REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-393/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, protiv tuženika Imenovani sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Mažuranića 4, radi nadomještaja suglasnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja JBŠ, dipl. iur., te punomoćnika tuženika Alana Hranilovića, odvjetnika, dana 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Nadomješta se suglasnost imenovanog sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća za Područnu radnu jedinicu prometa Jug na odluku o pokretanju osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu br. 531/51 od 1. travnja 2017. sklopljen između tužitelja kao poslodavca i tužiteljevog radnika ĆB za obavljanje poslova radnog mjesta prometnik vlakova u kolodvoru Split Predgrađe, uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto Portir u Grupi za zaštitu imovine regije Jug (Split), a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika iz dopisa broj RVPRJPJ 04/03/24 od dana 15. ožujka 2024..
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je ovdje tuženik uskratio davanje suglasnosti na namjeravani otkaz ugovora o radu radniku ĆB, koja suglasnost je bila zatražena s obzirom da je imenovani bio stariji od 60 godina. S obzirom na spomenutu uskratu, tužitelj onda u ovom postupku traži nadomještaj takve suglasnosti, smatrajući da ne postoje zakonski razlozi za odbijanje iste te da je uskrata od strane tuženika bila neosnovana.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da je zahtjev tužitelja neosnovan, te ukazujući da su postojali razlozi za uskratu suglasnosti kao i razlozi za nastavno protivljenje tužbenom zahtjevu, kojim slijedom je predlagano odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku tužitelja od 11. siječnja 2024. (str. 5 spisa), izvadak iz Kolektivnog ugovora od 3. kolovoza 2022. (str. 6-8, 19-28, 42-165 spisa), Ugovor o radu broj 532/51, s prilogom (str. 9-12 spisa), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti od 11. studenog 2022. (str. 13 spisa), Prijedlog za izdavanje novih ugovora o radu od 13. veljače 2024. (str. 14 spisa), izvadak iz Pravilnika o organizaciji tužitelja od 23. ožujka 2022. (str. 15-17, 174-175 spisa), Izjavu radnika od 8. ožujka 2024. (str. 18 spisa), dopis Sindikata od 25. svibnja 2012. (str. 29 spisa), Ugovor o radu tuženika, s prilogom (str. 30-33 spisa), Aneks ugovora o radu tuženika (str. 34 spisa), dopis tužitelja od 11. ožujka 2024. (str. 35 spisa), dopis tuženika od 15. ožujka 2024. (str. 36 spisa), potvrdu HZMO-a od 23. travnja 2024. (str. 166-168 spisa) i Svjedodžbu radnika (str. 171-173 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nije sporno da tužitelj ima sklopljen ugovor o radu s spomenutim radnikom, kojem namjerava otkazati ugovor o radu, za što je s obzirom na njegovu životnu dob potrebna odgovarajuća suglasnost, koju suglasnost je ovdje tuženik uskratio, tako da onda tužitelj u ovom postupku traži nadomještaj iste, čemu se tuženik protivio, kako je naprijed pobliže već izneseno.
6. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, prvenstveno se ukazuje na odredbu čl. 151. st. 1. toč. 4. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), kojom je propisano da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku starijem od 60 godina, i koju je suglasnost, a kako je ranije već istaknuto, sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća uskratio, i to očitovanjem od 15. ožujka 2024. (str. 36 spisa), i nakon čega je tužitelj u smislu st. 4. citiranog čl. 151., u propisanom roku od 15 dana podnio tužbu (27. ožujka 2024.) kojom se traži da suglasnost nadomjesti sudska odluka.
7. Ocjenjujući naprijed navedeno, a nakon izvedenih dokaza (uvid u priloženu dokumentaciju), za zaključiti je da je zahtjev tužitelja za nadomještaj suglasnosti osnovan.
8. Pritom je tijekom ovog postupka potrebno utvrditi da li je odluka poslodavca, na koju je sindikalni povjerenik uskratio suglasnost, suprotna zakonskim odredbama koje se odnose na zaštitu posebnih kategorija radnika, tj. da li proizlazi da bi do predmetnog otkazivanja došlo isključivo uslijed životne dobi radnika ĆB, što bi se moglo smatrati zlouporabom prava poslodavca da odlučuje o organiziranju poslovnih procesa, što je inače pravo poslodavca, a kakve zlouporabe se upravo zaštitom iz čl. 151. st. 1. toč. 4. Zakona o radu žele spriječiti. No, iz izvedenih dokaza nije vidljivo da bi predmetno otkazivanje bilo uvjetovano isključivo životnom dobi naprijed imenovanog radnika.
9. Naime, nesporno je utvrđeno da je tužitelj dana 11. ožujka 2024. zatražio suglasnost na namjeravano donošenje odluke otkaza ugovora o radu radniku ĆB, i to redovitog osobno uvjetovanog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, s obzirom da je spomenuti radnik posebno zaštićen zbog životne dobi. Sindikalni povjerenik tj. ovdje tuženik uskratio je traženu suglasnost prije otkazivanja, kako je prethodno već rečeno, pri čemu je uvidom u citirani dopis od 11. ožujka 2024. utvrđeno da se kao razlog za otkazivanje navode osobno uvjetovani razlozi tj. utvrđena zdravstvena nesposobnost za obavljanje dotadašnjih poslova.
10. Ocjenjujući prethodno izneseno, posebno se ističe da sud u ovom postupku nema ovlasti ispitivati osnovanost tvrdnji koje je tužitelj kao poslodavac navodio kao razloge otkazivanja (vezano za navedeno ukazuje se i na ustaljenu sudsku praksu, izraženu npr. u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja U-III- 2355/2018 od 12. prosinca 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revr-159/2017 od 1. ožujka 2017., i dr., koje spominje i tužitelj u svom podnesku od 18. prosinca 2024.), budući da će dokazivanje osnovanosti razloga za eventualno otkazivanje biti predmet budućeg postupka koji se može voditi s tim u vezi tj. vezano za pobijanje predmetnog otkaza, do čega još nije došlo, i u kojem slučaju će teret dokazivanja biti na ovdje tužitelju kao poslodavcu, u smislu čl. 135. st. 3. Zakona o radu, i kada se mogu cijeniti okolnosti koje su spominjane tijekom ovog postupka od strane tuženika (kako se to navodi u odgovoru na tužbu, vezano za odredbe čl. 89. te 91. Kolektivnog ugovora, kao i npr. u podnesku od 21. kolovoza 2024.).
11. Također, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tvrdnje tužitelja kao poslodavca bile očito neosnovane, budući da je vidljivo da tužitelj namjerava otkazati dotadašnji ugovor o radu radniku ĆB uslijed utvrđene zdravstvene nesposobnosti (vidljivo iz Uvjerenja od 11. studenog 2022. – str. 13 spisa), i o kojoj okolnosti bi se, u slučaju pokretanja parnice radi pobijanja otkaza, moglo raspravljati tijekom predmetne parnice pokrenute radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza, na koji način onda tijekom ovog postupka nije utvrđeno da bi poslodavac tj. tužitelj u odnosu na spomenutog radnika (ĆB) postupao šikanozno odnosno diskriminatorno.
12. U tom smislu onda proizlazi da nije utvrđeno da bi radnik ĆB uslijed svoje dobi bio stavljen u nepovoljniji položaj, a što je upravo razlog zaštite iz čl. 154. st. 1. toč. 4. Zakona o radu, to je onda kao osnovan prihvaćen zahtjev tužitelja da se u ovom postupku nadomjesti prethodno uskraćena suglasnost za otkazivanje ugovora o radu. Također, neosnovan je i navod tuženika da bi se u ovom slučaju valjalo primijeniti ograničenje iz čl. 91. st. 3. važećeg Kolektivnog ugovora (nemogućnost raskida ugovora o radu bez suglasnosti radnika), budući da nije ispunjen uvjet da konkretnom radniku do stjecanja prava na mirovinu nedostaje manje od tri godine života (čl. 112. toč. 4. Zakona o radu propisuje navršavanje 65 godina života kumulativno s ostvarenim godinama mirovinskog staža), s obzirom da je radnik ĆB rođen **.**.1963. dok je ovaj postupak pokrenut 27. ožujka 2024. . Uz navedeno, tužitelj je isticao i da bi radnik ĆB, na radnom mjestu koje mu je ponuđeno i za koje je nije uvjet zdravstvena sposobnost (što je uvjet za dotadašnje radno mjesto prometnik vlakova), u smislu odredbe čl. 150. st. 1. toč. c. Kolektivnog ugovora imao pravo zadržati i dotadašnju plaću, i koja okolnost također ukazuje da u postupanju tužitelja nema elemenata šikanoznog odnosno diskriminatornog ponašanja.
13. Na taj način valjalo je stoga usvojiti tužbeni zahtjev te nadomjestiti traženu suglasnost koju je ovdje tuženik uskratio, te je u tom smislu odlučeno kao u izreci ove presude, i to temeljem činjeničnog stanja utvrđenog uvidom u priloženu dokumentaciju, kod čega nije bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze tj. saslušavati stranke te radnika ĆB kao svjedoka, budući da su sve odlučne činjenice utvrđene uvidom u dostavljenu dokumentaciju, s tim da nije vidljivo koje bi se dodatne okolnosti utvrdile izvođenjem daljnjih dokaza, što se onda ukazuje nepotrebnim.
14. Kako je u cijelosti izgubio ovu parnicu, to tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, koje je zatražio na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (12. ožujka 2025.) uz prilaganje troškovnika, dok tužitelj nije zatražio naknadu parničnih troškova.
Zagreb, 7. svibnja 2025.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- tužitelju
- punomoćniku tuženika
