REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5321/2018-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alanu Pozdercu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezine tadašnje punomoćnice odvjetnice Safete Ramić-Pozderac, te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Nere Gajdarov Beg, dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništavom i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 016- 1527/2004 od 23. prosinca 2004., potvrđenog po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek iz Zagreba, 5. siječnja 2005. pod brojem OU-27/05, a koja odredba glasi: „Promjenjivost kamatne stope. Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužiteljici HT iznos od 1.271,28 EUR te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od:

- 2,60 EUR od 1. listopada 2007. pa do isplate,

- 2,59 EUR od 1. studenoga 2007. pa do isplate,

- 2,62 EUR od 1. prosinca 2007. pa do isplate,

- 2,61 EUR od 1. siječnja 2008. pa do isplate,

- 2,66 EUR od 1. veljače 2008. pa do isplate,

- 2,68 EUR od 1. ožujka 2008. pa do isplate,

- 9,95 EUR od 1. travnja 2008. pa do isplate,

- 9,71 EUR od 1. svibnja 2008. pa do isplate,

- 9,62 EUR od 1. lipnja 2008. pa do isplate,

- 9,74 EUR od 1. srpnja 2008. pa do isplate,

- 9,56 EUR od 1. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 9,57 EUR od 1. rujna 2008. pa do isplate,

- 9,67 EUR od 1. listopada 2008. pa do isplate,

- 16,03 EUR od 1. studenoga 2008. pa do isplate,

- 15,22 EUR od 1. prosinca 2008. pa do isplate,

- 16,25 EUR od 1. siječnja 2009. pa do isplate,

- 16,40 EUR od 1. veljače 2009. pa do isplate,

- 16,47 EUR od 1. ožujka 2009. pa do isplate,

- 16,28 EUR od 1. travnja 2009. pa do isplate,

- 16,31 EUR od 1. svibnja 2009. pa do isplate,

- 16,01 EUR od 1. lipnja 2009. pa do isplate,

- 15,80 EUR od 1. srpnja 2009. pa do isplate,

- 15,85 EUR od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 15,97 EUR od 1. rujna 2009. pa do isplate,

- 15,96 EUR od 1. listopada 2009. pa do isplate,

- 15,84 EUR od 1. studenoga 2009. pa do isplate,

- 16,06 EUR od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

- 16,24 EUR od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

- 16,49 EUR od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- 16,43 EUR od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

- 16,78 EUR od 1. travnja 2010. pa do isplate,

- 16,71 EUR od 1. svibnja 2010. pa do isplate,

- 16,84 EUR od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

- 17,94 EUR od 15. srpnja 2010. pa do isplate,

- 17,71 EUR od 12. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 18,40 EUR od 15. rujna 2010. pa do isplate,

- 18,16 EUR od 14. listopada 2010. pa do isplate,

- 17,77 EUR od 13. studenoga 2010. pa do isplate,

- 18,59 EUR od 16. prosinca 2010. pa do isplate,

- 17,50 EUR od 13. siječnja 2011. pa do isplate,

- 16,86 EUR od 15. veljače 2011. pa do isplate,

- 17,10 EUR od 1. ožujka 2011. pa do isplate,

- 16,82 EUR od 1. travnja 2011. pa do isplate,

- 16,87 EUR od 1. svibnja 2011. pa do isplate,

- 18,09 EUR od 1. lipnja 2011. pa do isplate,

- 18,21 EUR od 1. srpnja 2011. pa do isplate,

- 19,24 EUR od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 18,71 EUR od 14. rujna 2011. pa do isplate,

- 18,14 EUR od 13. listopada 2011. pa do isplate,

- 16,65 EUR od 12. studenoga 2011. pa do isplate,

- 16,62 EUR od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- 16,88 EUR od 1. siječnja 2012. pa do isplate,

- 17,09 EUR od 1. veljače 2012. pa do isplate,

- 17,13 EUR od 1. ožujka 2012. pa do isplate,

- 16,96 EUR od 1. travnja 2012. pa do isplate,

- 17,08 EUR od 1. svibnja 2012. pa do isplate,

- 17,15 EUR od 1. lipnja 2012. pa do isplate,

- 17,03 EUR od 1. srpnja 2012. pa do isplate,

- 17,06 EUR od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 16,97 EUR od 1. rujna 2012. pa do isplate,

- 16,78 EUR od 1. listopada 2012. pa do isplate,

- 16,99 EUR od 1. studenoga 2012. pa do isplate,

- 17,07 EUR od 1. prosinca 2012. pa do isplate,

- 17,02 EUR od 1. siječnja 2013. pa do isplate,

- 16,63 EUR od 1. veljače 2013. pa do isplate,

- 16,95 EUR od 1. ožujka 2013. pa do isplate,

- 16,99 EUR od 1. travnja 2013. pa do isplate,

- 16,86 EUR od 1. svibnja 2013. pa do isplate,

- 16,46 EUR od 1. lipnja 2013. pa do isplate,

- 16,44 EUR od 1. srpnja 2013. pa do isplate,

- 16,54 EUR od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 16,70 EUR od 1. rujna 2013. pa do isplate,

- 16,92 EUR od 1. listopada 2013. pa do isplate,

- 16,80 EUR od 1. studenoga 2013. pa do isplate,

- 16,89 EUR od 1. prosinca 2013. pa do isplate,

- 16,98 EUR od 1. siječnja 2014. pa do isplate,

- 9,31 EUR od 1. veljače 2014. pa do isplate,

- 9,38 EUR od 1. ožujka 2014. pa do isplate,

- 9,36 EUR od 1. travnja 2014. pa do isplate,

- 9,28 EUR od 1. svibnja 2014. pa do isplate,

- 9,26 EUR od 1. lipnja 2014. pa do isplate,

- 9,27 EUR od 1. srpnja 2014. pa do isplate,

- 9,35 EUR od 1. kolovoza 2014. pa do isplate,

- 9,43 EUR od 1. rujna 2014. pa do isplate,

- 9,41 EUR od 1. listopada 2014. pa do isplate,

- 9,47 EUR od 1. studenoga 2014. pa do isplate,

- 9,51 EUR od 1. prosinca 2014. pa do isplate,

- 9,48 EUR od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- 9,46 EUR od 1. veljače 2015. pa do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.002,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 5. studenoga 2018. protiv tuženika podnijela tužbu ovom sudu u kojoj je navela da je, kao korisnica kredita, 23. prosinca 2004. s tuženikom, kao kreditorom, te NT, kao sudužnikom i OT, kao založnim dužnikom, sklopila Ugovor o kreditu broj 016-1527/2004, koji je 5. siječnja 2005. potvrđen po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek pod brojem OU-27/05. Nadalje je navela da se tim Ugovorom tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 47.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Isto tako je navela da je u odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu određena redovna kamatna stopa od 5,25% dekurzivno godišnje, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, dok je u odredbi čl. 6. kamatna stopa utvrđena promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tužiteljica je u tužbi, također, navela da je tuženik svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu, te da je o istome obavještavao tužiteljicu samo pisanom obavijesti bez da je za takvu promjenu tražio posebnu suglasnost tužiteljice i bez da je tužiteljica imala bilo kakve mogućnosti utjecaja na isto, kao i bez mogućnosti pregovaranja o istom. Istaknula je i da je tuženik samovoljno dostavio tužiteljici 9. rujna 2011. obavijest slijedom koje nova kamatna stopa iznosi 6,30%, te da se navedenim promjenama mijenja dužni iznos mjesečnog anuiteta, pa da je ukupno do 31. siječnja 2015. preplatila mjesečne anuitete u iznosu od 1.345,08 CHF.

2. Tužiteljica se u tužbi pozvala i na presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojima je ponašanje tuženika utvrđeno kao protivno načelu savjesnosti i poštenja, i naloženo mu je da prekine s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je tuženiku, zabranjeno takvo ili slično postupanje ubuduće. Tužiteljica je još navela da je kamatna stopa bitan element ugovora o kreditu, te da je za svaku njezinu promjenu potrebno sklapanje aneksa ugovora, dok je za sklapanje aneksa ponovno potrebna suglasnost volja obiju ugovornih strana. Slijedom navedenog smatra da je tuženik jednostranim donošenjem odluka o promjeni redovne kamatne stope, a koje promjene nisu bile definirane nikakvim parametrima, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, i to na štetu druge ugovorne strane, ovdje tužiteljice. Dodala je i da je ona ugovorila kamatnu stopu koja se mijenja odukom banke, pri čemu nije ugovorena nikakva formula, niti su određena razdoblja u kojima se pomoću te formule kamata izračunava i na temelju toga mijenja, te da je u međuvremenu kamatna stopa povećana na temelju jednostrane i netransparentne odluke banke. Stoga je tužiteljica, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, tražila da se utvrdi ništavom (ništetnom) i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 016-1527/2004 od 23. prosinca 2004., potvrđenog po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek 5. siječnja 2005. pod brojem OU-27/05, a koja glasi: "Promjenjivost kamatne stope. Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.". Navedenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je od tuženika potraživala i isplatu iznosa od 1.345,08 CHF s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužiteljica je, nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 13. ožujka 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev, te istim traži da se utvrdi ništavom (ništetnom) i bez pravnog učinka odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj 016-1527/2004 od 23. prosinca 2004., potvrđenog po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek 5. siječnja 2005. pod brojem OU-27/05, a koja glasi: "Promjenjivost kamatne stope. Banka je ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune." Navedenim tužbenim zahtjevom tužiteljica od tuženika, nadalje, potražuje i isplatu iznosa od 1.271,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to navedeno u t. II. izreke ove presude, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužiteljice navodeći da tužiteljica nije dokazala da je ona ta koja je vršila otplatu kredita. Tuženik je istaknuo i progovore zastare navodeći da je zastarni rok pet godina te da se računa od dana sklapanja ništavnog pravnog posla iz čega proizlazi da je zastara u ovom slučaju nastupila 23. prosinca 2009. Također je naveo da odredba čl. 6. Ugovora o kreditu nije ništava (ništetna), te da tužiteljica nije objasnila zbog čega bi ista bila ništava. Smatra da je činidba iz Ugovora o kreditu bila određena, odnosno odrediva jer je istom Ugovoru jasno navedeno da tužiteljica ima obvezu plaćati iznose mjesečnih anuiteta koji dospijevaju posljednjeg dana u mjesecu. Tuženik je, nadalje, naveo da se tužiteljica ne može pozivati na utvrđenja iz presude iz kolektivnog spora koji je vodila udruga "Potrošač" iz razloga što u vrijeme sklapanje Ugovora o kreditu Zakon o zaštiti potrošača nije poznavao takvu vrstu tužbe, niti je davao pravo potrošačima da pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora pokreću parnice. Međutim, sve i da ima mjesta analognoj primjeni utvrđenja iz navedene presude tuženik smatra da takva utvrđenja po kolektivnoj tužbi nisu primjenjiva beziznimno, već da ih treba analizirati uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja. Dodao je da se o spornoj odredbi jest pojedinačno pregovaralo, te da je tužiteljica mogla birati između kredita s fiksnom ili s promjenjivom kamatnom stopom, ali da je donijela odluku da je za nju prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa. Također je naveo da je ista odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva, te da stoga nije podložna testu poštenja, kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Pojasnio je da je takvo ugovaranje uobičajeno u bakarskom poslovanju, te da kamatnu stopu tuženik nije mijenjao arbitrarno već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Nastavno je naveo da volja ugovornih strana nije bila da se ugovori fiksna kamatna stopa, kao i da tužiteljica tijekom otplate kredita nije prigovorila da se radi o protuugovornom povećanju anuiteta, te je bez ikakvog prigovora otplatila cijeli kredit. Tuženik je, također, osporio visini tužbenog zahtjeva, te je naveo i da nisu ispunjenje pretpostavke za povrat stečenog bez osnove iz razloga što predmetna odredba nije ništava (ništetna), te da stoga tuženik nije ništa stekao bez osnove. Konačno je naveo da tužiteljica, a s obzirom na to da je Ugovor o kreditu ispunjen, nema pravo isticati da je odredba čl. 6. istog Ugovora ništava jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenoga tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

5. Prije svega valja reći da je tužiteljica u podnesku od 13. ožujka 2025. povećala tužbeni zahtjev, odnosno preinačila tužbu čemu ste tuženik protivio. Međutim, sud je dopustio navedenu preinaku tužbe na ročištu održanom 13. ožujka 2025. sukladno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer je ista svrsishodna za končano rješenje odnosa među strankama, a uzimajući u obzir da je tužba preinačena nakon provedenog financijskog vještačenja što znači da tužiteljica tužbu nije mogla preinačiti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka (27. ožujka 2019.). Ovdje još valja reći da je sud, unatoč protivljenju tuženika, uzeo u obzir pisano očitovanje tužiteljice iz podneska od 13. ožujka 2025. Naime, u odredbi čl. 299.a st. 3. ZPP-a propisano je da pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti, a u st. 4. istog članka je propisano da sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena u skladu sa st. 2. i 3. toga članka, dok je u st. 5. propisano da iznimno od odredbe st. 4. toga članka, na zahtjev stranke sud može uzeti u obzir pisana očitovanja iz st. 4. toga članka ako to smatra svrsishodnim. U konkretnom slučaju sud je pisano očitovanje iz navedenog podneska uzeo u obzir jer je isto svrsishodno, a s obzirom na to da je tužiteljica tužbeni zahtjev precizirala nakon provođenja financijskog vještačenja, pri čemu je to učinjeno neposredno prije ročišta održanog istog dana iz razloga što je tuženik predlagao dopunsko financijskog vještačenje od kojeg je na navedenom ročištu 13. ožujka 2025. odustao.

6. Sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku obavijesti o promjeni kamatne stope od 9. rujna 2011. (str. 8 spisa), presliku otplatnog plana (str. 9, 16 i 17-19 spisa), presliku podataka o kreditu (str. 10 spisa), presliku dopisa tuženika od 28. siječnja 2014. (str. 11 spisa), presliku dopisa tužiteljice od 8. kolovoza 2014. (str. 12-13 spisa), presliku obavijesti o parametrima kamatnih stopa od 30. prosinca 2013. (str. 14 spisa), presliku izvoda po kreditu (str. 15 spisa), presliku izračuna sačinjenog po Vještak Tkalec d.o.o. od 24. rujna 2018. (str. 20-29 spisa), presliku Ugovora o kreditu broj 016-1527/2004 od 23. prosinca 2024. (str. 30-44 spisa), presliku presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (str. 47-226 spisa), presliku presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (str. 227-294 spisa), presliku rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. (str. 295-312 spisa), presliku djelomičnog povijesnog izvatka iz sudskog registra (str. 313-355 spisa), presliku presude i rješenja broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. (str. 356-394 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, dipl. oec., iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 562-571 spisa), saslušani su svjedoci ŠT (str. 554-555 spisa) i OT (str. 577-578 spisa), saslušana je tužiteljica (str. 590-591 spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

7. Sud nije prihvatio izračun sačinjenog od strane društva Vještak Tkalec d.o.o. od 24. rujna 2018. (str. 20-29 spisa) jer provođenje toga dokaza nije određeno od strane suda, već je izračun izrađen po zahtjevu tadašnje punomoćnice tužiteljice, dok se tuženik s navedenim izračunom nije suglasio.

8. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim kako je to navedeno u izreci.

9. Dakle, predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništavom (ništetnom) odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu broj 016-1527/2004 od 23. prosinca 2024., kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Nadalje, predmet ovog spora je i zahtjev tužiteljice za isplatom ukupnog iznosa od 1.271,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate po osnovi preplate temeljem ništave odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci tuženika. Tužiteljica, naime, tvrdi da je navedena odredba Ugovora o kreditu nepoštena, te da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, kao da je zbog povećanja kamatne stope tuženiku preplaćen utuženi iznos.

10. Prije svega valja reći da među strankama nije sporno, a i utvrđeno je uvidom u izvadak iz sudskog registra, koji je i javno dostupan na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, da je tuženik 14. lipnja 2016. promijenio tvrtku/naziv iz Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u Addiko Bank d.d.

11. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj 016-1527/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretnini od 23. prosinca 2024. (str. 30-44 spisa; dalje: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je tužiteljica, kao korisnica kredita, isti sklopila s tuženikom kao kreditorom. Nadalje je utvrđeno da je tuženik tim Ugovorom tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 47.300,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita i to u svrhu kupnje apartmana (čl. 2. Ugovora o kreditu), s rokom trajanja kredita do 31. siječnja 2015., te uz ugovorenu kamatu od 5,25% dekurzivno godišnje (čl. 3. Ugovora o kreditu). Isto tako je utvrđeno da je u odredbi čl. 3. Ugovora ugovoreno da se korisnici kredita odobrava period bez otplate duga uz plaćanje kamate do 31. siječnja 2005., te da se kredit otplaćuje jednakim mjesečnim anuitetima u protuvrijednosti od 507,49 CHF, kao i da se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, počevši od 28. veljače 2005., s time da je dospijeće svakog sljedećega anuiteta svakog posljednjeg dana u mjesecu. Uvidom u Ugovor o kreditu još je utvrđeno da je u odredbi čl. 6. "Promjenjivost kamatne stope" ugovoreno da je banka ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, dok je korisnica kredita izjavila da je svojim potpisom na tom Ugovoru suglasna i da prihvaća promjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune. Također je utvrđeno i da je navedeni Ugovor o kreditu ovjeren kao javnobilježnička isprava kod javne bilježnice Ilinke Lisonek 5. siječnja 2005., pod brojem OU-27/2005, a u istoj ovjeri je navedeno da je Ugovor o kreditu podnesen na ovjeru, između ostalog, od strane tužiteljice i punomoćnice tuženika, da im je isprava pročitana, te da su izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njih proizlaze i da to odgovara njihovoj volji.

12. Svjedokinja ŠT je iskazala da se tužiteljice ne sjeća. U spornom razdoblju je kod tuženika radila kao financijski savjetnik i njezin posao je bilo prikupljanje dokumentacije od klijenata i prosljeđivanje kreditnom odboru. Klijentima je predavala pisane opće uvjete tuženika iz kojih su mogli iščitati sve uvjete kredita, te je svim klijentima i usmeno saopćavala da se radi o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i da se tada ne zna koliko će ona iznositi za trajanja otplate kredita. Konkretnog slučaja ne sjeća, a klijenti su mogli birati između kredita s fiksnom kamatnom stopom i s promjenjivom kamatnom stopom, no nisu mogli pregovarati o uvjetima kredita jer su to bili gotovi proizvodi. Konačno je navela da su mogli samo prihvatiti kredit s promjenjivom kamatnom stopom ili s fiksnom, te kredit u EUR ili CHF.

13. Svjedokinja OT je iskazala da je hipotekarni dužnik po predmetnom kreditu, ali da ne zna detalje pregovora tužiteljice i banke. Zna samo da se tužiteljica žalila kada su joj kamate počele rasti pa pretpostavlja da nije pristala na promjene kamatne stope. Također je navela da je vjerojatno kao založni dužnik čitala Ugovor prije potpisivanja, no zbog proteka vremena se više ne može sjetiti. Konačno je navela da misli da zna za pojam promjenjiva kamatna stopa.

14. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je navela da je s tuženikom 2004. sklopila predmetni Ugovor o kreditu, te da se radilo o stambenom kreditu. Sredstvima predmetnog kredita je kupila apartman na Pagu koji je koristila kao vikendicu i nikada ga nije koristila za bilo kakvu poslovnu djelatnost. Preko Agrokora, firme u kojoj je tada radila, je bila u mogućnosti kod tuženika podići kredit te je bila povoljna kamatna stopa, a ugovorila je promjenjivu kamatnu stopu. Također je navela da joj prilikom zaključenja Ugovora djelatnik banke nije bilo što govorio o načinu na koji će se mijenjati kamatna stopa i o čemu to ovisi, te je kamatna stopa oko pet godina bila kako je ugovorila, nakon čega se počela povećavati i povećala se tri puta. Svaki put kad bi se povećala kamatna stopa ona je slala mail tuženiku u kojem se žalila na povećanje, te je primjerak maila slala i udruzi Franak, a od tuženika je svaki put dobila odbijenicu na žalbu radi povećanja kamatne stope. Ugovor je ovjerila kod javnog bilježnika, međutim, niti javni bilježnik joj nije ništa govorio o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu mijenjanja iste. Također je navela da je podnijela tužbu i zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF, te se postupak vodi kod ovoga suda, ali da isti još uvijek nije završen. Navela je i da je Ugovor sastavljen od strane banke, te da nije imala mogućnost utjecati na odredbe Ugovora, a Ugovor je prije potpisivanja pročitala, ali nije očekivala da će doći do takvog povećanja rate. Nadalje je navela da su rate kredite toliko rasle te su od početne rate koja je iznosila oko 1.400,00 kn rate porasle do oko 3.300,00 kn. Osobno je otplaćivala sve rate za predmetni Ugovor o kreditu te je isti u konačnici i otplatila. Također je navela da je tuženik, kada je povećavana kamatna stopa, nije zvao da potpiše bilo kakav aneks ugovora, već je samovoljno mijenjao kamatnu stopu te su ju 10-tak dana prije povećanja kamatne stope o tome obavijestili. Isto tako je navela da u Ugovoru nije bilo određeno razdoblje u kojem će se mijenjati kamatna stopa. Konačno je navela da joj prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nije bila ponuđena fiksna kamatna stopa.

15. Sud je prihvatio iskaze svjedokinje OT i tužiteljice jer su u bitnom isti životni, logični i uvjerljivi te sukladni s Ugovorom o kreditu. Sud je, nadalje, iz istog razloga prihvatio i iskaz svjedokinje ŠT osim u dijelu u kojem je navela da je svim klijentima usmeno saopćavala da se radi o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i da se tada ne zna koliko će ona iznositi za trajanja otplate kredita. U navedenom dijelu njezin iskaz nije prihvaćen iz razloga što je suprotan iskazu tužiteljice iz kojeg je utvrđeno da joj djelatnik banke prilikom zaključivanja Ugovora o kreditu nije bilo što govorio o načinu na koji će se mijenjati kamatna stopa i o čemu to ovisi. Pritom je sud imao u vidu i da je svjedokinja ŠT iskazivala općenito navodeći da se ne sjeća konkretnog slučaja, niti tužiteljice.

16. Prije svega valja reći da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, koji je istaknuo tuženik navodeći da tužiteljica nije dokazala da je sve utužene iznose po Ugovoru u kreditu platila tuženiku. Naime, tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom zaključila predmetni Ugovor o kreditu i da su vršene predmetne uplate koje je tuženik prahvaćao, a što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem koje je sud prihvatio iz niže navedenih razloga. Nadalje, sud je iz iskaza tužiteljice utvrdio da je ona osobno otplaćivala sve rate za predmetni Ugovor o kreditu, te je isti u konačnici i otplatila. Stoga se, po ocjeni ovog suda, teret dokaza da je eventualno netko drugi umjesto tužiteljice uplatio sporne iznose, nalazi na tuženiku, koji takvu okolnost tijekom postupka nije dokazao.

17. Ovdje valja reći da je, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je ništava (ništetna). Dakle iz navedenih odluka proizlazi da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, na način da se o promjenama nije pojedinačno pregovaralo, pa je time došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, zbog čega su navedene odredbe nepoštene, odnosno ništave (ništetne) pri čemu valja dodati da na ovakvo utvrđenje nije od utjecaja činjenica da se u konkretnom slučaju radi o kreditu koji je otplaćen. Također valja istaknuti da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je predmetni kredit tužiteljici odobren za kupnju apartmana, odnosno da je tužiteljica prilikom zaključivanja predmetnog Ugovora o kreditu i otplate istog imala status potrošača (čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, "Narodne novine" broj 96/2003.; dalje: ZZP), a što je utvrđeno iz iskaza tužiteljice. Naime, tužiteljica je iskazala da je apartman na Pagu koji je kupila sredstvima predmetnog kredita, koristila kao vikendicu i da ga nikada nije koristila za bilo kakvu poslovnu djelatnost, dok tuženik nije dokazao drugačije.

18. Nadalje, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/2019.) izmijenjen sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

19. Ovdje valja još reći da tužiteljica ima pravni interes tražiti utvrđenje ništavosti predmetne ugovorne odredbe i to neovisno o nespornoj činjenici da je gore navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te tužiteljica kao ugovorna strana predmetnog Ugovora o kreditu ima pravo tražiti utvrđenje ništavosti predmetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 109. st. 1. u svezi s odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991., 73/1991., 3/1994., 7/1996. i 112/1999; dalje: ZOO), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, pri čemu valja dodati da je tuženik osporio da bi sporna ugovorna odredba bila ništava.

20. Isto tako, valja reći da prema odredbi čl. 59. ZZP-a ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

22. Nadalje, odredbom čl. 46. st. 2. ZOO-a propisano je da ugovorna obveza mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva.

23. Sukladno odredbi čl. 50. ZOO-a predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništav. Sukladno odredbi čl. 47. st. 1. ZOO-a, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

24. U konkretnom slučaju sklopljeni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U Ugovoru o kreditu nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP). Ovdje još valja reći da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZOO-a.

25. Međutim, u odredbi čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu odlukom tuženika, dok nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud smatra da predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Pored toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvoj ugovornoj odredbi, pa je na taj način tužiteljica, kao potrošač stavljena, u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga navedena odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.

26. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

27. Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Naime, tužiteljici je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način omogućiti istoj da pristane na takvu odredbu (koja jasno definira uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 12. ZOO-a jer je bila neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg je tužiteljica morala vratiti tuženiku.

28. Uslijed svega navedenog valja reći i da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi parnične stranke kasnije sklopile eventualne dodatke predmetnom Ugovoru o kreditu kojima bi bile izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu kamatne stope.

29. Slijedom navedenoga, utvrđeno je da je odredba čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu ništava, te je stoga odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

30. Sukladno odredbi čl. 104. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništave ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate preko početno ugovorene kamatne stope zbog primjene ništave ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 210. st. 1. ZOO-a.

31. Radi utvrđivanja visini tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković, dipl. oec., iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužiteljica s tuženikom 23. prosinca 2004. sklopila Ugovor o kreditu broj 016- 1527/2004 koji kredit je isplaćen 27. siječnja 2005., te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,25% godišnje. Ugovoreno je razdoblje otplate kredita u 120 jednakih mjesečnih anuiteta koji dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, te je kao tečaj za otplatu kredita ugovoren srednji tečaj kreditora na dan dospijeća. Dospijeće prvog anuiteta je bilo 28. veljače 2005., u iznosu od 507,49 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 2.482,71 kn. Na temelju dokumentacije u spisu vještakinja je ustanovila da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,25% godišnje do 31. kolovoza 2007.,

- 5,50% godišnje do 29. veljače 2008.,

- 6,20% godišnje do 30. rujna 2008.,

- 6,75% godišnje do 30. studenoga 2010.,

- 6,50% godišnje do 30. rujna 2011.,

- 6,30% godišnje do 31. prosinca 2013.,

- 3,23% godišnje do konačne otplate kredita.

Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet se mijenjao od 507,49 CHF početno do 532,37 CHF kao najveći iznos anuiteta odnosno kod smanjenja kamatne stope u konačnici je anuitet iznosio 518,68 CHF, pri čemu je bila niže obračunava kamatna stopa u odnosu na kamatnu stopu iz ugovora u razdoblju počevši od 1. siječnja 2014. pa do dana konačne otplate kredita. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuiteta. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještakinja je uzela razliku u visini anuiteta koji je tužiteljica stvarno plaćala u odnosu na anuitet koji je trebala platiti na temelju početno ugovorene kamatne stope. Stoga je vještakinja sačinila usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, s anuitetima obračunatima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu. Izračun preplata u iznosu anuiteta po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan ugovaranja, a zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koje je vrijedila prilikom ugovaranja kredita, je dan u tabeli. Stoga je vještakinja na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije zaključno navela da je, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužiteljice, ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita ukupno 9.578,48 kn.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blaškiović, dipl. oec., jer je isti stručan, jasan i argumentiran, a imajući u vidu da stranke u konačnici na isti nisu imale primjedbe u pogledu matematičkog izračuna, niti su u tom pravcu isticale daljnje dokazne prijedloge. Naime, tuženik je bio istaknuo prigovor na nalaz i mišljenje vještakinje te je predlagao provođenje dopunskog vještačenja na okolnost izračuna tzv. negativne razlike, ali je na ročištu održanom 13. ožujka 2025. odustao od prijedloga za saslušanjem financijske vještakinje, kao i od prijedloga za izradu dopunskog nalaza i mišljenja, te je istaknuo da nema primjedbi na matematički izračun vještakinje i da istu nije potrebno saslušavati.

33. Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica po predmetnom Ugovoru o kreditu na temelju ništave ugovorne odredbe zbog povišenja kamatne stope preplatila tuženiku ukupan iznos od 9.578,48 kn, što sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.; fiksni tečaj konverzije: 1 EUR=7,53450 kn) iznosi 1.271,28 EUR. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici navedeni iznos. Sud je tužiteljici, nadalje, a imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan jer je on sastavio predmetni Ugovor o kreditu te ga je tužiteljici predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju, na temelju odredbe čl. 214. ZOO-a dosudio i zakonske zatezne kamate tekuće na pojedinačne iznose, od sljedećeg dana nakon uplate svakog iznosa do isplate, a sukladno traženju tužiteljice i tabeli koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković, dipl. oec. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/2004.), kao i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.; dalje: ZOO/05). Ovdje još valja napomenuti da tuženik tijekom postupka nije dokazao eventualni iznos kojeg je tužiteljica manje platila (tzv. negativne razlike) zbog primjene navedene ništave odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

34. Također valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare za predmetno potraživanje tužiteljice. Ovo stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018. (dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 388. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i to donošenjem presude poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. studenoga 2018., tako je razvidno da za navedeno potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 371. ZOO-a.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, kao i sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.).

36. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu od 696,78 EUR, a isti trošak se odnosi na sastavljanja tužbe u zatraženom iznosu od 99,54 EUR (75 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podneska od 9. rujna 2019. u zatraženom iznosu od 99,54 EUR (75 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 27. ožujka 2019., 14. listopada 2019., 14. travnja 2021., 17. listopada 2023. i 13. ožujka 2025. u zatraženom iznosu od 99,54 EUR za svako (75 bodova-Tbr. 9/1 Tarife). Tužiteljici je, nadalje, priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 39,82 EUR, kao i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 EUR. Stoga su tužiteljici ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.002,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a teku od presuđenja, odnosno od 7. svibnja 2025. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO/05.

37. Međutim, tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podneska od 23. studenoga 2018. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužiteljici, nadalje, nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu 23. ožujka 2020. jer iz spisa proizlazi da toga dana u ovom predmetu nije održano ročište. Tužiteljici, također, nije priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu jer tužiteljica nije pozvana na plaćanje takve pristojbe, niti je istu platila.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju po odvj.

2. Tuženiku po odvj.