REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-166/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

i

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Beatrix Crnogorac, na temelju prijedloga sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja REGULA d.o.o., OIB: 30354409741, Kerestinec- Sveta Nedelja, Anina ulica 5, kojeg zastupa punomoćnik Filip Banović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Banović, Fosić, Margić i Staničić d.o.o., Zagreb, Frana Vrbanića 58, protiv tuženika SINI BAU d.o.o., OIB: 46944980850, Kerestinec- Sveta Nedelja, Anina ulica 5, radi isplate, 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR (dvije tisuće pet stotina eura) zajedno sa zateznim kamatama na kašnjenje s plaćanjem u poslovnim transakcijama između poduzetnika, koje teku od 8. lipnja 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa važeća na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa važeća na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

˝Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 40,00 EUR na ime posebne naknade počevši od 7. kolovoza 2024. do isplate, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 12.a stavak 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.˝

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 285,93 EUR (dvije stotine osamdeset pet eura i devedeset tri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu 17,16 EUR te u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka po stopi koja prelazi stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi navodi da je dana 7. prosinca 2023. na temelju usmenog ugovora o zajmu tuženiku isplatio iznos od 2.500,00 EUR, koji iznos se tuženik obvezao vratiti u roku od šest mjeseci. Po isteku navedenog roka, tužitelj je tuženiku uputio opomenu pred tužbu kojom je zatražio isplatu dugovane pozajmice kao i posebne naknade od 40,00 EUR temeljem Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Navodi da se tuženik na opomenu oglušio te tražbinu nije isplatio niti djelomično.

2./ Tužitelj je uz tužbu priložio potvrdu o isplati pozajmice u iznosu od 2.500,00 EUR na dan 7. prosinca 2023. (list 4. spisa) te opomenu pred tužbu (list 5. spisa) s potvrdom o primitku opomene (list 6. spisa).

3./ Tužba je uručena tuženiku zajedno sa svim prilozima putem e- Oglasne ploče suda, obzirom da tuženik nije u sustavu e-Komunikacije, a sve sukladno predmetnom rješenju posl. br. P-166/2025-5 od 22. siječnja 2025. (list 17. -18. spisa). Tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena 11. veljače 2025., nije podnio odgovor na tužbu.

4./ Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) propisano je da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu te ako se može utvrditi da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5./ Odredbom čl. 333.a st. 1. ZPP-a., propisano je da sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija (presuda bez održavanja rasprave) ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b st. 1. t. 1. i 4., a nije udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b st. 1. t. 2. i 3. istog zakona.

6./ Budući da tuženik nije u roku koji mu je sud odredio podnio odgovor na tužbu time je ispunjena prva zakonska pretpostavka za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b ZPP-a.

7./ Iz potvrde o isplati (list 4. spisa) proizlazi da je tužitelj dana 7. prosinca 2023. isplatio tuženiku 2.500,00 EUR, koju isplatu je prilikom plaćanja opisao kao pozajmicu.

8./ Iz opomene pred tužbu i potvrde o primitku iste (list 5. i 6. spisa) vidljivo je da tužitelj 29. srpnja 2024. poziva tuženika na isplatu duga koji nije podmiren unatoč pozivu na plaćanje.

9./ Sukladno odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

10./ Iz tužbe i priloženih dokaza proizlazi da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 2.500,00 EUR, koje je tuženik dužan vratiti na temelju odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a.

11./ Ovaj sud nalazi da je udovoljeno zakonskim uvjetima iz odredbe čl. 331.b ZPP- a, a s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.500,00 EUR (na ime povrata pozajmice) proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, kao i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

12./ S obzirom da tražbina tužitelja na ime povrata pozajmice potječe iz trgovačkog ugovora, tužitelju su dosuđene zatezne kamate na iznos od 2.500,00 EUR po stopi propisanoj čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" br. 108/12., 144/12., 81/13., 112/13., 121/13., 78/15., 71/15., 114/22., dalje u tekstu: ZFPPN) i to od 8. lipnja 2024., kao prvog dana od dana dospijeća, kako to tužitelj i potražuje, slijedom čega je odlučeno kao pod t. I. izreke presude.

13./ U odnosu na utuženi iznos od 40,00 EUR po osnovi posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama (čl. 13. st. 1. ZFPPN-a) potrebno je najprije istaknuti da predmetna naknada predstavlja poštenu naknadu vjerovnicima zbog dužnikova zakašnjenja s plaćanjem. Naime, prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama ZFPPN predlagatelj je jasno označio svrhu posebne naknade prema kojoj je posebna naknada troškova poštena naknada vjerovnicima zbog zakašnjenja s plaćanjem i nužna je kako bi se spriječilo zakašnjenje s plaćanjem. Ministarstvo financija, Porezna uprava, u predmetu Klasa: 423-08/13-01/116, Ur.br.: 513-07-21-01/13-2, dalo je tumačenje naravi posebne naknade, i to u odnosu na transakcije na koje se primjenjuje, kao i na pitanje njene svrhe. Prema navedenom mišljenju, a sukladno čl. 3. t. 16. ZFPPN-a, poslovne transakcije jesu svaka dostava robe ili pružanje usluga za novčanu naknadu, između poduzetnika ili između poduzetnika i osoba javnog prava. Odredba čl. 13. st. 1. ZFPPN-a ne regulira odnose po (svim) ugovorima, već samo po poslovnim transakcijama, pri čemu se rokovi ispunjenja odnose samo na građevinske radove, robe i usluge, a ne i na druge ugovorne odnose (kao npr. zajam, najam, zakup i dr.). Pored toga, posebna naknada predstavlja fiksni iznos koji vjerovnik može ili ne mora naplatiti svom dužniku za svaki račun ili drugi odgovarajući zahtjev za plaćanje, no tužitelj na nju nema pravo obračunati zateznu kamatu – (Tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama Pž-1074/2021-3 i Pž 5041/2022-2).

14./ Imajući u vidu prethodna utvrđenja te da tužitelj svoje potraživanje osniva na ugovoru o zajmu, prema stavu ovog suda utvrđuje se neosnovanim tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 40,00 EUR na ime posebne naknade, kao i zateznih kamata na taj iznos, slijedom čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

15./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje u tekstu: OT), a visina sudskih pristojbi na temelju Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023) te Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023, dalje u tekstu: ZSP).

16./ Prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.540,00 EUR i sadržaju podnesenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (T.br. 7.1. OT), koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46. OT). Imajući u vidu da je odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisana dužnost stranke pristojbu za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku platiti prilikom njihovog podnošenja, kada se pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi, trošak potreban za vođenje parnice, a na koji tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, je upravo trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe za tužbu koji je tužitelj mogao uplatiti, a konačno je i uplatio, prilikom podnošenja tog podneska (35,93 EUR). Slijedom navedenog, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 285,93 EUR, stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke.

17./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tuženiku priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose, jer to potraživanje ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke.

18./ Tužitelju ne pripada naknada za sudsku pristojbu za tužbu u preostalom zatraženom iznosu jer sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZSP-a valja ukazati da tužitelj ima zakonsku mogućnost plaćanja sudske pristojbe za tužbu u visini polovice iznosa pristojbe (vidi t. 17. obrazloženja), stoga ako isti ne iskoristi navedenu mogućnost, to mora ići na njegov financijski teret jer će u tom slučaju njegova obveza na plaćanje sudske pristojbe u punom iznosu nastati upravo njegovom krivnjom. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 285,93 EUR do zahtijevanog iznosa od 303,09 EUR, odnosno u iznosu od 17,16 EUR, valjalo odbiti kao neosnovan te je odlučeno kao pod t. IV. izreke.

19./ Dakle, tužitelju je dosuđena naknada troškova postupka u ukupnom iznosu od 285,93 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom više zatraženom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan pa je odlučeno kao pod t. III. i IV. izreke.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Sutkinja:

Beatrix Crnogorac

Nacrt odluke izradila:

Snježana Hrubec Totić,

sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e- Komunikacija ovog suda. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.