Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 532/2024-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnici u Poreču, Partizanska 13, protiv I. tuženika ŽŽ. AŽ, nepoznata boravišta, II. tuženice KŽ pok. Č, nepoznata boravišta, i III. tuženice OŽ r. KŽ, [adresa], nepoznata boravišta, koje zastupa privremena zastupnica Marina Matanović, odvjetnica u Pazinu, Franine i Jurine 7, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 45/60 dijela nekretnine opisane kao k. č. [katastarska čestica], označene kao put, površine 79 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji je suvlasnički dio upisan na I. tuženika ŽŽ, u 30/60 dijela, II. tuženicu KŽ, u 3/60 dijela i III. tuženicu OŽ, u 12/60 djela.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu, po pravomoćnosti ove presude, a na 45/60 dijela nekretnine opisane kao k. č. [katastarska čestica], označene kao put, površine 79 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji je suvlasnički dio upisan na I. tuženika ŽŽ, u 30/60 dijela, II. tuženicu KŽ, u 3/60 dijela i III. tuženicu OŽ, u 12/60 djela, izbrisati pravo vlasništva navedenih tuženika, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužitelja.“.

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva 45/60 dijela nekretnine opisane kao k. č. [katastarska čestica], označene kao put, površine 79 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji je suvlasnički dio upisan na I. tuženika ŽŽ u 30/60 dijela, II. tuženicu KŽ, u 3/60 dijela i III. tuženicu OŽ, u 12/60 djela, te se tužitelj ovlašćuje da u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude, na navedenim suvlasničkim dijelovima upiše svoje pravo vlasništva, a navedeni tuženici su dužni trpjeti takav upis.

III. Privremenoj zastupnici tuženika Marini Matanović, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, OIB [osobni identifikacijski broj], odobrava se nagrada za zastupanje tuženika u iznosu 62,50 eura (šezdeset dva eura i pedeset centi).

IV. Nalaže se tužitelju da privremenoj zastupnici tuženika Marini Matanović odvjetnici u Pazinu, isplati iznos iz t. III. izreke u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] put površine 79 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 45/60 dijela, te ishođenja upisa u zemljišnoj knjizi. U slučaju da sud ne nađe osnovanim navedeni zahtjev tada, podredno, da utvrdi da je stekao pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] put površine 79 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 45/60 dijela, pa da je ovlašten na temelju pravomoćne presude ishoditi upis prava vlasništva utužene nekretnine u zemljišnoj knjizi što su tuženici dužni trpjeti.

1. 1. U tužbi je naveo da on i tuženici dolaze upisani kao suvlasnici nekretnine k. č. [katastarska čestica] put površine 79 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to on, u 15/60 dijela, I. tuženik ŽŽ, u 30/60 dijela, II. tuženik KŽ, u 3/60 dijela i III. tuženica OŽ, u 12/60 dijela. Sam i putem svojih pravnih prednika je u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine i to neprekidno preko 100 godina. Njemu, ni njegovim pravnim prednicima, nitko treći nije osporavao posjed, kao ni isticao ikakva vlasnička ili druga prava vezana za tu nekretninu.

2. Kako su tuženici osobe nepoznata boravišta koje nemaju punomoćnika, u skladu s čl. 84. st. 1. i 2. t. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) rješenjem ovog suda posl. br. P 532/2024-3 od 14. svibnja 2024. postavljen im je privremeni zastupnik u osobi Marine Matanović, odvjetnica u Pazinu.

3. Tuženici su se po privremenoj zastupnici u odgovoru na tužbu od 6. lipnja 2024. usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, u cijelosti. Osporili su da bi se tužitelj sam ili preko prednika nalazio u neprekinutom i nesmetanom posjedu nekretnine te da bi njegov posjed bio pošten i istinit.

4. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige (str. 4), izvodi iz Jedinstvenog registra osoba (str. 4.a-c), povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 5- 18), nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Slobodana Đekića (str. 37), posjedovni list (str. 42), izvod iz katastarskog plana (str. 43) i ortofoto (str. 44). Pored toga proveden je uviđaj, uz sudjelovanje mjerničnog vještaka mr. sc. Slobodana Đekića, saslušani su svjedoci MŽ, GŽ i ĐŽ (str. 37-39) te tužitelj (str. 39- 40).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, kao ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

6. U zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] put površine 79 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] dolaze upisani I. tuženik ŽŽ, u 30/60 dijela, II. tuženica KŽ, u 3/60 dijela, III. tuženica OŽ, u 12/60 dijela i tužitelj, u 15/60 dijela.

6. 1. Prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazila je upisana kao vlasništvo HŽ (AŽ od pok. AŽ). On se upisao kao vlasnik te i drugih čestica 13. listopada 1923. na temelju odluke o razvrgnuću suvlasništva. Po njegovoj smrti, na temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br. O 281/1956 od 28. siječnja 1957., kao vlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisani su I. tuženik ŽŽ, u 10/20 dijela, TŽ, u 4/20 dijela, II. tuženica KŽ pok. Č, u 1/20 dijela, BŽ, u 1/20 dijela, ZŽ (Ž RŽ), u 1/20 dijela, ĆŽ, u 1/20 dijela, VŽ, u 1/20 dijela, i CŽ, u 1/20 dijela. BŽ, ĆŽ i CŽ svoje su suvlasničke dijelove darovale PŽ darovnim ugovorom od 20. rujna 1960. Također i ČŽT (ZŽ) mu je darovala svoj suvlasnički dio 1961. TŽ svoj suvlasnički dio je darovao III. tuženici OŽ 1969.

Na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O 737/2005 PŽ naslijedili su JŽ, ŠŽ i FŽ, svaki u 1/3 dijela. Tužitelj je stekao suvlasničke udjele prijepora JŽ, ŠŽ i FŽ, ukupno 15/60 dijela, na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. travnja 2022.

7. Stranke dolaze upisani kao posjednici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj 784, u jednakim udjelima kao u zemljišnoj knjizi.

8. Na temelju uviđaja i mjerničnog vještačenja mr. sc. Slobodana Đekića, koje je u cijelosti ocijenjeno objektivnim i jasnim, te kopije katastarskog plana, ortofoto snimke i posjedovnog lista utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastru dolazi upisana s kulturom put površine 79 m2. U naravi čestica po načinu korištenja odgovara upisu u katastru. Zapadni dio katastarske čestice od lokalne ceste oznake k. č. [katastarska čestica] do k. č. [katastarska čestica] proširena je na račun k. č. [katastarska čestica] i taj dio čestice je nasut tamponom (oko polovice površine te čestice), a preostali dio čestice koji se spušta prema vali (dolcu) je stare postojeće širine i obrasao raslinjem.

9. Na okolnosti posjeda predmetne nekretnine saslušani su svjedoci MŽ, GŽ i ĐŽ te tužitelj.

9. 1. Svjedok MŽ, rođen 1985., je iskazao da posljednjih 40 godina nije vidio nikog da bi koristio tu nekretninu, da bi na njoj nešto radio i da bi po njoj prolazio. To je bilo napušteno. Nema saznanja da bi netko bio vlasnik toga. Pred neko vrijeme tužitelj je kupio tu nekretninu, pa sada smatra da je to njegovo. Ranije smatra da je to bilo od osoba od kojih je tužitelj to kupio. Oni su iz Zadra, nije ih nikad vidio u [adresa]. Tužitelj mu je rekao da je to kupio od navedenih osoba. U [adresa] stanuje od rođenja. Ne zna tko su tuženici. Radi kao matičar te ni u o okviru svog posla nije čuo za te osobe niti je u knjigama naišao na podatke o njima. Prije par godina, s drugim mještanima [adresa] čistio je predmetni put. Ta nekretnina je do tada bila sva obrasla, kao i susjedna parcela (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koju je tužitelj također kupio.

9. 2. Svjedok GŽ, rođen 1959., je iskazao da je predmetni put ranije bio duži od sadašnjeg i protezao se i preko dijela gdje je sada asfaltirana prometnica do mjesta gdje je sada autobusna stanica. Prometnica je napravljena negdje 1980. -tih i to kao makadamski put te je tada predmetni put naspram ranije skraćen. Nakon nekih 10-15 godina prometnica je asfaltirana. Put koji vodi od prometnice do parcela (predmetna nekretnina) su koristile samo obitelji koje su tuda odlazile do svojih vrtova

– parcela. Put nikamo dalje ne vodi. Radilo se o dužni od oko pedeset metara. Put je bio uzak, možda bi voz jedva prošao. Traktorom se nije nikad prolazilo. Tužitelj je kupio predmetnu nekretninu i susjednu nekretninu (k. č. [katastarska čestica]), na kojoj je započeta gradnja, od nasljednika CŽ, koja je ranije bila vlasnica tih nekretnina. Ona je stanovala u [adresa]. Po njezinoj smrti, negdje 1980. -tih godina, to su naslijedila njezina djeca, koja su sva ranije odselila iz [adresa]. Kasnije su nasljeđivali te nekretnine njezini unuci. Nasljednici CŽ dolazili su u [adresa], ali ne zna da li su dolazili na predmetnu parcelu. Za tuženike nije nikad čuo.

9. 3. Svjedok ĐŽ, rođen 1960., je iskazao da je predmetni put nekad u cijeloj njegovoj dužini izgledao kako danas na terenu izgleda donji dio puta. Taj put je nekad išao od sadašnje autobusne stanice, pa sve do kraja puta koji je vidljiv na terenu. Nakon što je cesta probijena koja vodi do Brečevići i Butori, put se koristio samo na dijelu u kojem vodi do nekretnina koje su ljudi tamo imali. Taj put su koristili ljudi od kojih je njegov sin (tužitelj) kupio parcelu, a koristili su ga i on njegova obitelj kako bi pristupali do njegovih nekretnina u dolcu. Vlasnik od koga je kupio njegov sin, i to misli na parcelu gdje se sada gradi, kao i predmetni put, je bio VŽ. On je bio pomorac, pa nije bio stalno u [adresa], a njegova supruga se odselila natrag u rodni kraj, negdje na području Zadra. Njegove starije ne pamti, nešto kao dijete pamti njegovu pokojnu majku koja je umrla sigurno pred više od 60 godina. Ne zna kako se ona zvala. Tužitelj je to kupio od sinova PŽ prije nekih tri-četiri godine. Držao je da je predmetni put zajednički, tada se nije gledalo što je čije i kako to dolazi upisano. Tužitelj je kupio parcelu na kojoj je sad započeta gradnja te je po papirima vidio da toj parceli pripada i predmetni put. Nakon kupoprodaje tužitelj je vidio da tuženici dolaze upisani kao suvlasnici te parcele.

9. 4. Tužitelj je u iskazu naveo da je čuo za PŽ, ali ga nikad nije upoznao. Prije nekoliko godina pristupio mu je jedan od njegovih troje sinova FŽ, koji mu je ponudio da kupi parcelu u [adresa], koja je bila susjedna s njegovom parcelom. Vlasnici te parcele, koju je prvu kupio, su bili svi sinovi PŽ. Nakon nekog vremena ponovo ga je zvao i ponudio mu da kupi parcelu gdje je sada na terenu vidljivo da je započeta gradnja (uz predmetni put). Kupio je i tu parcelu te je bio uvjeren da kupuje u paketu i predmetni put, koji se drži za tu parcelu. Taj put nije bio prolazni put, nego je služio za pristup na tu parcelu. Vezano za tu kupoprodaju bila su sklopljena dva ugovora. To jer je napravio grešku jer je mislio da sve kupuje u paketu kao jednu parcelu. Kupoprodaja se odvila na brzinu i za to je bio u Zadru gdje se ovjerio ugovor o kupoprodaji. Tek kada je nosio ugovor u zemljišne knjige djelatnica zemljišnoknjižnog odjela ga je upozorila da je put zasebna čestica, odnosno da ne pripada parceli koju je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora. Nakon toga je ponovo kontaktirao sinove od PŽ. To je bilo možda sve u roku deset dana te su sklopili drugi kupoprodajni ugovor za taj put. Oba ugovora sklopio je sa sva tri sina od PŽ. Tek kada je došao u Zadar potpisati taj drugi ugovor vidio je da je predmet ugovora samo suvlasnički udio tog puta. Raniji vlasnici to nisu ni vidjeli. Nisu baš upoznati s tim nekretninama ni ne znaju njihovu povijest jer su sve to naslijedili iza oca PŽ. Ne pamti da su oni živjeli u [adresa]. Po pričanju jednog od sinova on se rodio u [adresa] i te je kao dijete odselio s majkom na područje Zadra. Nakon što su sklopili drugi ugovor pitao ih je da li znaju tko su tuženici, na što su mu rekli da ne. Kada je saznao da tuženici dolaze upisani u zemljišnim knjigama pitao je DŽ da li su mu tuženici poznati, na što je rekao da ne. Od rođenja stanuje u [adresa] i ne pamti da je ikog vidio da prolazi po tom putu izuzev njega koji je to počeo koristiti. Kao djeca znali su tuda prolaziti do dolca. Nitko taj put nije čistio ni održavao. On je sve to prije kupnje očistio. MŽ i drugi mještani iz [adresa] su mu pomogli. Put je nasipao i sada ga održava, sve u dogovoru s vlasnikom gornje parcele. To je napravio kako bi mogao dobiti građevinsku dozvolu.

9. 5. Iskaz svjedoka NŽ ocijenjen je kao vjerodostojan u dijelu u kojem je iskazivao o korištenju nekretnine na temelju neposrednog opažanja s obzirom na to da cijeli život stanuje u [adresa]. U tom dijelu iskaza jasno je navodio da nije vidio nikoga da bi koristio tu česticu, smatrao je to napuštenim. Ujedno je prihvaćen njegov navod da nije čuo za tuženike. Valja reći da je kasnije tijekom iskaza navodio da bi ta nekretnina sada bila u vlasništvu tužitelja, a ranije od osoba iz Zadra, međutim iz njegova iskaza proizlazi da ta saznanja temelji isključivo na onome što mu je rekao tužitelj. Ovaj sud prihvaća životnim da svjedok drži vlasnikom sada tužitelja s obzirom na njegove navode da je kupio tu česticu te je inicirao čišćenje i širenje puta za potrebe gradnje na susjednoj čestici.

Svjedoci GŽ, rođen 1959., i ĐŽ, rođen 1960., koji cijeli život stanuju u [adresa], su u bitnome podudarno iskazivali o načinu korištenja predmetne čestice i to da je u cijeloj svojoj površini korištena kao put preko koje su ljudi pristupali na svoje parcele, da je put ranije postojao u većoj dužini do izgradnje prometnice do mjesta Butori, pa su u tom dijelu njihovi iskazi ocjenjeni kao istiniti. Također, prihvaćeni su njihovi navodi u dijelu u kojem su navodili da nisu čuli za tuženike. Međutim, njihovi iskazi nisu prihvaćeni kao vjerodostojni u dijelu u kojem su iskazivali da smatraju da je predmetna čestica bila u vlasništvu istih osoba kao i susjedna čestica, koja je sada u vlasništvu tužitelja i na kojoj je započeto s gradnjom. Tako je GŽ naveo da je prijeporna čestica bila u vlasništvu CŽ, majke PŽ, a ĐŽ da je bila u vlasništvu PŽ, poslije njegovih sinova od kojih je to kupio tužitelj. Ovom sudu nije životno i logično da bi svjedoci smatrali da bi put bio u vlasništvu baš obitelji CŽ i PŽ iz razloga što su oni iskazivali da ga je koristio veći broj ljudi za pristup do svojih parcela, a ne samo imenovani za pristup do svoje čestice. Upravo je ĐŽ u jednom dijelu iskaza to i potvrdio kada je naveo da je smatrao da je put zajednički i da se tada nije gledalo što je čije. Prema tome, ne mogu se prihvatiti kao vjerodostojni njihovi navodi da bi vlasnici prijepora bili CŽ, odnosno VŽ. To je ujedno i protivno sadržaju povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka.

Nisu prihvaćeni kao životni i logični ni navodi tužitelja da je smatrao da predmetna parcela čini sastavni dio susjedne parcele koju je kupio od sinova PŽ, tako i njihovo vlasništvo, s obzirom na oblik i položaj te čestice, kao i s obzirom na njegove navode da je bio upoznat da se ta čestica koristila kao put. Po mišljenju ovog suda tužitelju nije moglo ostati nepoznato, o čemu su iskazivali i svjedoci, da su tu česticu koristili mještani za pristup ne samo na susjednu česticu, sada u vlasništvu tužitelja, već i na druge čestice. Da je tužitelj znao o kakvoj se čestici u naravi radi govori i činjenica je pristupio čišćenju iste prije kupnje. Nisu prihvaćeni kao vjerodostojni ni navodi da bi tek dolaskom u zemljišnoknjižni odjel radi predaje prijedloga za upis saznao da nije kupio u paketu obje čestice i to na način da bi mu to rekla referentica zemljišnoknjižnog odjela. Nisu životni ni logični navodi tužitelja da bi tek dolaskom u Zadar na potpisivanje ugovora o kupoprodaji utvrdio da su predmet prodaje bili samo suvlasnički dijelovi te parcele.

10. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da pravni prednici tužitelja i to CŽ, njezin sin VŽ te njegovi nasljednici nisu bili samostalni posjednici prijeporne nekretnine. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka je utvrđeno da se predmetna nekretnina u cijeloj površini koristila kao put i to ranije u većoj dužini nego što je to sada. Koristili su je, ne samo obitelj PŽ, već i ostale obitelji, kao zajednički put za pristup do svojih nekretnina. U slučaju da je u postupku i utvrđeno da su VŽ i kasnije njegovi nasljednici bili samostalni posjednici prijepora, oni nisu bili pošteni posjednici. VŽ je nasljeđivanjem stekao suvlasnički udio predmetne nekretnine zajedno s I. tuženikom ŽŽ i II. tuženicom KŽ te TŽ, koji je kasnije svoj suvlasnički udio darovao III. tuženici OŽ. VŽ je od ostalih sunasljednika stekao njihove suvlasničke dijelove, uključujući i od CŽ, ali ne i od ovdje tuženika. Prema tome VŽ nije mogao smatrati da bi stekao vlasništvo prijepora u cijelosti. Po navodima svjedoka VŽ nije nikada dolazio na predmetnu česticu, a time ju ni na bilo koji način koristio. Također svjedoci nisu vidjeli ni CŽ da bi to koristila. PŽ su 2005. naslijedili sinovi JŽ, ŠŽ i FŽ, koji također od strane svjedoka nisu nikad viđeni na prijeporu. Oni su 2022. svoje suvlasničke udjele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otuđili ovdje tužitelju.

11. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj zasniva svoj tužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

11. 1. Na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine br. 73/1991.) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.) primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (nadalje OGZ). Prema tim pravnim pravilima pretpostavke koje se moraju ispuniti za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti sastoje se u određenim kvalitetama posjeda i u proteku zakonom određenog vremena. Rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje nisu u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 30 godina, s tim da je taj rok nakon 1945. godine skraćen na 20 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (§ 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (§ 326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjed istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (§ 328., 345. OGZ-a).

11. 2. U razdoblju od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. godine primjenjivao se je Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, nadalje ZOVO). U tom periodu su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile propisane u čl. 28. i 30. ZOVO-a. Prema tim odredbama dosjedatelj treba biti u samostalnom posjedu te mora biti savjestan, što znači da nije znao i da nije ni mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za stjecanje prava vlasništva na nekretninama savjesnog posjednika potreban je protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

11. 3. Dana 1. siječnja 1997. na snagu je stupio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996.). U čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) određeno je da će samostalni posjednik nekretnine steći dosjelošću vlasništvo te stvari tek ako je pošten posjed neprekidno trajao dvadeset godina.

12. Kako je u postupku utvrđeno da se pravni prednici tužitelja VŽ te njegovi nasljednici sinovi JŽ, ŠŽ i FŽ, nisu nalazili u samostalnom i poštenom posjedu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist PŽ, tako ni u korist njegovih nasljednika, pa oni nisu mogli ni prenijeti na tužitelja više prava nego što su ih imali. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelj stupio u posjed k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali njegov posjed nije pošten, pa nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u njegovu korist.

13. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi vlasnikom nekretnine opisane kao k. č. [katastarska čestica] put, površine 79 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 45/60 dijela, a koji je suvlasnički dio upisan na imena I. tuženika ŽŽ, u 30/60 dijela, na ime II. tuženika KŽ, u 3/60 dijela i na ime III. tuženika OŽ, u 12/60 djela, te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da po pravomoćnosti ove presude, izvrši upis pravo vlasništva navedenih tuženika, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužitelja (t. I. izreke).

14. Ujedno je utvrđeno da je neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da je stekao pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva 45/60 dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] put, površine 79 m2, upisane u zk ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji su suvlasnički dijelovi upisani na I. tuženika ŽŽ, u 30/60 dijela, II. tuženicu KŽ, u 3/60 dijela i III. tuženicu OŽ u 12/60 djela, te se tužitelj ovlašćuje da u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude, na navedenim suvlasničkim dijelovima upiše svoje pravo vlasništva, a navedeni tuženici su dužni trpjeti takav upis, te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu, da po pravomoćnosti ove presude, a na 45/60 dijela te nekretnine, odnosno suvlasničkim dijelovima I. tuženika ŽŽ, u 30/60 dijela, II. tuženice KŽ, u 3/60 dijela i III. tuženice OŽ, u 12/60 djela, izbriše pravo vlasništva tuženika, uz istovremeni upis prava vlasništva na ime tužitelja (t. II. izreke).

15. Privremeni zastupnik tuženika odvjetnica Marina Matanović je pravodobno u odgovoru na tužbu zatražila naknadu troškova zastupanja kod sastava odgovora na tužbu u iznosu 62,50 eura.

15. 1. Zahtjev za naknadu troškova privremenog zastupnika je osnovan.

15. 2. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT). Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev 169/2021 od 11. siječnja 2023.

15. 3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenom zastupniku pripada naknada za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu u iznosu 50,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1. i tar. br. 54. OT-e) uvećano za PDV 25 % 12,50 eura (Tbr. 46. OT-e), ukupno 62,50 eura.

15. 4. Slijedom navedenog na temelju čl. 85. st. 3. ZPP-a privremenom zastupniku tuženika Marini Matanović, odvjetnici u Pazinu, odmjerena je naknada na ime troškova zastupanja tuženika u iznosu 62,50 eura te je naloženo tužitelji da joj naknadi priznate troškove postupka (t. III. i IV. izreke).

U Pazinu 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženici p. p. z.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte