REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6653/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ZC, zaposlenice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Ivane Štih, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 07. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 90.068,94 kn / 11.954,20 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 81.684,00 kn/ 10.841,33 € teče od 11.10.2022. do isplate, a na iznos od 8.384,94 kn / 1.112,87 € od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu 1.515,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. svibnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 9. prosinca 2022. podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranica tužitelja NC stradala u prometnoj nesreći dana 25.06.2000. Nesreću je skrivio EC upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću broj K-160/00 EC proglašen je krivim za navedenu prometnu nesreću. NC je vodila i parnične postupke protiv tuženika radi naknade štete nastale povodom navedenog štetnog događaja pred Općinskim sudom u Zagrebu broj Pn-5820/00, Pn-140/01 te Pr- 25181/04. Radi posljedica predmetne nesreće priznato je osiguranici HZMO NC pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 305318 od 21.11.2005. Tužitelj je za razdoblje od 27.01.2004. do 31.05.2005. protiv tuženika vodio spor pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-6185/05, isti je okončan donošenjem presude na temelju priznanja od 29.05.2005. Za daljnja razdoblja od 01.06.2005. do 31.5.2012. tuženik je podmirivao štetu tužitelju na temelju odštetnih zahtjeva u potpunosti. Za razdoblje od 01.06.2012. do 30.06.2014. tužitelj je protiv tuženika vodio spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnoj službi u Karlovcu pod brojem P- 2491/14 u kojem je donesena pravomoćna presuda u korist tužitelja dok je za razdoblje do 31.12.2019. u tijeku parnica pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1255/20. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj za razdoblje od 01.01.2020. do 31.08.2022. potražuje svotu štete u iznosu od 81.684,00 kn/ 10.841,33 €. Tuženik je pozvan da predmetnu štetu podmiri u mirnom postupku, no isti je navedeno odbio. S obzirom da je odštetni zahtjev zaprimljen 23.09.2022., tužitelj potražuje kamate počevši od 11.10.2022. sukladno članku 165. ZOMO. Kako tuženik do podnošenja tužbe nije isplatio naknadu štete tužitelju, a tužitelj je i dalje nastavio s isplatom invalidske mirovine, te dakle i dalje trpi štetu zbog predmetnog štetnog događaja, to se tužbom povisuje zahtjev za isplatu naknade štete prema tuženiku za daljnjih 8.384,94 kn / 1.112,87 € , što predstavlja štetu koju tužitelj trpi u nastavnom razdoblju od 01.9.2022. do 30.11.2022. Dakle, tužitelj u postupku potražuje ukupno na ime naknade štete iznos od 90.068,94 kn / 11.954,20 € -( 81.684,00 kn/ 10.841,33 € + 8.384,94 kn / 1.112,87 €) temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) zbog štete nastale isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2020. do 30.11.2022. i predlaže da sud donese presudu kojom je tuženik Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 90.068,94 kn / 11.954,20 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 81.684,00 kn/ 10.841,33 € teče od 11.10.2022. do isplate, a na iznos od 8.384,94 kn / 1.112,87 € od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak prometne nesreće od 25.6.2000. niti svoju pasivnu legitimaciju, ali se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer je osiguranica tužitelja NC rođena **.**.1953. i u vrijeme stjecanja uvjeta za invalidsku mirovinu dana 25.11.2003. imala bi utvrđen mirovinski staž od 36 godina i 6 mjeseci zbog čega ne može biti dvojbe da bi ista bitno prije utuženog razdoblja od 01.01.2020. do 31.08.2022. stekla uvjete za odlazak u starosnu mirovinu. Da nije bilo štetnog događaja tužitelj bi u utuženom periodu isplaćivao NC starosnu mirovinu umjesto invalidske, što znači da bi isplaćivao više mjesečne iznose mirovina od onih koje plaća zbog predmetnog štetnog događaja, pa je jasno da tužitelju zbog predmetnog štetnog događaja i štetne radnje osiguranika tuženika u utuženom periodu ne trpi bilo kakvu štetu. Tuženik ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja. jer je od donošenja rješenja tužitelja o isplati mirovine protekao subjektivni i objektivni zastarni rok.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu (stranica 5-10 spisa), dopis Općinskog suda u Gospiću od 14.9.2016. upućenog tuženiku (stranica 11 spisa), rješenje tužitelja od 21.11.2005. (stranica 12-13 spisa), nalaz i mišljenje vještaka na ponovnom pregledu od 17.2.2006. (stranica 14-17 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju (stranica 18-19 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 25.11.2003. (stranica 20-23 spisa) i cjelokupnu ostalu dokumentaciju priloženu spisu (stranica 24-39 spisa, 51-83 spisa, 94-179 spisa, proveo vještačenje po vještaku Koraljki Cesarec Noršić (stranica 186-191 spisa) i dopunu vještačenja (stranica 205-210 spisa).

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici NC za razdoblje od 01.01.2020. do 30.11.2022. nastradaloj u štetnom događaju od 25.6.2000. krivnjom osiguranika tuženika.

6. Nije sporan nastanak navedene prometne nesreće, niti činjenica da je zbog posljedica iz tog štetnog događaja osiguranici tužitelja rješenjem od 21.11.2005. priznato pravo na invalidsku mirovinu uzrokovanu predmetnom prometnom nesrećom, dok je sporna osnova i visina zahtjeva te je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

7. Tužitelj je tužbu podnio pozivajući se na odredbe članka 161., 162. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21). S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, pravilno tuženik tvrdi da se postojanje, opseg i visina tuženikove obveze moraju utvrđivati primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje tužitelj u ovom postupku potražuje (01.01.2020 do 30.11.2022.). Ovo je pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-12/22, Rev-5292/19, Rev-x 388/20 od 25.8.2020. Naime, tuženikova pasivna legitimacija proizlazi iz odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojih je nesporno i sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo kojim je izazvan predmetni štetni događaj. Na temelju odredaba ZOOP-a tuženik je sklopio ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i odgovara u okviru odredaba toga zakona i preuzetih ugovornih obveza propisanih tim Zakonom.

8. Prema članku 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom se štetom prema st. 2. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni po propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

9. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Ovo znači da obveza tuženika postoji ako je razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja koji se isplaćuje veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.

10. Osiguranica tužitelja rođena je **.**.1953., što znači da bi po čl. 180. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 121/10) pravo na starosnu mirovinu stekla 27.4.2014.

11. Kako je u konkretnom slučaju osiguranici tužitelja NC zbog posljedica povređivanja u štetnom događaju od 25.6.2000. priznato pravo na invalidsku mirovinu, bilo je potrebno utvrditi opseg stvarne štete koja je tužitelju nastala u spornom razdoblju, odnosno razliku iznosa invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji tuženik odgovara na ime osiguranja stvarnog štetnika.

12. Naime, prema članku 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzeti iz ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).

13. Prema naprijed navedenim zakonskim odredbama obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koje se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

14. Radi utvrđivanja ovih činjenica sud je proveo po tuženiku predloženo financijsko vještačenje sa zadatkom vještaku radi utvrđivanja da li bi tužitelj svojoj osiguranici isplaćivao veće iznose starosne mirovine od trenutka kada bi neovisno o štetnom događaju stekla uvjete za starosnu mirovinu od iznosa invalidske mirovine koja joj se isplaćuje u spornom periodu.

15. Sud je proveo predloženo vještačenje te je provedenim vještačenjem utvrđeno da je osiguranica NC na dan donošenja Rješenja o mirovini imala 31 godina, 0 mjeseci i 20 dana staža. Pridodani utvrđeni staž iznosi 5 godina, 5 mjeseci i 11 dana te se mirovina zbog opće nesposobnosti za rad računa na ukupni mirovinski staž od 36 godina, 6 mjeseci i 1 dan. Korisnici invalidske mirovine NC je u razdoblju od 01.09.2020. do 30.11.2022. isplaćeno 90.068,94 kn, tj. 511.954,20 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro/7,5345 kn. Korisnica mirovine NC stekla bi u promatranom razdoblju uvjete dugogodišnjeg osiguranika i imala bi pravo na mirovinu s osnove dugogodišnjeg osiguranika, a koja bi za razdoblje 01.09.2020. do 30.11.2022. godine iznosila 9.359,48 eura. Razlika isplaćene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad i mirovine koju bi osiguranica ostvarila kao dugogodišnji osiguranik sa više od 41 godinom radnog staža iznosi: -1.326,59 eura. Isplaćena invalidska mirovina korisnici NC u razdoblju 01.09.2020. do 30.11.2022. godine iznosi 11.954,20 eura, mirovina koju bi korisnica ostvarila kao dugogodišnji osiguranik za isto razdoblje iznosi 10.627,61 eura te razlika iznosi - 1.326,59 eura.

16. Tužitelj je prigovorio nalazu vještaka ukazujući na izmjene i dopune Zakona o mirovinskom osiguranju navodeći da je vještačenje u suprotnosti sa izričitom zakonskom odredbom, ali nije tražio da se vještakinja sasluša na ročištu.

17. Na ročištu održanom 14. siječnja 2025. obzirom na to da je zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela iznova, po prijedlogu tuženika, a imajući u vidu da je vještak računao pretpostavljenu starosnu mirovinu za razdoblje od 01.09.2020. do 30.11.2020., a utuženo razdoblje je od 01.01.2020. do 30.11.2022. određena je dopuna vještačenja na način da izračuna potencijalnu starosnu mirovinu u razdoblju od 01.01.2020. do 30.11.2022.

18. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja naveo da bi iznos pune starosne mirovine osiguranice tuženika iznosio 13.615,61 eura, dok je iznos isplaćene invalidske mirovine u predmetnom razdoblju 11.954,20 eura, što znači da je manje isplaćeno po osnovi invalidske mirovine u odnosu na starosnu mirovinu 1.662,31 eura.

19. Na nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđivana razlika između invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici i starosne mirovine koju bi plaćao u predmetnom razdoblju (od 1.1.2020. do 30.11.2022.) tužitelj je prigovorio navodeći da u cijelosti ostaje kod navoda podneska od 28.03.2024. te da je Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 115/18) koji je stupio na snagu 01.01.2019. derogirao Zakon o obveznim osiguranjima u prometu te je na ročištu na izričit upit suda predlaže li saslušanje vještaka naveo da ne predlaže.

20. Vještak je po nalogu suda izradio i nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja na temelju podataka i raspoložive dokumentacije u spisu radi utvrđivanja razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i one koja bi bila utvrđena da je kod osiguranice tužitelja došlo do povrede na radu te su prema ocjeni sačinjeni u skladu s pravilima struke, objektivno, jasno i detaljno argumentirano u skladu s odredbom čl. 258. ZPP.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je korisnici invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2020. do 30.11.2022. isplaćeno 11.954,20 eura, dok bi u slučaju da je u promatranom razdoblju stekla uvjete za dugogodišnjeg osiguranika imalo pravo na mirovinu u iznosu od 13.616,51 eura, što znači da je isplaćeni iznos invalidske mirovine u spornom razdoblju manji od iznosa na koji bi osiguranica tužitelja imala pravo kao dugogodišnji osiguranik odnosno da je stekla uvjete za starosnu mirovinu ako dugogodišnja osiguranica.

22. Ovo znači da ne postoji razlika mirovine koja bi predstavljala štetu koja je nastala tužitelju.

23.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ističe se da je člankom 165. stavak 1. ZOMO propisano je da potraživanje naknade štete zastarijeva istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema tuženiku kao osobi odgovornoj za štetu. Predmetna šteta tužitelju je nastala sukcesivnim isplatama mirovine te svaka isplata predstavlja novu štetu, a o naknadi za istu valja prosuđivati prema odredbama onog zakona koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka štete.

24.Budući se radi o potraživanju naknade štete koja se sastoji u umanjivanju imovine tužitelja (obična šteta) koja nastaje u trenutku kada tužitelj izvrši isplatu naknade svom osiguraniku, sporno pitanje zastare, u odnosu na potraživanje tužitelja za davanja isplaćena u razdoblju od 01.01.2020. do 31.08.2022. i od 01.09.2022. do 30.11.2022. prosuđuje se prema članku 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Ovaj članak propisuje da potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i štetnika, a u svakom slučaju potraživanje naknade štete zastarijeva za 5 godina od dana nastanka štete (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x-725/16 od 29. studenoga 2016.).

25.Tužba u ovoj parnici podnesena je 09.prosinca 2022., a sporna šteta pretrpljena je u razdoblju od 01.01.2020. do 31.08.2022. i od 01.09.2022. do 30.11.2022. što znači da nije protekao zastarni rok od 3 godine. Stoga nije osnovan ovaj prigovor tuženika.

26.Iz navedenoga slijedi, da tražbina tužitelja nije zastarjela, ali obzirom na to da je tijekom postupka utvrđeno da ne postoji razlika mirovine koja bi predstavljala štetu koja je nastala tužitelju u smislu članka 27. ZOOP-a), sud je odbio tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina u 11.954,20 eura kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 10.841,33 od 11.10.2022. do isplate i na iznos od 1.112,87 eura od podnošenja tužbe (09.12.2022.) do isplate.

27. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu od 200,00 eura (tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 29.9.2023., 14.01.2025. i 24.03.2025. po 200,00 eura za svako ročište (tbr. 9/1 OT) i sastava podneska od 30.01.2025. prema Tbr. 8/1 OT-a 200 eura, ukupno 1.000,00 eura što uvećano za PDV 25% od 250,00 eura i trošak vještačenja od 265,45 eura iznosi 1.515,45 eura.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po pun.