Posl. br. P-245/2022-27
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katarini Biliš, odvjetnici u Korčuli, protiv tuženih: 1. OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje kao punomoćnik zastupa Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, radi uspostave prijašnjeg stanja, nakon glavne rasprave zaključene dana 25. ožujka 2025. u prisustvu punomoćnice tužitelja, tuženog ad 2/ osobno i punomoćnika tuženika, a na ročištu održanom radi objave odluke dana 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženom GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno s nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], VRT, 110 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uklone vodovodnu cijev ukopanu ispod površine nekretnine, a koja cijev je prikazana na skici koju je izradio dipl. ing. geod. TT u mjesecu veljači 2024. i koja skica je sastavni dio ove presude.
II. Nalaže se tuženima OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.878,93 €, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na ovaj iznos teku od presuđenja pa do isplate određene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je zaprimljena pred sudom dana 29. ožujka 2022. navodi se da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], vrt, površine 110 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a preko koje su, bez ikakvog odobrenja tužitelja, tuženi postavili vodovodne cijevi do vlastite nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], vrt pod Most, površine 120 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] , k. o. [katastarska općina], u dužini od cca 15 m. Na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, posl. br. P-945/2015, u postupku u kojem je tužitelj bio AT, otac sadašnjeg vlasnika nekretnine i tužitelja u ovoj pravnoj stvari, uklonjen je sat za mjerenje protoka vode korisnika OT i GT, međutim, vodovodne instalacije su i dalje ostale ukopane pod zemljom unatoč tome što je tužitelj u više navrata pozivao tužene da iste uklone, a na što su se oni oglušili. Za nekretninu u vlasništvu tužitelja postoji nesklad u površini u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi, a obzirom da je u katastru proveden prijavni list kojim se smanjila njena površina, a isti nikada nije proveden u zemljišnoj knjizi. Kako tužitelj ima pravni interes zaštiti svoja vlasnička prava na nekretnini sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tuženi odbijaju postupiti po zahtjevu tužitelja, to tužitelj ustaje predmetnom tužbom postavivši, a nakon obavljenog uviđaja na licu mjesta, tužbeni zahtjev kao u izreci.
1.1. U svom odgovoru na tužbu tuženi putem svog punomoćnika navode da tužitelj od njih traži uklanjanje vodovodne cijevi sa nekretnine tužitelja, a što po sadržaju predstavlja vlasničku tužbu za prestanak uznemiravanja (negatorijska tužba) koja je regulirana čl. 167. ZV-a. Međutim, a kako su vodovodne cijevi na koje se poziva tužitelj postavljene od strane prednika današnje tvrtke Vodovod i odvodnja d.o.o., još pred 50-ak godina, Presuda na koju se tužitelj poziva kojom je naloženo uklanjanje šahta se odnosi se tvrtku Vodovod i odvodnja d.o.o., a pri čemu tuženi nisu na zemljište tužitelja postavili nikakve vodovodne cijevi, to smatraju da iste nisu dužni ni ukloniti. Ujedno, navodi se da je tužitelj predmetnom tužbom obuhvatio osobe koje nisu pasivno legitimirane za traženu činidbu, pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja na naknadu nastalih parničnih troškova.
1.2. U ovakvim navodima parnične stranke su u bitnom ustrajale tijekom čitavog postupka, a na pripremnom ročištu održanom dana 2. runa 2022. punomoćnica tužitelja istaknula je kako je brojilo za vodu, ranije postavljeno na spornoj nekretnini, uklonjeno temeljem presude ovog suda od 18. ožujka 2021. posl. br. P-945/2015, međutim vodovodne cijevi su i dalje ostale ukopane u nekretnini tužitelja. Kako vodovodne instalacije do brojila predstavljaju vlasništvo i odgovornost vodovoda, a od brojila pa do nekretnine kojoj služe predstavljaju vlasništvo i odgovornost osoba koje su vlasnice te nekretnine, a za čije je potrebe ovakva instalacija i postavljena, to je tužitelj predmetnu tužbu i podnio protiv osoba koje su u zemljišnim knjigama suda evidentirane kao vlasnice nekretnine, odnosno protiv tuženika. Punomoćnik tuženika je pak naveo kako su tuženi 12. travnja 2005. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju u svojstvu davatelja uzdržavanja sa P i NT u svojstvu primateljica uzdržavanja, te da su vlasništvo svoje nekretnine stekli nakon njihove smrti, dakle 2011., kada je tuženik ad 2/ i ušao u posjed prizemlja objekta i nakon toga istog dao u zakup trećoj osobi, a iz kojih razloga tuženi smatraju da nisu niti u obvezi ukloniti vodovodnu cijev položenu u tlo nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja.
2. U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: Presude ovog suda pod posl. br. P-945/2015 od 18. ožujka 2021. te uvidom u ovaj parnični spis, Pl. 1498 za k. o. [katastarska općina], zk izvadak za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], dopis punomoćnice tužitelja koji je upućen tuženoj ad 1/ od 7 veljače 2022., Radni nalog broj 43 iz 1978., Poslovni list i račun br. 97-172/78 koji su povezani za ovim radnim nalogom, Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren u potpisima stranaka 12. travnja 2005. pod brojem Ov-5/05, javnobilježnički akt br. 90/1941 zajedno sa pripadajućom skicom, održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka i građevinskog vještaka, u svojstvu svjedoka saslušani su AT, RT, LT i BT, te je proveden dokaz saslušanjem tuženika. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja, a ovo iz razloga što je tužitelj bio uredno pozvan na ročište predviđeno za saslušanje parničnih stranaka, a na ovo ročište nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak (čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)). Provedbom navedenih dokaza te njihovom ocjenom svakog pojedinačno kao i u njihovoj međusobnoj vezi, sve uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
3. U postupku nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ova nekretnina je u katastarskim operatima upisana površinom od 27 m2, a što je utvrđeno uvidom u PL 1498 za k. o. [katastarska općina], dok je u zemljišnim knjigama ova nekretnina označena kao vrt u površini od 110 m2, a što je utvrđeno uvidom u zk izvadak za ovu nekretninu. Međutim, predmetna nekretnina na terenu ima stvarnu površinu od 28 m2, a što je utvrđeno prilikom uviđaja na licu mjesta, kada je mjernik vještak točno identificirao i premjerio ovu nekretninu, a na što parnične stranke nisu imale prigovora. Kada se točno tužitelj u zemljišnim knjigama suda upisao kao vlasnik ove nekretnine tijekom postupka nije utvrđeno, a parnične stranke nisu niti predlagale provođenje dokaza na utvrđenje ove okolnosti, budući je pravo vlasništva na ovoj nekretnini među strankama nesporno, a iz iskaza svjedoka AT, koji je ujedno i otac tužitelja, proizlazi da se tužitelj kao vlasnik ove nekretnine u zemljišnim knjigama suda upisao tijekom 2007. ili 2008. kada mu je svjedok darovao ovu nekretninu, te da je prije tužitelja kao vlasnik bio upisan ovaj svjedok koji je svoj upis prava vlasništva postigao negdje tijekom 2000. godine i to temeljem kupoprodajnog ugovora. Osim toga nesporno je da su tuženi vlasnici nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] te da ova nekretnina u naravi predstavlja kuću u čijem prizemlju je smješten ugostiteljski objekt koji je u najmu treće osobe. Pregledom zk izvatka za ovu nekretninu utvrđeno je da su na istoj kao suvlasnici, za po ukupno 20/40 dijela, upisani upravo tuženi ad 1/ i 2/, a iz čega proizlazi i njihova pasivna legitimacija u ovom postupku. Tuženi su svoj upis prava vlasništva na ovoj nekretnini postigli temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je u potpisu stranaka ovjeren 12. travnja 2005., i to nakon što su umrle primateljice uzdržavanja, među strankama nesporno, negdje tijekom 2011. godine. Među strankama nesporno je da je u tlo nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja položena cijev za vodu, te da je na nekretnini u vlasništvu tužitelja ranije bilo položeno i brojilo za vodu koje je bilo spojeno na ovu cijev, time što je brojilo za vodu uklonjeno od strane ovlaštene osobe, dakle tvrtke Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa], sve temeljem ovosudne presude od 18. ožujka 2021. posl. br. P-945/2015. Među strankama sporno je jesu li tuženi kao suvlasnici nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dužni sa nekretnine u vlasništvu tužitelja označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloniti vodovodnu cijev ukopanu u tlo nekretnine tužitelja, a ovo iz razloga što tuženi tvrde da oni, niti nitko drugi po njihovom nalogu, u tlo nekretnine u vlasništvu tužitelja nisu ukopali ovu vodovodnu cijev, niti su obavljali bilo kakve radove na tužiteljevoj nekretnini. Upravo radi utvrđenja spornih činjenica među strankama sud je i proveo dokaze koje su tijekom postupka predložile parnične stranke.
3.1. Iz iskaza tužene ad 1/, a kojem iskazu se u bitnom pridružio i tuženi ad 2/, proizlazi da tuženi o vodovodnoj cijevi ukopanoj u tlo nekretnine tužitelja zapravo ne znaju gotovo ništa, budući je vodovodna instalacija postavljena jako davno i to prije otprilike 50- tak godina, dakle u vrijeme kada tuženi nisu niti bili vlasnici njihove nekretnine. Nadalje navode da im nije poznat pravac u kojem je ova cijev postavljena niti je cijev vidljiva na samom zemljištu, a ujedno smatraju kako pravim razlogom za podnošenje predmetne tužbe nije uklanjanje cijevi, već da tužitelj zapravo želi njih spriječiti da koriste nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je ranije u naravi uvijek predstavljala put, sve dok otac tužitelja taj put nije dokinuo postavljanjem metalnih vrata na ulaz u ovu nekretninu i izgradnjom betonskog zida. Tužena ad 1/ nadalje navodi kako nekretnina koja je u njihovom vlasništvu ima opskrbu vodovodnom vodom, međutim da se za takvu opskrbu ne koristi cijev koja je predmetom postupka. Tuženi ad 2/ posebno nadodaje kako je na nekretnini u vlasništvu tužitelja doista ranije bilo postavljeno brojilo za vodu spojeno na predmetnu cijev, međutim da je ovo brojilo tijekom 2021. otklonila tvrtka Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa] i to po tužbi oca sadašnje tužitelja. Nadalje iskazuje kako je radnicima iz ove tvrtke kazao da prilikom postavljanja novog brojila za vodu isto postave što bliže njegovoj kući. Na poseban upit suda ovaj tuženi iskazao je da je do trenutka postavljanja novog brojila za vodu za potrebe njegove zgrade (zapravo zgrade tuženih) ranije korišteno brojilo za vodu postavljeno na nekretnini u vlasništvu tužitelja, a iz čega također proizlazi pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku.
3.2. Svjedok AT u bitnom u svom iskazu navodi kako je preko nekretnine koja je danas u vlasništvu tužitelja negdje 1982. postavljena cijev za opskrbu vodom kuće koja je sada u vlasništvu tuženika, a ranije je bila u vlasništvu sestara NT, te da je u krajnjem jugozapadnom dijelu nekretnine tužitelja bilo postavljeno i brojilo za vodu koje je mjerilo potrošnju vode za nekretninu u sadašnjem vlasništvu tuženika. Ovo brojilo za vodu da je u međuvremenu uklonjeno temeljem sudske presude, međutim da je u zemlji i dalje ostala položena cijev za vodu koja više nema nikakvu svrhu, a iz kojeg razloga tužitelj i želi da se ova cijev ukloni. Svjedok RT u svom iskaz zapravo potvrđuje kako je brojilo za vodu bilo postavljeno na nekretnini u vlasništvu tužitelja, zajedno sa vodovodnom cijevi, ali navodi da je sve to napravljeno jako davno te da tuženi od trenutka stjecanja prava vlasništva na svojoj nekretnini nisu poduzimali nikakve radnje na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Ovakve navode ovog svjedoka u bitnom su potvrdili i svjedoci LT i BT, a osim toga svjedok BT potvrdio je kako je sporna cijev za vodu ranije služila za opskrbu vodom kuće u vlasništvu tuženih.
4. Kada se iskazi tuženika i svjedoka dovedu u vezu sa preostalim provedenim dokazima ovaj sud dolazi do zaključka da se ranije nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] doista koristila kao pristupni put za kuću obitelji NT, a što je vidljivo i iz skice koja je priložena uz javnobilježnički akt br. 90/1941. Negdje početkom 80-tih godina prošlog stoljeća preko ove nekretnine postavljena je cijev za opskrbu vodovodnom vodom kuće tada u vlasništvu obitelj NT, a isto tako na nekretnini danas u vlasništvu tužitelja postavljeno je i mjerilo za vodu. Kada je točno ova cijev postavljena na tužiteljevu nekretninu tijekom postupka nije utvrđeno, međutim iz radnog naloga broj 43 od 5. svibnja 1978. proizlazi da je to svakako bilo nakon tog dana, jer je tada postavljen priključak na vodovodnu mrežu za kuću u izgradnji koja je tada bila u vlasništvu oca tužitelja AT, iz iskaza AT proizlazi da je ova cijev postavljena nakon toga, i to baš 1982., dok je građevinski vještak zaključio da je cijev zasigurno postavljena početkom 80- tih godina prošlog stoljeća. Točno vrijeme postavljanja ove cijevi zapravo nije niti bitno, već je bitno da je ova vodovodna instalacija preko nekretnine koja je danas u vlasništvu tužitelja postavljena za potrebe nekretnine, dakle kuće koja je ranije bila u vlasništvu sestara NT, a od 2011. je u suvlasništvu tuženika. Ovo se navodi iz razloga što je iz raspravne građe očito da je za potrebe nekretnine u današnjem vlasništvu tuženika, a na teret nekretnine u današnjem vlasništvu tužitelja, uspostavljeno pravo stvarne služnosti i to služnost vodova ili drugih sličnih uređaja. Prema odredbi čl. 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određen način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo učiniti. Prema čl. 218. ZV-a stvarna služnost može se osnovati na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samog zakona, a pravo služnosti osnovano je kada se ispune sve pretpostavke određene zakonom. Kako je provedenim dokazima utvrđeno da se sporna vodovodna cijev za opskrbu vodom kuće u vlasništvu tuženika koristila od vremena postavljanja, dakle negdje od početka 80-tih godina prošlog stoljeća, pa sve do vremena kada je uklonjeno brojilo za vodu, dakle do 2021., to ovaj sud nalazi kako je ova stvarna služnost osnovana dosjelošću. Naime, prema čl. 229. ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njen sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Prema odredbi čl. 231. ZV-a onaj tko stekne vlasništvo povlasne stvari na bilo kojem pravnom temelju stekao je ujedno i svako pravo stvarne služnosti koje je njezin pripadak, osim ako je drugačije određeno. Onaj tko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojem pravnom temelju stekao ju je opterećenu svakom pravim služnosti koje je njezin teret, osim ako zakonom nije drukčije određeno, sve kako to propisuje odredba čl. 232. ZV-a. Dakle u trenutku kada je tužitelj postao vlasnikom kat. čest. [katastarska čestica] stekao ju je opterećenu pravom stvarne služnosti formirane dosjelošću u korist nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženici, kada su stekli ovu nekretninu ujedno su stekli i pravo stvarne služnosti koje je njen pripadak. Međutim, svaka stvarna služnost mora imati razumnu svrhu kako je to i propisano odredbom čl.175. ZV-a. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje kako pravo stvarne služnosti polaganja vodovodne cijevi u tlo nekretnine u vlasništvu tužitelja više nema razumnu svrhu, a ovo iz razloga što je 2021. uklonjeno brojilo za vodu, pa ovom cijevi kuća u vlasništvu tuženika više ne može biti opskrbljivana vodom. Da je tome tako jasno proizlazi iz iskaza samog tuženog ad 2/ koji je potvrdio da objekt u vlasništvu tuženika i nakon 2021. ima opskrbu vodovodnom vodom i to kroz cijev položenu drugom rutom, a zbog čega je po njegovom traženju postavljeno i novo brojilo za vodu bliže kući tuženika. Kako je stvarna služnost polaganja vodovodne cijevi u tlo nekretnine u vlasništvu tužitelja izgubila svoju razumnu svrhu, to su tuženici kao vlasnici povlasne nekretnine, iako ni na koji način nisu sudjelovali u polaganju ove cijevi niti su izvodili bilo kakve radove na nekretnini u vlasništvu tužitelja, dužni postupiti po traženju tužitelja odnosno iz njegova zemljišta ukloniti vodovodnu cijev koja je ranije služila za opskrbu vodom nekretnine u vlasništvu tuženika. Slijedom svega navedenog ovaj sud nalazi da je zahtjev tužitelja za uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno uklanjanja vodovodne cijevi osnovan pa je prihvaćen tužbeni zahtjev te je odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa su tuženi dužni naknaditi tužitelju troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužitelj za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 29. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i naznačene vrijednosti spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za zastupanje tužitelja na ročištima održanim 2. rujna 2022., 19. listopada 2022., 13. veljače 2024. (uviđaj), 11. veljače 2025. i 25. ožujka 2025., svako ročište po 200,00 €, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dakle u iznosu od 1.200,00 €. Osim ovoga tužitelju je priznat i stvarni trošak uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka i građevinskog vještaka u iznosu od 599,30 € i trošak pristojbe za tužbu i presudu od daljnjih 79,63 €, što dakle čini troškove tužitelja u ukupnom iznosu od 1.878,93 €. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužitelja valjalo je prihvatiti, pa je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 7. svibnja 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
