Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: P – 2164/2022-58

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika Grad Novalje, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, te po tužbi glavnog miješanja 1. tužiteljice DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina, protiv 1. tuženika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Buljat, odvjetnici iz Zadra i 2. tuženika Grada Novalje, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 27. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, te tužitelja po tužbi glavnog miješanja i punomoćnika tužitelja po tužbi glavnog miješanja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika Grada Novalje, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. 111/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:

- u površini od 890 m2, a koji dio je na Skici sudskog očevida – 2 izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića, ing. geod., u Zadru, 20. rujna 2024. godine označen žutom bojom i slovima J,K,L,M,N,O,J, a koja skica je sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten da se nakon provedenog postupka parcelacije upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik novoformirane čestice uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena upisanog zk. vlasnika, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

- u površini od 1138 m2, a koji dio je na Skici sudskog očevida – 1 izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića, ing. geod., u Zadru, 20. rujna 2024. godine označen žutom bojom i slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A, a koja skica je sastavni dio ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten da se nakon provedenog postupka parcelacije upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik novoformirane čestice uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena upisanog zk. vlasnika, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

III. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja po tužbi glavnog miješanja koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici, svaki u ½ idealnog dijela, nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u površini od 1138 m2, a koji dio je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića, ing. geod., u Zadru, 20. rujna 2024. godine, zaprimljenog na sud 18. listopada 2024. godine, skica sudskog očevida – 1, označen kao lik A,B,C,D,E,F,G,H,I,A, dio čestice od 111/1, površine 1138 m2, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa su tužitelji ovlašteni da nakon provedenog postupka parcelacije se upišu u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici novoformiranih čestica, svaki u ½ idealnog dijela, uz istovremeni upis brisanja tog prava sa imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, što je tuženik dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RH za naknadom troška postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Grad Novalja za naknadom troška postupka.

VI. Nalaže se tuženiku Gradu Novalji da naknadi tužiteljima po tužbi glavnog miješanja trošak postupka u iznosu od 2.553,58 eura

(dvijetisućepetstopedesettrieuraipedesetosamcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na dosuđeni iznos od 7. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja po tužbi glavnog miješanja za naknadom daljnjeg troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj RH (dalje: tuženik) podnio je tužbu protiv tuženika Grada Novalje (dalje: tuženik) radi uvrđenja prava vlasništva. Isti u tužbi a i tijekom postupka navodi da je vlasnik i posjednik dijelova nekretnine oznake čest. 111/1 k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je na Situacijskom planu izrađenom od GEON MJERENJA d.o.o. iz Novalje iz 2021. označen crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-A u površini od 890 m2 i dijela koji je označen crvenom bojom i slovima A-B-C-D-A u površini od 1138 m2. Pravo vlasništva na predmetnim dijelovima tužitelj da je stekao darovanjem od supruge i to Ugovorom o darovanju od 14. listopada 2022., a njegova supruga darovanjem od svog oca KH i to Ugovorom o darovanju od 14. listopada 2022. Dijelovi predmetne nekretnine koji su u vlasništvu i posjedu tužitelja da u naravi predstavljaju dvorište kuće koja se nalazi na čest. 111/32 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu punca tužitelja na kojoj je uredno kao vlasnik upisan punac tužitelja, te vrt udaljen od te kuće stotinjak metara. Dio predmetne nekretnine koji se nalazi uz kuću da je ograđen sa tri strane betonskim zidom i žicom, dok do ceste isti da nije ograđen, a druga predmetna nekretnina koja u naravi predstavlja vrt da je ograđena sa svih strana i to starim suhozidom. Nadalje je naveo da je njegov punac dio čest. 111/1 k. o. [katastarska općina] i to dio u površini od 890 m2 kupio od pok. IH pok. R kupoprodajnim ugovorom od 20. siječnja 1987. za koji je uredno platio porez, a dio da je stekao zamjenom sa pok. IH. Dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1138 m2 punac tužitelja da je kupio od ČH, sina pok. [adresa]. Tom prilikom da nije sačinjen kupoprodajni ugovor, već da su se usmeno dogovorili oko kupoprodaje. Isti je naveo da se dijelovi predmetnih nekretnina od izvršenih kupoprodaja u nesmetanom posjedu i vlasništvu pravnih prednika tužitelja i tužitelja nalaze preko 30 godina, te da ih nitko nikad nije smetao niti im osporavao njihovo pravo vlasništva na predmetne dijelove uključujući i tuženika. Isti je naveo da iako je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isti da ne polaže nikakav prava u odnosu na te dijelove. Slijedom svega navedenog, a kako tužitelj ima pravni interes da uskladi zemljišnoknjižno stanje sa faktičnim stanjem, to isti predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

1.1. Tužitelj je podneskom od 15. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev, a nakon provedenog vještačenja isti je podneskom od 4. veljače 2025. tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka a kako to glasi u točki I. i II. izreke ove presude, a kojem uređenju tužbe tuženik se nije protivio.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ugovori o darovanju nekretnina zaključeni između tužitelja i SH, te SH i PH ne sadrže ovjeru potpisa te da takve isprave ne mogu biti predmet uknjižbe. Nadalje je naveo da iz spisu priloženog ugovora od 20. siječnja 1987. proizlazi da je PH od IH kupio dio predmetne nekretnine i to dio u površini od 320 m2, te da tužitelj ne dokazuje kako je stekao razliku površine do ukupno potraživane površine od 890 m2. Nadalje je naveo da tužitelj u odnosu na dio nekretnine površine 1138 m2 ne dostavlja nikakve dokaze na okolnost stjecanja prava vlasništva iste.

3. Tužitelji DH i ČH (dalje: tužitelji po tužbi glavnog miješanja) podnijeli su tužbu glavnog miješanja protiv tuženika RH i [adresa] a koja tužba je zaprimljena od strane ovog suda pod poslovnim brojem: P – 2350/22. Tužitelji po tužbi glavnog miješanja su u tužbi naveli da su suvlasnici, svaki u ½ idealnog dijela nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to dijela površine od 1138 m2, a koji dio je na Situacijskom planu izrađenom od GEON MJERENJA d.o.o. iz Novalje, iz 2021. označen crvenom bojom i slovima A-B-C-D-A. Isti su osporili da bi tuženik RH od prvotužitelja ČH kupio dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1138 m2, te su naveli da tuženik RH za prijenos prava vlasništva nema nikakvu pisanu ispravu niti je ista ikada bila predmetom kupoprodaje sa prvotužiteljem ČH. Tužitelji su naveli da je i ranije kao i sada za pravni promet nekretnina potrebna isključivo pisana forma, u protivnom takvi pravni poslovi da ne proizvode pravne učinke. Nadalje su naveli da ako se je za nekretninu od 890 m2, koja tužiteljima po tužbi glavnog miješanja nije sporna, radio pisani pravni posao, a istodobno se je, kako tvrdi prvotuženik, prodavala i površina od 1138 m2, da bi tada bilo logično da se obje čestice uvrste u pisani pravni posao a kako je to i napravljeno sa nespornom česticom. O drugoj predmetnoj čestici površine 1138 m2 da nema pravnog posla jer ista nikada nije bila predmetom prijenosa prava vlasništva sa tužitelja ČH na prednika tuženika. Nadalje su naveli da se radi o nekretnini koja po pravu nasljeđivanja pripada i prvotužiteljici, za koju prvotuženik RH ne navodi da je pregovarao i kupovao bilo što od iste, pa da je stoga jasno da prvotuženik RH ni na koji način nije postao niti mogao postati knjižni ili vanknjižni vlasnik dijela sporne čestice od 1138 m2. Ta sporna čestica da je u cijelosti omeđena sa suhozidom i ogradom, koju su radili tužitelji glavnog miješanja i njihovi prednici. Nadalje su naveli da prvotuženik ni na koji način nije u posjedu sporne čestice 30 godina a kako to isti navodi u tužbi već da su to tužitelji po tužbi glavnog miješanja koji odmah do te površine imaju svoje masline i koje svake godine obrađuju. Tužitelji glavnog miješanja da su prilikom branja maslina utvrdili da je ograda oko te nekretnine potrgana te da je netko izvršio košnju uklanjanjem raslinja sa sporne površine, međutim da nisu uočili da bi to radio prvotuženik, niti su imali saznanja tko bi to mogao učiniti, pa nisu poduzimali nikakve radnje već da su ponovno popravili stanje ograde i zatvorili pristup istoj. Isti predlažu da sud po provedenom postupku usvoji njihov tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva a koji je po zaprimanju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke uređen podneskom od 1. veljače 2025., a kako to glasi u točki III. izreke ove presude.

4. U odgovoru na tužbu tužitelja glavnog miješanja tuženik ad.2. Grad Novalja je osporio tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja navodeći da tužitelji nisu priložili niti jednu ispravu u prilog svojim tvrdnjama.

5. Tuženik ad.1. RH je u odnosu na tužbu glavnog miješanja istu osporio u cijelosti navodeći da mu je po priči punca poznato da je isti u cijelosti isplatio ČH u odnosu na dio predmetne nekretnine u površini od 1138 m2 a na koje okolnosti je ČH potpisivao priznanice o primitku novca dok je najveći dio primao na ruke u gotovini bez potvrde o primitku. Isti je naveo da kupoprodajni ugovor za taj dio nije izrađen u pisanoj formi jer da u vrijeme kupnje na toj nekretnini nije bilo plodorodnih stabala te iz razloga što prodavatelj ČH nije bio vlasnik parcele pa isti stoga nije mogao pravnim poslom – ugovorom prodati predmetnu parcelu ili plodorodna stabla kao što je to slučaj s drugom predmetnom nekretninom. Nadalje je naveo da su on i njegovi prednici u posjedu te nekretnine posljednjih 35 ili 36 godina, da je točno da se na toj parceli nalaze stabla maslina koja se beru, da su on i njegova obitelj posljednjih godina vršili čišćenja na toj parceli, a prvom polovinom 2020. da su završili s čišćenjem a s čime da su upoznati i tužitelji glavnog miješanja. Isti je istaknuo prigovor zastare, te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja glavnog miješanja.

6. Rješenjem ovog suda posl. broj: P – 2164/2022-11 od 15. veljače 2023. predmeti ovog suda posl. broj: P – 2164/22 i P – 2350/22 su spojeni radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedinstvene odluke pod posl. brojem: P – 2164/2022.

7. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 4- 6), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7-8, 56-58), kupoprodajni ugovor od 20. siječnja 1987. (list spisa 9-10), situacijski plan (list spisa 12-13, 16-17, 20-21, 59), ugovori o darovanju od 14. listopada 2022. (list spisa 14-15, 18-19), izjava PH od 17. siječnja 2023. (list spisa 68-69), fotografije (list spisa 70-71), posjedovni list br. 264 k. o. [katastarska općina] (list spisa 85), kopija katastarskog plana (list spisa 86), uplatnice (list spisa 87-88, 105-108), priznanice (list spisa 89, 103- 104), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rabu posl. broj: O -74/86-6 od 22. ožujka 1989. (list spisa 111-112), povijest promjena na katastarskim česticama od 16. veljače 2024. (list spisa 117-118), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz naočnost vještaka geodetske struke Ivana Marinovića (list spisa 129-130), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Marinovića od 20. rujna 2024. (list spisa 143-144), skica sudskog očevida - 1 s fotografijama (list spisa 145-150), skica sudskog očevida - 2 s fotografijama (list spisa 151-158), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka PH (list spisa 130-132), LH (list spisa 132-133), EH (list spisa 133), ĐH (list spisa 134), ĆH (list spisa 175-176), SH (list spisa 177-178), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja RH (list spisa 193-194) i tužitelja glavnog miješanja DH (list spisa 194- 196) i ČH (list spsia 196-197).

7.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja RH za suočavanjem tužitelja po tužbi glavnog miješanja ČH i svjedoka PH smatrajući da je isto nesvrsishodno uzimajući u obzir iskaze istih i utvrđeno činjenično stanje konkretnog premeta.

7.2. Nadalje je sud na ročištu glavne rasprave održanom 27. ožujka 2025. odbio dokazni prijedlog tužitelja RH za izvođenjem dokaza grafološkim vještačenjem potpisa iz knjige priznanica sa l.s. 103 budući je takav dokaz predložen protivno odredbi čl. 299. st.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Naime, tužitelj je prekludiran u predlaganju tog dokaza u fazi glavne rasprave, odnosno nakon zaključenje prethodnog postupka. Ovo iz razloga što su tužitelji glavnog miješanja u podnesenoj tužbi glavnog miješanja osporili tužitelju RH vlasništvo dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1138 m2 te su osporili da bi prednik tužitelja taj dio kupio od tužitelja glavnog miješanja ŠH. Uzimajući u obzir tako iznijete navode odnosno prigovore tužitelja po tužbi glavnog miješanja to je tužitelj RH mogao i trebao dokaz grafološkim vještačenjem predložiti prije zaključenja prethodnog postupka a ovo budući se ne radi o novim činjenicama niti novom dokazu koji tužitelj nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka.

7.3. Druge dokaze sud nije provodio budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga a i stajalište suda je da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan, dok je tužbeni zahtjev tužitelja po tužbi glavnog miješanja osnovan.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja RH za utvrđenjem da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva u odnosu na realne dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio površine od 890 m2 koji je u skici sudskog očevida

– 2 izrađenoj od strane vještaka Ivana Marinovića označen slovima J-K-L-M-N-O-J, te dio površine od 1138 m2 koji je u skici sudskog očevida – 1 izrađenoj od strane vještaka Ivana Marinovića označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, dok je predmet tužbenog zahtjeva po tužbi tužitelja glavnog miješanja zahtjev DH ŠH i ČH za utvrđenjem prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela površine od 1138 m2 koji je u skici sudskog očevida – 1 izrađenoj od strane vještaka Ivana Marinovića označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A.

10. Među strankama je sporno je li tužitelj RH darovanjem stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 890 m2 i 1138 m2, odnosno jesu li njegovi pravni prednici kupnjom i zamjenom nekretnina stekli vlasništvo tih dijelova. Nadalje je sporno jesu li tužitelji po tužbi glavnog miješanja vlasnici dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1138 m2, jesu li taj dio stekli nasljeđivanjem svog prednika, te je sporno je li nastupila zastara njihovog potraživanja.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak i izgrađeno zemljište [adresa] ukupne površine 39143 m2 utvrđeno je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je kao vlasnik upisan Grad Novalja za cijelo.

11.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnik upisan RHP za cijelo.

12. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 20. siječnja 1987. utvrđeno je da je isti potpisan od strane prodavatelja IH i kupca PH, te svjedoka ČH (sina prodavatelja) i ZH (brata kupca). Predmetnim ugovorom prodavatelj je prodao kupcu dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a za koji dio se u ugovoru navodi da ga kupac još nije uknjižio na sebe, te da je taj dio stekao nasljeđivanjem svojih predaka. U ugovoru je navedeno da prodani dio ima površinu od 320 m2, da se nalazi u uvali [adresa] između čest. zem. [katastarska čestica] te [adresa] – [adresa] te da se na prodanoj čestici nalazi šest stabala maslina i osušeno stablo badema te da kupac kupnjom stječe navedena stabla. U ugovoru se navodi da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena. Predmetni ugovor sadrži potvrdu Općinskog sekretarijata za upravne poslove Općine Rab, Uprave društvenih prihoda od 5. rujna 1990. da je porez uplaćen.

13. Uvidom u Ugovor o darovanju od 14. listopada 2022. utvrđeno je da je PH darovao svojoj kćeri CH dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Novalja) i to dio koji je na Situacijskom planu izrađenom od GEON MJERENJA d.o.o. iz Novalje iz 2021. označen crvenom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-A u površini od 890 m2 i dio koji je na Situacijskom planu izrađenom od GEON MJERENJA d.o.o. iz Novalje iz 2021. označen crvenom bojom i slovima A-B-C-D-A u površini od 1138 m2, a koji situacijski planovi su sastavni dio predmetnog ugovora. Predmetni ugovor je potpisan od strane darovatelja i daroprimateljice, te isti ne sadrži ovjeru potpisa ugovornih stranaka.

14. Uvidom u Ugovor o darovanju od 14. listopada 2022. utvrđeno je da je SH darovala svom suprugu, ovdje označenom tužitelju RH dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Novalja) i to dio koji je na Situacijskom planu izrađenom od GEON MJERENJA d.o.o. iz Novalje iz 2021. označen crvenom bojom i slovima A-B- C-D-E-F-A u površini od 890 m2 i dio koji je na Situacijskom planu izrađenom od GEON MJERENJA d.o.o. iz Novalje iz 2021. označen crvenom bojom i slovima A-B-C-D-A u površini od 1138 m2, a koji situacijski planovi su sastavni dio ugovora. Predmetni ugovor je potpisan od strane darovateljice i daroprimatelja, te isti ne sadrži ovjeru potpisa ugovornih stranaka.

15. Uvidom u spisu priložene uplatnice proizlazi da je u veljači 1978. od ŽH primljen iznos od 2000 dinara za Mendulu, a 11. studenog 1977. iznos od 1000 dinara za smokvu iza kuće.

16. Uvidom u „priznanice“ sa l.s. 103 utvrđeno je da je na istoj navedeno da se odnosi na ČH, te je naznačeno da se odnose na vrtal iznad poštarove kuće cca 840 m2, protuvrijednosti od 10000 DM, te je navedeno da je pogodba sklopljena 2. studenog 1988. Na istoj su naznačeni datumi i iznosi isplata u razodoblju od 6. prosinca 1988. do 30. listopada 1992. u ukupnom iznosu od 6.921,700 dinara, te su na istima potpisi primatelja.

17. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rabu posl. broj: O – 74/88-6 od 22. ožujka 1989. utvrđeno je da je IH pok. R preminuo **.**.1988., da njegovu ostavinsku imovinu nije činila predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da isti nije oporučno raspolagao svojom imovinom, te su njegovim nasljednicima proglašeni zakonki nasljednici, sin ČH i kćerka DH, svaki za ½ dijela.

18. Neposrednim zapažanjem uredujuće sutkinje na očevidu održanom na licu mjesta utvrđeno je da je predmetna nekretnina površine 1138 m2 u cijelosti ograđena suhozidom te da se na istoj nalaze stabla smokve, masline i badema, a ispred ulaza u istu se nalaze zasađene masline. Nadalje je utvrđeno da druga predmetna nekretnina površine 890 m2 u naravi predstavlja zemljište obraslo visokim i niskim raslinjem na kojem se nalaze masline. Nekretnina je sa jedne strane ograđena suhozidom, sa sjeverne strane suhozidom i žičanom ogradom, sa južne strane ista graniči sa ulicom, dok sjeverozapadna strana nekretnine nije ograđena te ista graniči s nekretninom na kojoj je sagrađena obiteljska kuća u kojoj prema navodima tužitelja u vlasništvu njegovog punca.

19. Stalni sudski vještak geodetske struke Ivan Marinović, dipl.ing. geod. je u svom nalazu i mišljenju od 20. rujna 2024., a koji je zaprimljen od strane suda 18. listopada 2024., naveo da nekretnina koja je na skici sudskog očevida -1 označena žutom bojom predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 1138 m2 k. o. [katastarska općina] te je označena likom (A,B,C,D,E,F,G,H,I,A). Ista da u naravi predstavlja pašnjak na kojem se nalaze stabla smokve, maslina i badema te je u cijelosti ograđena suhozidom. Nadalje je isti u nalazu i mišljenju naveo da nekretnina koja je na skici sudskog očevida -2 označena žutom bojom predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 890 m2 k. o. [katastarska općina] te je označena likom (J,K,L,M,N,O,J), te da ista u naravi predstavlja zemljište obraslo visokim i niskim raslinjem na kojem se nalazi nekoliko stabala maslina, da je ista ograđena betonskim zidovima, žičanom ogradom i do granice javne asfaltne [adresa]. Predmetni dio nekretnine površine 890 m2 graniči s nekretninom oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeni opis predmetnih nekretnina proizlazi i iz fotografija priloženih uz nalaz i mišljenje vještaka.

19.1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka te skice sudskog očevida, a u odnosu na koje stranke nisu imale primjedbi prihvatio u cijelosti smatrajući da je isto dano stručno, jasno i obrazloženo sukladno odredbi čl. 258. st.1. ZPP.

20. Iz iskaza svjedoka PH (u tazbinskom srodstvu s tužiteljem) proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina a vlasništvo istih da je stekao darovanjem od njega. On da je dio predmetne nekretnine u površini od 890 m2 stekao jednim dijelom kupnjom od prednika tužitelja glavnog miješanja IH **.**.1987., a drugi dio zamjenom nekretnina sa IH i njegovom obitelji u razdoblju od 1975. do 1980. Označena nekretnina da je u trenutku kupnje sa sjeverne strane bila ograđena suhozidom, a sa sjeverozapadne strane da nije bilo suhozida već je isti naknadno postavljen od strane sinova tužiteljice glavnog miješanja DH. Isti je naveo da označena nekretnina graniči s nekretninom u njegovom vlasništvu na kojoj isti ima sagrađenu obiteljsku kuću, a da sa sjeverozapadne strane graniči s nekretninom na kojoj se nalazi kuća u kojoj stranuje tužitelj glavnog miješanja ČH i njegov nećak ĐH koji su i postavili žičanu ogradu između predmetne nekretnine i nekretnine u njihovom vlasništvu. U odnosu na nekretninu površine 1138 m2 svjedok je naveo da je vlasništvo tog dijela stekao kupnjom od ČH **.**.1988. te da je nekretnina već tada bila ograđena u cijelosti suhozidom kako je to vidljivo i sada na terenu te se koristila kao vrt. Na nekretnini u vrijeme kupnje da nisu bile zasađene masline, smokve i bademi već da se radi o samoniklim stablima kao i da su samonikla stabla maslina ispred te nekretnine. Isti je naveo da nekretnina površine 1138 m2 nikada nije bila obrađivana od strane njegove obitelji, odnosno da je obitelj tužitelja održavala suhozid te nekretnine iako on osobno ne zna koji dio suhozida je popravljan, te je naveo da je obitelj tužitelja 2023. očistila teren te nekretnine i da tada nije bilo sukoba s obitelji ĐH. U odnosu na nekretninu površine 890 m2 svjedok je naveo da obitelj tužitelja istu i dan danas koristi kao maslinik. Svjedok je naveo da u odnosu na dio kupljen od ŽH (Ante) Šanka postoji kupoprodajni ugovor koji prileži predmetnom spisu dok u odnosu na dio stečen zamjenom sa istim da ne postoji pisana dokumentacija budući je bilo uobičajeno da se dogovori sklapaju usmenim putem a u toj zamjeni IH da je pripao dio na kojem je njegova obitelj imala sagrađene svinjce. Svjedok je naveo da su on i IH prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora i ugovora o zamjeni nekretnina površine predmetnih nekretnina sami određivali, odnosno određivali bez vještaka geodetske struke. Nadalje je naveo da je u posjedu potvrde o isplati za stabla badema i smokve a koja se nalaze na zamijenjenom terenu, te je naveo da nije zaključio kupoprodajni ugovor s ČH za nekretninu površine 1138 m2 iz razloga što je prodavatelj bio izvanknjižni vlasnik te nekretnine te iz razloga što na toj nekretnini nisu bila zasađena stabla masline i slično, dok je običaj bio da se zaključuju kupoprodajni ugovor u pisanom obliku samo tamo gdje izvanknjižni vlasnik ima zasađene masline i slična stabla, te je naveo da je ČH potpisao priznanice o isplati cijene za tu nekretninu. Svjedok je naveo da je on odrastao u blizini predmetnih nekretnina, da se u mjestu oduvijek znalo da su iste vlasništvo IH (Antona) Šanka i njegovog sina ČH, da je ČH bio jedini nasljednik IH u trenutku kad je od njega kupio nekretninu površine 1138 m2, a da njegova sestra DH nije polagala nikakva prava u odnosu na tu nekretninu jer je u dotu dobila nekretninu na kojoj je kasnije sagradila kuću a što je bilo poznato u mjestu te da iz tog razloga nije ni dogovarao kupnju s njom. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da njemu a kasnije tužitelju nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina, uključujući i obitelj tužitelja po tužbi glavnog miješanja.

20.1. Iskaz svjedoka PH u odnosu na stjecanje prava vlasništva predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 890 m2 i korištenja iste sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim, te u suglasju s dokumentacijom priloženom spisu kao i iskazima ostalih saslušanih svjedoka i stranaka. Sud iskaz istoga u odnosu na stjecanje prava vlasništva dijela predmetne nekretnine u površini od 1138 m2 i korištenja iste nije cijenio istinitim već usmjerenim isključivo na uspjeh tužitelja u predmetnom postupku a za koji uspjeh je svjedok i osobno zainteresiran budući je tužitelj suprug njegove kćeri. Naime, iskaz istoga nije u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom predmetnom spisu niti s iskazima drugih svjedoka čije iskaze je sud u pogledu odlučnih spornih činjenica cijenio istinitim. Sud ne nalazi životno logičnim navode svjedoka da nije zaključio pisani kupoprodajni ugovor sa ČH iz razloga što je prodavatelj bio izvanknjižni vlasnik te nekretnine budući je i IH sa kojim je upravo ovaj svjedok zaključio kupoprodajni ugovor za dio predmetne nekretnine u površini od 890 m2 bio izvanknjižni vlasnik pa se postavlja pitanje zašto je za taj dio zaključen kupoprodajni ugovor a za ovaj nije. Sud ne navodi osnovanim navode istoga da bi to bilo iz razloga što na nekretnini površine 1138 m2 nije bio zasađenih plodonosnih stabala te da se radi o mjesnom običaju. Naime, uzimajući u obzir da je svjedok u to vrijeme bio tajnik mjesnog odbora zasigurno je isti shvaćao važnost zaključenja ugovora u pisanom obliku. Nadalje, sud ne nalazi osnovanim navode istoga da se spisu priložene „priznanice“ odnose na zaključeni usmeni kupoprodajni ugovor sa ČH budući je ČH takve navode osporio dok tužitelj suprotno nije dokazao tijekom postupka. Također iskaz istoga u dijelu u kojem navodi da bi ČH bio jedini zakonski nasljednik IH sud nalazi neosnovanim budući iz spisu priloženog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je nasljednicom pok. IH proglašena i kćerka DH, u ovom postupku označena tužiteljica po tužbi glavnog miješanja. Suprotno navodima svjedoka, da je DH za života IH bila namirena dijelom koji je dobila u „dotu“ to ista zasigurno ne bi bila proglašena njegovom nasljednicom.

21. Iz iskaza svjedokinje LH (rođene **.**.1936., nesrodne sa strankama) proizlazi da je ista odrasla cca 5 km od predmetne nekretnine površine 1138 m2 te da je svakodnevno dolazila u predio gdje se nalazi ta nekretnina, s time da se je 1966. odselila u Rijeku ali da posljednjih 20 godina stalno dolazi u predio gdje se nalazi predmetna nekretnina. Svjedokinja je navela da se sjeća da je ta nekretnina bila vlasništvo ŽH i njegova brata D koji je preminuo bez potomaka, te da su na istoj ranije bila zasađena stabla badema, kruške, dunje i smokve, te da su masline samonikle, a navedena stabla da je prije 50 godina obrađivao ŽH. ŽH da je imao troje djece, sinove ČH i Č te kćer DH. Svjedokinja je navela da joj nije poznato kome je pripala predmetna nekretnina nakon smrti ŽH kao i da joj nije poznato da li danas itko tu nekretninu obrađuje i koristi. Svjedokinja je navela da je suhozih na predmetnoj nekretnini postojao i prije njezinog rođenja, da joj nije poznato da bi netko obitelji ŽH i DH osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine, te je navela da joj nije poznato da bi PH predmetnu nekretninu kupio od ČH niti da bi istu on i njegova obitelj koristili.

21.1. Iskaz svjedokinje sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim, uzimajući pritom u obzir da je svjedokinja, koja nije u srodstvu sa strankama i koja nije osobno zainteresirana za ishod predmetnog postupka, imala neposredna saznanja o onome o čemu je iskazivala. Tako iz iskaza iste proizlazi da joj je poznato da je predmetna nekretnina bila u posjedu IH koji je istu i obrađivao prije 50 godina, da je suhozid na istoj sagrađen prije njezinog rođenja te da nije čula da bi prednik tužitelja tu nekretninu kupio od ČH kao i da bi ista bila korištena od strane tužitelja i njegovih prednika.

22. Iz iskaza svjedoka DHP (rođenog 1950., nesrodnog sa strankama) proizlazi da je rođen i odrastao u blizini nekretnine površine 1138 m2 (na udaljenosti od 100 metara) te da tu i dan danas stanuje. Isti je naveo da mu je poznato da je prvotni vlasnik te nekretnine bio ŽH kojeg su naslijedili sin ČH i kćerka DH, a predmetnu nekretninu da je ŽH obrađivao do svoje smrti 1988. Nadalje je naveo da je ŽH na predmetnoj nekretnini zasadio stabla dunja, smokava i badema te da se na istoj nalaze i samonikle masline, a suhozid da je sazidan prije njegovog rođenja. Isti je naveo da obitelji ŽH nitko nije osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine, da mu nije poznato da bi ikakva prava u odnosu na istu polagao PH, kao i da nikada nije vidio obitelj PH da predmetnu nekretninu obrađuje, da nije vidio da bi itko obnavljao suhozid na istoj, te je dodao da se nekretnina posljednjih 15 do 20 godina ne koristi kao i da je u mjestu poznato da je ista vlasništvo GH. Svjedok je naveo da mu je poznato da je DH u dotu dobila nekretninu na kojoj je sagradila obiteljsku kuću i to u vrijeme kada se udala. Što se tiče nekretnine površine 890 m2 svjedok je naveo da je ista ranije bila vlasništvo ŽH, a sada da se nalazi u posjedu PH međutim da mu nije poznato kako je isti stekao vlasništvo te nekretnine, te je naveo da mu nije poznato da bi bilo svađa između obitelji PH i ŽH.

22.1. Iskaz svjedoka sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim budući se radi o svjedoku koji stanuje u neposrednoj blizini predmetne nekretnine te je imao neposredna saznanja o relevantnim okolnostima o kojima je i iskazivao, a pri tome sud iskaz istoga ne nalazi pristranim budući svjedok nije u srodstvu sa strankama postupka, te sud ne nalazi da bi isti bio osobno zainteresiran za ishod predmetnog postupka. Tako iz iskaza svjedoka proizlazi da je prvotni vlasnik predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji ima površinu 1138 m2 bio ŽH koji je predmetnu nekretninu na kojoj su bila zasađena stabla dunje, smokava i badema te masline obrađivao do svoje smrti 1988., a njega da su naslijedili sin ČH i kćerka DH. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da obitelji ČH nitko nije osporavao vlasništvo predmetne nekretnine, da se ista posljednjih 15 do 20 godina ne koristi, kao i da nikad nije vidio obitelj PH da istu obrađuje. Također iz iskaza istoga proizlazi da je druga predmetna nekretnina površine 890 m2 bila vlasništvo ŽH, a da se ista sada nalazi u posjedu PH.

23. Iz iskaza svjedoka ĐH (sin tužiteljice po tužbi glavnog miješanja DH) proizlazi da je nekretnina površine 1138 m2 vlasništvo njegove majke DH i ujaka NH, da su isti vlasništvo stekli nasljeđivanjem svojih roditelja ŽH i UH, te da je njihova obitelj predmetnu nekretninu koristila za branje maslina. Njegovoj obitelji da nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine, te je naveo da mu nije poznato da bi na istu ikakva prava polagao PH niti da bi ujak ČH istu prodao PH. Svjedok je naveo da mu je po priči tužitelja po tužbi glavnog miješanja poznato da je tužitelj Dejan Šupraha 2023. ušao u posjed predmetne nekretnine i istu krenuo čistiti te da su mu tužitelji glavnog miješanja to zabranili. Isti je naveo da mu nije poznato da bi RH i članovi njegove obitelji prije toga smetanja posjeda i nakon istoga koristili predmetnu nekretninu, te je naveo da se njegova majka nije odrekla svog nasljednog dijela iza smrti svog oca u odnosu na tu nekretninu. Nadalje je naveo da nikada nije vidio da bi obitelj tužitelja, odnosno PH obnavljali suhozid na predmetnoj nekretnini, a plodove od samoniklih malina da ubire njegova obitelj. U odnosu na nekretninu površine 890 m2 svjedok je naveo da je on postavio žičanu ogradu između te nekretnine i nekretnine u posjedu njegove majke i ujaka te je naveo da je nekretnina površine 890 m2 u posjedu PH, a da mu je po priči poznato da je PH tu nekretninu kupio od njegovog djeda. Isti je naveo da je u mjestu poznato da bi ta nekretnina bila vlasništvo PH.

24. Iz iskaza svjedoka ĆH (sin tužiteljice po tužbi glavnog miješanja DH) proizlazi da mu je poznato da su vlasnici dijela predmetne nekretnine a koji ima površinu 1138 m2 njegova majka DH i ujak ČH koji su vlasništvo stekli nasljeđivanjem od svoga oca ŽH, ranije da je tu nekretninu obrađivao njegov djed ŽH i njegov brat K koji su se bavili povrtlarstvom, K da je preminuo bez potomaka te da je istoga naslijedio brat ŽH, a nakon Antonove smrti nekretninu da je nastavio koristiti ČH koji je istu i koristio do 2020. kada je ozlijeđen. Danas da se ta nekretnina od strane njegove obitelji koristi za skupljanje drva, da se izvan te nekretnine, na njezinim rubnim dijelovima nalaze samonikle masline koje oni obrađuju, te je naveo da je suhozid oko iste postavljen prije njegovog rođenja. Svjedok je naveo da je 2023. tužitelj RH započeo s čišćenjem te nekretnine, da je on o tome obavijestio ujaka ČH koji je tužitelju zabranio bilo kakve daljnje radove na toj nekretnini, te je naveo da tužitelj RH istu od tada nije koristio. Isti je naveo da tužiteljima glavnog miješanja nitko nije osporavao vlasništvo i posjed te nekretnine, te da se njegova majka nije odrekla svog nasljednog dijela iza smrti oca. U odnosu na predmetnu nekretninu površine 890 m2 i koja se nalazi uz kuću u vlasništvu i posjedu tužitelja svjedok je naveo da je ta nekretnina od stranke njegovog djeda prodana PH te da se sada u posjedu iste nalazi tužitelj. Žičanu ogradu koja dijeli tu nekrentinu i nekretninu u vlasništvu ČH da je postavio njegov brat ĐH te je naveo da tužitelji po tužbi glavnog miješanja ne polažu nikakva prava u odnosu na taj dio predmetne nekretnine.

24.1. Iskaze svjedoka ĆH i ĐH sud je neovisno o činjenici što su isti sinovi tužiteljice glavnog miješanja cijenio u cijelosti istinitim i vjerodostojim budući su iskazi istih u suglasju sa iskazima ostalih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, kao i u suglasju s materijalnom dokumentacijom koja prileži predmetnom spisu.

25. Iz iskaza svjedokinje SH (supruge tužitelja RH) proizlazi da su predmetne nekretnine vlasništvo tužitelja RH koji je iste stekao darovanjem od nje, a ona darovanjem od oca KH. Njezin otac da je nekretninu površine 890 m2 koja se nalazi uz njihovu obiteljsku kuću stekao prije više od 30 godina dijelom kupnjom od ŽH, a dijelom zamjenom nekretnina s istim, a predmetnu nekretninu površine 1138 m2 njezin otac da je stekao kupnjom od ČH i to 1987. Od trenutka kupnje nekretnine površine 890 m2 oni da istu koriste na način da na istoj beru masline, da je koriste kao parkiralište kao i za sve ostalo što im je potrebno te je navela da im nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo toga dijela nekretnine uključujući i grad Novalju i obitelj ČH. Što se tiče veće nekretnine površine 1138 m2 svjedokinja je navela da oni istu od trenutka kupnje pa do danas održavaju, da je na istoj 2020. bio porušen suhozid, oni da su započeli radove detaljnijeg čišćenja iste i obnove suhozida, te da im nitko nije osporavao korištenje te nekretnine kao ni vršenja radova na istoj. Svjedokinja je navela da je njezin otac krajem 80-ih godina prošlog stoljeća betonirao dio koji se nalazi na predmetnoj nekretnini površine 890 m2 i koji se nalazi odmah uz njihovu obiteljsku kuću te je navela da nikada nije postojao zid između njihove kuće i označene predmetne parcele. Svjedokinja je navela da ona nije sudjelovala pri ugovaranju kupoprodaje u vezi predmetnih dijelova, da se tada nije pregovaralo s DH oko kupnje veće nekretnine budući se smatralo da je ista vlasništvo ČH. Svjedokinja je navela da je ona osobno 90- ih godina prošlog stoljeća u kuću ČH donijela novce koji su predstavljali jednu do dvije rate za kupljeni dio veće nekretnine, da joj je ČH tada rekao da je po savjetu svog oca prodao tu nekretninu a kako bi se prehranio, da tom prilikom ČH nije potpisao priznanicu, odnosno da nije potvrdio da je preuzeo novac te je navela da joj je poznato da je njezin otac vodio evidenciju o isplatama a koju evidenciju je potpisivao i ČH.

25.1. Iskaz svjedokinje na okolnost stjecanja prava vlasništva i korištenja dijela predmetne nekretnine u površini od 890 m2 sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodstojnim, dok sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz iste u dijelu koji se odnosi na dio predmetne nekretnine u površini od 1138 m2 već je iskaz u tom dijelu cijenio usmjerenim isključivo na postizanje uspjeha tužitelja u predmetnoj parnici a koji je suprug svjedokinje. Naime, iskaz svjedokinje je u tom dijelu u nesuglasju s iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima sud poklanja vjeru. Ujedno se ističe da je iskaz saslušane svjedokinje u dijelu u kojem ista navodi da je veća nekretnina od trenutka kupnje pa do podnošenja tužbe bila održavana od strane njezne obitelji u kontradiktornosti sa iskazom svjedoka PH koji je naveo da se ta nekretnina ne koristi kao i da on nikada nije popravljao suhozid na istoj, te je u nesuglasju s iskazom samog tužitelja koji je u svom iskazu naveo da ni on na toj nekretnini nije popravaljao suhozid.

26. Iz iskaza tužitelja RH proizlazi da je isti vlasnik predmetnih nekretnina a vlasništvo da je stekao darovanjem od supruge SH, a ona darovanjem od svoga oca PH. Po priči SH i KH da mu je poznato da je PH vlasništvo nekretnina stekao kupnjom od ČH ili njegova oca prije više od 20 godina te je naveo da on posljednjih 22-24 godine predmetne nekretnine koristi zajedno sa KH i SH na način da iste održava, odnosno čisti teren istih. Tužitelj je naveo da se na predmetnoj nekretnini površine 890 m2 nalazi zasađenih 5 do 6 maslina a koje su također bile predmet kupnje i koje masline oni održavaju i ubiru plod, da oni u obiteljskoj kući koja se nalazi na nekretnini koja graniči s tom predmetnom nekretninom stanuju posljednje 22-23 godine, da tu nekretninu od nekretnine u vlasništvu ČH dijeli suhozid sa žicom koji je prije 3 do 4 godine postavio sin tužiteljice po tužbi glavnog miješanja DH. U odnosu na predmetnu nekretninu površine 1138 m2 tužitelj je naveo da oni istu održavaju i čiste teren, kao i da ubiru plod od strabla mendula koje se nalaze na istoj, a istu da su posljednji put čistili 2019./20. Tužitelj je naveo da njemu a ranije njegovim prednicima nitko nije osporavao vlasništvo i posjed nekretnine, ta da na istoj nikada nije vidio tužitelje glavnog miješanja. Isti je naveo da mu je PH u odnosu na nekretninu površine 1138 m2 naveo da nije zaključen pisani ugovor o kupoprodaji budući su bili nekakvi problemi te da mu je isti pokazao bilježnicu u kojoj se nalaze potvrde o isplatama ČH za kupnju te nekretnine te je naveo da on nije sudjelovao u primopredaji novca ČH. Isti je naveo da je njegova obitelj, nakon podnošenja predmetne tužbe i nakon što su im tužitelji glavnog miješanja u parničnom postupku osporili pravo vlasništva predmetnog dijela, tu nekretninu prestali koristiti, te je naveo da je PH sudjelovao samo kod čišćenja te veće parcele ali ne i kod održavanja suhozida. Tužitelj je naveo da on na predmetnoj nekretnini nije popravljao suhozide. Isti je naveo da je predmetna, veća parcela ranije bila vlasništvo ČH a pretpostavlja da ju je stekao nasljeđivanjem svojih predaka te da su tu parcelu u mjestu zvali „Vidov vrtlić“. Nadalje je naveo da on nikada nije dogovarao i pregovarao u vezi predmetne veće parcele s DH.

26.1. Iskaz tužitelja koji nema neposrednih saznanja na okolnost kako su njegovi pravni prednici stekli vlasništvo predmetnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim u dijelu u kojem isti opisuje posjedovanje i korištenje dijela predmetne nekretnine u površini od 890 m2. U odnosu na korištenje dijela predmetne nekretnine površine 1138 m2 sud iskaz tužitelja nije cijenio vjerodostojnim budući je isti u kontradiktornosti sa iskazima svjedoka tužitelja, i to prvenstveno iskazom svjedoka PH koji je u svom iskazu naveo da se ova nekretnina ne koristi, a isti je i u kontradiktornosti sa iskazom supruge tužitelja koja je navela da su oni popravljali suhozid na istoj, dok sam tužitelj navodi da on nikada nije popravljao suhozid.

27. Iz iskaza tužitelja po tužbi glavnog miješanja DH i ČH proizlazi da je nekretnina površine 890 m2 ranije bila vlasništvo njihovog oca IH, da je ista sada u posjedu PH te da im nije poznato kako je isti stekao vlasništvo predmetne neketnine, odnosno DH je navela da joj je majka PH rekla da je ta nekretnina vlasništvo njezinog sina, te su oboje tužitelja glavnog miješanja u svom iskazu naveli da oni ne polažu nikakava prava u odnosu na tu nekretninu, kao i da Grad Novalja nikada nije polagao nikakva prava u odnosu na tu nekretnina koja se ranije koristila kao svinjac i kokošinjac. U odnosu na nekretninu površine 1138 m2 zv. „Vratal iznad poštarove kuće“ isti su naveli da je nekretnina ranije bila vlasništvo njihovog oca IH i njegovog brata D koji je preminuo bez potomaka te je nakon Miroslavove smrti nekretnina pripala njihovom ocu IH. Otac i stric da su na istoj do svoje smrti sadili povrtne kulture, kao i da su na istoj zasađena stabla badema koja su zasađena prije njihovog rođenja, kao i stabla kruške i dunje a koja stabla su se u međuvremenu osušila. Nakon očeve smrti predmetnu nekretninu da je koristio ČH koji je na istoj čuvao ovce i to do prije 10-ak godina kada je obolio pa nekretninu više nije mogao koristiti. Tužiteljica DH je navela da ona u posljednje vrijeme predmetnu nekretninu obilazi, pokupi drva koja su na istoj te da ubiru plod maslina koje se nalaze uz nekretninu. Nadalje su naveli da se suhozid od predmetne nekretnine ne popravlja, te da tužitelj i njegov tast PH nikada nisu koristili tu nekretninu, odnosno da je tužitelj prije 5 do 6 godina krenuo s čišćenjem iste te da mu je ČH zabranio daljnje radnje na nekretnini. DH je u svom iskazu navela da joj nije poznato da bi prednik tužitelja, PH tu nekretninu kupio od njezinog oca IH ili brata ČH kao i da ona nije dobila nikakve novce u vezi prodaje ove nekretnine. DH je navela da iako je od oca dobila teren za gradnju kuće, ona da je nasljednica iza oca odnosno da se tim darovanjem nije smatralo da je ista isključena iz nasljedstva. Tužitelj ČH je u svom iskazu naveo da on kao ni njegov otac predmetnu nekretinu nisu prodali PH, da mu nije poznato na što se odnose „priznanice“ sa lista spisa 103, da on od KH nije zaprimio nikakve novce, te je naveo da potpisi na toj ispravi nisu njegovi. Nadalje je naveo da se njegova sestra DH nije odrekla vlasništva predmetne nekretnine, odnosno da su on i njegova sestra DH suvlasnici iste.

27.1. Iskaze tužitelja po tužbi glavnog miješanja sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojim te u suglasju sa iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru te u suglasju s materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

28. Cijeneći činjenične navode tužitelja tijekom postupka razvidno je da isti kao osnovu stjecanja prava vlasništva predmetnih dijelova nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na sebe i svoje prednike navodi pravni posao i dosjelost, a tužitelji glavnog miješanja nasljeđivanje i dosjelost.

29. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

30. Odredbom čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80, 36/90, Narodne novine, broj: 53/91, dalje: ZOVO) propisano je da se pravo vlasništva stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, dok je odredbom čl. 114. ZVDSP propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona i to kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

31. Odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP, a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., do 17. studenog 1999. propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP, kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

32. Članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti.

33. Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga je u predmetima Trgo protiv [adresa] i I i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske zauzeo stajalište da se s obzirom na to da je izvornom verzijom čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996., bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., da je potrebno utvrditi jesu li do dana stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

34. Shvaćanje je ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o tome kada su podnesene predmetne tužbe (prije ili nakon donošenja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila javna tijela (u konkretnom slučaju u svezi izvorne odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP) moraju isti i snositi i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (takvo pravno shvaćanje je izneseno u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske, te u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018 i Rev-158/17 od 7. svibnja 2019.).

35. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je određeno da na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću međutim, ista odredba je prestala važiti dana 8. listopada 1991., pa se i u odnosu na nekretnine koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti primjenjivala odredba čl. 28. ZOVO, a koja je propisivala u stavku 2. da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a stavkom 4. istog članka je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

36. Odredbom čl. 159. st.1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravni osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

36.1. Odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. je propisano da je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

37. Dakle, vrijeme dosjedanja do 31. prosinca 1996. po stavu ovoga suda treba se računati po odredbama čl. 28. ZOVO, a od 1. siječnja 1997. pa nadalje, do podnošenja ove tužbe po odredbi čl. 159. ZVDSP. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) iz čega slijedi da posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit, dok je st.2. propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a st.3. je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razlog posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed n pripada

38. Iz navedenog proizlazi, da bi se stvar stekla temeljem dosjelošću, valja utvrditi je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosjeda stvar sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti, da li na strani dosjedatelja postoji neprekinuti slijed posjedovanja i je li proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

39. Uzimajući u obzir da nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom toga prava, ako zakonom nije drugačije određeno, ovaj sud ne vidi razlog zašto ne bi prednik tužitelja i tužitelja po tužbi glavnog miješanja pok. IH mogao biti nositeljem prava vlasništva na predmetnim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a niti je tijekom postupka bila dovedeno u pitanje njegova sposobnost da stekne predmetne dijelove nekretnina.

40. Nadalje, predmetni dijelovi nekretnine nisu izvan prometa, nisu dio prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru. Iz navedenog proizlazi da predmetni dijelovi nekretnina nemaju naravne osobine koje bi ih priječile da pripadaju pojedincu, niti zakonske odredbe koje bi ih priječile da bude objektom prava vlasništva.

41. Sud posjed pok. ŽH nalazi poštenim budući se poštenje posjednika predmnijeva dok se ne dokaže suprotno, a tuženik Grad Novalja nije dokazao suprotno.

42. Sud je po provedenom postupku, a cijeneći iskaze svjedoka PH koji je rođen 1955., svjedokinje LH koja je rođena 1936. i svjedoka EH koji je rođen 1950. i koji su u svojim iskazima naveli da su suhozidi koji ograđuju predmetne dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavljeni prije njihovog rođenja, te koji su naveli da su se predmetni dijelovi nekretnine od kada oni pamte za sebe nalazili u nesmetanom posjedu obitelji pok. IH (Antona) Šanka, koji je iste zajedno s bratom K obrađivao i koristio, a nakon Miroslavove smrti iste da su prešle u isključivi posjed IH, utvrdio da je kontinuirani, samostalni i neometani posjed predmetnih nekretnina IH izvršavao zasigurno od 50ih godina prošlog stoljeća a koji posjed, sud po kvaliteti nalazi zasigurno poštenim, a koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu dok tuženik Grad Novalja tijekom postupka nije isticao tvrdnje kojima bi ukazivao na nesavjesnost odnosno nepoštenje posjeda. Sud je utvrdio da je IH dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1138 m2 koristio do svoje smrti (preminuo je 1988.) a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka LH i EH kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru, a nakon njegove smrti posjed tog dijela je prešao na njegove zakonske nasljednike, u ovom postupku označene tužitelje po tužbi glavnog miješanja a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka DHP. Nadalje, sud je utvrdio da je pok. IH dio nekretnine u površini od 890 m2 koristio do 80-ih godina prošlog stoljeća kada je tu nekretninu dijelom prodao, a dijelom otuđio zamjenom nekretnina s prednikom tužitelja, PH koji je od tada pa do 2022. bio u nesmetanom posjedu tog dijela nekretnine, a nakon njega posjed je prešao na tužitelja koji se i dan danas nalazi u posjedu tog dijela, a kako je to obrazloženo u nastavku ove presude. Nadalje se ističe da na savjesnost posjeda nije od značaja što prednik tužitelja i tužitelja po tužbi glavnog miješanja nije bio upisan kao vlasnik ili posjednik u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu. Prema utvrđenju ovog suda prednik tužitelja i tužitelja po tužbi glavnog miješanja, IH se je oduvijek ponašao kao isključivi vlasnik predmetnih nekretnina, a Grad Novalja mu nikada nije osporio pravo vlasništva, slijedom čega isti nije imao nikakvog razloga da uvidom u zemljišno-knjižno stanje utvrđuje stvarno stanje upisa (takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odukama Rev-2246/90, Rev-494/2021). Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da u konkretnom slučaju u svezi predmetnog potraživanja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak suda da su prednici tužitelja i to IH i njegov pravni slijednik PH (koji je u posjed tog dijela nekretnine ušao temeljem zaključenog pravnog posla s IH) stekli vlasništvo dijela površine 890 m2 dosjelošću, kao i da su IH i njegovi sljednici, i to tužitelji po tužbi glavnog miješanja (koji su u posjed tog dijela nekretnine ušli nasljeđivanjem oca IH) vlasništvo površine od 1138 m2 stekli dosjelošću, odnosno nasljeđivanjem. Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da nekretnina površine 1138 m2 u naravi predstavlja pašnjak na kojem se nalaze stabla maslina, smokve i badema te da je ista u cijelosti ograđena suhozidom i da se nalazi u posjedu tužitelja po tužbi glavnog miješanja a koji su u posjed iste ušli u trenutku smrti oca IH, nasljeđivanjem istoga, a nekretnina površine 890 m2 da u naravi predstavlja zemljište na kojem se nalaze stabla maslina, ograđena betonskim zidovima i žičanom ogradom i koja se nalazi u posjedu tužitelja, to je sud utvrdio da je predmetna nekretnina površine 1138 m2 vlasništvo tužitelja po tužbi glavnog miješanja, a predmetna nekretnina površine 890 m2 da je vlasništvo tužitelja.

43. Nadalje, u odnosu na dio predmetne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to dio površine 890 m2 sud je a kako je to prethodno navedeno utvrdio da se je taj dio najkasnije od 50ih godina prošlog stoljeća nalazio u posjedu obitelji IH koji je istu 80ih godina prošlog stoljeća otuđio PH, a kako to proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 20. siječnja 1987. i koji se od tada pa do 2022. nalazio u posjedu tog dijela nekretnine. Iako je u kupoprodajnom ugovoru navedena površina od 320 m2 sud je, a uzimajući u obzir iskaze zakonskih nasljednika prvotnog vlasnika IH, odnosno iskaze tužitelja po tužbi glavnog miješanja i svjedoka da je predmetna nekretnina vlasništvo PH i da se nalazi u njegovom u nesmetanom posjedu, utvrdio da je IH predmetnom nekretninom u cijelosti raspolagao u korist PH. Navedeno je i u suglasju s iskazom PH koji je naveo da je preostali dio nekretnine (razliku površine od u kupoprodajnom ugovoru navedenih 320 m2 do 890 m2) stekao zamjenom sa IH. Iako na okolnost zamjene nekretnina nije sastavljen pisani ugovor sud je uzimajući u obzir da je ugovor u cijelosti realiziran budući se PH do 2022. nalazio u isključivom posjedu predmetnog dijela, utvrdio da je ugovor pravovaljan u smislu odredbe čl. 73. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/1978, 39/1985, 46/1985). Budući je PH stekao vlasništvo predmetnog dijela nekretnine, odnosno stekao valjani pravni osnov za stjecanje tog dijela nekretnine, to je isti mogao raspolagati predmetnom nekretninom, a kao što je to i učinio darovnim ugovorom zaključenim sa svojom kćeri SH koja je potom taj dio darovala tužitelju, a kako to proizlazi iz spisu priloženih darovnih ugovora i iskaza svjedoka SH i PH. Činjenica da potpisi ugovornih stranaka na ugovorima o darovanju nisu ovjereni ne utječe na valjanost ugovora kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine jer da bi takav ugovor bio valjan isti sukladno odredbi čl. 115. st.3. ZVDSP treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku (što je u konkretnom slučaju i ispunjeno) dok je ovjera potpisa osobe čije se pravo vlasništva prenosi na drugu osobu određena samo kad se na temelju tog ugovora zahtjeva uknjižba prenesenog prava vlasništva nekretnina u zemljišnim knjigama a kako to proizlazi iz odredbi Zakona o zemljišnim knjigama. Budući je tužitelj dokazao da su njegovi prednici stekli vlasništvo predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 890 m2, a kojim dijelom su kasnije temeljem pravnog posla rapolagali u njegovu korist, to je valjalo zahtjev tužitelja usvojiti a kako je to odlučeno točkom I. izreke ove presude.

44. U odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 1138 m2 sud je utvrdio, a kako je to i ranije navedenog da se je taj dio zasigurno od 50ih godina prošlog stoljeća nalazio u posjedu obitelji IH te da je taj posjed trajao sve do njegove smrti 1988., a nakon njegove smrti posjed je nasljedstvom prenesen na tužitelje glavnog miješanja ČH i DH a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka DHP. Iako predmetna nekretnina nije uvrštena u ostavinsku imovinu ostavitelja IH sud je uzimajući u obzir da ostavitelj nije oporučno raspolagao svojom imovinom te da su njegovim nasljednicima proglašena njegova djeca DH i ČH (a kako to proizlazi iz spisu priloženog rješenja o nasljeđivanju) utvrdio da su isti nasljeđivanjem stekli vlasništvo tog dijela nekretnine, te da je u trenutku smrti njihovog prednika na njih prešao posjed te nekretnine. Iako je tužitelj RH tijekom postupka tvrdio da bi taj dio nekretnine tužitelj glavnog miješanja ČH prodao predniku tužitelja PH isti te navode nije dokazao iako je teret dokaza na njemu u smislu odredbe čl. 219. u svezi s odredbom čl. 221.a ZPP. Naime, a kako je to i ranije navedeno, sud ne nalazi životno logičnim navode svjedoka PH da se ugovori o raspolaganju nekretnina ne bi zaključivali u pisanom obliku ukoliko se radi o nekretninama na kojima nisu zasađena plodonosna stabla, a posebice je nelogično da takav ugovor ne bi zaključio svjedok koji je u to vrijeme obnašao dužnost tajnika MO te je zasigurno istom moglo i trebala biti poznata važnost pisanog ugovora radi upisa prava vlasništva u javnim evidencijama (zemljišne knjige i katastarski operat). Ujedno se ističe da je prema iskazima svjedoka LH i DHP utvrđeno da su na predmetnom dijelu i ranije bila zasađena stabla badema, dunje, smokve… a što je i sud utvrdio neposrednim opažanjem na održanom očevidu na licu mjesta. Tužitelj također nije dokazao ni da bi se spisu priložene „priznanice“ o isplatama odnosile na kupoprodaju predmetne nekretnine kao i da bi potpis na istima bio od tužitelja glavnog miješanja ČH a koje potpise je ČH osporio. Nadalje, sud nije našao ni dokazanim navode tužitelja da bi se od trenutka kupnje predmetnog dijela on osobno i putem svojih prednika nalazio u posjedu tog dijela (prema navodima istoga predmetni dio je kupljen 80ih godina prošlog stoljeća) budući su navedeno osporili tužitelji po tužbi glavnog miješanja, a navedeno je u suprotnosti i sa iskazima svjeodka LH i EH (svjedok DHP je odrastao i dan danas stanuje u blizini te nekretnine) koji su u svojim iskazima naveli da nisu vidjeli tužitelja odnosno njegove prednike da koriste predmetnu nekretninu ili barem istu održavaju, već da je posljednji predmetnu nekretninu obrađivao pok. IH. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužitelj RH nije dokazao da bi njegovi prednici PH, a slijedom toga i SH stekli vlasništvo tog dijela nekretnine slijedom čega isti na njega nisu ni mogli prenijeti više prava nego imaju uslijed čega je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove presude. Naime, sud je utvrdio da je taj dio nekretnine nakon smrti IH prešao u vlasništvo njegovih nasljednika, i to tužitelja glavnog miješanja DH i ČH, koji su po smrti svog prednika i stupili u posjed tog dijela nekretnine. Slijedom navedenog odučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

45. U odnosu na prigovor tužitelja RH da je nastupila zastara potraživanja tužitelja po tužbi glavnog miješanja ističe se da pravo vlasništva ne zastarijeva kao ni mogućnost da se ono štiti tužbom, te je ZVDSP prihvatio načelo nezastarijelosti vlasničke tužbe.

46. Tužitelj, tuženik i tužitelji po tužbi glavnog miješanja su zatražili naknadu troška postupka.

47. Cijeneći uspjeh tužitelja RH i tuženika [adresa] u predmetnoj parnici sud je utvrdio da su isti djelomično uspjeli u približno jednakim dijelovima te da svaka stranka snosi svoje troškove u smislu odredbe čl. 154. st.4. ZPP slijedom čega je sud odbio zahtjev tužitelja i tuženika za naknadom troška postupka a kako je to odlučeno točkom IV. i V. izreke odluke.

48. Cijeneći uspjeh tužitelja glavnog miješanja sud je utvrdio da su isti u cijelosti upjeli sa svojim zahtjevom, te je tužiteljima zastupanim po kvalificiranom punomoćniku, sukladno odredbi čl. 154. st.1 ZPP valjalo priznati naknadu troška sastava tužbe u potraživanom iznosu od 100 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 1. veljače 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 6. prosinca 2022. u visini od 25 bodova (Tbr. 8. toč.4. Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 15. veljače 2024., 6. lipnja 2024., 27. siječnja 2025. i 27. ožujka 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.1. Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 19. rujna 2023. i 7. svibnja 2024. u iznosu od 25 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč.5. Tarife), što ukupno a primjenom Tbr.54. Tarife iznosi 1.350,00 eura, uz uvećanje za 10% sukladno Tbr. 40. toč.1. Tarife što iznosi 1.485,00 eura. Tužiteljima po tužbi glavnog miješanja na taj iznos pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22) u iznosu od 371,25 eura. Istima pripada i troška izbivanja iz ureda punomoćnika radi pristupa na ročište održano 6. lipnja 2024. za 4 započeta sata u visini od 25 bodova za svaki sat što sukladno Tbr. 39., Tbr. 40. toč.1. i Tbr. 54. iznosi 220,00 eura. Tužiteljima pripada pravo na naknadu troška plaćenog predujma očevida u iznosu od 323,27 eura, te trošak izlaska sudske komisije u iznosu od 74,43 eura radi saslušanja u [adresa]. Nadalje tužiteljima pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 26,54 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura sukladno Tbr. br. 1.st.1. i Tbr. 2. toč.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23) što čini trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.553,58 eura.

48.1. Tužiteljima po tužbi glavnog miješanja ne pripada pravo na naknadu troška pribave vlasničkog lista budući isti nije ni bio potreban za vođenje predmetnog postupka po tužbi tužitelja glavnog miješanja uzimajući u obzir da je tužitelj RH vlasnički list za istu nekretninu dostavio uz tužbu, a ovo u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP. Nadalje istima ne pripada pravo ni na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude budući na navedeno ročište nisu pristupili te im potraživani trošak nije ni nastao.

48.2. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužiteljima po tužbi glavnog miješanja priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a kako je to odlučeno točkom VI. izreke odluke.

49. Slijedom svega navedenog odučeno je kao u izreci odluke.

U Pagu 7. svibnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku,

3. Tužiteljima po tužbi glavnog miješanja po punomoćniku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte