Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

23000 Zadar

Poslovni broj: K-601/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Veri Miočić, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Prtenjača, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog IĆ i II. optuženog PĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. Kaznenog zakona koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: K-DO- 894/17, izmijenjene 11. ožujka 2025., nakon javne rasprave održane 4. srpnja 2024., 16. siječnja 2025., 11. ožujka 2025. i 27. ožujka 2025. u prisutnosti FĆ, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, I. optuženog IĆ, branitelja I. optuženog JĆ, odvjetnika u [adresa], II. optuženog OĆ, zamjenice branitelja II. optuženog GĆ, odvjetničke vježbenice, dana 31. ožujka 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP)

I. optuženi IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. I i P rođena F, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen, sa završenom prometnim fakultetom, viši smjer, po zanimanju ing. prometa, oženjen, otac petero djece, od kojih je jedno maloljetno, bez vojnog čina, bez odlikovanja, srednjeg imovnog stanja i

II. optuženi OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Ivana i J rođene O, rođenog **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju građevinar, nezaposlen, razveden, otac četvero djece od koje je dvoje malodobno, državljanina Republike Hrvatske,

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi u razdoblju od 1. rujna 2015. i 4. rujna 2017., u mjestu Posedarje i Zadru, Biogradska cesta kbr. 4, na Stanici za tehnički pregled, sukladno prethodnom zajedničkom dogovoru, zajedno sa ŽĆ, iako svjesni da trgovačko društvo Otomiš projekt d.o.o. Posedarje više ne postoji u tom obliku jer je u prosincu 2014. pripojeno društvu preuzimatelju AUTO-MOTO-KART d.o.o. Zagreb, te ga nije ovlašten zastupati raniji član Uprave ŠĆ, da bi I. okrivljenik IĆ mogao dalje u prometu koristiti vozilom marke Peugeot EXPERT reg. Oznake [registarska oznaka] koje je predmet sudske ovrhe, II. okrivljenik OĆ je koristeći okolnost što je ranije imao u posjedu bianco punomoći trgovačkog društva Otomiš projekt na kojima su bili navedeni podaci i otisnut pečat tog Društva, koje je potpisala neutvrđena osoba, iste predao I. okrivljeniku IĆ, na koje obrasce je I. okrivljenik nadopisao neistinit sadržaj, kako odgovorna osoba tog Društva opunomoćuje ŽĆ da u ime te tvrtke može registrirati, prijaviti, odjaviti i predati papire na MUP za to vozilo, pa je takve punomoći sa neistinitim sadržajem u dva navrata predao na korištenje ŽĆ, koji je iste predao na uvid prilikom registracije tog vozila,

dakle da bi II. optuženi OĆ drugome s namjerom pomogao da izradi lažne isprave s ciljem da se uporabe kao prave, a I. optuženi IĆ izradio lažne isprave i učinio ih dostupnima drugome radi uporabe,

čime bi I. optuženi IĆ počinio kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave, opisano po članku 278. stavku 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 11/17- u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 278. stavku 3. KZ/11, a II. optuženi OĆ opisano po članku 278. stavku 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. u vezi sa člakom 38. KZ/11.

II. Na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08 stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Zadru broj 38 K-82/18-3 dana 9. veljače 2018.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podignulo je 6. veljače 2018. optužnicu broj K-DO-894/17. Kazneni postupak je temeljem optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-894/2017 od 2. veljače 2018. u smislu čl. 17. st. 1. ZKP započeo 9. veljače 2018. donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga pod poslovnim brojem K-82/2018, na koju su pravodobno prigovor izjavili 26. lipnja 2018.

I. optuženi IĆ i **.**.2018. II. optuženi OĆ osporavajući počinjenje (u odnosu na koje je postupak razdvojen i nastavio se voditi pod predmetnim poslovnim brojem) dok je presuda postala pravomoćna u odnosu na ŽĆ jer isti nije izjavio prigovor.

1.1. Iz činjeničnog supstrata optužnice koja je podignuta 6. veljače 2018. proizlazi da je okrivljenik ŽĆ u dogovoru sa I. okrivljenik IĆ u Stanici za tehnički pregled Atlas, Biogradska cesta br. 74, registrirao vozilo Peugeot EXPERT reg. oznake [registarska oznaka], kada je službenicima stanice predočavao punomoć vlasnika vozila - društva Otomiš projekt d.o.o. iz [adresa], krivotvorenu na način da je istu punomoć pribavio II. okrivljenik OĆ, te dao I. okrivljeniku IĆ koji ju je potpisao iako nije ovlaštena osoba tvrtke Otomiš projekt d.o.o. i proslijedio III. okrivljenik ŽĆ da bi ovaj mogao registrirati vozilo, što je i učinio iako su svi bili svjesni da je vozilo predmet sudske ovrhe; odnosno da bi time ovdje I. okrivljenik IĆ izradio lažnu ispravu, a II. okrivljenik OĆ da bi s namjerom drugom pomogao da uporabi lažnu ispravu kao pravu, čime bi I. okrivljenik IĆ počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave, opisano po čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11, a II. okrivljenik OĆ opisano po čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. u vezi sa čl. 38. KZ/11.

2. IĆ kao I. optuženi se na raspravi 16. siječnja 2025. očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret povodom optužnice koja je podignuta 6. veljače 2018., kao ni povodom izmijenjene optužnice dana 11. ožujka 2025. koja sada glasi kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

2.1. OĆ kao II. optuženi, u odnosu na kojega je prethodno bilo određeno suđenje u odsutnosti, u međuvremenu je uhićen 30. siječnja 2025. i prepraćen u Zatvor u Zadru, jer je rješenjem ovog suda Kv-50/2024-5 (K-82/18) od 1. ožujka 2024. protiv njega određen istražni zatvor, nakon čega je osobno pristupio na raspravu 11. ožujka 2025. kada se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret po optužnici koja je tada izmijenjena kako je pobliže navedeno u izreci ove presude

2.2. Naime, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru prije rasprave održane 11. ožujka 2025. izmijenilo je optužnicu kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, a tako izmijenjena optužnica je pročitana na raspravi tog dana i u odnosu na nju su se I. i II. optuženik očitovali kako se ne smatraju krivim za djela kako ih se izmijenjenom optužnicom tereti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao, odnosno pregledao sljedeću dokumentaciju: potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (l.s. 3,10,19), punomoć (l.s. 5), zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta (list 4,11,20), račune Centra za vozila Hrvatske (list 6,12-13,16), police osiguranja od automobilske odgovornosti (list 7,14), punomoć Otomiš projekt d.o.o. (list 15), preslike prometne dozvole i knjižice vozila (list 27, 31- 32, 36-37), registracijski list (list 29,34,38-39), potvrdu o ispitivanju vozila (list 41), izvadak iz sudskog registra (list 42-45, zapisnike o prvom ispitivanju II. osum. OĆ sa DVD medijem (list 59-61), zapisnike o prvom ispitivanju III. osum. ŽĆ sa DVD medijem (list 65-67) zapisnike o prvom ispitivanju I. osum. IĆ sa DVD medijem (list 69-71), izvode iz prekršajne (l.s. 214-215) i kaznene evidencije (l.s. 220-222 ) za II. okrivljenika, izvode iz prekršajne (l.s. 216) i kaznene evidencije (l.s. 218) za I. okrivljenika, nalaz i mišljenje Službe kemijsko-fizikalno i toksikološko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (l.s. 214-221). Također sud je ispitao i svjedoka ŽĆ (l.s. 161- 162), vještaka Željku Tkalac iz Centra "Ivan Vučetić" 11. ožujka 2025. (l.s. 245-246) te optuženika IĆ i II. optuženika OĆ (l.s. 243-245).

4. U postupku nije izvan razumne sumnje dokazano da su optuženi počinili kaznena djela za koja su optuženi.

5. I. optuženik IĆ u svom je iskazu, kojeg je sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP/08 iznio na završetku dokaznog postupka dana 11. ožujka 2025. (l.s. 247-248) i kod kojega je ostao do zaključenja rasprave, naveo kako mu je OĆ zv. G, kojeg poznajem od ranije, dao na korištenje vozilo Peugeot, da se vidi iz prometne da je to vozilo bilo na društvu Otomiš projekt d.o.o. i da je bila evidentirana sudska ovrha što je značilo da se vozilo ne može prodati. OĆ, koji mu je bio dužan, mu je rekao da koristi to vozilo koje je vrijedilo od 300-500,00 eura, i on je uložio u taj auto. Potom da ga je ŽĆ zamolio da također koristi taj auto, na što je I. optuženi IĆ rekao da nema problema, jedino je bila prepreka da se auto proda, ali koristiti se moglo. U tom autu bile su punomoći sa potpisom i pečatom koje je, pretpostavlja, potpisao veliki poduzetnik ŠĆ, a kada je I. optuženom auto predavao OĆ on mu je ukazao da su tamo svi papiri pa i te punomoći. ŽĆ nije mogao registrirati auto jer je društvo Otomiš projekt d.o.o. brisano, a I. optuženi do tada da nije imao pojma o tome da to društvo ne postoji, a ako je društvo Otomiš projekt brisano još ranije 2014., kako se moglo uopće registrirati vozilo nakon toga. Društvo AUTO-MOTO-KART d.o.o. Zagreb nije mu bilo uopće poznato kada je preuzeo auto, za to društvo je I. optuženi IĆ nedavno čuo u ovom postupku, za CĆ nije čuo niti zna tko je on. ŠĆ uopće nije bio u ovom predmetu pa su nedavno popili kavu kako bi porazgovarali o ovome, nije ništa konkretno rekao, I. optuženi misli da se ovaj pravi pametan. ŠĆ da je spomenuo da je on PĆ dao ovaj auto, nije spominjao punomoć, ni potpise ni pečate. Nadalje, I. optuženi IĆ je kazao da je unio tekst na punomoći sa l.s. 5 i 15. koji počinje riječima: "kojom opunomoćujemo…“ i završava sa brojem šasije kao na punomoći l.s.

5. i 15. ŠĆ da mu nije dao odobrenje da unese taj tekst, tekst je sam unio kako bi se vozilo registriralo, išlo na tehnički, na MUP… i kod toga stoji, ovo nije napisao da mu netko isplati neki novac i sl. Na punomoći je već bio ovaj potpis i pečat, imao je u posjedu i prometnu dozvolu ovog vozila za koju mu je OĆ rekao da je u redu. Ne zna koliko je točno punomoći bilo u vozilu. Pretpostavlja da je OĆ znao da će on dopisati nešto na punomoći jer su one tu bile upravo radi registracije, a on je te punomoći predao ŽĆ, one su bile u vozilu.

6. Nadalje, II. optuženik OĆ je u svom je iskazu, kojeg je sukladno članku 417.a stavku 5. ZKP/08 iznio na završetku dokaznog postupka dana 11. ožujka 2025. (l.s. 249-250) i kod kojega je ostao do zaključenja rasprave, naveo kako mu je auto dao ŠĆ na ime posla koji mu je odradio, taj auto je vozio neki kraći period, čak ga je i neko vrijeme vozila i neka cura. Pitao je ŠĆ može li dati auto DĆ, na što je ŠĆ rekao da ima u autu u ladici papire kod suvozača, sa žigom za registraciju. Na tim papirima, koji su bili u autu za registriranje, bio je pečat i potpis, osobno ih je ispred II. optuženog potpisao ŠĆ u [adresa], na njegovoj kući u [adresa] koju je kasnije prodao. ŠĆ da mu je poručio kada je davao auto DĆ da se ispune papiri za registraciju, a obzirom je tamo bio pečat i potpis. Prije registracije ŠĆ je nazvao II. optuženog OĆ na što mu je on rekao da je DĆ proslijedio auto ŽĆ, a ŠĆ je na to rekao da ga poznaje, da je iz [adresa] i onda ga je nazvao i rekao da se više auto ne smije registrirati. Očito da je ŠĆ netko dojavio, sve je to bilo prije optužnice. II. optuženi je kazao da je DĆ nedužan, on je njemu napravio uslugu, a ŠĆ za ništa nije odgovarao, niti ga je ikad itko nazvao. Kada je koristio ovaj auto nije znao tko je vlasnik ovog auta, zna i da je ova firma kasnije ugašena, nije mu bila poznata firma AUTO-MOTO-KART d.o.o. ,on je bio samo šljaker. Rekao je da su se firme stalno prebacivalo, švercalo se kao i danas. ŠĆ je bio prisutan i odobrio je ovo dva tri dana nakon kada su on, ŠĆ i DĆ sjedili zajedno u Marini i tada mu je ŠĆ rekao da se može auto registrirati, ali da se ne može prodati.

7. Među strankama nije sporno da je automobil Peugeot EXPERT reg. oznake [registarska oznaka] bio u vlasništvu društva Otomiš projekt d.o.o. sa sjedištem u [adresa] na čelu kojega je bio direktor ŠĆ, a koje društvo je prestalo postojati pripajanjem društvu AUTO-MOTO-KART d.o.o. u prosincu 2014. Nesporno je taj automobil koristio II. optuženi OĆ koji je radio za Otomiš projekt d.o.o. da bi ga potom predao na korištenje I. optuženom IĆ pa bi ga onda ovaj predao na korištenje ŽĆ s time da je svima njima bilo poznato da se auto može samo koristiti, ali ne i otuđiti zbog zabilježene sudske ovrhe. Nesporno je i da se automobil registrirao od strane korisnika temeljem punomoći društva Otomiš projekt d.o.o. kao vlasnika vozila (l.s. 5 i 15), a I. optuženi IĆ je učinio nespornim da je dopisao tekst ispod naslova „PUNOMOĆ“ koji glasi: „kojom opunomoćujemo ŽĆ iz [adresa], OI: 105449561, sa OIB: [osobni identifikacijski broj], da može u ime tvrtke Otomiš projekt, d.o.o., registrirati, prijaviti, odjaviti te predati papire na MUP za vozilo marke: PEUGEOT, tip i model: EXPERT 1,9 D, broja šasije: [broj šasije].“

7.1. Sporno je tko je potpisao i pečatirao punomoć na temelju koje je auto registrirano odnosno je li postojalo odobrenje ŠĆ kao direktora društva Otomiš projekt d.o.o. da se vozilo registrira i to na način da je u vozilu ostavio i dao na korištenje bjanko punomoći društva koja su na sebi imale samo otisnut naziv društva u gornjem lijevom kutu, na sredini tekst „PUNOMOĆ“ i u donjem desnom dijelu pečat društva Otomiš projekt d.o.o. zajedno sa potpisom kao davateljem punomoći, sve skupa sastavljeno u [adresa] i datirano sa 1. rujna 2015. (u donjem lijevom dijelu).

8. Iz grafološkog nalaza i mišljenja (l. s. 214-221) proizlazi da nakon stereomikroskopske analize spornog materijala (punomoći sa l.s. 15 kako je navedeno u dokaznom materijalu iz optužnice) da je isti u cijelosti dostavljen u fotokopiji/laserskom ispisu, uključujući sporni potpis i otisak pečata, prema kvaliteti fotokopije da je moguće zaključiti da je višekratno kopiran. Fotokopija kao materijal vještačenja, prema pravilima struke nije odgovarajući materijal jer onemogućava provedbu sigurne identifikacije odnosno stereomikroskopske analize neophodne za ispitivanje dinamike i ritma pisanja, načina oblikovanja grafema i nastanka spornog potpisa i otiska pečata dok se u spisu izvornik ne nalazi. Sporni potpis (l. s. 15) da je pisan kao izrazito jednostavni oblik parafne forme bez jasno izražene definicije grafema, nalik na valovitu liniju i ne omogućava provedbu kvalitetne analize ni identifikacije skriptora. Takav oblik potpisa mogao je ispisati veći broj osoba bez osobito razvijenih rukopisnih mogućnosti izražavanja. Uvidom u dostavljene potpise osoba vještak ne nalazi potpis koji bi po svojim općim i posebnim značajkama sličio spornom potpisu, dok su nesporni potpisi pečata također dostavljeni u obliku fotokopije (kao na l. s. 30). Usporedbom spornog (l. s. 15) i nespornog potpisa utvrđeni su sličnosti u svim značajkama pečata (tekstualni sadržaj i pozicija teksta unutar otiska) međutim je li sporni otisak pečata nastao upotrebom izvornika tog pečata nije moguće nedvojbeno zaključiti upravo zbog fotokopije kao materijala vještačenja.

8.1. Prilikom iskaza vještakinja Željka Tkalac ostala je kod pisanog nalaza i mišljenja kao i da se generalno po pravilima struke mogu vještačiti samo izvornici, a pregledom punomoći sa l.s. 15. nije moguće ni zaključiti kada je nastao otisak pečata, a kada sam potpis zato jer je riječ o konačnom istovremenom ispisu takvog dokumenta. Jedino bi se na izvorniku dokumenta moglo utvrditi je li potpis nastao prije ili poslije otiskivanja.

8.2. Na pisani nalaz i mišljenje kao i na usmeni iskaz vještaka nije bilo primjedbi, niti sud u njima nalazi nelogičnosti, a uzimajući da ih je izradila stručna osoba, ti dokazi su u cijelosti prihvaćeni i ocijenjeni kao vjerodostojni.

9. Iz dostavljene odluke o pripajanju trgovačkog društva Otomiš projekt d.o.o. trgovačkom društvu AUTO-MOTO-KART d.o.o. od strane Trgovačkog suda u Zagrebu (l.s. 181-182) proizlazi da je ista donesena 12. kolovoza 2010. i da je potpisana od strane direktora ŠĆ (l.s. 181-182), a ugovor o pripajanju između društva AUTO-MOTO-KART d.o.o. kao preuzimatelja i Otomiš projekt d.o.o. kao pripojenog društva sklopljen je 26. srpnja 2010. i također potpisan od strane ŠĆ kao direktora Otomiš projekt d.o.o. (l.s. 172-174).

10. Svjedok ŠĆ u svom iskazu 31. ožujka 2025. kazao je da mu je poznato predmetno vozilo Peugeot Expert koje je svatko pomalo vozio pa tako i OĆ koji je pomagao u društvu Otomiš projekt d.o.o, na čelu kojega je kao direktor bio ovaj svjedok. OĆ je to vozilo koristio jer nije imao vlastito, a u tom periodu se svjedok razbolio i auto je ostalo kod PĆ na korištenju. Taj svjedok je naveo da je društvo Otomiš projekt d.o.o. brisano, ne može se sjetiti kako je došlo do prestanka postojanja društva, kazao je da ne razumije koncept sudske odluke i ne zna što je točno bilo u vozilu odnosno jesu li tamo bile punomoći. Odgovorio je da nije potpisao bianco punomoći za ovo vozilo, a uz predočenje punomoći sa l.s. 5 i 15, odgovorio je da to nije njegov potpis na punomoći niti može kazati čiji je to potpis. Nema saznanja da bi netko drugi taj pečat otisnuo, skenirao i stavio svoj potpis, društvo nije imalo prokurista. Pečat društva Otomiš projekt d.o.o. je davno uništen i to prije nego se razbolio i otišao na bolničko liječenje, odmah nakon što je društvo prestalo postojati, sam ga je uništio i nije ga nikome predavao. Prije nego što je pečat uništio isti je bio isključivo u njegovom posjedu dok drugi zaposlenici nisu imali pristup tom pečatu. Misli da je u Otomiš projekt d.o.o. bio direktor, nema pojma što je bilo sa društvom AUTO-MOTO-KART d.o.o., to da je bilo davno.

11. Iskazujući u svojstvu svjedoka ŽĆ u ovom postupku 21. kolovoza 2024., a u odnosu na kojega je kazneni nalog postao pravomoćan, naveo je kako se radi se o punomoći za vozilo marke Peugeot Expert koje je on koristio negdje između 2013. do 2016. ili 2017. Radi se o polovnom vozilu, nabavljenom kao polovnom, a vrijednost istoga je po njegovoj procjeni bila oko 500-600,00 eura. To vozilo da je ostavio prijatelju sada pok. prijatelju ZĆ kad je otišao živjeti u [adresa] i njemu ga je oduzela policija ili Porezna, nije siguran. Svjedok je naveo kako je vozilom upravljao na temelju punomoći, rečeno mu je da je punomoć dana kako bi mogao neometano to vozilo koristiti, da ga može registrirati, ali da ga ne može prodati ili na bilo koji drugi način njime raspolagati. Navedeno je sam dogovorio sa I. optuženim IĆ koji mu je dao tu punomoć čiju istovjetnost je svjedok potvrdio i kada mu je predočena na l.s. 15. To je jedina punomoć koju je za to vozilo dobio, a na temelju te punomoći to isto vozilo registrirao je tri do četiri puta, dakle, kroz tri do četiri godine. Potpis na punomoći je postojao na istoj u trenutku kada mu je ta punomoć predana, nije potpisivana pred njim dok on nije na njoj ništa dopisivao niti je I. optuženi bio u društvu kada mu je dao punomoć, svjedok je naveo i da OĆ ne poznaje. Rečeno mu je da se radi o potpisu vlasnika. Ustvari, da bude potpuno precizan, to se više podrazumijevalo, tako nešto nije trebalo reći. Svjedok je rekao da je on osuđen na temelju kaznenog naloga i prihvatio je da se ovo u odnosu na njega što prije okonča, ni kriv ni dužan.

12. Prvotno, sudska praksa je stava da ako isprava potječe od onoga koji je na njoj naznačen kao izdatnik, a sadržaj isprave je neistinit, da nije riječ o lažnoj ispravi već neistinitoj ispravi zbog čega počinitelj neće odgovarati za kazneno djelo krivotvorenja isprave dok bi preinačena isprava bila ona koja nastaje krivotvorenjem teksta izjave (brisanjem, ispravljanjem, mijenjanjem, dodavanjem ili oduzimanjem pojedinih riječi i sl.) u tolikoj mjeri da je time promijenjena dokazna snaga isprave, a sama isprava potječe od osobe koja je na njoj naznačena kao izdavatelj. Svakako, kod djela uporabe/ izrade lažne ili preinačene isprave kao prave potrebno je utvrditi da je počinitelj svjestan te činjenice odnosno da postupa s namjerom.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka grafologa, bez obzira što je u dokazni materijal kasnije uz punomoć sa l.s. 15 priključena i punomoć sa l.s. 5 koja je također u preslici, nedvojbeno proizlazi da nije bilo moguće utvrditi tko je istu potpisao jer je takav potpis zbog njegovih značajki mogao ispisati veći broj osoba bez osobito razvijenih rukopisnih mogućnosti izražavanja. Uvidom u dostavljene potpise osoba vještak ne nalazi potpis koji bi po svojim općim i posebnim značajkama sličio spornom potpisu, dok su nesporni potpisi pečata također dostavljeni u obliku fotokopije (kao na l. s. 30). Usporedbom spornog (l. s. 15) i nespornog utvrđene su sličnosti u svim značajkama pečata (tekstualni sadržaj i pozicija teksta unutar otiska) međutim je li sporni otisak pečata nastao upotrebom izvornika tog pečata nije moguće nedvojbeno zaključiti upravo zbog fotokopije kao materijala vještačenja. Vještak je zaključio da je osnovna prepreka nemogućnosti identifikacije točnog skriptora i utvrđenja istovjetnosti potpisa društva činjenica da je materijal vještačenja odnosno punomoć dana u preslici. Dakle, nije dokazano tko je punomoć potpisao i je li otisnut izvorni pečat društva niti je u tom smislu svjedočio ŽĆ koji tvrdi da nije vidio tko je istu potpisao, predana mu je već potpisana (i pečatirana) punomoć. U to smislu imamo i proturječje u iskazima II. optuženog OĆ i svjedoka ŠĆ jer OĆ tvrdi da bi istu pred njim potpisao ŠĆ dok ŠĆ tvrdi da nije dok grafološki nije bilo moguće utvrditi čiji je to potpis.

13.1. Međutim, bivši direktor ŠĆ naveo je u svom iskazu kao svjedok kako je pečat davno uništen i to prije nego se on razbolio i otišao na bolničko liječenje i to odmah nakon što je društvo prestalo postojati, sam da ga je uništio i nije ga nikome predavao, a prije nego što je pečat uništio isti je bio isključivo u njegovom posjedu dok drugi zaposlenici nisu imali pristup tom pečatu. Iako taj svjedok koji je bio jedini ovlašten zastupati brisano društvo Otomiš projekt d.o.o. tvrdi da nije potpisao punomoć proizlazi da druge osobe nisu imale pristupa pečatu što bi isključivalo činjenicu da bi neka druga osoba, mimo njega, mogli imati pristup i otisnuti ga. Iako u postupku nije nedvojbeno dokazno tko je punomoć potpisao uz otisnuti pečat sud zaključuje da je dotadašnji direktor ŠĆ očito dao privolu da se automobil može registrirati budući ga je dao na korištenje OĆ, a općepoznato je kako je registracija vozila preduvjet njegova urednog korištenja. Sud njegov iskaz u dijelu kada navodi da misli je u Otomiš projekt d.o.o. bio direktor i da nema pojma što je bilo sa društvom AUTO- MOTO-KART d.o.o. jer to da je bilo davno, nalazi krajnje nelogičnim i moguće usmjerenim ka izbjegavanju vlastite kaznene odgovornosti jer je gotovo nemoguće da se osoba ne sjeća je li bila vodeća u nekom trgovačkom društvu i što je bilo sa tim društvom posebice ako je društvo imalo u vlasništvu imovinu kao što je vozilo. Pored takve ocjene iskaza svjedoka ŠĆ sud uzima da nije dokazana namjera da bi II. optuženi OĆ drugome s namjerom pomogao da izradi lažne isprave s ciljem da se uporabe kao prave, a I. optuženi IĆ izradio lažne isprave i učinio ih dostupnima drugome radi uporabe jer je očito morala postajati privola direktora društva na kojemu je auto bilo registrirano dok nije za očekivati da bi optuženi provjeravali postoji li društvo u sudskom registru odnosno je li prestalo brisanjem uslijed statusne promjene pripajanja drugom društvu posebice ako je vozilo bilo i dalje registrirano na imenu društva iako je ono brisano niti su to nadležna tijela prilikom registracije primijetila, a o čemu je svjedočio ŽĆ koji je auto temeljem sporne punomoći registrirao tri do četiri puta (period od 2015. do 2017.), dok je društvo nesporno pripojeno drugom društvu još 2014. kada je prestalo postojati.

13.2. Presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen (članak 455. stavak 1. ZKP). Prema članku 3. stavku 3. ZKP/08, dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Sud tako nije imao drugog izbora nego optužene osloboditi optužbe, uz zaključak da nije dokazano da bi počinili kaznena djela za koja su optuženi.

14. Temeljem čl. 544. stavka 1. ZKP/08, obzirom je donesena nova presuda, trebalo je staviti izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Zadru broj 38 K-82/18-3 dana 9. veljače 2018.

15. Kako su optuženici presudom oslobođeni optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zadru 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Vera Miočić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO Zadar na broj K-DO-894/2017

2. I. optuženi IĆ

3. II. optuženi OĆ

3. branitelj I. optuženog JĆ, odvjetnik u [adresa],

4. branitelj II. optuženog EĆ, odvjetnik u [adresa]