Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: Pn-128/2019-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici odvjetnici Andreji Kljaić iz Zagreba, Pavla Hatza 9, protiv tuženika ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Alenu Vasiljeviću iz Kutine, Vladimira Nazora 7, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave 14. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka te tuženika osobno, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 56.547,20 eura na ime umanjenja vrijednosti nekretnina na adresi [adresa], uslijed propadanja, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da plati tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 65.697,60 eura na ime naknade za uporabu njezinih stvari, odnosno onemogućavanje iste da koristi svoje stvari, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužiteljici OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tuženiku ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 117.199,24 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 4. ožujka 2019. godine podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete koja je nastala zbog onemogućavanja korištenja zajedničkih nekretnina stranaka. Tužiteljica tvrdi da je tuženik držao u posjedu nekretnine stranaka te da ih je iznajmljivao i naplaćivao najamninu u razdoblju od prestanka bračne zajednice 2005. godine pa do 2019. godine.

U tijeku postupka tužiteljica je u svom podnesku od 9. ožujka 2020. godine (list 140 spisa) proširila tužbeni zahtjev i po drugom osnovu, to jest, po osnovu umanjenja vrijednosti zajedničke imovine zbog neodržavanja istih od strane tuženika.

Tužiteljica je konačno odredila tužbeni zahtjev u svom podnesku od 25. listopada 2024. godine (list 476 spisa), a kako je to navedeno i u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva po oba navedena osnova. Tuženik tvrdi da nije onemogućavao tužiteljicu da uđe u posjed i koristi zajedničke nekretnine stranaka niti ju je sprječavao da sudjeluje u održavanju ovih nekretnina.

Ujedno je tuženik uložio i prigovor zastare.

3. Nije sporno da su stranke suvlasnici nekretnina koje se nalaze na više lokacija u [adresa] sa po ½.

Na lokaciji [adresa] u [adresa] nalaze se dvije kuće s gospodarskim zgradama. Radi se o nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Na lokaciji [adresa] nalazi se nekretnina stranaka k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Na lokaciji [adresa] nalazi se nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi gradska kavana.

Tužiteljica je tužbom obuhvatila i pokretninu vozilo marke Mercedes CL500, godina proizvodnje 2003.

4. U tijeku postupka proveden je očevid na licu mjesta s vještakom građevinske struke PŽ koji je izvršio identifikaciju svih nekretnina, utvrdio stanje istih te visinu mjesečne najamnine za sve nekretnine. Vještak je također utvrdio i visinu umanjenja vrijednosti nekretnina stranaka kroz utuženo razdoblje zbog neodržavanja istih.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka jer je isti utemeljen na svim relevantnim podacima koji su prikupljeni od strane vještaka neposrednim uvidom u nekretnine stranaka te u priloženu dokumentaciju u spisu. Prilikom izrade nalaza vještak je iskoristio i svoj raniji nalaz iz postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka u predmetu R1-92/2015 koji se također odnosio na iste nekretnine. Vještak se i usmeno očitovao na sva pitanja i prigovore stranaka te je ostao kod svog pismenog nalaza i mišljenja. Stranke su suglasno predložile da se očevid na licu mjesta održi bez vještaka mjernika s obzirom da lokacija predmetnih nekretnina nije sporna među strankama, što se utvrdilo i prilikom očevida na licu mjesta. Treba napomenuti da je isti vještak proveo građevinsko vještačenje na istim nekretninama stranaka i u predmetu razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka koji je vođen kod ovog suda pod brojem R1-92/2015 i koji je pravomoćno okončan odlukom od 20. listopada 2016. godine na način da je određena civilna dioba sudskom prodajom nekretnina. Ovo rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka postalo je pravomoćno 7. studenog 2018. godine (list 6 spisa). Građevinski vještak se nije upuštao u pravna pitanja koja se odnose na to tko je držao u posjedu i koristio nekretnine stranaka te tko je odgovoran za neodržavanje ovih nekretnina i umanjenje njihovih vrijednosti.

5. Tužiteljica je konačno odredila tužbeni zahtjev svojim podneskom od 25. listopada 2024. godine (list 476 spisa).

Iz ovog podneska tužiteljice je vidljivo da je ista odustala od dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretninu koja se nalazi na lokaciji [adresa]

– gradska kavana, stoga sud nije niti odlučivao o tom dijelu tužbenog zahtjeva iz tužbe, a koji se odnosi na ovu nekretninu. Treba napomenuti da je u tijeku postupka utvrđeno da je svoj suvlasnički dio od ½ na ovoj nekretnini tužiteljica prodala trećoj osobi još 2015. godine. Zbog toga ova nekretnina nije bila predmet diobe suvlasničke zajednice stranaka u predmetu R1-92/2015. Uvidom u taj spis utvrđeno je da je tužiteljica svojim podneskom od 15. prosinca 2015. godine (list 195 spisa) odustala od zahtjeva za razvrgnuće suvlasničke zajednice na ovoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

6. Što se tiče nekretnina na lokaciji [adresa], sud je obavio očevid na licu mjesta i na ovoj nekretnini s građevinskim vještakom i strankama te je na licu mjesta utvrđeno da se u naravi radi o neizgrađenoj livadi koja nije niti ograđena pa je slobodan pristup na istu. Na ovoj nekretnini nitko ne boravi. Za ovu nekretninu preciziranim tužbenim zahtjevom (list 478 spisa) tužiteljica potražuje iznos od 6.069,00 eura za petogodišnje razdoblje prije podnošenja tužbe, a na ime najamnine koju bi tužiteljica naplaćivala da joj je bio omogućen posjed iste.

Za ovu nekretninu u [adresa], a radi se o k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tužiteljica nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva za naknadu štete na ime neostvarene najamnine. Naime, tužiteljica nije dokazala da joj je tuženik onemogućavao pristup na ovu nekretninu i posjed iste. Radi se o neizgrađenoj livadi koja ima otvoren pristup s ceste i nije ograđena. Na toj nekretnini nitko ne boravi pa nije bilo zapreka da tužiteljica eventualno koristi ovu nekretninu kao suvlasnik iste. Tužiteljica nije dokazala niti činjenicu da je tuženik iznajmljivao nekretninu trećim osobama i tako naplaćivao najamninu u petogodišnjem razdoblju prije podnošenja tužbe 2019. godine.

Zbog svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na nekretninu na lokaciji [adresa].

7. Tužiteljica svojim preciziranim tužbenim zahtjevom (list 478 spisa) potražuje i naknadu za uporabu vozila marke Mercedes u visini najamnine za ovakvo vozilo u iznosu od 15 eura dnevno, odnosno u ukupnom iznosu od 27.375,00 eura za petogodišnje razdoblje prije podnošenja tužbe u ovom postupku.

Tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala da predmetno vozilo marke Mercedes, godina proizvodnje 2003. godina, broj šasije [broj šasije] predstavlja zajedničku imovinu stranaka. Iz priloženog kupoprodajnog ugovora vidljivo je da je ovo vozilo kupio tuženik ZŽ 2004. godine. Prema navodima tuženika iz iskaza kao stranke ovo vozilo je on kupio za svoje novce i predstavlja njegovu posebnu imovinu. Sud je prihvatio ove navode tuženika s obzirom da je ovo vozilo bilo registrirano svo vrijeme isključivo na tuženika, te u njegovom posjedu i nakon razvoda braka 2005. godine. Nije sporno da je u tijeku bračne zajednice stranaka koja je trajala od 1991. godine pa do 2005. godine tužiteljica dobila na nagradnoj igri novi automobil marke Audi koji je ostao njena posebna imovina i u njenom posjedu i nakon razvoda braka. Tužiteljica nije nikad podnijela tužbu radi utvrđenja da vozilo marke Mercedes predstavlja bračnu stečevinu stranaka i njeno suvlasništvo od ½ niti je ovo vozilo bilo obuhvaćeno njenim prijedlogom za razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka u predmetu R1- 92/2015. Sve to upućuje na zaključak da vozilo marke Mercedes predstavlja posebnu imovinu tuženika kao što je i vozilo marke Audi predstavljalo posebnu imovinu tužiteljice, iako je stečeno u vrijeme bračne zajednice stranaka.

Stoga je valjalo odbiti ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na korištenje vozila marke Mercedes.

8. Preciziranim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje i naknadu štete na nekretninama koje se nalaze na lokaciji [adresa] i [adresa] u [adresa]. Radi se o nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica potražuje na ime nenaplaćenih najamnina za petogodišnje razdoblje prije podnošenja tužbe iznos od 32.253,60 eura te na ime umanjenja vrijednosti ovih nekretnina uslijed propadanja iznos od 56.547,20 eura.

U tijeku postupka sud je obavio očevid i na ovim nekretninama zajedno s vještakom građevinske struke PŽ koji je u svom nalazu utvrdio visinu mjesečne najamnine za ove nekretnine te je utvrdio stanje istih i umanjenje vrijednosti ovih nekretnina zbog propadanja.

Vještak je u svom nalazu pojasnio da sve ove katastarske čestice koje se nalaze na adresi [adresa] čine jednu funkcionalnu cjelinu jer su građevine na njoj povezane i zahvaćaju više nekretnina. Na licu mjesta je utvrđeno da na ovim nekretninama nitko ne boravi te da su iste zaključane. Za nekretninu na kućnom broj [adresa] stranke nisu imale ključ od ulaznih vrata pa je angažiran bravar koji je omogućio ulaz u objekt koji se nalazi na toj nekretnini, dok su građevine na nekretnini na kućnom broju 54 bile otključane.

Niti za ove nekretnine tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala da joj je tuženik onemogućavao posjed istih i njihovo korištenje, iako je teret dokaza na njoj sukladno odredbama članka 221.a Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica u proteklom razdoblju od prekida bračne zajednice 2005. godine pa do podnošenja ove tužbe 2019. godine nije podnijela niti jednu tužbu zbog smetanja posjeda ili zbog predaje u posjed predmetnih nekretnina, a što bi sigurno učinila da joj je tuženik onemogućavao posjed i korištenje ovih nekretnina. Podnijela je samo jednu tužbu u predmetu P-377/2007, ali je istu povukla uz obvezu naknade parničnog troška (list 127 spisa). Nije sporno da je doneseno rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka broj R1-92/2015 od 20. listopada 2016. godine (list 16 spisa) kojim je određena civilna dioba sudskom prodajom. Međutim, u proteklom razdoblju od dana donošenja rješenja o diobi pa do sada tužiteljica nije pokrenula ovršni postupak radi provedbe navedenog rješenja o diobi sudskom prodajom po rješenju R1-92/2015 od 20. listopada 2016. godine.

Tužiteljica je u svom podnesku (list 89 spisa) potvrdila da u razdoblju od prekida bračne zajednice 2005. godine pa do 2017. godine dok je trajao postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka nije niti pokušavala ući u posjed predmetnih nekretnina niti je pokretala bilo kakve sudske postupke u tom pravcu. Međutim, tužiteljica nije dokazala da je i nakon 2017. godine pokušavala ući u posjed ovih nekretnina. Iz priloženih potvrda policije vidljivo je da su prijave policiji podnosile obje stranke. Tako je tuženik prijavio policiji navodnu provalu u kući na kućnom broju [adresa] 4. ožujka 2019. godine (list 44 spisa) kao i fizički napad na njega od strane tužiteljice 2. lipnja 2017. godine na adresi [adresa] (list 98 spisa). S druge strane, tužiteljica je dostavila potvrdu o tome da je Policijska postaja Kutina zaprimila nekoliko njenih prijava u razdoblju od 2017. i 2019. godine (list 487 spisa). Na temelju ovih prijava tužiteljica nije pokretala nikakve sudske postupke protiv tuženika pa nije dokazala osnovanost istih. Treba napomenuti da se neke od ovih prijava policiji odnose na nekretnine koje nisu predmet ovog spora koje se nalaze na adresama [adresa] u [adresa] i [adresa] u [adresa].

Uvidom u presudu Općinskog suda u Kutini broj PpJ-280/2019 od 26. kolovoza 2021. godine (list 492 spisa) utvrđeno je da je istom presudom tuženik oslobođen od optužbe da se dana 12. travnja 2019. godine na adresi [adresa], nasilnički ponašao na način što je dana 12. travnja 2019. godine u 16:00 sati SŽ došla na navedenu adresu te htjela ući u prostor zajedničke obiteljske kuće kojom prilikom je okrivljenik ZŽ zaključao ulazna vrata kuće te svojoj bivšoj supruzi OŽ [adresa] onemogućio ulazak u zajedničku kuću.

Nije sporno da tužiteljica nakon prekida bračne zajednice stranaka 2005. godine više nije stanovala na adresi [adresa] u [adresa] te da je 2010. godine kupila kuću u [adresa] u kojoj je stanovala. S druge strane, tuženik se također iselio iz kuće na adresi [adresa] u Kutini 2019. godine te od tada stanuje na adresi [adresa] u [adresa].

9. Tužiteljica nije u tijeku postupka dokazala niti svoju tvrdnju da je tuženik ostvarivao prihode od predmetnih nekretnina naplaćujući najamninu u utuženom razdoblju, a to je pet godina prije podnošenja tužbe, dakle od 2014. godine do 2019. godine. Dokumentacija koju je tužiteljica priložila u tom pravcu odnosi se na razdoblje od 2005. godine pa do 2009. godine, dakle na razdoblje koje nije obuhvaćeno konačnim tužbenim zahtjevom tužiteljice zbog zastare (list 415-454 spisa). Osim toga, iz ove dokumentacije je vidljivo da su ove nekretnine iznajmljivane tvrtki LJIJANA MAT d.o.o. čiji vlasnik je tuženik pa se ne može govoriti da su nekretnine iznajmljivane trećim osobama.

Stoga je ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na naknadu štete zbog onemogućavanja tužiteljice da koristi svoje stvari u ukupnom iznosu od 65.697,60 eura valjalo odbiti u cijelosti, kako je to naznačeno u točki II. izreke. Od tog iznosa 32.253,60 eura se odnosi na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnina na adresi [adresa] u [adresa]. Iznos od 6.069,00 eura se odnosi na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine u Radićevoj ulici broj 22. Iznos od 27,375,00 eura se odnosi na naknadu štete na ime uporabe vozila marke Mercedes. Stoga tužiteljica po ovom osnovu potražuje ukupan iznos od 65.697,60 eura. Naime, tužiteljica nije dokazala da ju je tuženik onemogućavao u korištenju zajedničkih nekretnina i automobila niti je dokazala da je u utuženom razdoblju tuženik iznajmljivao ove nekretnine trećim osobama i ostvarivao prihode na ime najamnine od trećih osoba.

10. Drugi dio tužbenog zahtjeva tužiteljice se odnosi na naknadu štete na ime umanjenja vrijednosti nekretnina na adresi [adresa] uslijed propadanja, u ukupnom iznosu od 56.547,20 eura. Tužiteljica smatra da je tuženik isključivo odgovoran za propadanje ovih nekretnina jer je onemogućavao tužiteljicu u korištenju i održavanju istih. U tijeku postupka nije utvrđeno da je tuženik onemogućavao tužiteljici da sudjeluje u redovnom održavanju ovih nekretnina na adresi [adresa] u [adresa]. Tužiteljica nije dokazala da je u razdoblju od prekida bračne zajednice 2005. godine pa do podnošenja tužbe 2019. godine pokušavala uložiti određena novčana sredstva u održavanje ovih nekretnina kako ne bi došlo do propadanja, pa tako nije dokazala niti tvrdnju da bi ju tuženik u tome sprječavao. Točno je da je došlo do umanjenja vrijednosti ovih nekretnina zbog neodgovarajućeg održavanja njihovih vlasnika, to jest, stranaka, ali zato su odgovorne obje stranke. Obje stranke žive na drugim adresama, pa im održavanje nekretnina u Goilskoj 52 i 54 nije prioritet. Da bi suvlasnici uredno održavali svoje zajedničke nekretnine, potrebno je da između istih postoji nekakav dogovor i suglasnost o tome. Odnosi između stranaka su loši tako da između njih nema dogovora glede održavanja zajedničkih nekretnina. Iako je rješenje o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka u predmetu R1-92/2015 doneseno još 20. listopada 2016. godine stranke nisu ništa poduzele da se to rješenje provede. Zato su odgovorne obje stranke jer ni jedna nije pokrenula postupak sudske prodaje ovih nekretnina u ovršnom postupku.

Stoga je valjalo odbiti i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u ukupnom iznosu od 56.547,20 eura kako je to navedeno u točki I. izreke.

11. Imajući u vidu uspjeh stranaka u parnici, tuženiku je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku. Troškovi tuženika se odnose na: sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 12. studenog 2019. godine, zastupanje na ročištima od 28. listopada 2019. i 20. siječnja 2021. godine, sve po 9.704,00 eura, sastav podnesaka od 12. prosinca 2023., 15. studenog 2024. i 14. veljače 2025. godine, zastupanje na ročištima od 25. ožujka 2022., 21. listopada 2022., 8. svibnja 2024., 9. listopada 2024. i 14. ožujka 2025. godine, sve po 6.860,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 117.120,00 eura. Tuženik je imao i troškove asistencije policije 49,24 eura te troškove pristupa vještaka na ročište 30,00 eura.

Stoga ukupni parnični troškovi tuženika iznose 117.199,24 eura.

Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 4. svibnja 2020. godine jer se u istom ponavljaju navodi iz podneska od 12. studenog 2019. godine, podneska od 3. studenog 2020. godine kao nepotrebnog, podneska od 6. listopada 2022. godine kojim traži izuzeće suca, podneska od 19. listopada 2022. godine u kojem iznosi prigovore na zadatak koji je određen vještaku, sastav žalbe tuženika na rješenje kojim se odbija prijedlog tuženika za donošenje rješenja o povlačenju tužbe (list 195 spisa).

Kutina, 7. svibnja 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Odvjetnica Andreja Kljaić, Zagreb, Pavla Hatza 9

2. Odvjetnik Alen Vasiljević, Kutina, Vladimira Nazora 7