REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-242/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice DF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetnog OF i maloljetnog IF, koju djecu zastupa poseban skrbnik HF, dipl. pravnica, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 16. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i tuženika osobno te u nenazočnosti maloljetne djece zastupane po posebnom skrbniku, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su dana 14. travnja 2012. u Iloku sklopili tužiteljica DF, tada RF, rođena **.**.1975. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik ZF, rođen **.**.1981. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Ilok za godinu 2012. pod red. br. 9.

II. Dijete maloljetni LF, rođen **.**.2014. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i dijete IF, rođen **.**.2015. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajednička djeca tužiteljice DF i tuženika ZF, stanovat će s majkom tužiteljicom DF.

Preostale sadržaje roditeljske skrbi roditelji tužiteljica i tuženik u odnosu na navedenu zajedničku maloljetnu djecu ostvarivat će ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Osobni odnosi djeteta OF, OIB [osobni identifikacijski broj] i djeteta IF, OIB [osobni identifikacijski broj] s ocem tuženikom ZF, OIB [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se u danima kada tuženik bude bio u Republici Hrvatskoj u vrijeme koje će međusobno dogovoriti tužiteljica i tuženik uvažavajući pri tome školske i druge obveze navedene djece, koji će dogovoriti i mjesto ostvarivanja ovih osobnih odnosa i način preuzimanja djece u kućanstvu u kojemu stanuju s majkom, u koje kućanstvo tuženik djecu treba vratiti kada protekne vrijeme ostvarivanja dogovorenih osobnih odnosa.

IV. Nalaže se tuženiku ZF, OIB [osobni identifikacijski broj] za uzdržavanje djeteta maloljetnog OF, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu i to mjesečno u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvijestotinepedeseteura) i za uzdržavanje djeteta maloljetnog IF, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu i to mjesečno u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvijestotinepedeseteura) sve počevši od 20. studenog 2023. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koje tuženikove obveze ovako određenog uzdržavanja imaju biti ispunjene do dvadesetog dana u mjesecu za tekući mjesec, uplatom tužiteljici DF, majci i zakonskoj zastupnici navedene djece, na tekući račun otvoren u banci, s tim da dospjele iznose uzdržavanja ima platiti odjednom u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovoga suda 20. studenog 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi razvoda braka u kojoj navodi da su tuženik i ona sklopili brak 14. travnja 2012. u Iloku, da je u njihovom braku rođeno dvoje djece sinovi LF i IF, da su njihovi bračni odnosi teško i trajno poremećeni, da je proveden postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka i o tome sačinjeno posebno izvješće, da je bio i postupak medijacije, o kojemu je sačinjeno posebno izvješće, da se u tim postupcima nisu dogovorili vezano za skrb o djeci, te predlaže da sud presudom razvede brak, da odredi da će djeca stanovati s njom kao majkom, osobne odnose s ocem da će ostvarivati kad on dolazi u Republiku Hrvatsku na godišnji odmor s obzirom da radi u Njemačkoj, te da se naloži tuženiku plaćati uzdržavanje za svako dijete u mjesečnom iznosu od 250,00 eura na račun majke, tužiteljice, do dvadesetog u mjesecu za tekući mjesec.

2. Tuženik je, nakon zaprimanja tužiteljičine tužbe, u očitovanju na tužbu iznio da voli svoju suprugu, poštuje njezino mišljenje i odluke i pristaje na razvod braka jer to ona želi, no protivio se plaćanju uzdržavanja za djecu u iznosima koji su zatraženi tužbom s obzirom da ima mjesečna primanja od 1.800,00 do 1.900,00 eura, da troškovi stanovanja, režijski troškovi i troškovi prijevoza na posao i s posla iznose toliko da mu od navedene plaće mjesečno ostaje oko 800,00 eura za prehranu i plaćanje uzdržavanja za djecu.

3. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a, Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar (u tekstu dalje: Zavod) u ovom bračnom sporu radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa zajedničkih maloljetnih sinova tužiteljice i tuženika, OF i IF, Rješenjima od 28. prosinca 2023., imenovao posebnog skrbnika u osobi HF dipl. pravnice iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (list spisa 16-17 i 18-19), koja je tijekom provedbe ovoga postupka štitila prava i interese navedene zajedničke maloljetne djece tužiteljice i tuženika.

3.1. Posebna skrbnica maloljetne djece nije se protivila provedbi ovoga postupka te je istaknula da je u najboljem interesu djece da roditelji postignu sporazum tijekom postupka, a ukoliko roditelji ne postignu sporazum da sud od nadležnog centra za socijalnu skrb zatraži stručni nalaz i mišljenje i podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka, uz obavezno uključivanje djece u obradu kod stručne osobe Zavod– psihologa radi uvažavanja i njihovog mišljenja.

3.2. Nakon što je obaviještena o postizanju sporazuma roditelja u pogledu svih pitanja iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, posebna skrbnica djece nije iskazala protivljenje ovom sporazumu.

4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 16. travnja 2025. tužiteljica i tuženik su postigli sporazum vezano za roditeljsku skrb o zajedničkoj maloljetnoj djeci i visini uzdržavanja koje je u obvezi plaćati tuženik kao roditelj s kojim djeca neće stanovati i o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s tuženikom s obzirom da su sporazumni i da djeca nakon razvoda braka nastave stanovati s tužiteljicom koja je njihova majka, koji je sporazum sud ocijenio sukladnim dobrobiti navedene djece te je prigodom donošenja odluke kao u izreci ove presude prihvatio i taj sporazum koji su postigli tužiteljica i tuženik kao njihovi roditelji, uvažavajući pri tome i mišljenje koje su djeca izrazila u postupku kod Zavoda, u smislu odredbe čl. 360. ObZ-a (stranica spisa 52-54).

4.1. Tuženik, koji se u svome iskazu protivio razvodu braka, na tom je ročištu. iskazao suglasnost za razvodom braka tako da je sud smatrao da su tužiteljica i tuženik kao bračni drugovi sudu podnijeli prijedlog za razvod braka na temelju sporazuma.

5. Na istom ročištu sud je izveo dokaze pregledom i uvidom u elektronički zapis iz matice vjenčanih (stranica spisa 3), elektronički zapis iz matice rođenih na ime IF i na ime LF (stranica spisa 4 i 5), izvješće o provedbi postupka obveznog savjetovanja od 5. listopada 2023. (stranica spisa 7-9), izvješće obustavi postupka obiteljske medijacije od 10. studenog 2023. (stranica spisa 11-12), nalaz i mišljenje psihologa Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vukovar od 14. svibnja 2024. s izraženim mišljenjem maloljetne djece OF i IF (stranica spisa 52-54), socijalnu anamnezu od 9. svibnja 2024. sastavljenu za potrebe ovoga postupka (stranica spisa 55-58), te je uz suglasnost parničnih stranaka pročitao zapisnik o izvedenom dokazu saslušanjem tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 25. ožujka 2024. (stranica spisa 45-48).

6. Odredbom čl. 12. ObZa- određeno je da je brak uređena životna zajednica žene i muškarca, da se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku (čl. 13. st. 1. ObZa), dok je odredbom čl. 31. ObZa- određeni da su bračni drugovi u braku ravnopravni (st.1), da su bračni drugovi dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose (st. 2.) te da bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici (st. 3). Odredbom čl. 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je odredbom čl. 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga s prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

6.1. Budući da je tuženik prije zaključenja glavne rasprave izričito izjavio da ne osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži razvod njihovog braka, smatra se da su tužiteljica i tuženik kao bračni drugovi sudu podnijeli prijedlog za sporazumni razvod braka te je valjalo brak tužiteljica i tuženika razvesti na temelju sporazuma primjenom odredbe čl. 50. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

7. Odredbom čl. 6. ObZ-a određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

Odredbom čl. 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Odredbom čl. 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

Odredbom čl. 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. U smislu odredbe čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Odredbom čl. 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Odredbom čl. 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, dok je odredbom čl. 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te im je dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u odredbu čl. 27. iste Konvencije.

8. Stoga je sud, u smislu odredbe čl. 413. ObZ-a ovom odlukom kojom razvodi brak tužiteljice i tuženika, odlučio, u točki II. izreke ove presude, da će njihova zajednička maloljetna djeca, nakon razvoda njihovog braka, nastaviti stanovati s tužiteljicom kao majkom, što je sukladno dobrobiti djece i u zaštiti njihovog najboljeg interesa, dok će u pogledu ostalih sadržaja roditeljske skrbi tužiteljica i tuženik roditeljsku skrb ostvarivati ravnopravno, zajednički i sporazumno, u smislu odredbe čl. 104. ObZ-a.

8.1. Sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik odgovorni roditelji, sposobni pravilni odgojnim postupanjem usmjeriti svoju djecu u pozitivnom smjeru, osigurati pravovremeno i odgovarajuće roditeljsko postupanje u zaštiti svakovrsnog razvitka te djece, cijeneći pri tome naročito što su roditelji tijekom ovoga postupka nakon prikupljanja podataka i obrade po psihologu kod zavoda postigli sporazum o svim sadržajima roditeljske skrbi, koji je sud cijenio sukladnim dobrobiti navedene djece čiji su roditelji i u zaštiti najboljeg interesa navedene djece s obzirom da tužiteljica i tuženik najbolje poznaju potrebe svoje djece, naročito tužiteljica koja s djecom stanuje te da između tužiteljice i tuženika ne postoji spor u pogledu dogovora o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i postupanjima vezanim za pravovremenu zaštitu osobnih prava i interesa svakog pojedinog djeteta, kao i o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djece s tuženikom koji živi i radi u Njemačkoj i nekoliko puta godišnje dolazi u Republiku Hrvatsku kojim prigodama ostvaruje, te može i dalje, ostvarivati osobne odnose s djecom u te dane kada se ovdje nalazi.

8.2. O danu početka ostvarivanja osobnih odnosa u neprekidnom trajanju djece s tuženikom tužiteljica i tuženik trebaju postići dogovor vezano za svaku pojedinu situaciju u ostvarivanju ovih osobnih odnosa uvažavajući pri tome školske, izvanškolske obveze djece i iskazanu želju djece da s ocem provedu vrijeme, kao što trebaju dogovorno odrediti i trajanje tih osobnih odnosa i način preuzimanja djeca iz kućanstva i u kućanstvu tužiteljice kao majke s kojom djeca stanuju, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

9. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužan svakom maloljetnom djetetu plaćati njegov otac, ovdje tuženik, kao roditelj s kojim djeca neće stanovati, donesena je primjenom odredbe čl. 317. ObZ-a, kojom je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu odredbe čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za njegovo uzdržavanje (čl. 311. ObZ-a), te imovinsko stanje tuženika, sva njegova primanja, stvarnu mogućnost stjecanja povećane zarade i tuženikove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a), cijeneći da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje maloljetne djece, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, no da se iznimno potrebe djeteta mogu utvrditi u nižem iznosu od zakonskog minimuma, ali ne manje od polovine toga minimuma ukoliko je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, kao i da, u smislu odredbe čl. 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

10. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da su zajednička maloljetna djeca tužiteljice i tuženika djeca u dobi od punih deset i devet godina, da mlađi sin ide na atletiku i za to mjesečno plaća 15,00 eura članarinu, a treninzi se odvijaju na atletskom stadionu u [adresa] i preko zime u dvorani, da niti jedno dijete nema povećanih potreba vezano za zdravlje, da je majka kao roditelj s kojim djeca stanuju iskazala da su mjesečne potrebe svakog djeteta oko 500,00 eura, da je tuženik za uzdržavanje djece ponekad uplaćivao različite mjesečne iznose tako da je od rujna 2023. do ožujka 2024. tri puta uplatio 230,00 eura za oboje djece, da iznad tih iznosa dječje potrebe ona zadovoljava iz svoje plaće koja je veća od 2.000,00 eura mjesečno, te da djeca s majkom stanuju u stanu koji su dobili na korištenje i za koji je majka podnijela zahtjev za otkup, te da je tuženik za djecu uplaćivao do ljeta 2023. dječji doplatak koji je za njih u Njemačkoj dobivao u mjesečnom iznosu 500,00 eura, da djeca s ocem osobne odnose ostvaruju u dane kada on dođe s rada u Njemačkoj u Republiku Hrvatsku i kad boravi s njima u istom kućanstvu jer je u ugovoru o korištenju stana naveden i tuženik.

10.1. Sud je cijenio i utvrđene činjenice da je tuženik zaposlen u Njemačkoj, da mu je plaća mjesečno oko 2.200,00 eura, da je za djecu dobivao doplatak u Njemačkoj 500,00 eura mjesečno, onda za svako dijete 210,00 eura mjesečno, te da za sada ovaj doplatak ne prima jer je majka podnijela zahtjev za dječji doplatak u Republici Hrvatskoj pa se mora utvrditi koliki iznos im pripada, da nema druge djece osim OF i IF, da za djecu uzdržavanje može plaćati u mjesečnom iznosu od 400,00-500,00 eura, kao je to sam u svome iskazu iznio, kao i da su se tužiteljica i tuženik na ročištu održanom 16. travnja 2025. sporazumjeli da tuženik za svako dijete plaća zakonom propisani minimalni novčani iznos uzdržavanja s obzirom na dob svakog djeteta, tako da je sud, cijeneći svijest tuženika o obvezi i potrebi plaćanja uzdržavanja za maloljetne sinove, odredio da će tuženik za svako dijete mjesečno plaćati iznos od 250,00 eura, kako je odlučeno u točki IV. izreke ove presude, koje obveze tuženik ima počevši od dana podnošenja tužbe sudu 20. studenog 2023., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i koja svaka mjesečna obveza dospijeva dvadeseti dan u mjesecu za tekući mjesec i kako budu dospijevale imaju se platiti tužiteljici, kao majci i zakonskoj zastupnici navedene maloljetne djece koja će s tužiteljicom stanovati sukladno odluci suda iz točke II. izreke ove presude i to uplatom na račun otvoren u banci na ime tužiteljice, s tim što je dospjele iznose uzdržavanja tuženik dužan platiti odjednom u roku od petnaest dana.

11. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom za dijete u dobi od sedam do dvanaest godina, u koju dobnu skupinu ulaze zajednički sinovi tužiteljice i tuženika od 20. studenog 2023. do 26. travnja 2024. iznosio je mjesečno 203,15 eura, od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. iznosio je mjesečno 229,60 eura, a od 3. svibnja 2025. ovaj je iznos određen sa 264,00 eura mjesečno za svako dijete.

11.1. Budući da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje djece primjenom odredbe čl. 314. st. 3. ObZ-a, sud je ocijenio da je sporazum roditelja sukladno kojemu bi tuženik za svako dijete uzdržavanje plaćao iznosom od 250,00 eura mjesečno za svako dijete sukladan zaštiti najboljeg interesa svakog pojedinog djeteta, te je stoga odlukom odredio iznos uzdržavanja istovjetan iznosu koje su stranke navele kao sporazumom dogovoreni iznos.

12. Ukupne materijalne potrebe svakog djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koja svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne Novine br. 49/24 i 75/25).

U Vukovaru 7. svibnja 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici.

2. Tuženiku.

3. Posebnom skrbniku maloljetne djece.

- po pravomoćnosti:

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vukovar.

5. Matični ured Ilok.

6. Matični ured Vukovar.