REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3363/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Andreju Šoos Maceljski, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Maria Hrupeca, odvjetnika u Samoboru i zamjenice punomoćnika tuženika ŠŽO, odvjetničke vježbenice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 07. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10 Ugovora o kreditu broj: 9012329901 zaključenog između tužitelja i tuženika 10.03.2007., u dijelu kojim je ugovoreno da je tužitelj, u slučaju vraćanja kredita prije ugovorenog roka, dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 487,72 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamata tekućim od 13.07.2012.g. do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do dana 31.07.2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III.Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.009,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. svibnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 28. svibnja 2024. podnio tužbu u kojoj navodi da je 10.03.2007. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 9012329901, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 90.600,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U članku 10. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj, u slučaju vraćanja kredita prije ugovorenog roka, dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate, što je, obzirom je kredit prijevremeno otplaćen, rezultiralo time da je tuženik prilikom zatvaranja kredita temeljem navedene odredbe naplatio tužitelju naknadu za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada). Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu temeljem kojih je tuženik naplatio tužitelju izlaznu naknadu za prijevremenu otplatu kredita su ništetne što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe. Tužitelj je 13.07.2012. uvećanom uplatom od 48.968,03 EUR / 368.949,61 kn zatvorio glavnicu kredita i tako prijevremeno otplatio predmetni kredit te mu je tuženik 13.07.2012. prilikom prijevremene otplate kredita naplatio naknadu u iznosu od 487,72 EUR / 3.674,76 kn (tzv. izlazna naknada) te je predmetna uvećana uplata na ime prijevremene otplate kredita, kao i naknada koju je naplatio tuženik, vidljiva iz dostavljene knjigovodstvene kartice prometa po kreditu i dopisa tuženika od 18.09.2023., iz kojih proizlazi da je predmetna naknada naplaćena pod knjigovodstvenim kontom 1240070301. Tužitelj je naveo da je predmetna odredba čl. 10. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03) te kako mu je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja, te je stoga nedvojbeno da se temeljem čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 10. Ugovora ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. Nadalje, u odnosu na poštenost predmetne odredbe tužitelj je naveo da je ista protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom prijevremene otplate kredita. Stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka presudom utvrdi da je ništetna odredba sadržana u članku 10. Ugovora o kreditu kojim je određena obveza korisnika kredita da plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita, da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 482,72 eura/3.674,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2012. do isplate, kao i da mu isplati parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora te predlaže da sud na pripremnom ročištu utvrdi vrijednost predmeta spora uzimajući u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja navodeći da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita je ugovorena sukladno tada važećim propisima, nije bila zabranjena, ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja te samim time nije riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Predmetna odredba nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, pa se ne radi o ništetnoj odredbi. Tuženik ističe prigovor zastare i prigovor tijeku zakonskih zateznih kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u mail korespondenciju između punomoćnika tužitelja i tuženika (stranica 7 spisa), Ugovor o kreditu (stranica 8-12 spisa), knjigovodstvenu karticu tuženika (stranica 13-15 spisa) i saslušao je tužitelja (stranica 41 spisa), dok nije izveo dokaz financijskim vještačenjem obzirom na to da nije sporna visina zahtjeva i datum naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita.

4.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. U odnosu na prigovor tuženika da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena, sud je raspravnim rješenjem od 17. ožujka 2025. (stranica 39 spisa) utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.814,95 eura jer smatra da se u ovoj pravnoj stvari dokazi izvode u pogledu deklaratornog zahtjeva i zahtjeva za isplatu, tj. više zahtjeva. Stoga je vrijednost predmeta spora određena prema zbroju vrijednosti oba zahtjeva, a sve sukladno članku 37. stavak 1. ZPP-a.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud (1) utvrdi ništetnim odredbu Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita i (2) naloži tuženiku da mu isplati plaćeni iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita, jer tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi kojom je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo.

7.Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da su ga tužitelj i tuženik sklopili 10. ožujka 2007., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 90.600,00 CHF.

8.Člankom 10. Ugovora o kreditu ugovorena je prijevremena otplata kredita na način da korisnik može vratiti kredit i prije roka određenog u točki 7.1. Ugovora u cijelosti ili djelomično sukladno aktima Banka, ali je o tome dužan unaprijed obavijestiti Banku. U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate (stranica 11 spisa).

9.U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko naknade za prijevremenu otplatu kredita sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je kredit uzeo za dovršetak kuće 2007. ili 2008., ne sjeća se točno. Uzeo je kredit u CHF jer su tada to bili najpovoljniji uvjeti. Naime, rata kredita bila je u to vrijeme za njega povoljna. Ugovor je pročitao, ali nije ništa posebno pitao oko odredbi ugovora o kreditu. Kredit je otplatio prijevremeno, rata kredita je počela naglo rasti te je odlučio otplatiti kredit prije isteka roka. Nije mu bila namjera prijevremeno otplatiti kredit pa u odnosu odredbu ugovora koja se odnosi na prijevremenu otplatu kreditu nije posebno obraćao pažnju. Vidio je da piše to u Ugovoru, ali nije razmišljao o prijevremenoj otplati u vrijeme sklapanja Ugovora. Kako je rata kredita počela naglo rasti uzeo je drugi kredit u kunama da bi zatvorio postojeći kredit. Tužitelj je naveo da kod ugovaranja nije pisao neki iznos koji bi morao platiti ukoliko kredit prijevremeno otplati, odnosno da nije bio definiran iznos niti u postotku te mu je nije objašnjena svrha za koju se naknada za prijevremenu otplatu kredita koristi kao i da nije mogao kredit zatvoriti bez da je platio naknadu za prijevremenu otplatu. Naveo je da se ne sjeća je li tražio objašnjenje službenika banke zašto mora platiti naknadu za prijevremenu otplatu, ali zna da je to bio uvjet da se skine hipoteka. Ukoliko ne bi platio naknadu ne bi se mogla skinuti hipoteka sa kuće. Naveo je da ne zna kada je saznao da je odredba koja se odnosi na izlaznu naknadu nepoštena kao i da se ne sjeća je li pri čitanju Ugovora o kredita uočio odredbu o općim uvjetima poslovanja banke, ali pretpostavlja da su bili sadržani u Ugovoru, jer su isti standardni .

10.Sud prihvaća iskaz tužitelja da od banke nije dobio informaciju o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, niti mu je objašnjeno na što se ta naknada odnosi, dakle, radilo se o tipskoj odredbi ugovora o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati, niti je na istu mogao utjecati ukoliko je htio sklopiti ugovor o kreditu.

11. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. 46/07., i 79/07. – dalje: ZZP/03) propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12.Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i visini te naknade. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadržava odredbu prema kojoj se tuženik obvezuje platiti banci naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

13.Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

14.Prema članku 1024. ZOO-a korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit (stavak 1.), kredit može vratiti i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku (stavak 2.), u oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio (stavak 3.), u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti (stavak 4.).

15.Osim pravila o prijevremenoj otplati kredita iz članka 1024. stavak 2. ZOO-a postoji i opća odredba o prijevremenom ispunjenju novčanih obveza propisana u članku 25. ZOO-a. Prema članku 25. stavak 3. ZOO-a dužnik novčane obveze može je ispuniti prije roka, a pravo od iznosa duga odbiti iznos kamata za vrijeme od dana isplate do dospjelosti obveze ima samo ako je na to ovlašten ugovorom ili to proizlazi iz običaja.

16.Iz članka 1024. stavak 3. i 4. ZOO-a proizlazi dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračunaju kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti.

17.Tuženik tijekom postupka, osim općenitog pozivanja na pravo naplate naknade za prijevremenu otplatu i općenitog pozivanja na troškove koji su mu nastaju, nije navodio, niti dokazivao, u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova. Navodi da naknada nema kompenzacijski karakter niti predstavlja naknadu štete ili ugovornu kaznu, već je to cijena koju je tuženik naplatio tužitelju za pruženu usluge.

18.Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022., zauzeo je pravno shvaćanje da bi tuženik imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali ta se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

19.Dakle, tuženik je tijekom postupka trebao dokazati koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, ali to nije dokazao, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, već se paušalno poziva na svoje interne akte. Stoga, ovaj sud zaključuje da pravilo naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

20.Kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, radi se o ništavoj odredbi. Ovakvo shvaćanje, da banke nemaju pravo zahtijevati naknadu koja se sastoji u izmakloj dobiti radi gubitka kamata, odnosno da ne smiju potrošaču naplatiti naknadu za prijevremeno (djelomično ili u cijelosti) ispunjenje svoje obveze iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu potvrđeno je i donošenjem Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 101/17.), a kojim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenijela Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni Direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014.). Iako se, dakle, vodeći računa o danu sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, taj Zakon ne primjenjuje na konkretan slučaj, evidentno je da je taj Zakon otklonio nedostatke do tada važećeg zakonskog uređenja i onemogućio bankama da potrošače penaliziraju za prijevremeno ispunjenje njihovih obveza. Banke bi u tom slučaju imale pravo na naknadu samo onih troškova izravno povezanih s prijevremenom otplatom kredita, prije svega administrativnih troškova vezanih uz potrebne radnje u svezi s prijevremenim zatvaranjem kredita i sl., a ne i na (posebnu) naknadu za prijevremenu otplatu kredita (pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 112/2018 od 9. ožujka 2022.).

21.Budući da iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati. S obzirom da je tužitelj na temelju članka 10. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu u visini kako je to ranije navedeno, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je nepoštena navedena odredba članka 10. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je u slučaju prijevremene otplate kredita korisnik kredita dužan platiti naknadu u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate primjenom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača.

22.Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetan članak 10. u dijelu kojim je ugovoreno da je tužitelj, u slučaju vraćanja kredita prije ugovorenog roka, dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

23.Kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu članka 10. u kojem je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

24.Uvidom u knjigovodstvenu karticu tuženika od 18.02.2021. (stranica 16 spisa) utvrđeno je da je predmetna naknada naplaćena 13. srpnja 2012. u iznosu 3.674,76 kuna, što je na izričit upit suda potvrdio i tuženik navodeći da je naknada naplaćena dana 13. srpnja 2012. i da visina naknade nije sporna.

25.Stoga je tužitelju dosuđen iznos od 487,72 eura (iznos u eurima izračunat uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, "Narodne novine", broj 57/2022.) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2012. do isplate primjenom članka 1115. ZOO-a budući je tuženik bio nesavjestan stjecatelj već u trenutku naplate naknade. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

26.Neosnovan je prigovor zastare, jer je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti članka 9. stavak 2. Ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju za naknadu za prijevremenu otplatu kredita donošenjem ove presude.

27.Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastav podneska od 23.07.2024. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu 17.3.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu 31.03.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova) ukupno 400,00 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura 800,00 eura i pdv od 25 % 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura. Također mu je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 33,18 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu 66,36 eura, pa ukupno dosuđen trošak iznosi 1.009,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen.

28.Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak. 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

29.Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Zagrebu 07. svibnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu

2. Tuženiku po pun.