za materijale koji su ostali kod njega tako da je građevinsku knjigu ovjerio svojim potpisom i predao je izvođaču. Ovo da je potpisao prije negoli je AČ poslan na teren. Tijekom sastanka u veljači 2020. sa strankama da je obišao gradilište i da su razgovarali na temu završetka radova. Građevinska knjiga, građevinski dnevnik i atesti da su tad bili u rukama izvođača, ali da nisu imali priliku o toj dokumentaciji raspravljati. Navodi da je bilo prigovora od strane investitora da nisu bili dovršeni svi pregradni zidovi te da nije bila ispravna dimenzija unutarnjih stepenica. Navodi i da nije napravljena primopredaja radova te da su svi razgovori prekinuti. Građevinski dnevnik da mu je predan, međutim kako se selio s uredom da ga ne može pronaći. Ostala dokumentacija da mu je predana samo na uvid. Naglašava da bi potpisana građevinska knjiga trebala biti vjerodostojna, odnosno vjerno pokazati izvedene radove od strane izvođača, a isto tako trebala biti i u skladu sa izvješćem kolege AČ. Poznato mu je da je bilo vantroškovničkih radova vezano za izmjenu tla, a moguće i još nekih koji su odvojeno prikazani u sklopu građevinske knjige. Međuobračun koji je napravio tužitelj da je zapravo građevinska knjiga koju je vidio i potpisao, a da je vidio i troškovnik koji je tužitelj sačinio u smislu izvedenih radova i s njim da se u cijelosti složio. Tužiteljev obračun i izvješće AČ da nikad nije uspoređivao. On da je pogledao ono što je AČ napravio ali da to izvješće nije preispitivao ni u odnosu na stanje na terenu 2020. Navodi i da bi volio da se kao mjerodavno uzme ono što je potpisao izvođaču krajem 12. mjeseca 2019. kada je uslijed problema oko plaćanja i termina dovršetka radova izvođač prestao sa izvođenjem. Investitor da je za dovršetak radova doveo više drugih izvođača, a on da je i dalje ostao nadzor ali da mu nikakva dokumentacija sa gradilišta više nije bila dostavljana. Navodi i da po okončanju gradnje kopiju građevinske knjige dobiva investitor, a original zadržava izvođač.

Svjedok ĐČ u svom iskazu navodi da je kao zaposlenik tužitelja sudjelovao u svim fazama izvođenja radova na predmetnom objektu. U 12. mjesecu 2019. da je zajedno sa direktorom tužitelja na terenu sve premjerio i sastavio popis stvarno izvedenih radova kojega je nadzor prekontrolirao i potpisao. Inače po sklopljenom Ugovoru tužitelj da nije bio dužan voditi građevinsku knjigu što je ipak učinjeno uslijed financijskih problema sa investitorom. Tijekom gradnje da je bilo kašnjenja zbog izmjene tla, želje investitora da poveća podrum, stavi u plafon OSB ploče. Nakon ovog tužitelj da više nije radio na tom gradilištu.

Svjedok AČ u svom iskazu navodi da je na predmetnom gradilištu bio zadužen za pregled armature prije betoniranja ploča. Stavka betoniranja kao i hidroizolacija da su najbitnije stavke na gradilištu i da su teško popravljive. Nakon pregleda armature da su odobrili betoniranje i u tom dijelu može potvrditi da je tužitelj korektno izveo konstrukciju. Međutim, o ostalim stavkama da se ne može izjasniti budući sa istima nije bio upoznat. Jednom prilikom EČ da je e-mail-om od njega tražila da potvrdi troškovnik kojeg je ona sastavila što je on odbio učiniti obzirom se radilo o velikom opsegu posla koji bi prethodno zahtijevao da je do u detalja upoznat sa svime, a čak i onda da postoji mogućnost pogreške. Nakon ovog DČ da ga je poslao na teren provjeriti koji su radovi izvedeni, a koji nisu te koji su djelomično izvedeni. Nakon obilaska gradilišta on da je napisao što je vidio, odnosno da je na ugovorenom troškovniku crvenom bojom označio nezavršene radove, plavom završene i zelenom djelomično završene radove, bez da je ulazio u detalje ili označavao količinu i vrijednost izvedenih radova, budući su mu oni u cijelosti nepoznati. Naglašava kako je ovaj troškovnik u boji sačinio "ofrlje" jer se nije htio upuštati u proučavanje tematike budući su potpisali ugovor po principu "ključ u ruke". Svakako da su završeni radovi koje je tako i naznačio, a da su nezavršeni oni koji su tako naznačeni. Međutim, kod djelomično izvršenih radova da nije ulazio u postotak što je i u kojoj mjeri izvedeno pojašnjavajući tako da su oni mogli biti nedovršeni u omjeru 5 % ili daleko većem odnosno da su mogli biti na kraju ili na početku izvođenja. Količine kao i cijene da su mogle biti ili od projektanta ili izvođača. On da je samo na postojećem troškovniku isključivo bojama označavao radove prema stupnju dovršenosti. Radovi označeni crvenom bojom da su radovi koji vjerojatno nisu ni započeti npr. stolarija. Međutim, ništa od ovoga da nije rađeno detaljno ili sigurno, jer je to odbio učiniti. Navodi da nije radio ni rekapitulaciju niti je upisivao vrijednost izvedenih kao ni neizvedenih radova niti je izračunao iznos od 7.799,06 EUR (58.762,00 HRK) za koji bi prema obračunu sa stranice 42 spisa tuženik pretplatio tužitelja niti da stoji iza ovog izračuna.

Ovdje valja naglasiti da je tuženik obračun u boji sastavljen po ovom svjedoku dostavio tek nakon njegovog iskaza.

21. Budući sud ne raspolaže stručnim znanjem na prijedlog tuženika odredio je izvesti dokaz građevinskim vještačenjem. Zadatak vještaka bio je utvrditi koje radove je tužitelj izveo na stambenoj građevini tuženika nakon 5. faze radova, odnosno 5. obroka iz čl. 8. Ugovora o građenju 12/7/2019 od 12. srpnja 2019., te koja je vrijednost tih radova prema zaključenom Ugovoru i pripadajućem troškovniku, a vještačenje je povjereno pravnoj osobi trgovačkom društvu CIVITAS d.o.o., Vinkovci.

Za potrebe ovog vještačenja vještaci su u nazočnosti stranaka i njihovih punomoćnika 2. srpnja 2024. pristupili na predmetni objekt tuženika te su nakon analize spisa predmeta kao i dokumentacije koja im je tom prilikom uručena dostavili nalaz i mišljenje u kojem navode da je predmetni objekt u naravi stambena zgrada s više apartmana, koja se sastoji od podruma/suterena+prizemlja+2 kata, uređenog okoliša i bazena u dvorištu, a da se nalazi na k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. Objekt da je u funkciji odnosno zgotovljen. Nakon uvida u Ugovor o gradnji 12/7/2019 od 12. srpnja 2019., zaključuju da se radi o roh bau gradnji, a ne o ugovoru s odredbom "ključ u ruke" kako je tamo navedeno. Uz ovaj Ugovor da je priložen i projektantski troškovnik, koji da u konačnici ne mora nužno odgovarati svim izvedenim radovima i količinama. Iz Ugovora da je razvidno da je ugovorena svota za isplatu (bez PDV-a 25%) 233.503,64 EUR (1.759.333,20 HRK). Ugovorom o gradnji da je definirano obročno plaćanje po fazama izvedenih radova. Iz danog tabelarnog prikaza iznosa svih 6 obroka, pratećih računa, datuma dospijeća kao i kašnjenja u plaćanju da proizlazi kako je tuženik sa zakašnjenjem od ukupno 15 dana isplatio tužitelju račune izdane za prvih 5 obroka dok osporeni račun za 6. obrok nije podmiren. Posebno su izdvojeni vantroškovnički radovi koji su obračunati računom broj 41/01/1 od 27. rujna 2019. u iznosu od 15.333,33 EUR (115.529,00 HRK) i koji je plaćen, a odnosi se na zamjenu tla i proširenje podruma (iskop). Analizom potpisane građevinske knjige od strane nadzornog inženjera i jediničnih cijena iz troškovnika koji je sastavni dio Ugovora o gradnji zaključuju da su neke cijene promijenjene npr. tampon (sloj šljunka ispod armirano-betonske ploče) je debljine 20 cm, a u ugovorenom troškovniku je 10 cm, te je cijena duplo veća; temeljna AB ploča je izvedena 40 cm, a u ugovornom troškovniku je 25 cm, te je povećana u konačnom obračunu za količinu betona. Dat je i tabelaran prikaz vrijednosti ukupno izvedenih radova kao i plaćenih nakon čega zaključuju da je preostalo za platiti 21.288,48 EUR odnosno 160.398,06 HRK. Ukazujući da nisu svi radovi izvedeni sukladno projektu (što nije rijetkost, nego gotovo pravilo), da ne postoji građevinski dnevnik, da je u trenutku dolaska vještaka objekt doveden u fazu uporabe, a da nije priložena nikakva dokumentacija od potonjeg izvođača koja bi eventualno pomogla pri utvrđivanju zadatka vještaci navode da svoj zaključak temelje na građevinskoj knjizi koja je potpisana od strane izvođača i ovjerena od strane nadzornog inženjera kojeg je imenovao investitor.

Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Budući se tužiteljevo potraživanje temelji na računu 48/01/1 od 6. prosinca 2019. u iznosu od 46.700,73 EUR (351.866,64 HRK) koji sadrži PDV, a kako je po vještacima utvrđeni iznos od 21.288,49 EUR izražen bez PDV-a od 25%, povećava tužbeni zahtjev za iznos PDV- a koji iznosi 5.322,12 EUR što sveukupno čini iznos glavnice od 26.610,60 EUR kojeg u nastavku postupka potražuje sa zakonskom zateznom kamatom od 14. prosinca 2019. pa do isplate kao i nastali ovršni trošak od 1.479,79 EUR za zakonskom zateznom kamatom od 17. travnja 2020. pa do isplate te parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (stranica 537 spisa). Sud je dopustio ovu preinaku tužbenog zahtjeva učinjenu nakon provedenog vještačenja kojoj se tuženik usprotivio ističući kako je na utuženom računu navedeno i podcrtano oslobođenje od PDV-a uz navođenje zakonske osnove – prijenos porezne obveze prema čl. 75. Zakona o PDV- u.

Tuženik je nalazu i mišljenju prigovorio u cijelosti kao nepotpunom, nejasnom, proturječnom i promašenom. Po ocjeni tuženika vještaci nisu udovoljili nalogu suda jer nisu utvrdili koje radove je tužitelj izveo na stambenoj građevini tuženika nakon 5. faze radova odnosno 5. obroka iz čl. 8. predmetnog Ugovora, a niti su objasnili zašto nisu uzeli u obzir troškovnik koji je AČ izradio u boji, kao i dokumentaciju kojom se tuženik očitovao na građevinsku knjigu za čije postojanje nije niti znao do provođenja vještačenja, a u kojem očitovanju prileže i fotografije objekta u sporno vrijeme; sve ovo obzirom da su stranke temeljem Ugovora o građenju i priloženog troškovnika imale ugovoren princip gradnje "ključ u ruke" prema kojem radove izvedene mimo toga, a bez prethodnog odobrenja investitora, ne treba uzimati u obzir. Na stavljene primjedbe tuženika vještaci su se ponajprije očitovali pisanim putem. Prigovore tuženika u cijelosti smatraju neutemeljenima. Pojašnjavaju da je predmetnim Ugovorom dogovorena naplata po fazama koja je definirana u postotku (%) pri čemu stranke pojedine faze radova nisu definirale opisno odnosno što su konkretni radovi u naravi (do gotove prve ploče ili do pod krov...). Tijekom gradnje investitor i izvođač da su pristali su na princip naplate po izvedenim radovima, što se često događa u građevinarstvu. Izvođač da je izradio građevinsku knjigu/obračun, a nadzor ga je potpisao stoga da nemaju zakonskog uporišta sporiti potpis nadzora. Prijelaz iz modela "ključ u ruke" u model naplate po izvedenim radovima stranke da su trebale definirati aneksom ugovora kako ne bi došlo do nejasnoća. Iz priložene dokumentacije stoga struka da ne može definirati opisno radove 5. faze. Objekt da je po dolasku vještaka bio u uporabnom stanju. Samim time da nije bilo moguće očitovati se koji su radovi odrađeni u terminu nakon što je tužitelj napustio gradilište. Troškovnik koji je sastavljen navodno od strane nadzora označen različitim bojama da nije uzet u obzir jer troškovnik po Zakonu o gradnji sastavlja izvođač, a potpisuje nadzor s tim da termin djelomično izvedeno ne može biti temelj obračuna. Neovisno o navedenom takav troškovnik, osobi koja nije bila na gradilištu (vještaku) u trenutku napuštanja gradilišta od strane tužitelja je nemoguće protumačiti. Stranke da su u čl. 4. Ugovora ugovorile da će se ukoliko dođe do promjena željom naručitelja, ti radovi i materijali obračunati naknadno. Ovo znači da u građevinarstvu najčešće ono na papiru ne odgovara u potpunosti stanju na terenu budući se prilikom izvođenja radova pojavljuju nepredviđeni momenti jer je proces građenja kompleksan i dug stoga da nisu stava da je izvođač samoinicijativno, bez dozvole investitora/tuženog radio na objektu vantroškovničke radove jer se to kosi sa zdravom logikom.

Vještaci Mirela Stojanović i Monka Galović Rolich su nalaz i mišljenje i usmeno izložile na ročištu glavne rasprave kada su navele kako sudionici tijekom predmetne gradnje nisu poštivali odredbe Zakona o gradnji prema kojem se građevinska knjiga i građevinski dnevnik moraju voditi uredno i biti na gradilištu. Obzirom da Investitor imenuje nadzor vještaci da ne mogu dvije godine nakon dovoditi u pitanje potpis nadzora kojim on štiti investitora.

Tuženik je u nastavku postupka predlagao dopunu vještačenja kojom bi vještaci nakon analize daljnje dostavljene dokumentacije precizirali radove koji nisu izvedeni po projektu te u konačnici naveli koliko je odstupanje u smislu količine i vrijednosti od projekta.

Naknadno dostavljena dokumentacija tuženika vještacima nije bila prihvatljiva. U dopuni nalaza i mišljenja vještaci su naveli da je dio dokumentacije dostavljen na stranom jeziku, a dio izrađen protivno građevinskoj praksi te dostavljen bez potpisa i pečata osobe koju je je izradila zbog čega su u cijelosti ostali kod ranije danog nalaza i mišljenja te usmenog iskaza ustrajući kod zaključka da jedino relevantno može biti ono što je nadzor potpisao te da osnove za propitivanje količine radova na koje je nadzor stavio svoj potpis nema.

Tuženik je i dalje osporavao nalaz i mišljenje vještaka ovog puta navodeći da vještaci nisu neposrednim zapažanjem na licu mjesta utvrdili koji su radovi izvedeni, koji nisu, a koji su izvedeni mimo ugovora odnosno kao vantroškovnički radovi već da su svoj nalaz i mišljenje temeljili isključivo na građevinskoj knjizi koju je tuženik argumentirano osporio.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka držeći da je isto sačinjeno po pravilima struke temeljem dokumentacije kojom su raspolagali kao i neposrednim opažanjem na terenu. Vještaci su obrazložili zašto struka ne može dati odgovor na pitanje koji su radovi izvedeni nakon 5. faze kao što su obrazložili i zašto su kao jedinu relevantnu dokumentaciju prihvatili od strane nadzorna ovjerenu i potpisanu građevinsku knjigu otklanjajući pri tom eventualne nejasnoće. Nadzorni inženjer je jedan od profesionalnih sudionika u gradnji. Njegova zadaća je nadzirati građenje tako da ono bude u skladu s propisima koji uređuju gradnju građevina. Postizanje ove obveze izvorno je obveza investitora građevine, a kako se smatra da investitor sukladno Zakonu o gradnji nije osoba koja ima potrebna znanja te stoga ne može neposredno preuzeti odgovornost, Zakon ga sili da ispunjavanje ove obveze povjeri profesionalnoj osobi čije će znanje i odgovornost te potreba za očuvanjem vlastite profesije biti garancija da će se ova obveza ispuniti. Upravo iz tog razloga je i sud poklonio vjeru iskazu nadzornog inženjera DČ čija je uloga, između ostaloga, štiti investitora koji ga je imenovao. Sud je stoga poklonio vjeru i onom dijelu iskaza stranaka i svjedoka koji je podudaran za iskazom DČ te ostalom dokumentacijom na kojoj su vještaci temeljili svoj nalaz i mišljenje. Propusti stranaka u ranijim fazama (sastav ugovora, sastav anexa, poštivanje odredbi Zakona o gradnji, osiguranje dokaza…) se mogu samo utvrditi provedenim vještačenjem ali ne i ispraviti odnosno nadomjestiti.

23. Obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj izveo radove u vrijednosti od 21.288,48 EUR, koje je tuženik primio, a koje nije platio sud je tuženika obvezao platiti tužitelju ovaj iznos pa je primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 21.288,48 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po višoj stopi kako je to i zatraženo. Međutim, kako je tuženik osporio dospijeće predmetne obveze jer u trenutku izdavanja računa kao ni njegovom dospijeću kosa ploča nije bila izlivena, a što među strankama nije sporno da se dogodilo tek 17. prosinca 2019. sukladno čl. 9. Ugovora sud je kamatu dosudio počevši od 25. prosinca 2019. S obzirom na navedeno sud je djelomično ukinuo i prethodnu mjeru određenu rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-22/2021-48 od 20. svibnja 2024. (toč. III. Izreke rješenja).

Obzirom da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev sa prvotno utuženih 46.700,73 EUR (351.866,64 HRK) na 21.288,48 EUR (160.398,06 HRK), kojem povlačenju se tuženik protivio sud je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao i u dijelu zatezne kamate koja bi na priznati iznos glavnice iz toč. I. izreke presude tekla od 14. prosinca 2019. do 23. prosinca 2019. te u tom dijelu ukinuo platni nalog (toč.II. izreke presude). Nadalje, sud je odbio i tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje iznos od 5.322,12 EUR (40.099,52 HRK) na ime PDV-a. Ovo iz razloga jer utuženi račun 48/01/1 od 6. prosinca 2019. u iznosu od 46.700,73 EUR (351.866,64 HRK) ne sadrži PDV već napomenu da se radi o prijenosu porezne obveze prema čl. 75. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/11, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25). Naime, ovaj članak propisuje da je obveznik PDV-a u konkretnom slučaju (građevinske usluge između obveznika PDV-a) primatelj isporuke, a ne isporučitelj (toč. III. Izreke presude).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 164. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženiku je tako priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi (Tbr. 11. toč. 1.), sastav tri obrazložena podneska od 2. srpnja 2021.,

10. prosinca 2024. i 5. veljače 2025. (Tbr. 8. toč. 1.), trošak sastava žalbe od 28. svibnja 2024. (Tbr. 13. toč. 1.), zastupanje na ročištima održanima 17. lipnja 2021., 20. srpnja 2021., 19. listopada 2023., 23. studenoga 2023., 23. siječnja 2024., 6. veljače 2025. i 15. travnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1.) i to za svaku radnju od po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife, iznosi 12.000,00 EUR, a na koji iznos valja nadodati i trošak sudskog tumača u iznosu od 100,00 EUR, kako je to tuženik i zatražio, što ukupno iznosi 12.100,00 EUR.

Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Istom odredbom je također propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Naime, to znači da je pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku potrebno prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomičan uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva pa stoga u slučaju kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti, kao što je to ovdje riječ, zbog čega je provedeno građevinsko vještačenje, a za koje je tuženik prethodno snosio troškove, tuženiku će se priznati takvi troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. S obzirom na navedeno ocjena je ovog suda da tuženiku valja priznati trošak predmetnog vještačenja, a kako iz stanja spisa (stranica 276 spisa) proizlazi da je tuženik djelomično snosio trošak tog vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR priznat mu je taj iznos (a ne 1.611,59 EUR kako je to zatraženo), odnosno sveukupno 13.100,00

EUR.

Budući da je tuženik uspio u postupku sa 59,08% (52.022,85 EUR – 21.288,48 EUR), a tužitelj, prema tome, sa 40,92%, valjalo je oduzeti manji od većeg postotka te tuženiku dosuditi 18,6% priznatih troškova odnosno iznos od 2.436,60 EUR (toč. I. izreke rješenja) dok je za razliku od (11.274,99 EUR) zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan (toč. II. Izreke rješenja).

U Zadru 7. svibnja 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.