REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: P–2025/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

D J E L O M I Č N A  P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki u pravnoj stvari tužitelja 1. OĆ iz [adresa], MBA br. 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. SĆ iz [adresa], Mag.Graz, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, Dalmatinska br. 18/II, protiv tuženika 1. DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. UĆ sa posljednjim poznatim prebivalištem [adresa], Reinӧhl str. br.56, OIB: [osobni identifikacijski broj], sada odsutan i nepoznata prebivališta i boravišta zastupan po privremenom zastupniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine i naknade štete , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. travnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja pod 1 i 2, zamjenika punomoćnika tužitelja Marijana Peše, odvjetnika u Zadru, i odvjetničke vježbenice AĆ, u odvjetničkom uredu Slavena Luštice, odvjetnika u Zadru, privremenog zastupnika tuženika pod 2, te nakon objave dana 7. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev pod 5. u odnosu na tuženika pod 2 koji glasi:

"Nalaže se tuženiku pod 2 da isplatiti tužiteljima iznos od 10.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2015. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja u odnosu na tuženika pod 2 za donošenje privremene mjere koja glasi:

"2.Zabranjuje se drugotuženiku otuđenje i opterećenje nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],z. k. č. br.: [katastarska čestica] Miljkovica površine 310m2, kuća O površine 122m2, dvorište Miljkovica površine 188m2,zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine,3.suvlasnički dio 362/1000 Etažno vlasništvo (E-2), stan S2 smješten je na prvom katu i sastoji od:dva dnevna boravka i blagovaonice, četiri sobe, četiri kupaonice i hodnik ukupne neto korisne površine 95,18m2. U elaboratu označena plavom bojom. Pripadak stanu S2 jest parking P3 neto građevinske površine 2,99m2, parking P4 neto građevinske površine 3,09m2, parking P5 neto građevinske površine 2,99m2, podest 1 neto građevinske površine 0,89m2, podest 2 neto građevinske površine 0,89m2. Sveukupna površina stana i njegovih pripadaka je 106,03m2, i to suvlasničkog dijela etaže 3/10 (glede kojeg udjela je trenutno uknjiženo pravo vlasništva u korist drugotuženika), i to do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

3.Određuje se zabilježba ove privremene mjere te se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru nalaže izvršiti upis zabilježbe ove privremene mjere glede navedenih nekretnina."

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tvrde da je dana 25. srpnja 2014. godine zaključen kupoprodajni ugovor (nazvan "Ugovor o kupoprodaju nekretnine") između prvotuženika u svojstvu prodavatelja s jedne strane te provotužitelja i drugotužitelja u svojstvu kupca s druge strane, predmet kojeg je bila kupoprodaja dva stana u prizemlju zgrade koja čini sastavni dio nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 12551 Miljkovica površine 310 m2, kuća O površine 122 m2, dvorište Miljkovica površine 188 m2. Citirani ugovor je po prvotuženikovom ovlaštenju u ime prvotuženika potpisao prvotuženikov sin ovdje drugotuženik. Ukupna cijena navedena dva stana dogovorena je u iznosu od 25.000,00 EUR-a te je ista (putem drugotuženika) i isplaćena prvotuženiku prilikom sklapanja tog ugovora. Tom prilikom prvotuženik je preuzeo i obvezu izvršiti zasebno etažiranje ta dva stana (odredba čl. 5. st. 2. i 3. tog Ugovora), tako da prvotužitelj i drugotužitelj budu u mogućnosti raspolagati zasebnim zemljišnoknjižnim izvacima navedena dva stana. Dana 27. ožujka 2015. godine zaključen je kupoprodajni ugovor (nazvan "Predugovor o kupoprodaji nekretnine") između prvotuženika u svojstvu prodavatelja s jedne strane te trećetužitelja u svojstvu kupca s druge strane, predmet kojeg je bila kupoprodaja stana površine 28 m2 koji se nalazi na prvom katu citirane kuće. Citirani ugovor je po prvotuženikovom ovlaštenju u ime prvotuženika potpisao prvotuženikov sin ovdje drugotuženik. Ukupna cijena kupnje navedena dva stana dogovorena je u iznosu od 30.000,00 EUR-a te je ista putem (drugotuženika) i isplaćena prvotuženiku u cijelosti, i to dio do odnosno prilikom sklapanja tog ugovora a dio naknadno. Tom prilikom prvotuženik je preuzeo i obvezu izvršiti zasebno etažiranje tog stana (odredba čl. 4. st. 2. toč. 1. tog Predugovora), tako da trećetužitelj bude u mogućnosti raspolagati zasebnim zemljišnoknjižnim izvatkom navedenog stana. Tuženici do danas nisu ispunili niz preuzetih obveza prema tužiteljima, a osobito obvezu dozvoliti tužiteljima ishoditi uknjižbu prava vlasništva glede kupljenih stanova, odnosno zaključiti s tužiteljima dodatak ugovora od 25. srpnja 2014. godine (glede prvotužitelja i drugotužitelja) odnosno konačni kupoprodajni ugovor (glede trećetužitelja), te obveza izvršiti etažiranje predmetnih stanova na način da svaki stan predstavlja samostalnu uporabu cjelinu odnosno zasebnu i u zemljišnim knjigama evidentiranu cjelinu (etažu) i to najkasnije do 30. svibnja 2015. godine. Obvezu izvršenja etažiranja na opisani način prema tužiteljima nije preuzeo samo prvotuženik, već je za izvršenje te obveze tužiteljima garantirano (preuzeo obvezu suodgovaranja) i drugotuženik osobno. Opreza radi (ukoliko se uspostavi da etažiranja na način preuzet predmetnim ugovorima i opisanim u točci III. ove tužbe nije dopušteno tj. da su tuženici obmanuli tužitelje i glede ovog segmenta predmetnih nekretnina), tada tužitelji ovime – podredno a točkom 5. petita predložene presude – postavljaju i zahtjev za obeštećenjem na teret tuženika u (paušalnom) iznosu od 5.000,00 kn. Točan iznos ove vrste štete tužitelji će moći konkretizirati po provođenju (predloženog) vještačenja. Također, tužiteljima pripada pravo i na naknadu štete (izmakle koristi) i za svo razdoblje otkad tuženici nisu izvršili svoju obvezu zasebnog etažiranja predmetnih stanova. Točan iznos ove vrste štete tužitelji će moći konkretizirati po provođenju (predloženog) vještačenja. Tužitelji su u više (desetak) navrata pokušali od tuženika ishoditi sklapanje dodatka ugovora od 25. srpnja 2014. godine te sklapanje konačnog kupoprodajnog ugovora (trećetužitelj) odnosno ispunjenje obveza tuženika označenih u točkama III. i IV. ove tužbe, međutim, bezuspješno. Slijedom iznijetog predlaže se donijeti presuda kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev.

2.Tuženici pod 1 i 2 su u odgovoru na tužbu naveli da se protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tuženi pod 1. ne osporava da je sa prvo i drugotužiteljem sklopila ugovor o kupoprodaji, kako se to navodi u povjesnici tužbe. Suprotno navodima tužbe, tužena pod 2. je u više navrata pozivala usmeno tužitelje pod 1. i pod 2. da sklope dodatak ugovor o kupoprodaji nekretnine kako bi izvršili uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koju su kupili, svaki u suvlasničkom udjelu od ½ dijela. Etažiranje nekretnine na način da tužitelji pod 1. i pod 2. izvrše uknjižbu prava vlasništva na zasebnim etažnim jedinicama za cijelo nije moguće i to iz razloga što je izvršeno etažiranje na način kako to dopuštaju mjerodavni propisi, te je potvrdom nadležnog ureda za prostorno uređenje i gradnju određeno na koji način se može provesti etažiranje. Dakle, na koji način je moguće vršiti etažiranje ne odlučuju tuženici već je to u nadležnosti ureda za prostorno uređenje i gradnju. Slijedom navedenog, tužena pod 1. nije bila u mogućnosti izvršiti obvezu etažiranja na način da nastanu dvije zasebne etažne jedinice iz razloga što je takvu potvrdu izdalo nadležno tijelo, dakle tužena na to nije mogla ni na koji način utjecati. Neosnovani su navodi da je tuženima pod 1. i pod 2. nastala bilo kakva šteta. U odnosu na tužitelja pod 3. za istaći je kako su istog tuženi u mnogo navrata pozivali da pristupi sklapanju glavnog ugovora na način kako to isti potražuje toč. 4. tužbenog zahtjeva, međutim isti je to bezrazložno odbio i tražio od tuženika da mu isplate veliku svotu novca a kako bi raskinuli sklopljeni predugovor. Tužena pod 2. i tužitelj pod 3. su uz navedeni predugovor o kupoprodaji nekretnine istovremeno sklopili i sporazumom o osnivanju hipoteke, temeljem kojeg sporazume je izvršena uknjižba založnog prava u korist tužitelja pod 3. na ime uplate izvršene temeljem predugovora o kupoprodaji nekretnine. Tužitelj pod 3. je stupio u posjed predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja predugovora o kupoprodaji, te se od tada nalazi u posjedu iste. Tužitelj, iako nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine istu neometano koristi, iznajmljuje trećim osobama te odbija sklopiti glavni ugovor, kao i izvršiti brisanje hipoteke koje opterećuje cijelu nekretninu. Dakle, tužitelj pod 3. dolozno postupa u odnosu na tuženike. U odnosu na zahtjev za naknadom štete isti je u cijelosti neosnovan. Tuženi da će se detaljnije očitovati na pripremnom ročištu. Tuženi nisu izbjegavali sklapanja ugovora s tuženicima, upravo suprotno tuženi da su s tužiteljima pokušali na miran način razriješiti sporove odnosno tražili su da se pristupi sklapanju ugovora podobnih za uknjižbu. Tužitelji se cijelo vrijeme nalaze u posjedu predmetnih nekretnina, iste koriste i iznajmljuju, a tuženi istima nisu stvarali nikakve poteškoće. S druge strane, zahtjevi za naknadom štete koji su tužitelji postavili su posve neosnovani i to iz razloga što su tužitelji iznajmljivali predmetne nekretnine, kao i iste sami koristili. Potraživanje s osnove naknade štete je u cijelosti neosnovano, slijedom navedenog, predlaže se kao u uvodu.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: ugovor o kupoprodaji nekretnine između DĆ kao prodavatelja i OĆ i ĆĆ kao kupaca od dana 25. srpnja 2014. godine broj OV-4882/14 ovjeren kod javne bilježnice u Zadru Silvane Grdović (l.s.5-7), predugovor kupoprodaji nekretnine između DĆ kao prodavatelja i RĆ kao kupca od dana 27. ožujka 2015. godine broj OV-3355/15 ovjeren kod javne bilježnice u Zagrebu Vlaste Zajec (l.s.8-11), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Miljkovica, dvorište, kuća O površine 310m2 (l.s.15-20), sporazum o zasnivanju hipoteke između RĆ i DĆ i IĆ od 02.06.2015.g. (l.s.27-29), neslužbeni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela u koji je upisana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.32-33), potvrdu Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 09.rujna 2015. godine Zadarske županije (l.s.39), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 20.rujna 2015. godine Zadarske županije (l.s.40-41), proveo očevid na nekretnini čest.br.12551 k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka građevinske struke GĆ dipl.ing.građ. (l.s.56-63), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke dipl.ing. građ. GĆ od 27.04. 2020.g. (l.s.70-80), potvrdu Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije od 09.rujna 2015.godine (l.s.81-82), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije od 20. rujna 2013.godine (l.s.83-85), proveo ekonomsko vještačenje po vještaku Petru Bajlu dip.oec. (l.s.104-105), izvršio uvid u zahtjev vještaka Petra Bajla upućen Turističkoj zajednici Općine Vir (l.s.111-112,115-118), očitovanje vještaka Petra Bajla (l.s.146-147), odgovor na podnesak tužitelja vještaka Petra Bajla od 24.11.2020.g. (l.s.154), neslužbeni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Zadru zemljišnoknjižnog odjela (l.s.161-162), potvrdu PU Zagrebačke od 02.11.2020.g.(l.s.163), potvrdu PU Zadarske od 11.12.2020.g. (l.s.166), dopis vještaka Petra Bajla dipl.oec. od 25.10.2024.g. (l.s.292), zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Osijeku saslušao svjedokinju PĆ (l.s.307-308), zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Osijeku saslušao svjedoka MĆ (l.s.308-309), svjedokinju FĆ (l.s.320-322), zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Sesvetama saslušao svjedokinju EĆ (l.s.326-327), izveo dokaz stranačkog saslušanja tužitelja pod 1 KĆ (l.s.332-334),stranačkog saslušanja tužitelja pod 2 ĆĆ (l.s.334-335), zamolbenim putem pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu saslušao svjedoka ŠĆ, CĆ i ŽĆ (l.s.340-344).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 5. nije osnovan.

5.Članak 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23- dalje ZOO) u st. 1. propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, st.2. istog čl. propisuje da se predmnijeva obična nepažnja, st.3. istog čl. propisuje da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, st. 4. istog čl. propisuje da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

5.1.Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

5.2.Kako je riječ o tužbi za naknadu štete, tužitelji su trebali u tužbi navesti i dokazati sve pretpostavke za zasnivanje građanskopravnog odnosa za naknadu štete: postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik), štetnu radnju, protupravnost štetne radnje, štetu i uzročnu vezu između štetne radnje i štete. Pored nabrojenih općih pretpostavki se mora kod subjektivne (kulpozne) odgovornosti ostvariti i posebna pretpostavka tj. postojanje krivnje, dok je kod objektivne (kauzalne) odgovornosti posebna pretpostavka opasnost stvari odnosno djelatnosti koje su bile uzrok štete.

6.S obzirom da je sud vezan činjeničnom osnovom tužbe, tužitelji su u podnesenoj tužbi tražili točkom 5. petita – postavljaju i zahtjev za obeštećenjem na teret tuženika u (paušalnom) iznosu od 5.000,00 kn, točan iznos ove vrste štete tužiteljima da će moći konkretizirati po provođenju (predloženog) vještačenja, također, tužiteljima da pripada pravo i na naknadu štete (izmakle koristi) i za svo razdoblje otkad tuženici nisu izvršili svoju obvezu zasebnog etažiranja predmetnih stanova, točan iznos ove vrste štete tužitelji da će moći konkretizirati po provođenju (predloženog) vještačenja, radi dokazivanja ovih činjenica tužitelji su predložili provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke radi utvrđenja mogućnosti provedbe etažiranja na način na koji su to predmetnim ugovorima tuženici garantirali tužiteljima odnosno manje vrijednosti predmetnih stanova koju tužitelji trpe zbog nepostojanja takvog načina etažiranja, provođenje vještačenja po vještaku ekonomsko-financijske struke radi utvrđenja vrijednosti najma ostvarivog dnevnim najmom predmetnih stanova, a što tužitelji dosad ne mogu ostvarivati uslijed nepostojanja zasebnog etažiranja predmetnih stanova.

7.Prema ugovoru o kupoprodaji nekretnine između DĆ kao prodavatelja i OĆ i ĆĆ kao kupaca od dana 25. srpnja 2014. godine broj OV-4882/14 ovjerenom kod javne bilježnice u Zadru Silvane Grdović, čl.2. ugovorne strane suglasno navode da prodavatelj prodaje, a kupci kupuju prizemlje zgrade izgrađene na nekretnini oznake čest. 12551 k. o. [katastarska općina] zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim udjelom na zemljištu i svim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade koji služe za zajedničku uporabu cijele nekretnine, čl.3. Ugovora je određeno da ugovorne strane suglasno navode da kupci kupuju prizemlje zgrade izgrađene na nekretnini oznake čest. 12551 k. o. [katastarska općina], kupuju svaki u suvlasničkom udjelu od ½ dijela, ugovorne strane da su suglasne da će po izvršenom etažiranju u prizemlju zgrade biti formirane dvije samostalne uporabne cjeline, etaže od koji će svaki od kupaca steći vlasništvo jedne etaže za cijelo koji udio će odgovarati suvlasničkim udjelima prodavatelja u prizemlju zgrade, čl.5. Ugovora je određeno da ugovorne strane suglasno navode da na nekretnini opisanoj u članku I.tog ugovora nije provedeno etažiranje, te kako nekretnina koja je predmet kupoprodaje u zemljišnim knjigama nije upisana kao samostalna uporabna cjelina s dvije zasebne etaže, ugovorne strane suglasno navode da je prodavatelj prije sklapanja tog ugovora pokrenuo postupka etažiranja, te da se obvezuje o svom trošku izvršiti postupak etažiranja i provedbu istog u zemljišnim knjigama na način da prizemlje zgrade na nekretnini oznake čest. 12551 k. o. [katastarska općina] predstavlja dvije samostalne uporabne cjeline i zasebne etaže, ugovorne strane da suglasno navode da se potpisom na tom ugovoru obvezuje po dovršetku postupka etažiranja sklopiti dodatak tom ugovoru o kupoprodaji nekretnina radi provedbe upisa u zemljišne knjige na način da će se svaki od kupaca upisati kao vlasnik za cijelo po jedne etaže u prizemlju zgrade sa odgovarajućim suvlasničkim udjelom u odnosu na cijelu nekretninu.

8.Prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. GĆ od 27.04. 2020.g. slijedi da se na očevidu ušlo u prostor prizemlja kojeg u naravi čine dvije stambene jedinice sa zasebnim ulazima u iste, prvo da se ušlo u stambeni prostor kojeg koristi SĆ koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka u jednom prostoru, zatim kupatila sa sanitarnim čvorom i vanjskog dvorišnog prostora, izmjerom na licu mjesta utvrđena je veličina stana sa neto građevinskom površinom od 48,63m2, nakon toga se ušlo u stan kojeg koristi OĆ,a koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka sa kuhinjom, kupatilom sa sanitarnim čvorom, a koji izmjerom na licu mjesta ima netto građevinsku površinu od 48,40m2, ukoliko se zbroje neto građevinske površine apartmana u prizemlju ukupna neto površina iznosi 48,63+48,40=97,03 m2, a što odgovara površini iz Potvrde izdane od Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Zadarske županije, po kojem je površina stana u prizemlju 95,27m2 uzimajući u obzir dozvoljenu mogućnost pogreške do 2% odnosno razlika u površini da može biti i zbog različito organiziranog razmještaja samog prostora. Uvidom na samom licu mjesta i ulaskom u prizemlje objekta ustanovljeno je da su u prizemlju objekta izvedena dva samostalna apartmana koji su organizacijski posloženi da u naravi čine dvije zasebne apartmanske jedinice sa svim arhitektonskim i funkcionalnim karakteristikama zasebnih jedinica pa tako i sa zasebnim ulazima iz dvorišta. U skladu sa aktualnim zakonskim propisima i u skladu sa aktualnim prostornim planovima stan u prizemlju koji prema Potvrdi predstavlja jednu stambenu cjelinu da nije moguće podijeliti u dvije zasebne etažne jedinice, a samim time i upisati vlasništvo nad istima, dakle prikazani apartmani 1 i 2 u prizemlju objekta da se ne mogu etažirati kao zasebne etažne jedinice, za usklađivanje stanja u naravi sa stanjem iz Potvrde troškovi istog bi iznosili 231.416,00 kuna.

9.Vještak financijske struke Petar Bajlo dipl.oec. je u postupku vještačenja zatražio od Turističke zajednice Općine Vir postotak popunjenosti komercijalnog apartmanskog smještaja na otoku Viru po svakom mjesecu posebno od 01.01.2016.g. do trenutka traženja tih podataka, od ukupnog broja prijavljenih objekata u komercijalnom smještaju koliki je postotak popunjenosti po mjesecima od 2016.godine do 2020.godine, a ovi podaci su zatraženi od Turističke zajednice Općine Vir i dopisom suda od 18. studenog 2020.godine.

10. Prvenstveno ovdje je potrebno ukazati na nedostatke zahtjeva tužitelja, a time i na njegovu neosnovanost u odnosu na ostvarenje pretpostavki za priznavanje prava na naknadu štete zbog izmakle koristi, obzirom na sudsku praksu sadržanu u odluci Vrhovnog suda RH br. Rev - 236/82-2 od 07. listopada 1982.g. u kojoj je izneseno stajalište o nužnim pretpostavkama za priznavanje prava na ovaj oblik štete, a to je da je za „priznavanje prava na naknadu izmakle dobiti nužno postojanje namjere stjecanja koristi koja se zbog štetnikovog postupka izjalovila, postojanje objektivne vjerojatnosti da bi tužitelj zaista stekao dobitak da u tome nije spriječen i postojanje dopuštenja za korist što znači da treba biti povrijeđen tužiteljev pravno zaštićeni interes“, odnosno da „za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti već i to da je oštećenik zaista imao namjeru ostvariti korist kao i vjerojatnost ostvarenja koristi.“ Istovjetno stajalište izraženo je i u odluci br. Pž-3095/93 od 31. prosinca 1993.g. prema kojoj se pri ocjeni izmakle koristi „uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a nije dovoljna apstraktna „teorijska mogućnost da bi oštećenik ostvario dobitak…“, što je sve vezano uz primjenu specijalne odredbe iz čl.410. st.2 ZOO, a tiču se potrebe ispunjenja pretpostavki za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi, odnosno naknadu štete zbog izmakle koristi (izgubljena dobit) radi nemogućnosti korištenja stana njegovim najmom utemeljeno na čl.410. st.2 ZOO. Točno je da prema odredbi čl.410. ZOO-a kupac koji pravodobno i uredno obavijesti prodavatelja o nedostatku može: 1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni 2) ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka (ispunjenje ugovora); 3) zahtijevati sniženje cijene; 4) izjaviti da raskida ugovor; (st.1) te da u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete (st.2). Izmakla korist spada u oblik tzv. direktne štete na koju kupac ima pravo po čl.342. st.2 ZOO, ako je pravovremeno zahtijevao uklanjanje nedostataka, što mu nalaže st.1 istog propisa. Ugovorna odgovornost prodavatelja predviđena je i odredbom čl. 342. istog Zakona koja načelno u st.2 daje pravo vjerovniku na naknadu štete za slučajeve kada dužnik obvezu ne ispuni ili ju ispuni sa zakašnjenjem. Glede opsega štete prema čl. 346. st.1 toga Zakona vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. Zahtjev za naknadu izmakle koristi iz čl. 410. st.2 toga Zakona ne isključuje i nužnost postojanja pretpostavki za njezino ostvarenje (izmakle koristi), a to je namjera stjecanja takve koristi koja se zbog tuženikovog postupka izjalovila, odnosno postojanje objektivne vjerojatnosti da bi tužitelji zaista tu korist stekli da u tome nisu spriječeni, pri čemu u skladu sa citiranom sudskom praksom za priznavanje toga prava nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti, već da su tužitelji zaista imali namjeru ostvariti korist kao i postojanje vjerojatnosti ostvarenja te koristi. Tužba tužitelja s opisanim tužbenim zahtjevom ne daje osnova za njegovo prihvaćanje, budući istoj nedostaje osnovni činjenični i materijalnopravni supstrat koji bi upućivao na osnovanost navoda tužbe za usvajanje zahtjeva za naknadu štete radi neostvarenja zakupa za predmetni stan - apartman u vidu izmakle koristi u utuženom razdoblju.

11.Naime, zahtjevom tužbe tužitelji su zatražili naknadu štete zbog izmakle koristi sadržane u neostvarenoj zakupnini zbog nemogućnosti davanja stana-apartmana u zakup kao posljedice skrivenih nedostataka na predmetnom stanu. Tužitelji su tužbom postavili zahtjev za naknadu štete po osnovu izmakle koristi koja je propisana odredbom čl.1046. ZOO-a koja prema toj zakonskoj odredbi predstavlja sprječavanje povećanja nečije imovine. Takva šteta obuhvaćena je i odredbom čl. 410. st.1 i st.2 ZOO. Da bi takav zahtjev bio osnovan potrebno je ne samo postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti već i to da je oštećenik zaista imao namjeru ostvarivati korist. To znači da nužno treba postojati namjera stjecanja koristi (subjektivni element) kao i postojanje vjerojatnosti da bi oštećenik doista stekao korist (objektivni element), a da u svemu tome nije spriječen protupravnim radnjama štetnika. To znači da su tužitelji trebali dokazati da su zaista imali namjeru ostvarivati takvu korist kao i vjerojatnost da bi istu ostvarili i da su u tome bili spriječeni protupravnim radnjama tuženih, a koje činjenice nedvojbeno nisu dokazali, jer u predmetnom razdoblju tužitelji nisu pokušali dati u zakup predmetne stanove-apartmane, odnosno u naravi dva apartmana, na što upućuje upravo nedostatci podataka o tome kod jedine relevantne institucije Turističke zajednice otoka Vira, dakle podaci da su se tužitelji bavili iznajmljivanjem u utuženom razdoblju, da su tu djelatnost uredno prijavili nadležnim tijelima Republike Hrvatske, da su uredno prijavili goste u svom stanu - apartmanu i da su za to plaćali potrebna davanja državi i lokalnoj turističkoj zajednici u vidu boravišnih pristojbi, poreznih davanja i dr., a iz kojih podataka bi se točno vidjelo koliko dugo su apartmani tužitelja iznajmljeni i po kojoj cijeni, što ukazuje da im je stan - apartman zapravo isključivo služio za stanovanje i njihovo ljetovanje, a ne za najam. Takvo činjenično stanje upućuje prvostupanjski sud i na materijalnopravni zaključak da tuženik u vrijeme sklapanja ugovora u smislu čl. 346. st.1 ZOO nije morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora ovakvu vrstu štete, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate, budući na to nedvojbeno ukazuju činjenice i dokazi tužitelja iz kojih proizlazi da je svaki od stanova, apartmana odnosno u naravi dva apartmana, služio i trebao služiti samo za stanovanje i ljetovanje tužitelja, a što su potvrdili i saslušani svjedoci PĆ koja je navela da se ti apartmani ne iznajmljuju, kao i svjedokinja JĆ koja je navela da oni, tužitelji ne iznajmljuju te apartmane, niti jedan niti drugi, oni da baš to koriste za vlastite potrebe i jedna i drugi, te tužitelj SĆ u svom stranačkom iskazu sa ročišta od 8.travnja 2025.g. koji je naveo da u te apartmane dođu na godišnji i da se to ne može iznajmiti jer da tu nije riješeno vlasništvo, što nikako po ocjeni ovoga suda ne ukazuje na nastanak štete - izmakle koristi na koju bi inače tužitelji kao kupci stana imali pravo temeljem čl. 410.st.2 ZOO, pa je stoga ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

12. Ovom djelomičnom presudom odlučeno samo u odnosu na tuženika pod 2 IĆ, i to samo po osnovu tužbenog zahtjeva pod točkom 5. koji se odnosi na potraživanje naknade štete prema tom tuženiku, a koji dio tužbenog zahtjeva nije u prekidu postupka, dok se tužbeni zahtjevi pod točkom 1 i 2 odnose na DĆ za koju je postupak u prekidu zbog njezine smrti koji je utvrđen rješenjem od 17. prosinca 2020.godine, također u odnosu na točku 6, riječ je o zahtjevu za naknadu parničnog trošak, o kojem će se moći odlučiti tek po nastavku postupka iza smrti DĆ, ovisno o uspjehu pojedinih tužitelja ili tuženika u parnici u pogledu čitavog tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje u tekstu: OZ) je propisano da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine, zatim: - ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili - ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Prvostupanjski sud smatra da prijedlog za donošenje privremene mjere nije osnovan u odnosu na tuženika pod 2 jer je ovom presudom utvrđeno da tužitelji nemaju potraživanje prema tuženiku pod 2, pa stoga nema niti osnove za određivanje privremene mjere, također na spornoj nekretnini koja je u posjedu tužitelja je upisana DĆ, pa stoga ČĆ niti ne može raspolagati spornom nekretninom jer je smrću DĆ izdana punomoć prestala, a također navedena privremena mjera odnosno prijedlog za određivanje privremene mjere se odnosi na stambenu jedinicu E-2, stan S-2 smješten na prvom katu, dakle nije riječ o apartmanima koje su kupili tužitelji u prizemlju.

13.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 7. svibnja 2025. godine

S u d a c

Marko Baraka

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1.Tužiteljima pod 1 i 2 po punomoćniku,

2.Tuženiku pod 2 po privremenom zastupniku