REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: Pn-49/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Miroslavu Lovrekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u ZOU Milenko Ščetar i Vesna Rajić, iz Križevaca, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, koga zastupa Odvjetničko društvo Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon javne i glavne rasprave zaključene 25. ožujka 2025 godine, u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženi EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10 000 Zagreb dužan je tužitelju BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 1.576,34 EUR-a/11.876,95 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, teče od presuđenja pa do isplate, kao i troškove ovog postupka s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, teče od presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, teče od 7. svibnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi parnični trošak u iznosu od 187,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu 16. travnja 2023. godine radi naknade štete u kojoj u bitnom navodi da je dana 08.04.2022. godine oko 06,25 sati, tužitelj, upravljao sa osobnim automobilom marke „BMW“ reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo tužitelja, i kretao se otvorenim dijelom županijske ceste br.2089 iz smjera mjesta Veliki Poganac u smjeru mjesta [adresa]. Dolaskom do predjela zvanog „Borovka“, njemu s lijeve strane iz polja na kolnik je istrčala srneća divljač, kojom prilikom je došlo do udara prednjeg dijela osobnog vozila u srneću divljač, koja se nakon udara udaljila u desno polje. S prednjeg dijela odbojnika očevidom je izuzeta dlaka nalik na dlaku srneće divljači poradi eventualnog vještačenja, te je pohranjena u prostoje PP Križevci. Na navedenom dijelu ceste brzina kretanja vozila je ograničena prometnim pravilom na 90 km/h i za navedeni dio ceste ne postoji prometni znak „Divljač na cesti“. O događaju je izvješten lovnik LD „Polum VI/8 KTC“ IO, koji nije izašao na mjesto događaja. Navedeni štetni događaj se dogodio na području LD „Polum VI/8 KTC“, a koje LD je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja od odgovornosti kod Euroherc osiguranja d.d. U nastalom štetnom događaju je nastala materijalna šteta na vozilu tužitelja, a koju štetu je tužitelj prijavio tuženiku, koji je obavio i izvid štete dana 19.04.2022. godine. Međutim, tuženik je otklonio isplatu štete navodeći da temeljem dokumentacije kojom trenutno raspolaže posebice naknadno dostavljenog očitovanja i dopisa lovoovlaštenika iz kojega proizlazi da su županijskoj upravi za ceste podnijeli zahtjev za postavljanjem znaka divljač na cesti te potvrde policije da isti znak nije postavljan, zahtjev po polici osiguranja odgovornosti lovoovlaštenika nije osnovan u smislu odredbe čl.20. st.2. Zakona o cestama. S obzirom da tuženik tužitelju ne želi isplatiti štetu, tužitelj je pribavio ponudu Autolimarske i lakirerske radione Matić za popravak vozila, a iz koje je vidljivo da šteta na navedenom vozilu iznosi 11.876,95 kn/1.576,34 EUR-a, koji iznos tužitelj sada potražuje od tuženika. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu na ime naknade štete isplati iznos od 1576,34 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama. Potražuje trošak.

2. U svom odgovoru na tužbu od 19. svibnja 2023. godine tuženik je naveo da u cijelosti osporava činjenične navode tužbe po pitanju dinamike nastanka iste, kao i navode da je na cestu iznenada istrčala divlja životinja iz lovišta osiguranika tuženika. Iz dostavljene potvrde policije uopće nije utvrdiva dinamika štetnog događaja, a nesporno je kako životinja nije pronađena na licu mjesta te je sporno kako je uopće došlo do štetnog događaja. Isto tako, tuženik osporava odgovornost i pasivnu legitimaciju. Nije dokazano da bi se radilo o naletu na divljač iz lovišta osiguranika tuženika obzirom divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja niti je iz potvrde policije utvrdivo da je do štete došlo unutar lovišta i kojeg; radi li se o uopće o lovoovlašteniku koji je obuhvaćen policom osiguranja. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i pasivnu legitimaciju tuženika, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a. Osporava se obaveza tuženika iz razloga s to šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenje lova. Naime, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu) za s tetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način:

- Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- Lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova,

Odredba čl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Zakoni se primjenjuju u svojoj ukupnosti. Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona. Novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenoga 2018. godine tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 08.04.2022. godine, izrijekom sadrži takvu odredbu ( čl. 76. st. 2. ), pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju, a ne opći propis. Nadalje, nesporno je da se u vrijeme nezgode nije provodio lov, pa nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika. Stoga, kad je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljači snosi prvenstveno vozač ( ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku ) dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, to ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Također, nesporno je kako ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti. Takav stav zauzima i ŽS u Puli u presudi Gž-2327/15 od 14.06.2017. u kojoj navodi:“ Odredbe ZL koje spominje prvostupanjski sud, (u prilog činjenici da je obveza tuženika tužitelji isplatiti regres), ne odnose se na predmetnu situaciju, budući da šteta u konkretnom slučaju nije nastala na području lovišta, nego na području javne ceste, koje se područje ne smatra lovištem, pa se na njega ima primijeniti spomenuta odredba ZJC.“ Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. I 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“ Osim navedenoga, nesporno je kako prije mjesta događaja nije postavljena signalizacija koja bi sudionike u prometu upozoravala na pojavu divljači na cesti. Tuženik ističe da je loovlaštenik LD „Polum VI/8 KTC“ dana 21.01.2012. god. PONOVO podnio zahtjev prema ŽUC Koprivničko-križevačke županije za postavljanjem prometnog znaka „Divljač na cesti“. Ovom zahtjevu nije udovoljeno do dan danas! Sukladno čl.50. Zakona o cestama, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Stavak 2. spomenutog članka propisuje da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Stoga i iz navedenog razloga tuženik nije odgovoran za štetu jer je za istu odgovorna pravna osobe koja upravlja cestom i to zbog neoznačavanja ceste potrebnom prometnom signalizacijom i opremom (tako i ŽS Bjelovar, Gž-2829/12 od 22.08.2013.g.). l ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti. Nije sporno da bi popravak vozila koštao kao po dostavljenoj ponudi. Međutim, tužitelj ničime ne dokazuje da je i izvršio popravak u visini iznosa koji potražuje tužbom i da je na obavljenu uslugu platio i PDV. Na temelju naprijed navedenog predlažemo da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrda, prometna dozvola, izvid štete, dopisi /list 5-11/, dopis /list 23-24/, cjelokupan spis MUP RH PU Koprivničko-križevačka PP Križevci /list 30, /proveden je dokaz saslušanjem tužitelja /61/, te forenzičnim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba, nalaz i mišljenje /list 47- 65 / te iskaz /list 52/.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Nije sporno da se predmetni štetni događaj dogodio na području LD „Polum VI/8 KTC“, a koje LD je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja od odgovornosti kod Euroherc osiguranja d.d., koje činjenice tuženik ne osporava. Također, nije sporna dinamika nastanka štetnog događaja, niti visina štete, koje činjenice je tuženik učinio nespornim na ročištu od 25. ožujka 2025.

6. Sporna činjenica je da li je tužitelju nastala šteta na način da bi isti popravak vozila platio i u kojoj visini.

7. Iz nalaza, mišljenja i iskaza forenzičnog vještaka, koji sud prihvaća u potpunosti jer je isti dat stručno i objektivno na temelju priložene dokumentacije i životinjske dlake izuzete na licu mjesta štetnog događaja, kojem nalazu stranke nisu prigovarale proizlazi da mikroskopskim pregledom dostavljene sporne dlake utvrđeno je da se radi o fragmentu dlake životinjskog porijekla i pripada porodici jelena.

8. Tužitelj saslušan kao stranka na ročištu od 25. ožujka 2025, iskazivao je: "Ja sam dana 8. travnja 2022. godine oko 06,30 sati osobnim vozilom u mojem vlasništvu reg. oznake [registarska oznaka] se vozio iz pravca Poganca prema Apatovcu, kada mi je u mjestu Borovka iz Livade sa moje lijeve strane istrčala srneća divljač, koju sam pogodio sa mojim prednjim lijevim krajem vozila, nakon čega se je srneća divljač podigla i otišla. Moje vozilo je oštećeno na način da je došlo do pucanja laka i oštećenja prednjeg desnog fara jer se srneća divljač nakon što sam ju udario vozilom odbila i oštetila desni far vozila. Tog dana vidljivost je bila dobra, kolnik je bio suh dobar za vožnju, prije naleta sam se vozio brzinom od oko 60 km/h, to nije naseljeno mjesto pa mislim da je ograničenje propisom ograničeno na iznos od 80 km/h. Ja sam bio jako blizu mjesta naleta kada sam vidio srneću divljač, da iskače iz livade s lijeve strane, koja nije ravna, koja je pod kutom, livada je niža od ceste, a bio sam udaljen oko 5 metara. Ja sam odmah poduzeo radnju kočenja vozila, ali nisam mogao izbjeći nalet na divljač. Ja sam nakon naleta odmah zvao policiju, došli su nakon 20 minuta, izuzeli dlaku sa vozila, slikali mjesto oštećenja i mjesto nezgode, a svemu je svjedočio i moj suvozač RO moj bivši kolega s posla. Na mjesto nezgode nije došao predstavnik lovoovlaštenika obzirom da divljač nije ostala na mjestu nezgode. Mene su policijski službenici obavijestili na licu mjesta da je divljač u vlasništvu gos. J, da njegova lovišta osigurava Euroherc zbog čega sam se za naknadu štete obratio osiguravajućem društvu tuženika. Znam da su procjenitelji tuženika napravili izvid štete, slikali su oštećenja ali mi nisu ponudili nikakvu naknadu iz razloga što na spornom dijelu prometnice nisu bili postavljeni znakovi opasnosti "divljač na cesti", a prema njima su trebali biti postavljeni. Ja sam se kod gos. B, autolimara iz jednog mjesta prema Koprivnici pribavio ponudu za popravak vozila ali vozilo nisam kod njega popravio već mi ga je iz usluge popravio moj brat sa svojim prijateljima, a taj popravak je koštao oko 12.000,00 kuna. Na posebno pitanje pun. tuženika odgovaram da mislim da se nezgoda dogodila radni dan, a nemam saznanja da bi taj dan bio organiziran lov na tom dijelu lovišta, a na tom dijelu prometnice nema znam "divljač na cesti". Ja ne znam točno gdje je vozilo popravljeno, to mi je brat rješavao, a ja tih 12.000,00 kuna u ratama plaćam majstoru preko brata, nemam dokaz da sam platio, nemam račun, a bratu plaćam gotovinom. Popravak vozila nije bio kod majstora B već ga je negdje drugdje brat popravio, a ne znam točno kod koga."

9. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) je propisano da šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

10. Odredbom čl. 1064. istog zakona je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovora osoba koja se njome bavi.

11. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Zakon o lovstvu propisuje odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju počini divljač u lovištu. Javna cesta nije lovište pa se ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o lovu koje propisuju odgovornost za štetu nastalu u lovištu. Divljač kada naglo iskoči na cestu, kada je udaljenost njenog uočavanja mala, opasna je stvar. Divljač u prostoru njegovog prirodnog staništa, obzirom na njegove prirodne osobine nije opasna stvar, ali kad u uvjetima koji su bili u trenutku prometne nesreće, iznenada stupi na kolnik ispred vozila kojim je upravljao tužitelj, onda svakako predstavlja opasnu stvar, a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari prema odredbi članka 1063. i 1064. u vezi s člankom 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima odgovoran je njezin vlasnik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju.

13. Zakon o lovstvu divljač definira kao zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, a na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i za razmnožavanje u svrhu lova i korištenja. Zakonom je normirano da je divljač dobro od interesa Republike Hrvatske i ima njezinu osobitu zaštitu. Divljač uglavnom obitava u lovištu (time da su Zakonom propisana vrsta lovišta), a lovištem upravlja lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova kojeg Zakon o lovstvu definira kao pravnu ili fizičku osobu (obrtnika), koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je divljač koja je uzrokovala štetu na vozilu tužitelja, na cestu izletjela s područja kojim gospodari odnosno na kojem je lovoovlaštenik tuženik.

14. S obzirom na sve naprijed navedeno neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor da se u konkretnom slučaju odgovornost procjenjuje po osnovi krivnje, već se odgovornost po ocjeni ovoga suda procjenjuje po objektivnoj odgovornosti, jer je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o srnećoj divljači koja je na prometnicu došla s područja na kojem je lovoovlaštenik i kojim gospodari tuženik pa je shodno tome on odgovoran za nastanak štete jer šteta potječe od opasne stvari to jest divljači, a za koju je u smislu odredbe članka 1063. i 1064. u svezi sa člankom 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima odgovoran tuženik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju (Navedeno proizlazi iz Sudske prakse i to odluke Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1613/2018-2 od 25. siječnja 2019. godine).

15. Odredbom čl. 921. ZOO-a je propisano da Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

16. Kako je nesporno utvrđeno da se predmetni štetni događaj se dogodio na području lovačkog društva „Polum VI/8 KTC“, a koje lovačko društvo je u trenutku nastanka štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja od odgovornosti kod Euroherc osiguranja d.d., a nije sporna ni dinamika nastanka štetnog događaja, također nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, kao osiguratelja lovoovlaštenika.

17. Međutim, tužitelj nije dokazao visinu nastale štete.

18. Odredbom čl. 1046. ZOO-a je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

19. Obzirom da tužitelj u svom iskazu navodi "Ja sam se kod gos. B, autolimara iz jednog mjesta prema Koprivnici pribavio ponudu za popravak vozila ali vozilo nisam kod njega popravio već mi ga je iz usluge popravio moj brat sa svojim prijateljima, a taj popravak je koštao oko 12.000,00 kuna" te "Ja ne znam točno gdje je vozilo popravljeno, to mi je brat rješavao, a ja tih 12.000,00 kuna u ratama plaćam majstoru preko brata, nemam dokaz da sam platio, nemam račun, a bratu plaćam gotovinom. Popravak vozila nije bio kod majstora B već ga je negdje drugdje brat popravio, a ne znam točno kod koga", a na okolnost plaćanja popravka nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza, to sud smatra da tužitelj nije dokazao visinu štete koja mu je nastupila u smislu odredbe čl. 1046 ZOO-a.

20. Naime, kako tužitelj decidirano navodi da vozilo nije popravio kod majstora B čiju je ponudu pribavio /list 11 spisa/, sud nije prihvatio kao vjerodostojan navod tužitelja da ga je popravak predmetnog vozila koštao 12.000,00 kuna, posebno jer navodi da ne zna gdje mu je brat iz usluge popravio vozilo, što nije ni životno i logično, nema nikakvog dokaza da bi bilo kakve uplate, čak i prema bratu vršio. Posebno je znakovita činjenica da tužitelj nije predložio ni saslušanje vlastitog brata na navedene okolnosti.

21. Iz navedenih razloga, obzirom da tužitelj nije dokazao nastanak štete, a osobito niti visinu štete valjalo je tužbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

22. Temeljem odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a, tuženik osnovano od tužitelja potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.8. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 20. veljače 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), na ročištu od 25. ožujka 2025. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), što iznosi 300 bodova x 2,00 EUR/bod, odnosno 600,00 eura, trošak PDV 25% u vrijednosti od 150,00 eura, tako da ukupan trošak tuženika u ovom postupku iznosi 750,00 eura. Ovaj trošak tuženiku je dužan naknaditi tužitelj u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 7. svibnja 2025. godine.

23. Nije osnovan zahtjev tuženika da mu se naknadi trošak sastava podneska od 19. rujna 2023., kojim punomoćnik tuženika obavještava da neće pristupiti na ročište od 21. rujna 2023. u iznosu od 187,50 eura, jer isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

24. Radi iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

U Križevcima, 7. svibnja 2025.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).