1

Poslovni broj 8 Gž Ob-496/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 8 Gž Ob-496/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlaste Horvat-Mataić, predsjednice vijeća, Ivice Veselića suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. L. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. L. L., odvjetnici u O., protiv tuženika D. L. iz Č., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u O., uz sudjelovanje mlt. T. L., OIB: …, zastupane po posebnoj skrbnici M. M., dipl. iur. centra, podružnica O., radi razvoda braka i dr., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-216/2021-62 od 1. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. studenoga 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana pa se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-216/2021-62 od 1. rujna 2023. u točki II. i IV izreke te u točki VI. izreke za iznos od 199,08 eur/1.500,00 kuna.

 

              II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-216/2021-62 od 1. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 66,36 eur[1]/500,00 kuna i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je naloženo tuženiku mjesečno plaćati uzdržavanje za mlt. T. L. sa iznosom od 66,36 eur/500,00 kuna i sa zateznim kamatama na taj iznos od 1. srpnja 2021. do isplate.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suđeno je:

 

"I.              Brak sklopljen dana 9. siječnja 2016. u O. upisan u maticu vjenčanih, matičnog područja Osijek, pod rednim brojem … za 2016. godinu između:

 

tužiteljice S. L., rođ. B., OIB: …, rođene …. u O., kći I. i V., i

 

tuženika D. L., OIB: …, rođenog … u O., sin Z. i A.,

 

razvodi se temeljem članka 51. stavak 1. točka 2. i 3. Obiteljskog zakona.

 

II.              Zajedničko dijete stranaka maloljetna T. L., OIB: …, rođena …. u O., nastavit će i nadalje stanovati sa majkom S. L., na njezinoj adresi stanovanja u V., …

 

III.              Roditelji S. L. i D. L. će zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom T. L.

 

IV.              Osobni odnosi između maloljetnog djeteta T. L. i oca D. L., će se odvijati-dva puta tjedno, i to prvi tjedan utorkom i četvrtkom od 14,00 do 20,00 sati, idući tjedan utorkom od 14,00 do 20,00 sati i vikendom od petka u 14,00 do nedjelje u 20,00 sati, treći tjedan utorkom i četvrtkom od 14,00 do 20,00 sati, četvrti tjedan utorkom od 14,00 do 20,00 sati i vikendom od petka u 14,00 do nedjelje u 20,00 sati, te na isti način i po istom rasporedu svaki idući tjedan, na način da će otac preuzimati mlt. T. u vrtiću, a ukoliko nije u mogućnosti preuzimanje će obaviti njegovi roditelji o čemu su dužni obavijestiti majku i djelatnike vrtića, te će otac vraćati mlt. T. po završetku kontakta, a kada mlt. T. krene u školu otac će ostvarivati osobne odnose s mlt. T. dva puta tjedno i to u tjednu kada dijete ide u školu ujutro utorkom i četvrtkom od 15,00 do 19,00 sati, a kada mlt. T. ide u školu popodne jednom tjedno utorkom od 9,00 do 14,00 sati i taj tjedan od petka kada završi nastava pa do nedjelje u 19,00 sati, sve na način da će otac ili djeda po ocu, doći po dijete poslije škole ili na adresi majke i nakon završetka kontakta dijete vratiti na adresu majke, kao i

-tijekom ljetnih praznika tri tjedna u kontinuitetu,

-tijekom zimskih praznika tjedan dana u kontinuitetu,

-Božić s majkom, a blagdan Svetog Stjepana s ocem,

-Uskrs s ocem, a Uskrsni ponedjeljak s majkom,

-ostale blagdane i praznike mlt. T. će provoditi s onim roditeljem kod kojega je na kontaktu u dane blagdana, od 10,00 do 20,00 sati, ukoliko je mlt. T. kod oca.

 

V.              Nalaže se tuženiku D. L., OIB: … iz Č., da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za mlt. T. L., OIB: …, i to za razdoblje od 22. travnja 2021. do podnošenja tužbe 1. srpnja 2021. isplati ukupan iznos od 265,44 eura/2.000,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 66,36 eura/500,00 kn od 01.05.2021. godine i

-na iznos od 199,08 eura/1.500,00 kn od 01.06.2021. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini stope određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena na račun majke i z. z. S. L., broj računa … koji je otvoren u O. b., u roku 15 dana.

 

VI.              Nalaže se tuženiku D. L., OIB: … iz Č., na ime uzdržavanja za mlt. T. L., OIB: …, iz V., doprinositi mjesečni iznos od 265,44 eura/2.000,00 kn na račun majke S. L., OIB:… iz V., broj računa … koji je otvoren u O. b. i to počevši od 1. srpnja 2021. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a dospjevajuće do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekućim od dana dospijeća predmetnog iznosa, kao i da plati razliku dospjelih obroka, odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dosjeća pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

 

VII.              Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

2. Tuženik se žali protiv dijela navedene presude pod točkom II., IV. i VI. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19 i 47/20, dalje ObZ), uz prijedlog da se pobijani dio presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu protivi se žalbenim navodima i predlaže odbiti žalbu tuženika.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2 ZPP-a, na koje povrede ovaj sud, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1. Tuženik sadržajno tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da su utvrđenja prvostupanjskog suda u suprotnosti sa sadržajem spisa i provedenim dokazima te da sud nije dao razloge zašto prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, a ne prihvaća mišljenje Centra za socijalnu skrb.

 

5.2. Prije svega valja istaknuti, da je prvostupanjski sud ocijenio sve dokaze koji su od odlučnog značenja te da pobijana odluka nema nedostataka koji bi onemogućavali njezino ispitivanje, a posebice nisu dovedeni u sumnju ni razlozi glede prihvaćanja nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske i psihološke struke, budući nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

 

5.3. U prvostupanjskom je postupku proveden opsežan dokazni postupak o kojem je svoju ocjenu u pobijanoj presudi razložno i pravno uvjerljivo obrazložio taj sud, koji je, uz ostalo posebno obrazložio nalaz vještaka psihijatrijske i psihološke struke i razloge zbog kojih je taj nalaz prihvaćen.

 

5.4. Glede žalbenog navoda da sud prvog stupnja "samo paušalno navodi da nije prihvatio mišljenje Centra, bez da se i jednom rečenicom referira na razloge zašto u potpunosti odbacuje i negira mišljenje stručnih i kompetentnih ljudi, koji su duži vremenski period upoznati sa obiteljskom situacijom", valja reći da se u ovom postupku, sukladno odredbi čl. 353. ObZ-a, Centar pojavljuje kao pomoćno tijelo suda. Dakle, ne niti kao stranka, niti kao zastupnik djeteta kad u ime i za račun djeteta pokreće postupak.

 

5.5. Obiteljski zakon u čl. 354. st. 3. jasno navodi da u postupku u kojem ima položaj stranke je ovlašten iznositi činjenice koje druge stranke nisu navele, predlagati dokaze i podnositi pravne lijekove.

 

5.6. Zakonodavac je jasno odredio u čl. 356. st. 1. ObZ-a da Centar ima ulogu pomoćnoga tijela suda kad po nalogu suda dostavlja nalaz i mišljenje te u stavku 2. toga članka kad po nalogu suda utvrđuje i dostavlja podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka te u stavku 3. kad pomaže sudu u postupcima određivanja privremenih mjera i ovrhe radi predaje djeteta i ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom.

 

5.7. Odredbom čl. 357. ObZ-a propisano je da u slučaju kad Centar ne pokrene postupak, dužan je dostaviti stručnu procjenu, odnosno nalaz i mišljenje u roku koji odredi sud.

 

6. U konkretnom slučaju, Centar nije pokrenuo ovaj postupak, već je odlukom suda pozvan dostaviti izvješće o socijalnim, ekonomskim i materijalnim prilikama tužiteljice i tuženika.

 

6.1. Centar skrb je dopisom od 25. ožujka 2022. dostavio sudu mišljenje psihologa V. T., socijalnu anamnezu koju je sačinila G. S. i mišljenje stručnog tima kojeg su sačinile socijalna radnica G. S. i psiholog V. T. Tužiteljica je prigovorila mišljenjima psihologa i socijalne radnice Centara O. te je sud rješenjem od 29. lipnja 2022. pozvao Centar za socijalnu skrb O. na očitovanje u svezi primjedbi tužiteljice na mišljenje stručnog tima te se Centar O. dana 29. kolovoza 2022. očitovao na podnesak tužiteljice glede mišljenja stručnog tima, u cijelosti ostajući kod mišljenja stručnog tima.

 

6.2. Tek je za primijetiti da je Centar O. rješenjem od 19. studenoga 2021. imenovao posebnog skrbnika mlt. T. L., da je stručni tim dao svoje mišljenje 25. ožujka 2022., da je psiholog Centara O. dao mišljenje 15. ožujka 2022. i da je socijalna anamneza po socijalnoj radnici dana 21. ožujka 2022.; da je tužiteljica prigovorila mišljenjima stručnog tima 13. travnja 2022. koji podnesak je Centar zaprimio 19. travnja 2022., očitovao se 29. kolovoza 2022. godine, a da je dana 23. lipnja 2022. O. donio je odluku o provođenju mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora S. i D. L. nad ostvarivanjem skrbi o mlt. T. L. te S. L. nad ostvarivanjem skrbi o mlt. D. V. te su kao korisnici navedeni S. L. i D. L., za stručni tim socijalna radnica G. S. i psiholog V. T. te kao voditelj mjere psiholog F. M.

 

7. Tužiteljica je i nakon očitovanja Centra O., ustrajala kod prijedloga za provođenje kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja radi donošenja odluke s kojim roditeljem će mlt. T. L. stanovati na okolnost utvrđivanja kompetencija oba roditelja i najboljeg interesa djeteta s kojim prijedlogom se suglasila i posebna skrbnica te je sud rješenjem od 7. studenoga 2022. odredio provođenje kombiniranog vještačenja po psihologu i psihijatru sa zadatkom očitovati se s kim će dijete stanovati te održavanje osobnih odnosa sa drugim roditeljem, da bi rješenjem od 5. siječnja 2023. odredio osobe vještaka i odredio detaljan nalog vještacima da se u nalazu i mišljenju očituju o osobinama ličnosti roditelja, njihovom odnosu prema maloljetnom djetetu i emocionalnoj povezanosti, osobinama ličnosti mlt. T. L. i njezinom odnosu prema roditeljima, s kojim od roditelja bi mlt. T. L. trebala stanovati te da li bi trebala biti samostalna ili zajednička roditeljska skrb nad maloljetnim djetetom, načinu održavanja osobnih odnosa mlt. T. s roditeljem s kojim ne bi stanovala.

 

8. Odredbom čl. 250. ZPP-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, dok je u čl. 259. ZPP-a propisano da sud rukovodi vještačenjem, i označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i prema potrebi, traži objašnjenja u svezi s danim nalazom i mišljenjem, da bi u čl. 260. st. 1. ZPP-a zakonodavac propisao da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Konačno, odredbom čl. 261. st. 3. ZPP-a je propisano da ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

 

9. Već iz naprijed navedenih i citiranih članaka Obiteljskog zakona i Zakona o parničnom postupku, razvidno je da je zakonodavac učinio razliku kad sud poziva Centar dostaviti stručnu procjenu, odnosno nalaz i mišljenje u odnosu na izvođenje dokaza vještačenjem kojim sud rukovodi, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i prema potrebi, traži objašnjenja u svezi s danim nalazom i mišljenjem te u slučaju proturječnosti ili nedostataka, ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, sud će zatražiti mišljenje drugih vještaka.

 

9.1. Dakle, intencija je zakonodavca da Centar u sudskom postupku ne može biti u dvostrukoj poziciji i kao stranka i kao vještak pa valja zaključiti da dostava stručne procjene, odnosno nalaza i mišljenja Centra nema u ovom postupku značenje vještačenja u smislu odredaba Zakona o parničnom postupku pa sud nije niti mogao zvati predstavnike Centra na usmeno očitovanje i postavljati pitanja, budući sud prethodno nije niti odredio osobu vještaka, a to nisu zaposlenice Centra, a nije niti rukovodio, mogao utjecati načinom rada sastavljača koji su izradili mišljenje tima Centra O.

 

9.1. Stoga, žalbeni navodi tuženika u odnosu na nedostatak obrazloženja zašto nije prihvaćeno mišljenje Centra O., nije osnovano.

 

10. Tuženik u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i suprotno pravno shvaćanje sudu prvoga stupnja te zaključku prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastiti zaključak, koji ovaj viši sud ne prihvaća.

 

11. U odnosu na žalbeni navod da sud nije saslušao predloženog svjedoka F. M., kojeg su tijekom postupka predlagali saslušati i tužiteljica i tuženik te da po prijedlogu tuženika nisu saslušani članovi stručnog tima Centra O., valja reći da suprotno žalbenim navodima, sud ne mora provesti sve dokaze predložene od stranaka, ako ocjeni da to nije potrebno za utvrđenje relevantnih činjenica, budući sud samostalno odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari i ako iz ostalih dokaza smatra činjenično stanje utvrđenim. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, kako izvođenje daljnjih dokaza nije potrebno.

 

11.1. U odnosu na navedeni žalbeni navod tuženika, za istaknuti je da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Vanjak protiv Hrvatske (zahtjev br. 29889/04; presuda, 14. siječnja 2010., § 45. i slj.), između ostaloga, (upućujući da presudu u predmetu Schenk v. Switzerland od 12. srpnja 1988., §§ 45-46, Serija A br. 140, te na presudu u predmetu Garcia Ruiz v. Spain [GC] br. 30544/96, ECHR 1999-I, § 28) očitovao i stajališta: da članak 6. EK, iako jamči pravo na pošteno suđenje, ne utvrđuje nikakva pravila o dopuštenosti dokaza niti o načinu na koji bi se oni trebali ocjenjivati, što su, dakle, pitanja koja prvenstveno trebaju urediti nacionalno pravo i nacionalni sudovi.

 

12. Zaključno, u konkretnom slučaju, sud ne izvođenjem dokaza saslušanja svjedoka F. M. i članova stručnog tima Centra O., nije povrijedio posebno jamstvo "poštenog postupka" (jednakost procesnih sredstava) u smislu odredbe čl. 5. st. 1. ZPP-a, a nije povrijedio niti odredbu čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske.

 

13. Prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. sc. S. J., mag. psihologije i D. M. dr. med. specijalista psihijatra, subspecijalista dječje i adolescenske psihijatrije u cijelosti kao stručan i objektivan.

 

13.1. Takvu odluku suda prvoga stupnja ovaj viši sud u cijelosti prihvaća, imajući u vidu prije svega vrlo detaljno pisano vještačenje obje vještakinje, detaljno pisano obrazloženje na prigovore tuženika te usmeno očitovanje.

 

13.2. Slijedom navedenoga, proizlazi da je sud prvoga stupnja pisani nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Sanje Jandrić, mag. psih i D. M. dr. med. spec. psihijatar, subspec. dj. i adol. psih. i pisano očitovanje, kao i usmeno očitovanje vještaka dovoljno cijenio i formirao jasan i određen stava spram takvog dokaza, budući u mišljenju vještaka nema niti proturječnosti, niti nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog vještačenja.

 

13.3. Pri tome valja naglasiti, da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, koje je u konkretnom slučaju opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji se mogu provjeriti od strane ovog suda, čime je činjenično stanje pravilno utvrđeno.

 

13.4. Ovaj viši sud ima potrebu izdvojiti dio mišljenja D. M. dr. med. spec. psihijatar, subspec. dj. i adol. psih. u kojem je izrijekom navela da "kod donošenja mišljenja o podobnosti pojedinog roditelja mlt. djeteta u svezi ostvarivanja sadržaja roditeljske skrbi – povjere mlt. djeteta i održavanja osobnih odnosa roditelja sa mlt. djetetom, bitno je napomenuti da se uvijek u prvom planu mora poštivati dobrobit djeteta te osiguranje njegova normalnog psihofizičkog razvoja. Svi drugi interesi moraju biti u drugom planu. To znači, da se prilikom usporedbe karakternih obilježja i ostalih karakteristika roditelja koje se procjenjuju radi donošenja odluka o skrbi nad djetetom, nikada ne smije zaboraviti temeljnu perspektivu djetetova interesa."

 

13.5. Ovdje valja ukazati i na to, da je navedeni nalaz prihvatila i posebna skrbnica (list 181 spisa).

 

14. Stoga, sud prvog stupnja utvrdio je sve činjenice koje su potrebne za donošenje odluke da zajedničko dijete maloljetna T. L. nastavi živjeti s majkom S. L.

 

15. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je rukovodeći se najboljim interesom djeteta, iznio valjane razloge za odluku o tome da će maloljetno zajedničko dijete stanovati s majkom. Također, sud prvog stupnja je iznio valjane razloge za odluku o načinu i opsegu održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem.

 

16. Valja reći, da sud nije vezan mišljenjem Centra, ali je dužan rukovoditi se najboljim interesom djeteta, na što obvezuje i čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj: 12/93 i 20/97).

 

17. Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. ("Narodne novine", broj: 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. ("Narodne novine", broj: 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

 

18. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, prema shvaćanju ovoga suda, a imajući u vidu izvedene dokaze pravilno je, rukovodeći se načelom najboljeg interesa maloljetnog djeteta stranaka, sud prvog stupnja odlučio da će zajedničko maloljetno dijete stranaka mlt. T. stanovati kod majke, poglavito imajući na umu blisku povezanost s bratom po majci D. te je odlučio o susretima i druženjima maloljetnog zajedničkog djeteta s ocem, i utoliko je pravilno primijenio konvencijsko pravo i odredbe Obiteljskog zakona.

 

18.1. Ovdje valja istaknuti da je na ročištu 20. srpnja 2023. godine tuženik bio suglasan s prijedlogom tužiteljice glede načina i opsega održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem, a koji prijedlog je u skladu s donesenom privremenom mjerom poslovni broj R1 Ob-426/2021, kako je to navedeno i u točki IV. pobijane presude.

 

19. Žalbeni navodi tuženika svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja, a koji navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost zaključka suda prvog stupnja, budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

20. Kako je sud prvog stupnja pravilno odlučio u točki II. izreke pobijane odluke, to je pravilno odlučio i u točki IV. o osobnim odnosima maloljetne T. L. i oca D. L.

 

21. U odnosu na žalbeni navod, glede dosuđenog uzdržavanja iz točke VI. izreke, kojim je sud odlučio da tuženik za uzdržavanje maloljetne kćeri doprinosi mjesečnim iznosom od 265,44 eura/2.000,00 kuna od 1. srpnja 2021. godine, valja reći slijedeće.

 

22. Prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a, roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

 

23. Sukladno navedenoj odredbi tuženik, kao roditelj koji ne stanuje s djetetom, je dužan plaćati naknadu za uzdržavanje.

 

24. Odredbom čl. 307. ObZ-a propisano je da će sud u parnici o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a prema st. 2. istog članka, propisano je da će pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a prema st. 3. istog članka, pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, uzeti će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

 

25. Prema odredbi čl. 311. st. 1. ObZ-a, kada se uzdržavanje traži za dijete, uzeti će se u obzir ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

 

26. Sud prvog stupnja pozvao se na odredbu čl. 3. Konvencije o pravima djeteta te odredbu čl. 27. Konvencije o pravima djeteta prema kojoj odredbi svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a da su roditelji odgovorni osigurati, unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

 

27. Nastavno navedeno, sud je u smislu čl. 307. st. 1. i čl. 311. ObZ-a utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. T. od najmanje 331,81 euro/2.500,00 kuna mjesečno, a koji troškovi se odnose na "troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, troškova za potrebe škole, izvanškolskih aktivnosti i druge potrebe primjerene njezinoj dobi".

 

27.1. Sud je također naveo da je "pri ocjenjivanju mogućnosti oca za uzdržavanje je iz provedenog postupka utvrdio kako isti prema trećima nema zakonske obveze uzdržavanja osim mlt. T., živi u kući svojih roditelja u kojoj ima vlastiti stan, radi u obiteljskoj firmi i ostvaruje neto plaću oko 3.750,00 kuna/497,71 eura mjesečno, što je utvrđeno kako iz njegovog iskaza tako i uvidom u podatke o neto plaći tuženika na str. 81 do 89 spisa" te je odlučujući o visini uzdržavanja imao u vidu da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, te da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu u smislu odredbe čl. 310. ObZ-a, a da ostatak novca uz iznos uzdržavanja koji će plaćati otac, doprinosit će majka.

 

27.2. U vrijeme donošenja prvostupanjske presude maloljetna T. je bila u dobi od 7 godina te je sud naveo da "imajući u vidu potrebe djeteta tog uzrasta, socijalnu anamnezu stranaka i njihove iskaze, te prihode i imovinsko stanje oca, smatra primjernim iznosom za uzdržavanje maloljetne T., traženi iznos od 265,44 eura/2.000,00 kn mjesečno, uzimajući pri tome u obzir minimalni mjesečni iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom", da je mlt. T. "dijete prosječnih potreba, te da je otac u mogućnosti stjecati zaradu u skladu s njegovom dobi (30 godina), obrazovanju i radnoj sposobnosti" i da je "dužan je osigurati sredstva neophodna za uzdržavanje svojeg djeteta".

 

28. Prema Odluci Ministarstva o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djece ("Narodne novine", broj: 48/23) određenih na temelju čl. 314. st. 1. ObZ za dijete u dobi od 7-12 godina 20% prosječne plaće koji iznosi 203,15 eura.

 

28.1. Sud je pribavio podatak o neto plaći tuženika iz kojeg je razvidno da je ista 3.750,00 kuna. Do zaključenja glavne rasprave tužiteljica niti na koji način nije dokazivala da bi tuženik osim plaće imao i neka druga privremena novčana primanja ili druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti tuženika kao roditelja ili da bi mlt. T. imala potrebu za nekim posebnim izdacima. Tek je za istaknuti da je tužiteljica je na raspravi 29. lipnja 2022. godine izjavila da za maloljetnog sina Domagoja, koji je šest godina stariji od mlt. T., prima mjesečno uzdržavanje od 1.400,00 kuna.

 

28.2. Sud prilikom odluke o visini koja je potrebna za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta mora voditi računa i o standardu življenja primjeren djetetovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju.

 

28.3. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja niti na koji način nije obrazložio, a niti je iz spisa i provedenih dokaza razvidno, da bi mlt. T. imala posebne potrebe u odnosu na svoje vršnjaka u mjestu gdje živi. Nadalje, za dijete u ovom trenutku nema nikakve posebnih izdataka niti za izvanškolske ili kakve druge aktivnosti, a dijete nema problema niti sa zdravljem. Stoga, nema razloga za odluku prvostupanjskog suda da bi novčana obveza oca trebala biti viša od polovice njegove plaće za dijete u dobi od sedam godina, budući sud mora voditi računa o mogućnostima tuženika i prihodima i imovinskom stanju njega kao roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje.

 

29. Stoga, valjalo je dosuditi iznos u visini određenoj "Prema Odluci Ministarstva o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djece", a imajući pri tome na umu primanja tuženika, znajući da je kod uzdržavanja maloljetne djece odlučujuća zaštita njihove dobrobiti.

 

30. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

31. Slijedom navedenoga, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, dok je na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a, valjalo odlučiti je kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu 21. studenoga 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

        Vlasta Horvat-Mataić, v.r.