Zakon.hr

Poslovni broj: P.711/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Kati Ogresta Jović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587 zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo, Dubrovnik protiv tuženika ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Antun Missoni, odvjetniku iz [adresa], radi: predaje i isplate nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2025. , dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati ukupan novčani iznos od 748,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretnine koje predstavljaju poljoprivredno zemljište i to nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] putem Ministarstva poljoprivrede u roku 15 dana

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od presuđenja pa do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana. "

II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1. 500,00 EUR na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je tužiteljica je vlasnica nekretnina koja predstavljaju poljoprivredno zemljište zemljišnoknjižnih oznaka kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nastalih parcelacijom od kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U posjedovnom listu br.148 k. o. [katastarska općina] kao posjednik predmetnih čestica upisana je Republika Hrvatska. Nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 1,3 ha uživa i obrađuje tuženik bez valjane pravne osnove, odnosno bez ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta koja činjenica je utvrđena obavljenim inspekcijskim nadzorom.

Slijedom navedenog, tuženik na ime naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske bez pravnog osnova za razdoblje od 19. svibnja 2017. do dana podnošenja zahtjeva duguje ukupan novčani iznos od 5.642,00 kuna (koji iznos je najmanje što je tuženik stekao bez pravne osnove u navedenom razdoblju /čl.161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl.1111 i čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima/).

Naime, čl. 57. st. 5. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: NN 20/18, 115/18 i 98/19) propisano je da su korisnici poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dužni plaćati naknadu u visini zakupnine koji je bio ugovoren po prijašnjim ugovorima, ali ako korištenje nije bilo regulirano sklopljenim ugovorima odnosno ukoliko je pravni odnos bio uređen nagodbom koja je istekla, prilikom sklapanja nagodbe ugovara se plaćanje naknade u visini iznosa dvostruke zakupnine.

Obzirom da je iz Uredbe o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture („Narodne novine“ broj: NN 89/18) odnosno iz Tablica priloženih toj Uredbi za k. o. [katastarska općina] razvidno da ta naknada iznosi 434,00 kuna po hektaru, odnosno za dio nekretnine koja je predmet postupka koju koristi tuženik ta naknada u dvostrukom iznosu iznosi 1.128,40 kuna godišnje.

Također, budući da tuženik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koristi bez pravne osnove, dužan ih je Republici Hrvatskoj predati u posjed i to po skidanju usjeva u roku od dvije godine od dana donošenja pravomoćne presude u ovom postupku.

Prije podnošenja ove tužbe, u smislu odredbe čl. 186. a st. 8. Zakona o parničnom postupku, tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji na isti nije odgovori.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu osobito zahtjevu za predaju posjed nekretnine koja predstavlja poljoprivredno zemljište. označena kao k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te skidanju usjeva u roku od dvije godine, računajući od dana donošenja pravomoćne presude u predmetnom parničnom postupku.

Tuženik se nalazi u mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1982.g., a u posjed iste je stupio temeljem odobrenja tada nadležnog tijela i na kojoj je osobnim radom i sredstvima zasadio trajne nasade vinove loze. Tuženik neprekidno obrađuje i koristi predmetnu nekretninu od dana stupanja u posjed, pa sve do današnjeg dana, a koja je kao poljoprivredne površine – vinogradi evidentirani u sustavu ARKOD.

Sekretarijat za upravno-pravne i inspekcijske poslove, Poljoprivredno-šumarska inspekcija biv. Općine Dubrovnik pod brojem 02/1-4-1408/2-77 je dopisom od 6. travnja 1977.g. upućenim tadašnjem Zavodu za katastar Općine Dubrovnik, za račun PZ „Stoviš“ zatražio premjeravanje nekretnine katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a kako se formirala nova parcela, na kojoj bi se izvršilo krčenje terena o podigli Vinogradi, te dala na korištenje PZ „Stoviš“ iz Stona.

Tuženik je skupa s ostalim obrađivačima poljoprivrednih zemljišta od Općine Ston podnio zahtjev za reguliranje statusa korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužitelja, te su iste uvrštene u prijedlog plana raspolaganja poljoprivrednim zemljište, koji je u postupku donošenja u skladu s odredbom čl. 29 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pa stoga tuženik smatra kako je tužba preuranjena iz razloga što je podnesena prije donošenja plana raspolaganja i odluke o raspolaganju predmetnom nekretninom od strane Općine Ston.

Tuženik je dugogodišnji mirni, istiniti i pošteni posjednik nekretnine na kojoj je osobnim radom i sredstvima iskrčio zemljište i zasadio cca 10.000 čokota vinove loze sorte Plavac Mali, te istu obrađuje i koristi u dobroj vjeri s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Tuženik smatra kako bi predaja nekretnine i skidanje usjeva njemu prouzročilo nenadoknadivu štetu, pa stoga, u smislu čl. 164 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ističe prigovor zadržanja sve dok mu ne bude nadoknađen iznos nužnih i korisnih troškova koje je imao za vrijeme posjedovanja.

Slijedom svega gore navedenog tuženik ĐT predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja radi predaje u posjed nekretnine, a spreman je u mirnom postupku regulirati pravni status korištenja zemljišta u skladu s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

3. O parnici je uredno obavještena Općina Ston kako je to tijekom postupka predloženo a sve temeljem čl 211 ZPP .

4. U podnesku tuženika od 8. siječnja 2025. godine, tuženik dostavlja naslovnom sudu rješenje Vrhovnog suda RH pod brojem Revd 3903/2024-2 od 17. rujna 2024.g. upućujući na pravno stajalište izraženo u tom u predmetu istovrsne činjenične i pravne osnove, a prema kojem je Vrhovni sud RH ocijenio da su tuženici, u tom postupku, učinili vjerojatnim kako im je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno odredbom čl. 20. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, u odnosu na istaknute prigovore i pravna pitanja na koja drugostupanjski sud u svojoj odluci nije odgovorio, odnosno izostala je ocjena o tim žalbenim navodima, i to:

- pitanje aktivne legitimacije Republike Hrvatske, jer su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 27, 29 i 31 Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22), prema kojima bi u konkretnom slučaju, jedinica lokalne samouprave imala pravo raspolaganja predmetnim poljoprivrednim zemljištem – točka br. 2.1. obrazloženja navedenog rješenja,

- okolnost zakonitog, mirnog i poštenog posjeda predmetnog poljoprivrednog zemljišta budući su korisnici temeljem odluke javne vlasti stekli pravo na posjed, te su po javnoj vlasti uvedeni u posjed, a da su im od strane Republike Hrvatske plaćani poticaji za poljoprivrednu proizvodnju.

Nastavno na prethodno navedeno tuženik dostavlja potvrdu OPĆINE STON pod brojem KLASA: 320-02/24-01/09 od 10. listopada 2024.g. kojom se potvrđuje kako isti koristi k. č. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina], upisane kao vinograd u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske, u površini od cca 1 ha, oznake ID 41616, 1474326 i 1474409 – Prapratno, u ARKOD sustavu, u naravi vinograd, te je dala suglasnost tuženiku na rok od 1 ( jedne ) godine

I svega gore navedenog nedvojbeno je kako se tuženik nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne poljoprivredne površine temeljem odobrenja jedinice lokalne samouprave – Općine Ston, sve dok se ne uspostavi novi način korištenja temeljem Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem kojeg u smislu odredbe čl. 29 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, donosi općinsko vijeće Općine Ston.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu kao i saslušao tuženika te svjedoka FT.

6. Sud je proveo sve predložene dokaze po strankama,

6.1. Tuženik na saslušanju iskazuje da je u posjedu predmetne nekretnine od 1982. godine, poslije velikog požara, a sve na temelju oglasa i dozvole Općine Dubrovnik da može raditi. U posjedu je i dan danas i tu obrađuje vinovu lozu. Nije ga nikada nitko micao s ove nekretnine, a ima jedno dvije godine da je dobio dopis od RH da dovede nekretninu u prvobitno stanje. Na pitanje čijom smatra predmetnu zemlju, odgovaram Općine Ston, a RH je tek oko 2000. počela im sve osporavat. Ima oko 10-12 osoba koje je RH tužila.

Na upit ZZ tužitelja da li za cijelo vrijeme posjedovanja zna čija je nekretnina, odgovara da je bila vlasništvo Općine Dubrovnik.

Na upit punomoćnika tuženika koliko je loza zasadio 1982. godine, odgovara 10.000- Plavac mali. Na daljnje pitanje je li se obraćao Općini Ston radi predmetne zemlje, tuženik odgovara obraćao se ne samo on nego i svi ostali i to više puta i Općina je rekla da će to srediti, međutim samo su izdavali privremene potvrde da mogu obrađivati i dalje.

6. 2. Svjedok BT izjavljuje da je 1993. bio na mjestu zamjenika načelnika Općine [adresa], te je od 2000. do danas načelnik iste općine i jako dobro upoznat sa problemom o kojem je danas pozvan svjedočiti. Riječ je o zemljištu koje je ranije bilo vlasništvo Općine Ston i na kojem je Općina Ston bila uknjiženi zk vlasnik. Općina je sukladno zakonu to zemljište u to vrijeme dodijelila zainteresiranim mještanima na korištenje radi obrađivanja zemlje, na kojem su pretežno zasađeni vinogradi. Nakon toga je presudom suda vlasnikom proglašena RH i Općina je bila u obvezi izraditi program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, zašto je bila angažirana i posebna tvrtka koja je radila na izradi, međutim, taj program nikada nije dobio zeleno svjetlo od strane Ministarstva poljoprivrede iz razloga što su Hrvatske šume uvijek dopunjale odluke te to više nije bilo moguće pratiti. Općina nije nikada tražila od ljudi da to zemljište prestanu obrađivati, a u Ministarstvu su bili upoznati s činjenicom da je predmetno zemljište u posjedu osobe kojima je Općina dozvolila da to koriste. Općina je pomogla ljudima da to zemljište privedu svrsi, pomogla da se taj dio sanira i da bude pogodno za obradu. Općina je zajedno sa korisnicima izgradila geodetsku podlogu i prijedlog parcelacije kako bi se kada se za to steknu uvjeti, točno znalo tko što drži i na što ima pravo. I danas je stav Općine i njegov osobni, da ti ljudi trebaju dalje nastaviti koristiti i raditi na toj zemlji, naravno, uz uvjet da za to plaćaju određenu naknadu. Također je činjenica da se uređenjem tog zemljišta, štiti cijeli prostor od požara i erozija, obzirom na to da je zemljište često gorilo, a što je u konačnici korisno kako za same korisnike tako i za cijelu Općinu. Smatra da je zemljište i nemoguće vratiti u prvobitno stanje, obzirom na zemljište koje je u naravi prije bilo borova šuma. Na zemljištu tuženika je sada osim vinove loze i vjerojatno i kućica ali to nije siguran. Navodi da plan upravljanja poljoprivrednim zemljištem od strane Općine Ston nije donesen.

Na pitanje punomoćnice tužitelja kakva je sada situacija s programom raspolaganja, svjedok odgovara da je sada sve to u mirovanju, da program treba preuzeti Županija, ali da su s njima postigli usmeni dogovor da Općina nastavi raditi na tom programu, a zaprimili su odluku Vlade RH prije par dana, kojom je program raspolaganja tim zemljištem prenesen u nadležnost Ministarstva poljoprivrede. Što se tiče upravljanja tim zemljištem, sve je uređeno zakonskim propisima, a dok je odluku Vlade RH kojom je program raspolaganja tim zemljištem prenesen u nadležnost Ministarstva poljoprivrede, Općina zaprimila prije 2-3 dana.

Na pitanje pun. tuženika da li je Općina zatražila provedbu inspekcijskog nadzora, konkretno protiv tuženika PT, svjedok odgovara da nije. Na daljnje pitanje je li Općina od ODO-a zatražila predaju u posjed odnosno naplatu protiv tuženika, svjedok odgovara da nije.

6.3. Iz potvrde Općine Ston razvidno je da se istom potvrđuje

- podnositelj zahtjeva za privremeno korištenje ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Ston i to dio k. č. zem. br. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina] bez ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, na dan 27. svibnja 2016. godine nalazi se u mirnom posjedu traženog poljoprivrednog zemljišta od 1982. godine tj. sveukupno 34 godine.

- da je poljoprivredno zemljište za koje se traži sklapanje Ugovora o privremenom korištenju pogodno za poljoprivrednu proizvodnju.

Ova potvrda izdaje se na temelju članka 48. stavka 1 podstavak b Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu(NN 48/15). list spisa 31

6. 4. Iz potvrde Općine Ston od 10 10 2024 razvidno je

Na temelju Zakona o poljoprivredi(NN, BR. 118/18, 42/20, 127/20, 52/21,I 152/22), članka 8. stavak 3. Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (NN, br.1/23,i 41/23) te članka 46. Statuta Općine [adresa](Službeni glasnik Dubrovačko- neretvanske županije, br. 5/13, 07/18 i Službeni glasnik Općine Ston, br. 01/21 i 6/21), načelnik Općine Ston, izdaje

Potvrdu,

kojom se potvrđuje da je ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ime gospodarstva OPG Mato Vlašić, [adresa], 20230 Ston, MIBPG: 0111558, koristi kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu kao vinograd u zk. ul. br [broj ZK uloška] u vlasništvu Republike Hrvatske, u površini cca 1 ha oznake ID 416167, 1474326 I 474409 Prapratno u ARKOD sustavu, u naravi vinograd.

Korisnik može nastaviti koristiti/obrađivati državno poljoprivredno zemljište i dalje na rok od jedne godine od datuma izdavanja ove potvrde.

Korisnik predmetnog zemljišta je suglasan da mu izdavanjem ove potvrde u daljnjem korištenju nije dopušteno na zemljištu koje je predmet ove Potvrde podizanje novih trajnih nasada, građenje trajnih i/ili privremenih objekata, promjena načina korištenja zemljišta, parcelacija i slično.

Potvrda se izdaje u svrhu realizacije evidentiranja poljoprivredne površine u sustav ARKOD te s u druge svrhe ne može koristiti.

6. 5. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske ls 44 razvidno je da se istom dopušta revizija tuženicima u istoj pravnoj tužitelja RH protiv tuženika vlasnika obrta [obrt] radi isplate stvari, zbog povrede temeljnog ljudsko prava na pravično suđenje jer su tuženici u postupku, učinili vjerojatnim kako im je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno odredbom čl. 20. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, u odnosu na istaknute prigovore i pravna pitanja na koja drugostupanjski sud u svojoj odluci nije odgovorio, odnosno izostala je ocjena o tim žalbenim navodima, i to:

6. 6. Pregledani su dopisi tužitelja uz tužbu i to dopis Ministarstva poljoprivrede ODO u Dubrovniku, glede obavljenih inspekcijski nadzora za navedeno zemljište /ls 4 / zajedno sa dopisom Državnom inspektoratu ls 5,iz kojeg je razvidno da je i ovdje tuženik podnio zahtjev za sklapanjem ugovora za privremeno korištenje . ls 5- te zahtjevima navedenih osoba upućenih Općini ls 7. sve radi dugogodišnjeg pokretanja rješenja statusa korištenja poljoprivrednog zemljišta 25/1 Ko [katastarska općina], na kojem se nalaze dugogodišnji nasadi vinograda u trajanju do 40 godina.

6. 7 Iz Vlastovnice u spisu ls 11 razvidno je da je na predmetnoj nekretnini kao vlasnik upisana RH , isto kao u posjedu ls 14- posjedovni list Državne geodetske uprave Katastar Dubrovnik.

6. 8. Iz Zahtjeva za mirno rješenje spora razvidno je da istog upućuje tužiteljica upravu tuženiku dana 19 svibnja 2022, a ls 20.

6. 9. Iz zapisnika u spisu razvidno je da je isti obavljen- inspekcijski nadzor- dana 27 kolovoza 2020 list spisa 23 i to po poljoprivrednom inspektoru AT sve glede dopisa Državnog inspektorata

U istom je razvidno je da je nadzor obavio VT, da je tuženik podnio zahtjev za sklapanja Ugovora o privremenom korištenju dijela navedene čestice kod Agencije za poljoprivredno zemljište u Zagrebu, u trenutku podnošenja isti je nositelj OPG Mato Vlašić, da je navedeno zemljište vinograd, zasađen vinovom lozom sorte plavac mali, zasađeno je 10 000 čokota vinove loze, prosječne starosti 30 godina. Zahtjev je podnio jer je dugogodišnji korisnik zemljišta koje je ranije bilo zapušteno devastirano i obraslo šumskom makijom.

7. Sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan

9.. Odmah je bitno istaknuti da tuženik opravdano dostavlja potvrdu Općine Ston nakon zaključenja prethodnog postupka jer je ista izdana 10 listopada 2024 -ls48 a prethodni je postupak zaključen dana 15. ožujka 2024. Dakle navedenu potvrdu nije mogao niti imati prije zaključenja prethodnog postupka. Isto tako Odluku Vrhovnog suda od 17. rujna 24. opravdano dostavlja nakon zaključenja prethodnog postupka iz istog razloga dakle jer je prethodni postupak zaključen ranije.

10. U postupku je utvrđeno da su zainteresirane osobe zatražile rješavanje statusa korištenja poljoprivrednog zemljišta.

11. Među parničnim stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnih čestica niti je sporno da je tuženik posjednik predmetnih nekretnina.

Među parničnim strankama nije sporno niti da tuženik nije sa Republikom Hrvatskom zaključio ugovor o zakupu za navedene čestice , te da se radi o poljoprivrednom zemljištu, a navedeno proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine iz kojeg proizlazi da navedene kat. čest. predstavljaju vinograd. Nije sporno da su nastale parcelacijom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Nije sporno da su ispunjenje procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu čl. 186.st.8. Zakona o parničnom postupku.

13. U postupku je spornim pitanje aktivne legitimacije Republike Hrvatske i osnovanost zahtjeva za predaju nekretnine u posjed kao i isplata.

14..Tužitelj se radi opravdanja osnovanosti tužbe poziva na odredbe čl.161 i čl.162 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV) te čl.1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima.

Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju je riječ o pravoj vlasničkoj tužbi, koja je kao takva određena odredbom čl.162. ZV-a.

15. Prema odredbi čl.162. st.1. ZV-a je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema čl.163.st.1.ZV-a je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed)

15. 1.Prema odredbi članka 164. stavak 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu za posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno. Nepošten, pak, posjednik tuđe stvari prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije pozivajući se na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu ( NN 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), dalje u tekstu „ZPZ“ te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (,,Narodne novine" broj 57/22) iz kojih proizlazi osnovanost istaknutog prigovora. Naime, sukladno odredbama čl. 27.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ( NN 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže se prema odredbama toga Zakona, a prema općim propisima o raspolaganju nekretninama ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

16. Odredbom čl.29.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 20/2018, 115/2018, 98/2019, 57/2022) je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države (u daljnjem tekstu: Program) koji se donosi za područje jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba.

17 Odredba čl.27.st.1. istog Zakona propisuje da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže prema odredbama ovoga Zakona, a prema općim propisima o raspolaganju nekretninama ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Člancima 29.st. 5- 11 je određeno da se prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom izlaže se na javni uvid u trajanju od 15 dana u sjedištu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba; da će obavijest o početku javnog uvida u prijedlog Programa objavit u javnom glasilu i na oglasnoj ploči i mrežnoj stranici jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba; da zainteresirane osobe mogu dati primjedbe na prijedlog Programa najkasnije do isteka roka iz stavka 5. ovoga članka; da nakon razmatranja primjedbi jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom dostavljaju na prethodnu suglasnost Ministarstvu; da Ministarstvo daje prethodnu suglasnost iz stavka 8. ovoga članka u roku od 30 dana od dana primitka potpune dokumentacije odnosno u istom roku odbija davanje prethodne suglasnosti s obrazloženjem; da nakon dobivanja prethodne suglasnosti Ministarstva Program donosi općinsko ili gradsko vijeće za svoje područje na prijedlog općinskog načelnika odnosno gradonačelnika odnosno 8 Gradska skupština Grada Zagreba za svoje područje na prvoj sjednici općinskog ili gradskog vijeća odnosno Gradske skupštine Grada Zagreba koja se održava nakon primitka prethodne suglasnosti te konačno da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb ne mogu raspolagati poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države prije donošenja Programa.

18.Dakle odredba članka 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, br. 20/2018, 115/2018, 98/2019, 57/2022) nedvojbeno određuje kako Program donosi gradsko odnosno općinsko vijeće za svoje područje na prijedlog načelnika odnosno gradonačelnika, a za Grad Zagreb donosi Gradska skupština Grada Zagreba za svoje područje te se Program dostavlja na prethodno mišljenje županije i suglasnost Ministarstva ,a kako proizlazi iz Odluka o nedavanju vjerodostojnog tumačenja članka 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, br. 20/18.) (Narodne novine, br. NN 112-2241/2019), objava od 20.11.2019, na snazi od 14.11.2019.

19 Nije sporno da Općina Ston za svoje područje, kojem pripadaju nekretnine koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva, nije donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, a prema Pravilniku o dokumentaciji potrebnoj za donošenje programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske.

Prigovor aktivne legitimacije nije osnovan. Činjenica što je donošenje plana raspolaganja poljoprivrednim zemljištem bilo u nadležnosti jedinice lokalne samouprave ne govori u prilog tome da je na taj način općina Ston stekla prava koja proizlaze iz prava vlasništva nekretnine. Aktivna legitimacija RH je neupitna jer je uknjižena vlasnica nekretnine te nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koju ističe tuženik, pozivajući se na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22) iz razloga što je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine pa primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZV) ima pravo na podizanje ove tužbe.

20.Međutim ono što se u ovom postupku nameće kao pitanje je legitimno očekivanje tuženika kao dugogodišnjeg korisnika nekretnine da je i dalje drži u posjedu. Doktrina legitimnih očekivanja predstavlja u biti načelo koje je općeprihvaćeno u domaćoj i međunarodnoj judikaturi, a promatra se u okviru načela pravne sigurnosti, vladavine prava i pravičnosti. Ova doktrina često je suprotstavljena načelu zakonitosti pa tako i u ovom slučaju. Legitimna očekivanja mogu se temeljiti na razumno opravdanom pozivanju na pravni akt s čvrstom osnovom, ustaljenoj sudskoj praksi, promjeni 10 pravnog režima te obećanju. Ključna je pretpostavka da građani moraju moći pouzdati se u postupanje države kako bi planirali i donosili odluke, čak i kada su očekivanja stvorena na temelju obećanja države ili njezinih tijela, ili ustaljene prakse, pa i kada ta obećanja ili praksa odstupaju od propisa. Dakle, kao osnovu legitimnog očekivanja tuženika u konkretnom slučaju može se prihvatiti ponašanje javne vlasti na čijem ponašanju je i stvoreno povjerenje tuženika u činjenicu da slobodno ulaže novčana sredstva i rad u zemljište koje je predmet ovog spora.

21. Iz odredbi Zakona o poljoprivrednom zemjištu (Narodne novine br. 152/2008, 25/2009, 153/2009, 21/2010, 90/2010, 39/2011, 63/2011, 39/2013), članak 30., bilo je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države (u daljnjem tekstu: Program), a da programe donose općinska, odnosno gradska vijeća, odnosno gradska skupština Grada Zagreba uz suglasnost Agencije. Prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom izlaže se na javni uvid u trajanju od 15 dana u sjedištu općine ili grada, odnosno Grada Zagreba koji donosi Program. Isto tako je bilo propisano da jedinice lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, ne mogu raspolagati poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države prije donošenja Programa. Kasniji Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 39/2013, 48/2015, 20/2018) u čl.27.st.7. propisuje da Odluku o dodjeli zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države donosi Agencija na prijedlog Povjerenstava za dodjelu zakupa na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za zakup) kojeg čine tri predstavnika Agencije i dva predstavnika jedinice lokalne samouprave na čijem području se zemljište nalazi, od kojeg jednog predstavnika određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Gradska skupština Grada Zagreba, a drugog predstavnika izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave

Dakle tumačeći gornje odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jasno proizlazi kako se cijeli postupak davanja poljoprivrednog zemljišta u zakup odvija u suradnji države, kao najvišeg tijela javne vlasti i jedinice lokalne samouprave te se njihove zadaće i funkcije isprepliću na način da jedna donosi i predlaže planove raspolaganja na svom području dok ih druga vlast odobrava.

Tuženi je nesporno u posjedu spornog zemljišta od 1982 .g., kako on tvrdi, a tužitelj ne osporava. Za tuženika, kao fizičku osobu, javnu vlast predstavlja bilo država, bilo jedinica regionalne ili jedinica lokalne samouprave. Dakle posjed tuženika koji je stečen na predmetnom zemljištu nije proizašao iz njegove samovolje već iz dopuštenja i ovlaštenja jedinice lokalne samouprave, koja je prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, imala značajnu ulogu u upravljanju zemljištem koje u vlasništvu Republike Hrvatske. Nije manje značajna činjenica što je člankom 49.st.1. ZPZ propisano da sredstva ostvarena od zakupa, prodaje, prodaje izravnom pogodbom, privremenog korištenja i davanja na korištenje izravnom pogodbom prihod su državnog proračuna 25%, 10% proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave i 65% proračuna jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.

S druge strane Republika Hrvatska tek tužbom od 7.listopada 2022.g., dakle dugi niz godina gotovo 40 godina nakon što je tuženik kultivirao, zasadio, obrađivao, financirao i ulagao u i ulagao u predmetno zemljište i tu uz nespornu potporu same države dobivenu putem poticaja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, traži od tuženika predaju predmetnog zemljišta u posjed, ne obrazlažući pritom koja šteta za državu proizlazi iz činjenice što su nekretnine u posjedu tuženika i za koju on želi plaćati zakupninu tužiteljici. Tuženik ne polaže nikakva vlasnička prava nad predmetnim nekretninama, niti to tvrdi tijekom postupka međutim ističe, i to mišljenju ovog suda opravdano, da je ovakvim postupanjem države, njegova egzistencija ugrožena. Analizom iskaza tuženika kao i iskaza svjedoka BT, načelnika [adresa], sud zaključuje da je tuženik, oslanjanjuči se na stanovite radnje jedinice lokalne samouprave, kao tijela vlasti, koja mu je pomogla i u privođenju zemljišta svrsi, postupao u dobroj vjeri i opravdano imao očekivanje koje je legitimno jer je kroz čitavo vrijeme njegov posjed podržavan od strane općine tj, jedinice lokalne samouprave. Tuženik bi vraćanjem zemljišta u posjed državi postalo upitno i vraćanje dobivenih novaca od potpore, a uz naglasak da on i njegova obitelj isključivo žive od poljoprivrede, a što proizlazi i iz podataka o tuženiku kao nositelju gospodarstva

22.Dalje je povjerenje tuženika dodatno utemeljeno i na potvrdi koju je izdala Općina Ston 27. 5. 2016. te naknadno 10.10.2024.kojima se potvrđuje da tuženik kao nositelj gospodarstva koristi predmetne čestice k. o. [katastarska općina] te da je Općina Ston suglasna da imenovani i dalje koristi predmetnu poljoprivrednu površinu dok se ne uspostavi novi način korištenja iste.

23. Dakle tuženi je kao osoba koja tvrdi da su mu povrijeđena legitimna očekivanja dokazao osnovu, povjerenje i za njega moguću nastajuću štetu dok je država s druge strane mogla tvrditi da je miješanje bilo opravdano, čime dolazimo do nužnosti provođenja testa razmjernosti koji se provodi na način da valja odgovoriti na tri pitanja:

1/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo utemeljeno na zakonu?

2/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo usmjereno na postizanje legitimnog cilja?

3/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo bilo nužno u demokratskom društvu?

Odgovor na prvo pitanje je potvrdan jer je pravo vlasništva RH itekako utemeljeno na zakonu. Odgovor na drugo pitanje je također potvrdan jer je legitiman cilj pravo vlasnika Republike Hrvatske da svoju nekretninu drži u posjedu. Za treći kriterij valja poći od činjeničnog supstrata koje je utvrđeno u ovom postupku. Dakle tuženik gotovo 40 godina koristi predmetne nekretnine na kojima temelji životnu egzistenciju, iste je kultivirao vinovom lozom, dok tužitelj, s druge strane ne dokazuje da postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim ostvarenje legitimnog cilja u javnom interesu, a to je predaja u posjed nekretnina od strane tuženika. Nameće se pitanje što će tužitelj sa nekretninama kada mu budu predane u posjed. Tužitelj nije isticao iz kojeg razloga, a koji je jači od same egzistencije tuženika postoji nužnost i jači razlog da se tužitelju nekretnine predaju u posjed i za koju će se svrhu iste koristiti.

24.Stoga je zaključak suda da je tužbeni zahtjev za predaju u posjed i isplatu neosnovan i zbog toga što RH tuži mirnog posjednika zemljišta za koje mu je zakonito isplaćivala poticaje za unapređenje tog istog zemljišta, a s druge strane nije provela zakonsku proceduru kojom bi omogućila tuženiku zaključenje ugovora o zakupu te na taj način svoje propuste prevaljuje na tuženika kao slabiju stranku, iako bi svoj problem trebala prvenstveno rješavati sa jedinicom lokalne samouprave

25 Čl 1111 Zakona o obveznim odnosima je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti odnosno ako to to nije moguće nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Dok je čl 1115 propisano da kad se vrača ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i kamate.

Međutim zbog svega ranije obrazloženog i iznesenog u ovoj presudi , sud smatra da se ne radi o stjecanju bez osnove, jer je ovdje tuženike upravo kako je to navedeno u presudi na temelju odluke općine Ston dobio navedeno zemljište na korištenje zasadio lozu koja je tu gotovo 40 godina i od toga živi ne samo on nego i obitelj radi čega je i u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

Kako je tužbeni zahtjev odbijen to nije bilo potrebito raspravljati o tuženikovim prigovoru istaknutom u odgovoru na tužbu tj pravu zadržanja.

26 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, a pošto je tuženik uspio u sporu , to su mu dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom uvećani za 25 posto PDV i to sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR-a, ročište od 15. ožujka.2024. 200,00 EUR, ročište od 06. lipnja 2024. godine 200,00 EUR-a, ročište 18. rujna 2024. godine 200,00 EUR-a, podnesak od 8. siječnja 2025. godine 200,00 EUR-a, ročište od 06. ožujka 2025. godine 200,00 EUR-a, dakle 1.200,00 EUR-a plus PDV, što iznosi 1.500,00 EUR-a

U Dubrovniku 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja ODO

- punomoćnik tuženika odvjetnik Antun Missoni

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte