P-1337/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić u pravnoj stvari tužitelja MUSCULI NOVUS d.o.o., Zagreb, Vinogradska 62, OIB: 38834779478, zastupan p punomoćniku Saši Čačić, odvjetniku u Vinkovcima protiv tuženika B2 Portfolio d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 21970470141, zastupan po odvjetnicima iz OD Brlečić & partneri, Optujska 25/I, Varaždin, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. svibnja 2025. u prisutnosti xxxxxxx, istog dana

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. broj: Ovr- 1678/20. od dana 13.08.2021.g proglašava se nedopuštenom, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.316,36 eura.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj 13. travnja 2022. prednik tužitelja U poslovanje iz Zagreba navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Splitu br. Ovr-1678/2020 od 14. ožujka 2022. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1, 2, 5, 6, 7, 9 i 11, te čl. 50. st. 2 i 4. Ovršnog zakona. Navodi kako je predmetna ovrha određena temeljem Ugovora o kreditu br. 211- 231/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. veljače 2007., solemniziranog od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita br. OU-13374/07 od 20. studenog 2007. s iskazanom klauzulom ovršnosti od 11. ožujka 2011. Tužitelj ističe prigovor zastare potraživanja koje je predmet ovrhe pozivom na odredbu čl. 214. i 233. ZOO-a, odnosno navodi da je protekao desetogodišnji zastarni rok, čime je prestalo pravo ovrhovoditelja zahtijevati ispunjenje tražbine od strane ovršenika. Također, ističe da je ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha, naprijed navedeni ugovor o kreditu ništetan. Ovo stoga što je ovršna isprava, kako tvrdi protivna prisilnim propisima. Ista da predstavlja ugovor o zalogu, da je u ovršnoj ispravi navedeno kako je korisnik kredita suglasan da se protiv njega provede ovrha na svim predmetima ovrhe, što predstavlja izjavu o jamstvu koja je za razliku od zaloga koji je institut stvarnog prava, institut obveznog prava i suprotan naravi založnog prava. Odredbe Zakona o vlasništvu i dr. da su prisilan propis te da je sporni ugovor protivan odredbama istog, pa stoga ništetan kao i sve tražbine koje su osigurane tim zalogom. Javni bilježnik da je morao upozoriti stranke da je sadržaj isprave suprotan odredbama Zakona o vlasništvu te da bi ugovor mogao dati povod sporovima, odnosno da je morao dati odgovarajuću poduku ugovornim strankama. Nadalje, poziva se na odredbu čl. 18., 59., 60. – 64., 68., 69. i 70. Zakona o javnom bilježništvu. Tražbina tuženika da je nastala iz ništetnog pravnog posla, da je ovršna isprava ništetna te da javnobilježničke isprave nisu mogle steći svojstvo ovršnosti, radi čega je predloženo donošenje presude sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je zaključkom ovršnog suda tužitelj upućen u parnicu zbog razloga navedenih u žalbi protiv osporavanog rješenja o ovrsi, da je nastupila zastara tražbine. Stoga, tužitelj da može tužbu temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi protiv rješenja o ovrsi povodom koje je upućen u parnicu, a ne i ostalim razlozima na koje se poziva u tužbi. Ističe kako je predmetna ovrha određena temeljem Ugovora o kreditu br. 211-231/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. studenog 2007., solemniziranog od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac 20. studenog 2007., a koji je postao ovršan 11. ožujka 2011. Ovršni postupak u kojem je doneseno osporavano rješenje o ovrsi da je pokrenut 23. rujna 2020., čime je prekinuta zastara. Pritom se i tuženik poziva na odredbe čl. 241. i 233. ZOO-a. Ističe kako je ovršni prijedlog podnesen prije proteka desetogodišnjeg zastarnog roka od dana ovršivosti ugovora o kreditu, tako da se ni u kojem slučaju ne može govoriti o zastari potraživanja ovrhovoditelja, osobito stoga jer je radi osiguranja tražbina u korist tuženika uknjiženo založno pravo na nekretninama tužitelja položenim u K. O. [katastarska općina] rješenjem ovog suda br. Z-14951/07 i Z- 2321/2018. Stoga, kada bi prošao desetogodišnji zastarni rok za naplatu potraživanja, a nije, tuženik da bi i dalje imao pravo na naplatu potraživanja iz ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju sukladno čl. 222. st. 1. ZOO-a s obzirom da je radi osiguranja tražbine u njegovu korist upisano založno pravo u zemljišnim knjigama. Opreza radi, tuženik osporava i ostale navode tužitelja da bi ugovor o kreditu bio ništetan, ističući kako tužitelj nije ugovorna strana dok je njegov prednik založni dužnik, pa se na njega ne odnosi dio čl. 18. Ugovora o kreditu. Prednik tuženika kao založni dužnik da je dao suglasnost vjerovniku da može nakon dospijeća tražbine neposredno provesti ovrhu prodajom založenih nekretnina sukladno odredbama Ovršnog zakona, te stoga ovrhovoditelj ima pravo temeljem iste ovršne isprave pokrenuti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika. Odredbe koje se odnose na založno pravo na nekretninama, koje su ugovorene, da su u potpunosti u skladu sa odredbama Zakona o vlasništvu kojima se uređuje založno pravo. Opće ovršna klauzula iz čl. 18. Ugovora o kreditu za koju tužitelj tvrdi da je ništetna, da se odnosi na korisnika kredita Egzedra d.o.o. koji kao glavni dužnik odgovara za naplatu cjelokupnog potraživanja, tako da se ovdje ne radi o prikrivenom jamstvu, kao što tužitelj pogrešno navodi, već je korisnik kredita kao glavni dužnik izričito pristao da se protiv njega neposredno provede ovrha na svim predmetnima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom radi potpune naplate osigurane tražbine. Također, tuženik navodi kako je postupak solemnizacije Ugovora proveden sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda Ovr-859/2024, izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15766 K. O. [katastarska općina], Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-22/23682-2 od 20. svibnja 2022., Izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu MBS: 081376531 od 10. kolovoza 2022., saslušanjem svjedokinje UV i z.z. tužitelja IV.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Među strankama nije sporno sljedeće:

- kako je 23. rujna 2020. kod ovog suda zaprimljen prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave na nekretninama ovršenika ovrhovoditelja B2 Portfolio d.o.o. protiv ovršenika Altonijo Flores d.o.o. Zagreb (ranije Musculi d.o.o. Zagreb) radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 125.312.171,35 kn na nekretninama u vlasništvu ovršenika upisanim u zemljišnim knjigama ovog suda, i to određenim suvlasničkim dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15766 KO [katastarska općina];

- kako je naprijed navedena ovrha predložena temeljem ovršne isprave i to ugovora o kreditu br. 211-231/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenom između Hypo Alpe – Adria Bank d.d. Zagreb kao banke te Egzedra d.o.o. Split kao korisnika kredita i društva Musculi d.o.o. Zagreb kao založnog dužnika, koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita 20. studenog 2007. pod rednim brojem Ov- 13374/2007 a koji je ovršan 11. ožujka 2011.;

- kako su u periodu nakon sklapanja naprijed navedenog ugovora na strani ugovornih stranaka i založnog dužnika uslijedile statusne promjene, odnosno brisanja i pripajanja društava, te je između Hypo Alpe – Adria Bank d.d. kao cedenta i tvrtke H-Abduco d.o.o. kao cesionara 22. svibnja 2014. zaključen ugovor o ustupu tražbine koja je predmet istog ugovora, te kako je 23. studenog 2007. H-Abuduco –d.o.o. predmetno potraživanje prenio na ovrhovoditelja (ovdje tuženika) B2 Portfolio d.o.o., što među strankama nije sporno;

- kako je odredbom čl. 10. Ugovora o kreditu br. 211-231/2007 radi osiguranja tražbine u iznosu od 8.388.000,00 CHF s ugovorenim kamatama, zasnovano založno pravo na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] ZU 15766 u vlasništvu založnog dužnika Musculi d.o.o.;

- kako je Rješenjem ovog suda Ovr-1678/20 (sada Ovr-859/2024) određena predložena ovrha na nekretninama ovršenika (ovdje tužitelja) radi naplate tražbine ovrhovoditelja prema naprijed navedenom Ugovoru od 20. studenog 2007.;

- kako je tužitelj kao ovršenik protiv naprijed navedenog Rješenja o ovrsi izjavio žalbu, među ostalim razlozima i iz razloga što je potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo;

- kako je odlučujući po žalbi ovršenika (ovdje tužitelja) ovršni sud Rješenjem Ovr-1678/20 od 14. ožujka 2022. uputio ovršenika (ovdje tužitelja) da u roku 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Ovr-1678/20 od 13. kolovoza 2021. zbog razloga navedenog u žalbi, da je nastupila zastara tražbine pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona;

- kako je Rješenjem ovršnog suda Ovr-1678/20 od 15. ožujka 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu ovrhe određene Rješenjem o ovrsi br. Ovr-1678/20 od 13. kolovoza 2021. Iz obrazloženja ovog Rješenja proizlazi kako ovršenik sudu nije dostavio dokaz na okolnost da je podnio tužbu radi stavljanja izvan snage javnobilježničke isprave na temelju koje je određena ovrha, niti je podnio tužbu radi utvrđenja njezine ništetnosti, niti je učinio vjerojatnim drugi, subjektivni uvjet potreban za odgodu ovrhe, da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili vjerojatnost da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje;

- kako je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-92/2023 od 30. siječnja 2024. odbijena žalba ovršenika (ovdje tužitelja) kao neosnovana i potvrđeno Rješenje o ovrsi br. Ovr-1678/20 od 13. kolovoza 2021. osim u odnosu na razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7, 9 i 11 Ovršnog zakona;

- kako iz iskaza javnog bilježnika Mirjane Popovac proizlazi da je solemnizaciju ugovora o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je određena predmetna sporna ovrha provela u cijelosti sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu, uz angažman sudskog tumača za engleski jezik te čitanje cijelog ugovora. Stranke je upozorila na sredstva osiguranja ugovora koja su navedena u čl. 9. i 10. istog, te na uvjete izdavanja klauzule ovršnosti, zadužnice i dr. Za slučaj da smatra kako bi pojedina ugovorna odredba mogla izazvati spor među strankama, takav ugovor ne ovjerava;

- kako z.z. tužitelja tvrdi da javna bilježnica nije pročitala cjelokupni ugovor niti ga upozorila na odredbu čl. 18. Ugovora da bi za ugovorne obveze mogao odgovarati cjelokupnom imovinom.

6.Sva naprijed navedena utvrđenja nisu sporna među strankama i proizlaze iz spisa Ovr-859/2024 te ostalih dokaza koji su izvedeni u postupku.

7.Prema odredbi čl. 51. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi povodom koje je upućen u parnicu. To znači da se razlozi zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne mogu u parničnom postupku proširivati jer je parnični sud vezan uputom ovršnog suda (ŽS Varaždin Gž-2168/18 i Gž-192/19).

8.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja neutemeljen. Predmetno Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem ovršne isprave – javnobilježničkog akta, Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. studenog 2007., solemniziranog od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita 20. studenog 2007. te ovršnog 11. ožujka 2011., a predmet ovrhe predstavljaju posebni dijelovi, odnosno etažirane cjeline u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 15766 K. O. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, kao založnog dužnika. Tužitelj je upućen u parnicu pozivom na odredbu čl. 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona, radi utvrđenja osnovanosti prigovora zastare potraživanja koje je predmet ovrhe.

9.Prema odredbi čl. 214. Zakona o obveznim odnosima zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

10.Prema odredbi čl. 233. ZOO-a, tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarjevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11.Kako je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama tužitelja kao ovršenika, radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu solemniziranog 20. studenog 2007., sa iskazanom klauzulom ovršnosti od 11. ožujka 2011. dana 23. rujna 2020., time je prekinuta zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a, a s obzirom da se radi o potraživanju koje zastarjeva u desetogodišnjem zastarnom roku sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 233. ZOO-a, to je evidentno da zastara nije nastupila (jer bi ona nastupila 12. ožujka 2021. da nije došlo do prekida zastare podnošenjem ovršnog prijedloga 23. rujna 2020.) Stoga je prigovor tužitelja usmjeren na zastaru potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja u cijelosti neutemeljen.

12.Kako je naprijed navedeno, razlozi zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne mogu se u parničnom postupku proširivati, jer je parnični sud vezan razlozima upućivanja u parnicu ovršnog suda, a u konkretnom slučaju to je naprijed navedeni prigovor zastare kojega sud drži neutemeljenim.

13.U odnosu na ostale razloge na koje se tužitelj poziva u tužbi, za navesti je da se o istima očitovao ovršni sud u obrazloženju rješenja Ovr-1678/20 od 15. ožujka 2022. te Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju odluke Gž Ovr-92/2023 od 30. siječnja 2024. Zaključak je obaju sudova da predmetna ovršna isprava predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. i čl. 22. OZ-a, a što se pitanja ništetnosti odredbe čl. 18. Ugovora na koju se tužitelj poziva tiče, sudovi ukazuju kako je navedena odredba dopuštena i istom je jasno određeno ovlaštenje ovrhovoditelja da temeljem ovršne isprave neposredno provodi ovrhu na svim predmetnima ovrhe do potpunog namirenja tražbine. Okolnost što u čl. 18 Ugovora nisu pobliže određeni predmetni ovrhe ne čini Ugovor ništetnim, pogotovo kad je u čl. 10, istog Ugovora jasno navedeno na kojim je nekretninama zasnovano založno pravo. Iako ovaj sud nije dužan obrazlagati razloge ništetnosti na koje se tužitelj poziva s obzirom da je vezan razlozima upućivanja u parnicu, s obzirom da tužitelj opetovano ističe razloge ništetnosti, sud drži svrsishodnim osvrnuti se i na neutemeljenost razloga na koje se tužitelj, pored zastare poziva.

14.Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

15.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku je obistinjen trošak kako slijedi: za zastupanje na ročištima od 11. srpnja 2024., 30. siječnja 2025., 6. veljače 2025. i 7. svibnja 2025. po 200,00 eura, trošak sudske pristojbe u iznosu od 66,36 eura i PDV-a u iznosu od 250,00n eura, što ukupno iznosi 1.316,36 eura.

U Splitu, 7. svibnja 2025.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun tužitelja;

- pun. tuženika;

- u spis