Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Pn-37/2021-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katarini Šmit, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Zekanoviću, odvjetniku u OD Zekanović, P i partneri, odvjetnicima u Zadru, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 8. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 7. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.926,74 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2.11.2020. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako su tuženik i majka tužitelja, pok. gđa. CG bili suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog građanskog suda u Zagrebu, i to svaki 1/5 suvlasničkog dijela - 3. Suvlasnički dio: 35/204 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) jednosobnog stana u podrumu oznake ST-3 površine 35,29 m2 u koji se sastoji od jedne sobe i dvije prostorije, pripadajućeg dijela u podrumu površine 8,06 m2 te pripadajućeg dijela – ostave u dvorištu oznake u nacrtu 0-6, površine 10, 32 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji se nalazi u kući broj 20 Bednjanska, na k. č. br. [katastarska čestica] te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru, i to svaki 1/4 suvlasničkog dijela - 10. Suvlasnički dio: 207/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Etažne jedinice stana „S2“ se nalazi na 1. katu stambene izgrade i sastoji se od: ulaznog vjetrobrana, dnevnog boravka, kuhinje, sobe, kupaonice i 3 hodnika. Korisna površna stana „S2“ iznosi 47,95 m2, u grafičkom dijelu elaborata označeno zelenom bojom. Pripadak stanu „S2“ je balkon (natkriveni), korisne površine 11,47 m2, a korisne vrijednosti površine 5,47 m2. Ukupna korisna vrijednosti površina stana „S2“ sa pripatkom iznosi 51,07 m2. Nadalje, ističe kako su tužitelj i njegova majka, pok. CG, s jedne strane i tuženik s druge strane 2017. godine sklopili usmeni Ugovor (dalje u tekstu: Ugovor) kojim se tuženik i pok. CG obvezuju na zamjenu suvlasničkih dijelova nekretnina opisanih u toč. II tužbe, i to tako da tuženik postane vlasnikom 1/4 suvlasničkog dijela CG na nekretnini u [adresa], a da sin pok. CG, gosp. PG postane vlasnikom 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa], u [adresa]. Naime, pok. CG da je tužitelju oporukom ostavila (među ostalim) i navedenu nekretninu u [adresa] u [adresa], no radi rješavanja imovinskih odnosa s bratom (ovdje tuženikom) tužitelj, tuženik i pok. CG ugovorili su ranije rečeno. Također, na ime razlike u vrijednosti nekretnina koje mijenjaju tuženik se obvezao tužitelju isplatiti još i iznos od 6.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti na ime razlike u vrijednosti navedenih nekretnina (suvlasničkih dijelova). Obzirom da su tužitelj i tuženik rodbinski povezani, te da izbjegnu dodatne troškove dogovorili su da rečenu zamjenu nekretnina izvrše sklapanjem darovnih ugovora odnosno da darovni ugovori budu temelj za upis u zemljišne knjige. Pok. CG da je postupila sukladno Ugovoru te Ugovorom o darovanju od 21.12.2017. godine prenijela vlasništvo svog suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa] na tuženika. Tuženik da je nastavno na rečeno navedenu nekretninu darovao kćerci, HG, koja je potom i upisana kao vlasnica navedene nekretnine. Također, sukladno dogovoru s tuženikom tužitelj da je nastavno na ranije rečeni Ugovor o darovanju kod Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet ishodio i promjenu obveznika plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor – nekretninu u Bednjanskoj 20 u Zagrebu te obveza plaćanja komunalne naknade sa tuženika da je prenesena na pok. CG. Za razliku od tužitelja i njegove pok. majke, gđe. CG koji su ispunili svoj dio ugovorne obveze, tuženik da do danas nije u cijelosti ispunio svoj dio ugovorne obveze odnosno istu je ispunio samo djelomično. Naime, tuženik je tužitelju isplatio samo iznos od 6.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti na ime razlike u vrijednosti navedenih nekretnina (suvlasničkih dijelova) no nije „prenio“ i vlasništvo suvlasničkog dijela na nekretnini u Zagreb, sukladno Ugovoru na tužitelja. Isplatu iznos od 6.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti tuženik da je tužitelju isplatio na račun njegove kćerke ČG i to u ratama u vremenskom periodu od 13.12.2017. godine pa do 15.5.2019. godine, kad je izvršio plaćanje zadnje rate. Tužitelj da je pokušao stupiti u kontakt sa tuženikom radi ispunjenja Ugovora, te mu je i dostavio obrazac Ugovora o darovanju (poštom- preporučeno 6.12.2019. godine) no sve bezuspješno, te da tuženik svoj dio Ugovora nije ispunio. Protivno dogovoru tuženik je raspolagao s predmetnim suvlasničkim dijelom na nekretnini u Zagrebu, u Bednjanskoj odnosno isti je 2.11.2020. godine prodao Altus projekti d.o.o., Zagreb, Miramarska cesta 24 za 120.000,00 kuna te tako oštetio tužitelja za minimalno 120.000,00 kuna. Tužitelj je tuženika i Opomenom pred tužbu od 12.2.2021. godine pozvao na plaćanje iznosa od 120.000,00 kuna, a za koji je isti tužitelj oštećen protupravnim postupanjem tuženika, no tuženik se na isti oglušio. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže Sudu da po dovršenom dokaznom postupku usvoji tužbeni zahtjev sadržaja koji uređuje podneskom od 7. svibnja 2024., sukladno uvođenju eura kao službene valute u RH.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako u odnosu na njen činjenični osnov, tako i u pogledu njenog pravnog osnova kao i visine tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Nadalje, ističe kako činjenično stanje na kojem se tužba temelji ne odgovara stvarnosti te tužitelj ne prikazuje pravni odnos stranaka kakav je on doista bio. Tuženik da se naime nikada nije nalazio u obvezi kako tvrdi tužitelj, niti je između tuženika i ovdje tužitelja, odnosno majke tužitelja (sestre tuženika) CG, ikada postojao dogovor o zamjeni i međusobnom prepuštanju njihovih suvlasničkih udjela u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], onakav kako to tvrdi tužitelj. Istini odgovara da su tuženik i majka tužitelja dogovorili da će ova njemu prodati svoj suvlasnički udio stana upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisanog kao etaža E-2, koji je dogovor i bio potaknut od strane upravo ovdje tužitelja kojemu je bio potreban novac, međutim stranke su, kako to navodi i sam tužitelj zbog neznanja i izbjegavanja troškova taj dogovor realizirale kroz darovni ugovor koji je sklopljen 21. prosinca 2017., dok su kupoprodajnu cijenu naznačili u članku VI. istoga u iznosu od 60.000,00 kn uz obročnu isplatu cijene. Tuženik da je uredno uplaćivao navedene mjesečne iznose i to za račun tužitelja i njegove kćeri, te nema govora da bi se radilo tobože o disparitetu vrijednosti suvlasničkog udjela stana u [adresa] u odnosu na suvlasnički udio stana u [adresa], kakvog dispariteta zapravo niti nije bilo obzirom na vrijednosti tih udjela, a pogotovo da bi ta razlika iznosila čak 60.000,00 kn. Nadalje, protivno navodima tužbe, upravo je tuženik taj koji je prilikom dogovora i sklapanja navedenog „darovnog“ ugovora predlagao i nagovarao da se izvrši zamjena suvlasničkih udjela navedenih nekretnina, budući on nije imao koristi niti interesa držati 1/5 dijela stana u [adresa] i rado bi bio na taj način izbjegao plaćanje mjesečne rate kupovnine, međutim tužitelj da je odbijao navedeni prijedlog tuženika te ga je zanimalo samo kako se što prije domoći novca, zbog čega su stranke naposljetku i postigle dogovor da se isplati navedena kupoprodajna cijena. Za napomenuti je da je tužiteljeva majka u to vrijeme bila lošeg zdravstvenog stanja i pregovore da je u cijelosti prepustila svome sinu koji je tada disponirao njenom imovinom. Koji je stvarni povod ovoj tužbi da je međutim drugačije, a to je da je tužitelj očito požalio što nije pristao na prijedloge tuženika da se izvrši zamjena suvlasničkih udjela nekretnina u [adresa] i [adresa], kada je uvidio da je društvo Altus projekti d.o.o. počelo otkupljivati stanove u predmetnoj zgradi za potrebe vlastitih građevinskih pothvata, te je time propustio priliku da istom društvu proda i suvlasnički udio koji ranije nije htio zamijeniti. Naime, ovo je društvo otkupilo sve suvlasničke udjele predmetne nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tako osim tuženika i drugih suvlasnika i sam tužitelj prodao svoj suvlasnički udio ugovorom o kupoprodaji od 16. rujna 2020., kako je to vidljivo u zemljišnoj knjizi, međutim indikativno je da se iz povijesnog vlasničkog lista koji je priložen uz tužbu ovaj podatak ne vidi. Uz navedeno, da neosnovanost tužbe i netočnost tužbenih navoda proizlazi i iz činjenice da se tužitelj nakon što je tobože sklopljen usmeni ugovor u 2017. dvije godine nije sjetio pozvati tuženika na zamjenu nekretnina, već je to učinio tek kada je bilo evidentno da će navedeno društvo Altus projekti d.o.o. otkupiti predmetnu zgradu. Naravno, to nije učinio jer nikakav usmeni ili drugačiji ugovor o zamjeni nekretnina nije niti postojao, te je obrazac ugovora o darovanju od 2. studenog 2019. koji je tužitelj poslao tuženiku na potpis samo manevar da se iskonstruira priča za ovu tužbu i fingira tobožnje postojanje takvog dogovora stranaka, sve iz razloga što je tužitelj ovo očito uvidio kao priliku da se domogne nepripadne koristi. S obzirom na sve navedeno drži da su razvidno neosnovani i ničim potkrijepljeni tužba i tužbeni zahtjev, te stoga tuženik predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan, te da se tužitelja obveže da tuženiku naknadu prouzročeni parnični trošak.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz zemljišne knjige zemljišno-knjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 6-14), izvadak iz zemljišne knjige zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Zadru zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 15-17), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O- 5717/20 od 10.9.2020. (l.s. 18-21), oporuku od 28.1.2015. (l.s. 22), Ugovor o darovanju nekretnina od 21.12.2017. ovjeren po Javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-20905/17 istog dana (l.s. 23-25), Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 22.2.2018. (l.s. 26), promete po računu ČG za razdoblje 13.12.2017. -18.7.2019. (l.s. 27-31), Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren po Javnom bilježniku Veri Marčina iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-9760/2020 dana 2.11.2020. (l.s. 39-41), tabularna izjava ovjerena po Javnom bilježniku Veri Marčina iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-9762/2020 dana 2.11.2020. (l.s. 42-43), opomena pred tužbu od 12.2.2021. (l.s. 44-45), zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-943- 05/19-11/17, Urbr.: 251-19-01-20-7 od 18.6.2020. (l.s. 92-94), dopuna vještačenja – procjena nekretnine po vještaku dipl.inž.građ. IG u postupku ovog Suda pod poslovnim brojem P-1165/08 (l.s. 101-105), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka FG, BG, ŠG, HG, SG, DG i tužitelja kao stranke ovog postupka, te je izvršio uvid u spise Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojevima Z-53376/2020 i Z-13813/2019.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 15.926,74 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2.11.2020. godine pa do isplate, na ime naknade štete koju je pretrpio zbog djelomičnog ispunjenja preuzete ugovorne obveze odnosno zbog raspolaganja suvlasničkim udjelom na nekretnini u Zagrebu prodajom istog, čime drži da ga je oštetio za upravo zatraženi iznos.
5.1. Naime, tužitelj tvrdi da su on i njegova majka, pok. CG, s jedne strane i tuženik s druge strane 2017. sklopili usmeni ugovor kojim se tuženik i pok. CG obvezuju na zamjenu suvlasničkih dijelova nekretnina, i to tako da tuženik postane vlasnikom 1/4 suvlasničkog dijela CG na nekretnini u [adresa], stana koji se nalazi na 1. katu stambene zgrade sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da tužitelj kao sin pok. CG, postane vlasnikom 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa], u [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz dodatnu obvezu tuženika da na ime razlike u vrijednosti nekretnina koje mijenjaju isplati tužitelju još i iznos od 6.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Sukladno navedenom, da je njegova pok. majka CG Ugovorom o darovanju od 21. prosinca 2017. prenijela vlasništvo svog suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa] na tuženika, dok je tuženik izvršio samo isplatu iznosa od 6.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti uplatama na račun tužiteljeve kćeri ČG, dok nije prenio na tužitelja vlasništvo suvlasničkog dijela na nekretnini u Zagreb, sukladno Ugovoru, već je isti 2. studenog 2020. prodao Altus projekti d.o.o. za iznos od 120.000,00 kuna, te tako oštetio tužitelja za navedeni iznos.
6. Tako, uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina ovjeren po Javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-20905/17 dana 21. prosinca 2017., utvrđeno je da je isti zaključen između CG, s jedne stane kao darovateljice, i AG, s druge strane kao daroprimatelja, u Zagrebu dana 21. prosinca 2017., kojim ugovorom darovateljica daruje daroprimatelju svoj suvlasnički udio od 1/4 dijela nekretnine oznake 1155/5, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to etažno vlasništvo (E-2), koji u naravi predstavlja etažnu jedinicu stan „S2“ koji se nalazi na 1. katu stambene zgrade ukupne korisne površine s pripadkom od 51,07 m2, kao i da stanke utvrđuju da tržišna vrijednost darovanih nekretnina iznosi 60.000,00 kuna.
6.1. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina ovjerenog po Javnom bilježniku Veri Marčina iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-9760/2020 dana 2. studenog 2020., proizlazi kako je isti zaključen između AG, s jedne strane kao prodavatelja, i ALTUS PROJEKTI d.o.o., s druge strane kao kupca, kojim ugovorom prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretninu koja se nalazi u Zagrebu, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označena kao kat. čest. [katastarska čestica], kuća br. 20 Bednjanska, ukupne površine 1045 m2, i to: 3. suvlasnički dio: 35/2024 Etažno vlasništvo (E-2), jednosoban stan u podrumu oznake ST-3 površine 35,29 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, i to: 3.1. suvlasnički dio etaže: 1/5. Također, ugovorne stranke ugovaraju kupoprodajnu cijenu od 120.000,00 kuna, koju se kupac obvezuje isplatiti prodavatelju u roku od 30 dana, a po primitku iste prodavatelj se obvezuje izdati kupcu tabularnu ispravu. Tako, iz Tabularne izjave ovjerene po Javnom bilježniku Veri Marčina iz [adresa] pod poslovnim brojem OV- 9762/2020 dana 2. studenog 2020. proizlazi kako prodavatelj potvrđuje primitak čitave ugovorene kupoprodajne cijene, pa dopušta kupcu da izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime kupljene nekretnine.
6.2. Uvidom u pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-5717/20 od 10. rujna 2020. donesenog iza smrti majke ovdje tužitelja, pok. CG, te Oporuku Anke Topić od 28. siječnja 2015., ovaj Sud je utvrdio kako je nasljednikom iza smrti iste, a na temelju navedene oporuke i zakona, na nekretninama koje su utvrđene kao ostavinska masa iza iste, ovdje predmetnih, odnosno 1/5 dijela stana u [adresa] na Boriku i 1/5 dijela stana u [adresa], u [adresa], proglašen njezin sin, ovdje tužitelj.
7. U tijeku postupka proveden je dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, pa tako svjedokinja FG, iskazuje da je ona kćer tužitelja, dok je tuženik brat njene pokojne bake CG, te je upoznata sa ovim postupkom koji je pokrenuo njezin otac protiv AG. Također zna o predmetu spora jer je bila nazočna telefonskom razgovoru koji je bio krajem 2017., kada je AG nazvao njezinog tatu na kućni, fiksni telefon, te je ona čula većinu njihovog razgovora. Naime, AG da je predložio da oni izvrše zamjenu suvlasničkih udjela na nekretninama u [adresa] i [adresa], a koje su bile vlasništvo njene bake, njega, sina njihovog pokojnog brata i još jednog nasljednika, ne zna točno ime no zna da je bilo podijeljeno na četiri dijela. Tako čula je da se dogovaraju oko toga da bi baka prepustila apartman u [adresa] AG, dok bi on njoj prepustio taj suterenski stan u [adresa]. Međutim, kako je stan u [adresa] bio u lošem stanju i u suterenu, a apartman u [adresa] je imao veću vrijednost i bio je u dobrom stanju, da su se dogovorili da bi AG isplatio još iznos od 45.000,00 kn odnosno 6.000,00 EUR na ime tog suvlasničkog udjela, a za razliku vrijednosti. Njezin otac da je o tome sve pregovarao jer mu je baka planirala nakon smrti ostaviti upravo te nekretnine. Baka da je umrla prije 4 godine. Također, zna da je po navedenom telefonskom dogovoru AG isplaćivao u ratama kroz nekih godinu, godinu i pol iznos koji je navela, na račun njezine sestre ČG, te je isti iznos u cijelosti isplatio, a baka da je odmah po dogovoru poslala darovni ugovor njemu poštom, odnosno njezin otac da ga je poslao, kako bi AG isti potpisao, jer ga je baka već ranije potpisala u Zagrebu i ovjerila kod javnog bilježnika. Ona da je taj ugovor vidjela. Zna da naknadno AG nije prenio dogovoreni suvlasnički udio na stanu u [adresa] na njezinog oca, te ga je isti u par navrata zvao, no nije se javljao, a i poštom mu je poslao darovni ugovor kako bi on potpisao, no nije mu ga vratio. Zna da je ovaj stan u [adresa] prodan nekoj firmi otprilike dvije godine nakon ovog telefonskog razgovora o kojem je iskazala. Zna kako je taj suvlasnički udio na apartmanu u [adresa] AG prenio na svoju kćer SG, te da su na tom apartmanu sada upisani ona i njezin otac ovdje tužitelj, obzirom da je on dobio suvlasnički udio od svog pok. ujaka, brata njene bake i AG. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedokinja je iskazala: da odmah nije sklopljen ugovor o zamjeni nekretnina kako bi izbjegli plaćanje dodatnih troškova, te jer je bila riječ o obiteljskom povjerenju; da je bila nazočna u dva telefonska razgovora, u prvom da su dogovarali zamjenu, a u drugom da su utvrdili način isplate zbog manje vrijednosti i kvadrature stana u [adresa]; da su oni odmah u prvom razgovoru utvrdili da postoji disparitet vrijednosti nekretnina jer je čula oca kako govori da se ne mogu samo zamijeniti jer je stan u [adresa] u ruševnom stanju, a i manje je kvadrature za razliku od ovog u [adresa], te je objekt u Zagrebu star preko 100 godina; da nisu odmah dogovorili odnosno pričali kolika bi bila ukupna vrijednost jedne i druge nekretnine, već da se sjeća da je otac rekao da će malo pogledati kako se kreću vrijednosti nekretnina pa da će AG javiti koja bi to razlika bila zbog zamjene; da misli da nije bilo govora jedne ili druge strane da se ne ide na zamjenu nego u kupoprodaju, nije sigurna; nije čula da su spominjali kolika bi točno vrijednost bila svake od nekretnina, odnosno kolika bi bila vrijednost suvlasničkih udjela u istima, misli da su spominjali samo koliku razliku treba platiti za zamjenu AG; osobno nije vidjela ugovore koje je baka potpisala, ali je bila prisutna kada je otac vozio baku kod javnog bilježnika; ne zna tko je sastavljao taj ugovor, vjerojatno otac; obzirom da je prvi darovni ugovor potpisala baka i poslala ga u [adresa] AG kojim prenosi suvlasnički udio stana u [adresa] na njega, isti da je trebao poslati darovni ugovor kojim on prenosi svoj suvlasnički udio na nju na stanu u [adresa], no kako to nije učinio nakon nekog vremena zna da je tata sastavio i poslao darovni ugovor za prijenos Josipovog dijela na stanu u [adresa], no on da nije taj ugovor vratio, te također zna da je otac prenio komunalije stana u [adresa] sa AG na baku; da zna da je baka prodala i svoj suvlasnički udio na stanu u [adresa] firmi koja je sada vlasnik istog, tj. da su svi suvlasnici prodali taj stan firmi, te zna da su dobili AG i baka iznos od 120.000,00 kn, dok je njihov pok. brat LG dobio iznos od 240.000,00 kn, obzirom je on imao dva suvlasnička udjela.
7.1. Svjedok BG, iskazao je da poznaje PG preko 30 godina, te su prijatelji koji se svakodnevno vide, a on da je vjenčani kum njegove pok. supruge, odnosno time i njegov kum. Ima saznanja o ovom postupku po tome što mu je rekao PG. AG zna po kazivanju da je brat pok. CG, majke PG, koju je također poznavao, a AG da je vidio posljednji put prije nekih 10 godina kada je prodavao stan u [adresa], misli u kući na Boriku, jednim njihovim prijateljima. Kada ga se pita iskazuje da nije bio nazočan pregovorima ni dogovorima između PG i njegove majke s jedne strane, te AG s druge strane, no čuo je od njih da su suvlasnici nekretnine u [adresa] i to AG, pok. CG, pok. LG i pok. MG, sestra i tri brata. Također, oni da su imali i podrumski stan u ruševnoj kući u [adresa], za koji je navodno čuo da je prodana. Kada ga se pita, iskazuje da ne zna kome je prodana a ni koliko su oni dobili novaca za to. PG da mu je ispričao vezano za njihovu zamjenu za koju ponavlja da on nije bio nazočan, te da mu je rekao da su se trebali zamijeniti oko nekretnina u [adresa] i nekretnine u Zagrebu, te da su zaključili darovni ugovor, misli da je darovni oko stana u [adresa], no nisu oko stana u [adresa], te mu je spomenuo nekih 6.000,00 EUR da je razlika između stana u [adresa] i ovog u [adresa], jer je ovaj gore ruševan, te navodno da je AG prodao i taj suvlasnički udio u Zagrebu, no nije mu dao novce. Sve to tako mi je rekao PG. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da kada iskazuje o stanu koji je AG prodavao u [adresa] njegovom prijatelju da on nije bio u tom stanu, i njegov prijatelj da ga nije kupio jer mu je bio preskup, te ne zna da li je to taj stan koji je predmet ovog postupka, te ne zna koji je ovo stan koji je predmet postupka.
7.2. Iz iskaza svjedoka LG, proizlazi da poznaje AG cijeli život jer žive nekih 100 metara dalje, te su susjedi na [adresa] u [adresa], dok osobu za koju mu se navodi da je tužitelj danas prvi puta vidi, a čuo je za njega, jer mu je AG rekao da je to sin od njegove sestre. Zna da su RG, CG i ČG bili braća i sestra od AG, a jedino koga je od njih poznavao bio je pokojni MG. Ne zna za nikakve njihove nekretnine u [adresa] osim za kuću na Boriku u kojoj živi AG, a koju su radili MG i on. Nije čuo za nikakve nekretnine u Zagrebu te ne zna ništa o njihovim zamjenama, a ni prodajama. AG mu je pričao da je imao svoj stan u [adresa] koji je prodao, ali to da je bilo davno. Ne zna o nikakvim dogovorima između sestre CG i AG. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedok iskazuje: da mu je AG rekao da ima neke nesuglasice sa tužiteljem, no zaista ne zna kakve. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da je nekretnina u kojoj živi AG, a koja se nalazi na Boriku, kuća sa pripadajućim dvorištem i to koja ima stan u prizemlju u kojoj živi AG zadnjih 30-ak godina, dva stana na prvom katu za koje zna da je jedan prodao ČG, a drugi misli da je AG otkupljivao od nekoga, no ne zna od koga, te jedan stan na drugom katu koji je bio Ivin, on ga je dao svom sinu, a sin ga je prodao; da je poznavao ČG te je znao da on i AG grade, no kako su se međusobno dogovarali između sebe oko raspodjele tih stanova, on da to ne zna; stan za koji navodi da je AG otkupljivao od nekoga da zna da je isti prazan te nitko nije u njemu nikada živio, nikada se nije iznajmljivao ni turistima ni podstanarima, a misli da bi ključ imao AG, nema tko drugi imati, zaista ne zna.
7.3. Svjedokinja HG iskazala je da je ona kćer tuženika, te da je tužitelj njezin bratić, da ne zna detalje ovog spora, ali da zna da se vodi između njih, te da bi poveznica njih dvojice mogla biti u nasljeđivanju stana u [adresa], kojeg su naslijedili u 1/5 dijela njih dvoje, a iza smrti strica MG, no zna da je taj stan prodan prije neke 3-4 godine, te da je to riješeno. Također, poveznica istih može biti i stan u kući u [adresa], na [adresa]. Naime, njezin otac da živi u prizemlju ove kuće, a na I. katu da se nalaze dva stana, a u potkrovlju još dva stana, te su u cijeloj toj kući prodana dva stana u potkrovlju, jedan stan na I. katu, pa da pretpostavlja da je spor upravo oko tog stana na I. katu, koji je također bio nasljeđe iza pok. ZG. Tako, zna da su njezin otac i pok. majka tužitelja CG, njegova sestra, zaključili ugovor o darovanju prije nekih 10 godina, i to na način da CG prenese njenom ocu svoj suvlasnički udio tog stana koji je iznosio 1/5 dijela, ali uz nadoknadu i to na način da otac njoj plati 60.000,00 kuna. Kada je se pita, iskazuje da je otac počeo s plaćanjem nakon što je njegova sestra preminula i to na račun jedne od kćeri tužitelja, ne zna da li od ZG ili FG, ali zna da je njima uplaćivao neke iznose, jer je rekao da je njima to potreba jer su studirale, a nije htio plaćati PG. Nema saznanja o tome da li je isplatio sav dogovoreni iznos. Želi naglasiti da sve ovo što govori, zna preko toga samo što joj je otac govorio, ne zna ništa iz vlastitog viđenja jer ona nije sudjelovala u njihovim dogovorima oko ičega. Također, da može reći da oni drže da je Ankin dio riješen u tom stanu, jer naime, otac joj je darovao svoj suvlasnički udio, ona je otkupila dio od tete CG jer je ocu plaćala mjesečne iznose kako bi mogla, do nekih 50.000,00 kuna, te je otkupila suvlasnički udio od 1/5 od još jednog strica, TG, odnosno od njegovog sina jer je stric preminuo, tako da joj preostaje otkupiti još 2/5 ovog stana i to od nasljednika strica pok. RG. Kada je se pita, iskazuje da je u posjedu ovog stana te da nitko drugi trenutno u isti ne dolazi osim nje, međutim, prilikom uređivanja i promjene vrata, da je ključ od stana dala RG, koji sada ima PG, jer je on jedan od njegovih nasljednika, te naravno uvijek može doći u taj stan jer od njega nije otkupila Petrov dio. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: koliko ona zna da je svih pet nasljednika stan u [adresa], koji su naslijedili iza pok. ZG, svoje suvlasničke udjele prodali. Ona da je nosila papire ocu u [adresa], tako da zna da je iste potpisao te da je za prodaju svog suvlasničkog dijela nekretnine u Zagrebu od kupca dobio 60.000,00 EUR, te također zna da je i ĆG kao nasljednik pok. TG dobio isto 60.000,00 EUR, a da je stric RG, jer je imao 2/5 dijela, dobio 120.000,00 EUR, te ostaje dio od CG, odnosno od PG, pa da ne zna tko je od njih dobio također 60.000,00 EUR. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedokinja je iskazala: da ima saznanja o tome na koji način su njezin otac i pok. CG, formirali iznos od 60.000,00 kuna, koji iznos će biti naknada za darovanje njenog suvlasničkog udjela od 1/5 dijela stana u [adresa], na Boriku, jer je postojalo izvješće sudskog vještaka, koji je procijenio da 1 m2 tog stana vrijedi 950,00 € u to doba, što je bilo prije 15-ak godina, pa je od stana 50 m2 proizišlo da 1/5 iznosi 60.000,00 kuna. Ponavlja, da ugovor koji je vidjela, koji je zaključio njezin otac i CG, a koji je rukom sastavljen po PG, odnosno on ga je pisao, prepoznaje njegov rukopis. Naime, taj iznos im je bio baza za otkup ostalih suvlasničkih udjela od ĆG i ŠG, te se ĆG oko toga nije bunio; stanje ove nekretnine u trenutku darovanja i u trenutku kada je vještak radio procjenu, da je različito jer je njezin otac nakon što je vještak napravio procjenu, napravio fasadu na kući, u predmetnom stanu promijenio stolariju, prebrusio parkete i polakirao ih, ofarbao zidove, a nakon što mu je CG prenijela svoj suvlasnički udio, odnosno on ga je otkupio, te želi napomenuti da nitko nije bio zainteresiran za taj stan u [adresa], te PG nije znao za adaptaciju jer nisu niti dolazili.
7.4. Svjedokinja SG iskazala je da je za tužitelja PG čula, ali ga osobno ne poznaje niti ga je ikad vidjela, dok je AG njezin susjed od djetinjstva, u [adresa], u [adresa], na Boriku. Tako, ne zna da se vodi ovaj postupak, niti zbog čega, ali da može reći da je ta kuća na Boriku, kuća u kojoj AG živi u prizemlju iste čitav život, dok kuća ima I. kat i potkrovlje te koliko zna, na I. katu da je jedan stan od Josipovog pok. brata ZG, dok su još jedan stan na I. katu i stanovi u potkrovlju prodani. Kada je se pita, može reći da zaista ne zna tko je naslijedio pok. MG, ne zna za nikakve njihove ugovore i dogovore, čula je od susjeda u razgovoru na ulici da je AG otkupio dio stana na I. katu od svoje sestre iz Zagreba. Nju nije poznavala, niti ju je ikad vidjela da dolazi. U ovaj stan za koji je se pita, zna vidjeti samo kćer od AG, ovu svjedokinju saslušanu prije nje, te nije vidjela nikog drugog da tamo ikad dolazi. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedokinja iskazuje: da je ova nekretnina bila obnavljana, naime da je na kući rađena fasada, stepenište i stolarija, ne može točno odrediti kada, ali negdje prije između 6 i 10 godina, te joj se čini da je AG sudjelovao većinom u tim radovima, a kada je se pitate tko bi još mogao sudjelovat, iskazuje da očito ovi ljudi što su kupili stanove. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da nije nikada razgovarala s AG vezano za njegove druge nekretnine koje on ima u vlasništvu; zna da je AG, zajedno sa bivšom suprugom imao stan u [adresa], u [adresa], jer je radio u Konstruktora u Zagrebu, pa je od firme dobio stan, no kako su se rastali, a on je bila prijateljica njegove kćeri HG, da je odlazila u taj stan gdje je živjela njena majka u Zagrebu; nema saznanja o toma da je AG naslijedio neku drugu imovinu iza svojih stričeva.
7.5. Iz iskaza svjedokinje DG proizlazi da je susjeda AG od negdje 1970.-ih, kada je on došao na Borik, odnosno Puntamiku, te se dobro poznaju, dok PG ne poznaje, ali joj je AG rekao da je to sin od njegove sestre, čak ne zna da li je pokojna. Tako da može reći da AG živi preko puta nje u prizemlju kuće, te tu ima još stan na I. katu, u kojem je bila jedanput, a koji ima njegova kćer HG, a ostalo da su neki drugi stanari. Zaista ne zna o nikakvom nasljeđivanju iza MG, ni čiji je stan bio za koji ju se pita, a koji je sada od HG, ali misli da joj je AG jedanput rekao da je on morao isplatiti sestru CG i da ju je isplatio, a to je bilo davno. Nije joj govorio o tome tko je imao druge dijelove u tom stanu, osim ono što sam je rekla da su se on i sestra pogodili i da je on to platio. Nikada da joj ništa nije govorio o nikakvim nekretninama da bi nasljeđivao u Zagrebu. Kada je se pitat iskazuje da ne zna koliko je bilo braće, odnosno sestara od AG. Kada je se pita iskazuje da HG rijetko dolazi u ovaj stan iz Zagreba, te da ona nikog drugog nije vidjela. Na poseban upit punomoćnika tuženika, svjedokinja je iskazala: da zaista ne zna je li ova nekretnina ikad bila obnavljana, da nije nikada išla za tim, da je jedan čovjek koji je kupio stan na I. katu izbacio balkon, no da li je išta drugo rađeno na ovoj kući, zaista ne zna.
8. Tužitelj saslušan u odsutnosti tuženika, kojeg je u dva navrata bezuspješno pokušao kontaktirati njegov punomoćnik, a koji tuženik je u poodmakloj životnoj dobi i vrlo vjerojatno lošeg zdravstvenog stanja, slijedom čega ovaj Sud njegovo nepristupanje na ročište određeno povodom stranačkog saslušanja ne uzima otegotnim, u svom stranačkom iskazu navodi kako ostaje kod ove tužbe koju je podnio zato što ga je tuženik, njegov ujak, prevario te zahtijeva isplatu iznosa od 120.000,00 kn, odnosno sada 15.926,74 EUR. Naime, želi reći kako su iza smrti JG, također njegova ujaka, koji je preminuo 2003., njega naslijedili njih petero braće i sestara i to njegova pok. majka CG, AG, RG, TG i EG. Tako, iza njega da su naslijedili stan u [adresa], na Boriku, od 50 m2, suterenski stan u [adresa] od 35 m2, Benjanska ulica 21 i voćnjak u Martincu, te su po provedenom ostavinskom postupku, svako od njih naslijedili po 1/5 dijela ovog što je naveo. Sve to tako da je stajalo nekih 12-13 godina, osim toga što je 2014., teta EG svoj suvlasnički udio od 1/5 dijela i na stanu u [adresa] i u [adresa] darovala bratu RG, koji je onda postao vlasnik 2/5 dijela. Nadalje, 2016. kontaktirala ih je UG, koja je izrađivala etažni elaborat kuće na Boriku, a kako bi njegova majka dala suglasnost, te su se po provedenom elaboratu, koji je majka potpisala, u toj kući na Boriku formirale pet etažnih jedinica, odnosno pet stanova. Tako, AG je ostao vlasnik stana u visokom prizemlju, na I. katu da se nalazio stan od 50 m2, ovaj sporni, te je na I. katu još jedan stan od 34 m2, koji je prodan čovjeku iz Bjelovara, prodao ga je još pok. ujak JG, a na II. katu kuće nalazila su se još dva stana, koja je prodao izvanbračni sin pok. ujaka, ŽG, jer je on to od svog oca, njegova ujaka, dobio još negdje 1995. Na ovom spornom stanu, a po provedbi, i etažiranja i legalizacije, ostali su upisani njegova majka CG za 1/5 dijela, RG za 2/5 dijela, AG za 1/5 dijela i sin pok. TG za 1/5 dijela. Tada da ga je njegov ujak AG počeo telefonski nazivati, preko fiksnog telefona, govoreći mu kako je njegova kćer zainteresirana da otkupi stan u [adresa] od drugih suvlasnika, pa tako i od njegove majke, a on da bi joj svoj dio darovao. Obzirom da mu je 2015. godine majka darovala, odnosno oporučno ostavila suvlasnički udio koji je imala i na stanu u [adresa] i u [adresa], kao i voćnjak, a što je sve naslijedila iza JG, on da je razgovarao s AG. Tako, rekao mu je da ne bi prodavao njegovoj kćeri ovaj udio na Boriku, već da se mijenjaju za udjele koje on ima u stanu u [adresa], a on njemu da da udio na Boriku. Sve je to bilo 2017., u 10. -11. mjesecu. Tako, a obzirom na površinu stana, kao i stanje istih, obzirom je stan u [adresa] bio u derutnom stanju, bez struje i vode, u suterenu, a stan u [adresa] useljiv za živjeti, predložio je AG da izvrše zamjenu suvlasničkih udjela, ali da mu on naknadi još i razliku, na način da mu isplati 6.000,00 EUR, odnosno 45.000,00 kuna, koliko je izračunao da bi bila razlika u vrijednosti zamijenjenih suvlasničkih udjela. AG da je rekao da će razmisliti, te da ga je naknadno kontaktirao i rekao je da pristaje na to. Sav taj razgovor bio je usmen, kako je i rekao, preko telefona. Tako, krenuo je isplaćivati dogovoreni iznos u ratama, te je prvu ratu platio u 12. mjesecu 2017., u iznosu od 10.000,00 kn, potom je za 3-4 mjeseca platio još 10.000,00 kn, pa je onda još iduću godinu plaćao po 5.000,00 kn, te je u cijelosti isplatio iznos od 45.000,00 kn. Sve je plaćao na račun njegove kćeri ČG, sada A, a plaćao je na njezin račun jer je on bio u blokadi. Odmah nakon prve rate što je AG uplatio, on da je majku odveo kod javnog bilježnika kako bi ovjerila ugovor o darovanju, kojim je darovala po dogovoru 1/5 dijela AG na stanu u [adresa]. Tako, on, AG, trebao je prenijeti svoju 1/5 dijela stana u [adresa], no isto to nije učinio, a kada se 2020., javio grad Zagreb radi procjene vrijednosti nekretnine, svi suvlasnici su prodali firmi Altus projekti d.o.o., svoje suvlasničke udjele za iznos od 120.000,00 kn. Želim reći kako je njegova majka trebala u tom trenutku prodaje imati 2/5 dijela ove nekretnine, odnosno on jer je ona već tada preminula, no kako AG svoj udio sukladno dogovoru nije prenio, a prodao ga je firmi Altus projekti d.o.o., on da potražuje upravo taj iznos od njega jer ga je prevario. Na poseban upit punomoćnika tuženika, tužitelj je iskazao: da je darovni ugovor koji je potpisan 21.prosinca 2017., sastavio Javni bilježnik u Zagrebu, misli da se prezivao Burec, on da mu je samo dao podatke iz zemljišne knjige, odnosno dao mu je naputke kako treba ugovor izgledati, pa da ga je on onda prepisao; on da je napisao ugovor.
9. Tako, obzirom da tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako u odnosu na njen činjenični osnov, tako i u pogledu njenog pravnog osnova i visine tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, prvenstveno se ističe kako je odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
9.1. Također, odredbom čl. 336. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 19/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO) propisano je da ugovor stvara prava i obveze. Tako, ugovorna obveza je pravna obveza koja proizlazi iz ugovora sklopljenog između dvije ili više strana. Ugovorna obveza može uključivati različite vrste obveza, kao što su plaćanja određenog iznosa novca, ispunjenje određenih radnji ili pružanje određenih usluga. Odredbom čl. 360. ZOO propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna stana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
9.2. Tako, u konkretnom slučaju, tužitelj tvrdi da je tuženik samo djelomično ispunio svoju ugovornu obvezu preuzetu zaključenjem usmenog Ugovora o zamjeni nekretnina, 2017. sa njegovom prednicom, jer nije prenio vlasništvo suvlasničkog udjela stana u [adresa] na istu, odnosno na njega kao nasljednika, pa zahtjeva isplatu na ime naknade štete koju je pretrpio zbog djelomičnog ispunjenja preuzete ugovorne obveze odnosno zbog raspolaganja suvlasničkim udjelom na nekretnini u Zagrebu prodajom istog, međutim ovaj Sud po provedenom postupku ne nalazi dokazanim da postoji takva obveza tuženika, pa tako niti obveza za naknadu štete zbog neispunjenja. Naime, ne nalazi se dokazanim da se obveznopravni odnos stranaka temelji na zaključenom usmenom ugovoru o zamjeni, pa time niti da bi tužitelj imao pravo na tražbinu naknade štete nastale povredom ugovorne obveze radi djelomičnog ispunjenja preuzete ugovorne obveze. Saslušani svjedoci LG, SG i DG, nemaju apsolutno nikakvih saznanja o eventualnim zamjenama, prodajama, darovanjima, niti ikakvim dogovorima stranaka oko nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] naslijeđenim iza JG, dok svjedok BG, nije bio nazočan pregovorima niti dogovorima između stranaka i nema neposrednih, osobnih saznanja, već sva saznanja crpi isključivo iz kazivanja tužitelja. Preostale dvije saslušane svjedokinje, FG i HG, kćeri su ovdje stranaka, te iskazuju obje u koristi svojih očeva, te njihove iskaze ovaj Sud drži pristranima jer su posredno i osobno zainteresirane za ishod ovog postupka. Tako, ovaj Sud nije mogao utvrditi zaključenje usmenog ugovora o zamjeni, kao niti sve bitne sastojke istog, a suprotno navodima tužitelja, drži životnim i vjerojatnijim kako su prednica tužitelja, pok. CG i tuženik zaključenjem ranije spomenutog Darovnog ugovora prikrili kupoprodaju, te je iz tog razloga tuženik obročno isplaćivao novčane iznose na račun tužiteljeve kćeri, a na ime prijenosa vlasništva suvlasničkog udjela stana u k. o. [katastarska općina], a ne na ime razlike vrijednosti suvlasničkih udjela stana u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], te da do dogovora oko zamjene tih suvlasnički udjela prednice tužitelja i tuženika nije došlo. Iako iznos tržišne vrijednosti darovane nekretnine koje ugovornici Darovnog ugovora, a kako je ranije navedeno, utvrđuju u iznosu od 60.000,00 kuna, ne odgovara iznosu koji tužitelj prikazuje kao uplate vršene po tuženiku na račun njegove kćeri, ističe se da isti dostavlja promet po računu za period od 2017. do 2019., pa ovaj Sud nije u mogućnosti utvrditi da li je tuženik i nakon tog perioda vršio kakove uplate. Naime, nije životno ni logično da bi prednica tužitelja zaključivali jedan darovni ugovor, a ne odmah dva darovna ugovora ili konkretno ugovor o zamjeni nekretnina, ukoliko je takav dogovor postignut.
10. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, odnosno utvrđenja kako tuženik nije u obvezi kako tvrdi tužitelj jer između tuženika i tužitelja, odnosno majke tužitelja CG, nije postojao dogovor o zamjeni i međusobnom prepuštanju njihovih suvlasničkih udjela u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zbog čega niti ne postoji obveza tuženika za naknadu štete zbog neispunjenja, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tuženiku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava odgovora na tužbu – 250 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 26.7.2021. – 250 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 14.4.2023., 9.5.2024., 28.8.2024., 18.10.2024., 21.1.2025. i 8.4.2025. – svaki po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 5.000,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove Presude.
Zadar, 7. svibnja 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženiku po pun.
