REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5905/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Kardum, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kardum & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 23. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, 7. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 18.025,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 4,35 eura od 13.10.2008.
- na iznos 9,79 eura od 13.11.2008.
- na iznos 17,81 eura od 13.1.2009.
- na iznos 23,55 eura od 13.2.2009.
- na iznos 27,51 eura od 13.3.2009.
- na iznos 16,27 eura od 13.4.2009.
- na iznos 17,90 eura od 13.5.2009.
- na iznos 12,58 eura od 13.6.2009.
- na iznos 14,71 eura od 13.7.2009.
- na iznos 9,52 eura od 13.8.2009.
- na iznos 14,75 eura od 13.9.2009.
- na iznos 10,29 eura od 13.10.2009.
- na iznos 13,31 eura od 13.11.2009.
- na iznos 12,29 eura od 13.12.2009.
- na iznos 21,55 eura od 13.1.2010.
- na iznos 25,97 eura od 13.2.2010.
- na iznos 24,62 eura od 13.3.2010.
- na iznos 31,60 eura od 13.4.2010.
- na iznos 38,32 eura od 13.5.2010.
- na iznos 42,59 eura od 13.6.2010.
- na iznos 53,25 eura od 13.7.2010.
- na iznos 44,51 eura od 13.8.2010.
- na iznos 69,02 eura od 13.9.2010.
- na iznos 58,43 eura od 13.10.2010.
- na iznos 63,70 eura od 13.11.2010.
- na iznos 72,54 eura od 13.12.2010.
- na iznos 88,10 eura od 13.1.2011.
- na iznos 69,30 eura od 13.2.2011.
- na iznos 74,21 eura od 16.3.2011.
- na iznos 74,37 eura od 16.4.2011.
- na iznos 83,30 eura od 16.5.2011.
- na iznos 102,29 eura od 16.6.2011.
- na iznos 123,90 eura od 16.7.2011.
- na iznos 145,09 eura od 16.8.2011.
- na iznos 108,46 eura od 16.9.2011.
- na iznos 96,13 eura od 16.10.2011.
- na iznos 96,95 eura od 16.11.2011.
- na iznos 98,65 eura od 16.12.2011.
- na iznos 109,29 eura od 16.1.2012.
- na iznos 112,49 eura od 16.2.2012.
- na iznos 109,00 eura od 16.3.2012.
- na iznos 108,48 eura od 16.4.2012.
- na iznos 110,24 eura od 16.5.2012.
- na iznos 113,31 eura od 16.6.2012.
- na iznos 109,48 eura od 16.7.2012.
- na iznos 108,43 eura od 16.8.2012.
- na iznos 99,04 eura od 16.9.2012.
- na iznos 107,13 eura od 16.10.2012.
- na iznos 110,90 eura od 16.11.2012.
- na iznos 108,40 eura od 16.12.2012.
- na iznos 105,39 eura od 16.1.2013.
- na iznos 104,36 eura od 16.2.2013.
- na iznos 103,29 eura od 16.3.2013.
- na iznos 110,77 eura od 16.4.2013.
- na iznos 99,77 eura od 16.5.2013.
- na iznos 97,97 eura od 16.6.2013.
- na iznos 99,04 eura od 16.7.2013.
- na iznos 97,91 eura od 16.8.2013.
- na iznos 101,94 eura od 16.9.2013.
- na iznos 104,54 eura od 16.10.2013.
- na iznos 105,81 eura od 16.11.2013.
- na iznos 110,34 eura od 16.12.2013.
- na iznos 105,77 eura od 16.1.2014.
- na iznos 96,17 eura od 16.2.2014.
- na iznos 98,62 eura od 16.3.2014.
- na iznos 96,49 eura od 16.4.2014.
- na iznos 93,44 eura od 16.5.2014.
- na iznos 94,10 eura od 16.6.2014.
- na iznos 96,27 eura od 16.7.2014.
- na iznos 98,01 eura od 16.8.2014.
- na iznos 98,46 eura od 16.9.2014.
- na iznos 100,32 eura od 16.10.2014.
- na iznos 103,00 eura od 16.11.2014.
- na iznos 103,50 eura od 16.12.2014.
- na iznos 103,89 eura od 16.1.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.2.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.3.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.4.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.5.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.6.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.7.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.8.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.9.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.10.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.11.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.12.2015.
- na iznos 103,69 eura od 16.1.2016.
- na iznos 136,32 eura od 16.2.2016.
- na iznos 133,84 eura od 16.3.2016.
- na iznos 131,84 eura od 16.4.2016.
- na iznos 128,36 eura od 16.5.2016.
- na iznos 136,81 eura od 16.6.2016.
- na iznos 132,04 eura od 16.7.2016.
- na iznos 132,86 eura od 16.8.2016.
- na iznos 129,77 eura od 16.9.2016.
- na iznos 133,36 eura od 16.10.2016.
- na iznos 140,02 eura od 16.11.2016.
- na iznos 139,61 eura od 16.12.2016.
- na iznos 141,65 eura od 16.1.2017.
- na iznos 138,86 eura od 16.2.2017.
- na iznos 135,26 eura od 16.3.2017.
- na iznos 137,69 eura od 16.4.2017.
- na iznos 126,52 eura od 16.5.2017.
- na iznos 128,74 eura od 16.6.2017.
- na iznos 121,20 eura od 16.7.2017.
- na iznos 108,68 eura od 16.8.2017.
- na iznos 109,49 eura od 16.9.2017.
- na iznos 110,93 eura od 16.10.2017.
- na iznos 108,57 eura od 16.11.2017.
- na iznos 107,89 eura od 16.12.2017.
- na iznos 100,18 eura od 16.1.2018.
- na iznos 107,54 eura od 16.2.2018.
- na iznos 101,85 eura od 16.3.2018.
- na iznos 95,64 eura od 16.4.2018.
- na iznos 90,56 eura od 16.5.2018.
- na iznos 100,97 eura od 16.6.2018.
- na iznos 100,12 eura od 16.7.2018.
- na iznos 113,69 eura od 16.8.2018.
- na iznos 115,24 eura od 16.9.2018.
- na iznos 107,55 eura od 16.10.2018.
- na iznos 111,32 eura od 16.11.2018.
- na iznos 114,15 eura od 16.12.2018.
- na iznos 115,57 eura od 16.1.2019.
- na iznos 110,94 eura od 16.2.2019.
- na iznos 111,94 eura od 16.3.2019.
- na iznos 113,93 eura od 16.4.2019.
- na iznos 112,40 eura od 16.5.2019.
- na iznos 116,39 eura od 16.6.2019.
- na iznos 119,14 eura od 16.7.2019.
- na iznos 126,84 eura od 16.8.2019.
- na iznos 124,73 eura od 16.9.2019.
- na iznos 125,58 eura od 16.10.2019.
- na iznos 130,60 eura od 16.11.2019.
- na iznos 125,65 eura od 16.12.2019.
- na iznos 133,88 eura od 16.1.2020.
- na iznos 140,33 eura od 16.2.2020.
- na iznos 150,02 eura od 16.3.2020.
- na iznos 152,62 eura od 16.4.2020.
- na iznos 151,43 eura od 16.5.2020.
- na iznos 143,27 eura od 16.6.2020.
- na iznos 143,23 eura od 16.7.2020.
- na iznos 138,30 eura od 16.8.2020.
- na iznos 139,37 eura od 16.9.2020.
- na iznos 142,79 eura od 16.10.2020.
- na iznos 139,78 eura od 16.11.2020.
- na iznos 139,77 eura od 16.12.2020.
- na iznos 140,42 eura od 16.1.2021.
- na iznos 139,57 eura od 16.2.2021.
- na iznos 130,27 eura od 16.3.2021.
- na iznos 131,75 eura od 16.4.2021.
- na iznos 132,10 eura od 16.5.2021.
- na iznos 132,54 eura od 16.6.2021.
- na iznos 134,57 eura od 16.7.2021.
- na iznos 134,81 eura od 16.8.2021.
- na iznos 131,61 eura od 16.9.2021.
- na iznos 141,71 eura od 16.10.2021.
- na iznos 146,24 eura od 16.11.2021.
- na iznos 153,20 eura od 16.12.2021.
- na iznos 151,95 eura od 16.1.2022.
- na iznos 151,47 eura od 16.2.2022.
- na iznos 162,38 eura od 16.3.2022.
- na iznos 163,49 eura od 16.4.2022.
- na iznos 154,39 eura od 16.5.2022.
- na iznos 154,63 eura od 16.6.2022.
- na iznos 175,63 eura od 16.7.2022.
- na iznos 183,61 eura od 16.8.2022.
- na iznos 188,16 eura od 16.9.2022.
- na iznos 182,08 eura od 16.10.2022.
- na iznos 182,65 eura od 16.11.2022.
- na iznos 177,54 eura od 16.12.2022.
do isplate po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 4.350,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 9. listopada 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 3207609777/06, kojim Ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos 73.200,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB- a na dan isplate. Tužitelj ukazuje na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu novčani iznos koji će specificirati nakon izvođenja financijskog vještačenja, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.
1.1. U podnesku od 2. rujna 2023. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 18.025,51 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kao u petitu, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 19-23 spisa).
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja. Naveo je da je tužitelj dužan dokazati svojstvo potrošača. Istaknuo je prigovor zastare. Smatra da su odluke donesene u kolektivnom sporu nepravilne i nezakonite, jer da je odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti iz razloga što je odraz zakonske odredbe. Istaknuo je da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora te da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak. Već iz ugovora o kreditu da proizlazi da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama anuiteta u kunama, koji može nastati uslijed promjene tečaja. Također je naveo da je tužitelj mogao pretpostaviti da obveza u kunskoj protuvrijednosti s osnove tečaja CHF može oscilirati te da se preplate tečajnih razlika eventualno mogu uzimati kao osnovane za period kada je tečaj bio iznad tadašnjeg maksimuma. Naveo je i da je sporna ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva te da tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Osporio je tijek zateznih kamata. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U podnesku od 5. travnja 2024. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 198,51 eura kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja (listovi 181-182 spisa).
4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 3. veljače 2025., tužitelj je ostao kod zahtjeva za isplatu iznosa 18.025,51 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kao u petitu, kao i u preostalom dijelu zahtjeva (listovi 208-212 spisa).
5. U podnesku od 12. veljače 2025. tuženik je specificirao istaknuti prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 208,27 eura kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja (listovi 217-218 spisa).
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207609777/06 od 9. listopada 2006. (listovi 5-9 spisa), otplatni plan (listovi 10-16 spisa), ispis e-mail-a (list 17 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103343985 (list 24 spisa), promete po kreditu (listovi 25-40, 114-130 spisa), otplatni plan (listovi 41-48 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (listovi 190- 201 spisa) stručne članke (listovi 224-256 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 314-315 spisa).
6.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka.
7.1. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 3207609777/06 od 9. listopada 2006. na iznos 73.200,00 CHF (dalje: Ugovor o kreditu).
7.2. Sporno je da li je tuženik, kao trgovac, u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene te ugovorne odredbe.
8. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja.
9. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Navedena pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a na koju se tužitelj pozvao u tužbi, ima izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužitelja kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a ona obvezuje i sud u ovom postupku.
9.2. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivna spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već bila na snazi odredba čl. 502.c ZPP-a.
9.3. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.
10. Međutim, tuženik u ovom postupku nije niti tvrdio da su tužitelju protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi, to jest da mu je te odredbe učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku.
10.1. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti iz razloga što je odraz zakonske odredbe. Istaknuo je da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora te da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak. Smatra da iz ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita bio upoznat s mogućim promjenama anuiteta u kunama, koji može nastati uslijed promjene tečaja. Naveo je i da je sporna ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva te da tužitelju nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
10.2. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit uzeo za adaptaciju nekretnine i to obiteljske kuće koju koristi za osobne potrebe. Kuća nije bila nikada davana u najam, a niti je u njoj bila obavljana bilo kakva poslovna djelatnost. U banci su mu nudili samo sklapanje kredita u valuti CHF, a ne i u valuti EUR ili u kunama. Nitko mu nije objasnio što znači valutna klauzula, odnosno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o promjeni tečaja valute CHF. Nitko mu nije objasnio da bi postojali nekakvi posebni rizici ukoliko se Ugovor sklapa u valuti CHF. Nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, već je mogao samo prihvatiti Ugovor kakav mu je ponuđen po sistemu "uzmi ili ostavi". U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu i kasnije nije imao obrt niti trgovačko društvo. Nitko ga u banci nije upozorio da se tečaj CHF- a može jako povećati. Koliko se sjeća Ugovor o kreditu vidio je prvi puta kod javnog bilježnika, a čini mu se da je Ugovor pročitao prvi puta kod kuće.
10.3. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je on iskazivao jasno i uvjerljivo.
10.4. S druge strane, tuženik je na ročištu 25. listopada 2024. odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka osobnog bankara za kojeg je tvrdio da je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, čiji iskaz bi eventualno mogao dovesti u pitanje istinitost iskaza tužitelja (list 184 spisa).
10.5. Dakle, iako je tužitelj mogao načelno biti upoznat s valutnom klauzulom te mu je moglo načelno biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da on kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.
10.5.1. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.
10.6. Pri tome, tužitelj, kao inženjer, niti po prirodi svog zanimanja i stupnju obrazovanja nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze.
10.7. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredba o valutnoj klauzuli nije učinjena suštinski razumljivom, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
10.8. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužitelj je dostavljanjem Ugovora o kreditu dokazao svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, naveo da je novcem od kredita adaptirao obiteljsku kuću koju koristi za osobne potrebe. Ovo osobito imajući na umu da iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužitelja, odnosno da se tužitelj uopće bavio takvim djelatnostima, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
10.9. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužitelju kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citirane presude.
10.10. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredaba (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).
11. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju HNB-a i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF HNB-a na dan isplate kredita.
11.1. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković.
11.2. U svom nalazu i mišljenju vještak Petra Blašković navela je da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija nije mogao mijenjati tečaj:
- Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast obveze zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija iznose 20.045,11 EUR,
- Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 208,27 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do kraja razdoblja za koje spisu prileži dokumentacija slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 19.836,84 EUR.
11.3. Na nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković niti jedna od stranaka nije imala primjedbi.
11.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.
11.5. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, koji iznosi su manji od iznosa koji pripada tužitelju prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, zbog čega sud nije odlučivao o tuženikovom prigovoru prebijanja istaknutom tijekom postupka (list 217-218 spisa).
12. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
12.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je zatraženo, od prvog dana nakon dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa, tj. od prvog dana nakon dana izvršenih uplata.
12.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
13. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.
13.1. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek s danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C- 776/19 i C-782/19 i na sjednici Građanskog odjela VSRH broj: Su-IV-33/2022-8 od 4. travnja 2022.
13.2. To znači da zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je ta presuda postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
13.3. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 9. lipnja 2023., to zastara utuženog potraživanja nije nastupila.
13.4. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
14.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u visini 250 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 2. rujna 2023. visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 22. veljače 2024. visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 25. listopada 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 3. veljače 2025. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 23. travnja 2025. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
14.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 3.000,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 3.750,00 eura.
14.3. Tužitelju je priznat i trošak preliminarnog izračuna u iznosu 100,00 eura te trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u ukupnom iznosu 500,00 eura.
14.4. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 4.350,00 eura.
14.5. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 7. svibnja 2025.
Sutkinja
Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
