REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-298/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice, i Kristine
Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BOJANE DIKLIĆ, Rijeka, Branimira
Markovića 16, vl. ribarskog obrta TRILJA, Rijeka, Demetrova 14, OIB 83645042599,
kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen
Stipinović, Dušan Miočić i Iva Glavota, Rijeka, Prolaz M. K. Kozulić 2, protiv tuženika
ADRIA P. A. d.o.o. Rijeka, Mihačeva Draga 7, OIB 58757250711, kojeg zastupa
punomoćnik Jakov Alač, odvjetnik iz Rijeke, E. Baričića 13, radi naknade štete,
odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj
P-77/2021-20 od 14. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-77/2021-20 od 14. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-77/2021-20 od 14.
studenog 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva od tuženika isplatu
iznosa od 59.760,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a
na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. studenog 2020.
do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora (točka I.
izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od

36.535,80 kn (točka II. izreke).

2. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja te pobija odluku o parničnom trošku. Predlaže pobijanu
presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te
zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 11.718,75 kn uvećano za pristojbu na žalbu po ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 53 Pž-298/2023-2 2

ocjeni suda. Žalbeni navodi se u bitnom svode na to da je prvostupanjski sud
pogrešno utvrdio kako nema dokaza da bi tužitelj upućivao zahtjeve za predaju
drugog zamjenskog vozila identičnih karakteristika koje bi mu bilo potrebno za
obavljanje poslovnih djelatnosti, budući da ta činjenica proizlazi iz iskaza saslušanih
svjedoka. Ističe kako je tužitelj imao pravo na zamjensko vozilo s rashladnim
sistemom, a zamjensko vozilo nije dobio iz razloga jer tuženik nije raspolagao takvim
vozilom i jer nije bio voljan takvo vozilo iznajmiti o svom trošku, iako je tuženik
navodio da tužitelj uopće nema pravo na zamjensko vozilo jer da opći uvjeti propisuju
da jamstvo ne pokriva elemente vozila koje su predmet neke prerade. Navodi da je
zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud
pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu. Posebno ističe da
se, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, protupravno ponašanje tuženika
ogleda u tome što je neopravdano uskratio tužitelju adekvatno zamjensko vozilo, a s
druge strane je negirao postojanje kvara na vozilu i time nepotrebno odužio povratak,
a naposljetku kvar nije otklonjen, već je to učinio drugi ovlašteni servis. Konačno
ističe da se ne može sukladno općim načelima zabrane zloupotrebe prava i zabrane
prouzročenja štete, na koju se pozvao prvostupanjski sud, očekivati od tužitelja da
obavlja međunarodni prijevoz robe bez odgovarajućeg certifikata i izlaže se
eventualnim posljedicama takvog prijevoza. Smatra da je prvostupanjski sud
nepravilno ocijenio neosnovanim zahtjev za naknadu štete, a zbog toga nije izveo
dokaze na okolnost visine nastale štete tužitelju, pa predlaže ukinuti prvostupanjsku
presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, radi izvođenja
dokaza predloženih po tužitelju radi utvrđenja visine nastale štete.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 144/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u
dijelu odluke o troškovima spora.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba
parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa niti onom iz
odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. na koju upućuje žaliteljica. Suprotno žalbenim navodima,
izreka presude ne proturječi razlozima presude, jer je tužbeni zahtjev odbijen kao
neosnovan, a u obrazloženju su dani i detaljno obrazloženi razlozi zbog kojih je
tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim. Također, obrazloženje pobijane presude
sadrži jasne i valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva i prema uvjerenju ovog
suda odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke u ovoj parnici su utvrđene,
proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu
međusobno kontradiktorni, a niti su te činjenice u suprotnosti sa sadržajem izvedenih
dokaza.

Poslovni broj: 53 Pž-298/2023-2 3

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 59.760,00 EUR u
kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a s osnove naknade štete na
temelju odredbe čl. 424. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:
35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO), koju potražuje u vidu izgubljene dobiti radi
nemogućnosti korištenja vozila s nadograđenom hladnjačom kupljenog od tuženika,
jer mu tuženik u periodu otklanjanja kvara na vozilu nije dao zamjensko vozilo.
Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdnjama koje se svode na to da je tužitelj
sam doprinijeo nastanku štete budući da iz neopravdanih razloga nije preuzeo vozilo
kad ga je tuženik pozvao da preuzme vozilo.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tuženik prodao tužitelju motorno vozilo Renault „master“ te da je na
temelju kupčeve narudžbenice na tom vozilu izvršena usluga nadogradnje komore i
rashladnog uređaja THERMOCAR i da je vozilo predano tužitelju u veljači 2020.- da
je tužitelj pravovremeno za vrijeme trajanja garancije obavijestio tuženika o uočenim
nedostacima, te da je dovezao predmetno vozilo u tuženikov servis 2. lipnja 2020.
radi popravka, a zatim ponovno 9. srpnja 2020.,

- da je tuženik predao tužitelju zamjensko vozilo Renault Koleos na korištenje
za vrijeme popravka vozila koje je preuzela 8. lipnja 2020. i vratila tuženiku 7. srpnja

2020.

- da je tuženik dopisom od 13. srpnja 2020. pozvao tužitelja da preuzme svoje
vozilo, a da je tužitelj odbio preuzimanje vozila iz razloga jer mu tuženik nije predao
elektronički ispis radova koje je obavio glede popravka vozila, i tek tada je zahtijevao
da mu tuženik preda zamjensko vozilo s rashladnim uređajem,

- da je tuženik nakon toga podnio prijedlog za osiguranje dokaza (R1-
85/2020), a u kojem postupku je vještak utvrdio da je nakon zahvata učinjenih na
vozilu, vozilo bilo ispravno za vožnju,

- da je tužitelj preuzeo vozilo 1. prosinca 2020. te da je u potvrdi konstatirano
da je tužitelj preuzeo predmetno vozilo kao tehnički ispravno i sigurno za korištenje i
spremno za preuzimanje.

9. Tužitelj tvrdi da je 15. lipnja 2020. sklopio ugovor s društvom Monsun d.o.o.
sa sjedištem u Republici Sloveniji o isporuci ribe i morskih plodova počevši od 15.
lipnja do 31. prosinca 2020. uz paušalnu naknadu u iznosu od 320,00 EUR za svaki
dan važenja tog ugovora te da je zbog nemogućnosti korištenja kupljene stvari
pretrpio štetu u iznosu koji potražuje ovom tužbom.

10. Dakle, radi se o šteti koju je kupac pretrpio od trenutka kada je prestala
mogućnost upotrebe do trenutka kada je stvar popravljena. Za postojanje odštetne
odgovornosti prema odredbi čl. 424. ZOO-a, kojom je propisano da kupac može zbog
neispravnosti stvari zahtijevati od prodavatelja, odnosno od proizvođača, popravak ili
zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kada se nedostatak pojavio
(st. 1.) te da on ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je bio lišen
upotrebe stvari od trenutka traženja popravka ili zamjene do njihova izvršenja (st. 2.)
kupac mora dokazati da je stvarno pretrpio štetu (čl. 1046. ZOO-a) te da postoji
uzročna veza između (ne)mogućnosti upotrebe stvari i štete koju je kupac pretrpio.

Poslovni broj: 53 Pž-298/2023-2 4

11. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka pravilno
utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između
nemogućnosti upotrebe vozila i štete koju je eventualno pretrpio kao kupac.

12. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju rezultata dokaznog postupka
utvrdio da u razdoblju u kojem je tužitelj preuzeo i koristio zamjensko vozilo nije bio
izložen šteti, budući da je pristao na takvo zamjensko vozilo, a zahtjev za predaju
zamjenskog vozila istih karakteristika (s rashladnom opremom) je uputio nakon toga i
to kad ga je tuženik pozvao da preuzme svoje vozilo iz servisa nakon popravka.

13. U odnosu na nemogućnost korištenja kupljenog vozila nakon što je tuženik

13. srpnja 2020. pismeno pozvao tužitelja da preuzme popravljeno vozilo, a nakon
toga ponovno 17. srpnja 2020., prvostupanjski sud je utvrdio da se tužitelj pozivima
odazvao 21. srpnja 2020. kada je odbio preuzeti vozilo bez dobivanja pisanog
očitovanja o tome što se sve radilo na vozilu. Prema shvaćanju ovog suda, pravilno
je prvostupanjski sud zaključio da se razlog na koji se pozvao tužitelj za odbijanje
preuzimanja vozila, ne može smatrati opravdanim razlogom, s obzirom na to da je
sukladno odredbama čl. 6. i 8. ZOO-a tužitelj kao sudionik u obveznopravnom
odnosu bio dužan umanjiti nastanak štete ako šteta prijeti. Uzimajući u obzir mišljenje
vještaka iz postupka osiguranja dokaza i nepostojanja dokaza da 13. srpnja 2020.
vozilo ne bi bilo ispravno, sud je zaključio da zahtjev tužitelja za predaju pisanog
očitovanja o tome što je rađeno na vozilu se ne može smatrati opravdanim razlogom
za odbijanje preuzimanja vozila. Logičan je zaključak prvostupanjskog suda, da
ukoliko je tužitelj doista sklopio ugovor s društvom Monsun d.o.o. 15. lipnja 2020., da
je onda upravo u cilju ispunjenja svoje ugovorne obveze prema tom društvu trebao
preuzeti vozilo 13. srpnja 2020. kada ga je pozvao tuženik da ga preuzme i da se u
takvoj situaciji navedeni razlog ne može smatrati opravdanim za odbijanje
preuzimanja vozila. Osim toga, prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza utvrdio da
je tužitelj osim s predmetnim vozilom raspolagao s još tri vozila s hladnjačama manje
zapremine, s kojima je prije zaključenja ugovora od 15. lipnja 2020. obavljao prijevoz
njegovom poslovnom partneru Monsun d.o.o. u Sloveniju još od 2017. godine, što
upućuje na kontradiktornost s tvrdnjom tužitelja da je predmetno vozilo bilo nužno za
ispunjenje obveze prema društvu Monsun d.o.o. Prema tome, neosnovan je žalbeni
navod da zbog certifikata koji je imalo samo predmetno vozilo, nije mogao ispunjavati
preuzete obveze iz ugovora od 15. lipnja 2020. jer je prije toga obavljao prijevoz u
Sloveniju s vozilima (hladnjačama manjeg kapaciteta) koja nisu imala certifikat.

14. Iz navedenog proizlazi da je na temelju rezultata dokaznog postupka
pravilno zaključio prvostupanjski sud da nema protupravnosti u postupanju tuženika,
a niti uzročne veze između trajanja popravka vozila s gubitkom zarade tužitelja, te da
stoga nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost tuženika na temelju odredbe čl.

424. st. 2. ZOO-a.

15. Budući da je pravilno utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, suprotno
žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 220. ZPP-a
odlučio da je nepotrebno izvođenje dokaza na okolnost visine štete.

Poslovni broj: 53 Pž-298/2023-2 5

16. Žalba protiv odluke o parničnim troškovima nije osnovana jer je tužitelj
pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari, a prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u
postupcima pokrenutim nakon stupanja za snagu Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), u žalbenom postupku
se odluka o troškovima postupka ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na
primjenu materijalnog prava.

17. Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud
je pravilno primijenio materijalno pravo, te kako nisu uočene bitne povrede odredaba
parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti,
valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i
potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 21. studenog 2023.

Predsjednica vijeća
Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30860-01a0b

Kontrolni broj: 0b326-fa9da-ab9ff

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.