Pn-694/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. veljače 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja IĆ, odv. vježbenika kod OD Lubina i Čutura i pun. zz tužene OĆ, te po objavi od 07. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 1.000,00 kuna sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 15.lipnja 2016. do isplate.

2.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove.“ , kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 28. studenog 2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tužene radi naknade štete u iznosu od 1.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 2015. pa do isplate, a sve temeljem izmakle koristi. Navodi kako je odvjetnik i kako ga je Županijski sud u Splitu presudom broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. proglasio krivim za kaznena djela iz članka 337. stavka 4. KZH i dr. te osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, nakon čega je raspravni sudac u tom predmetu podnio protiv tužitelja disciplinsku prijavu Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje HOK) i dostavio joj označenu sudsku odluku. Nadalje navodi kako je HOK rješenjem broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. tužitelju obustavila obavljanje odvjetničke djelatnosti jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu, koju je nakon svega Vrhovni Republike Hrvatske ukinuo i u odnosu na tužitelja odbio optužnicu, radi čega je HOK rješenjem broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinula svoju odluku od 8. rujna 2014., tako da je ukinuta obustava prava tužitelja na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Dodaje kako za vrijeme trajanja izrečene mjere nije mogao obavljati odvjetničke poslove u predmetu pred Općinskim sudom broj Pst 204/2014. te nije mogao zastupati tužitelja TĆ kao njegov punomoćnik, nije mogao pisati podneske i zastupati ga na ročištu, pa ga tako nije mogao zastupati na ročištu od 15. lipnja 2015., te da mu je nastupila šteta od 1.000,00 kn sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu protivio se tužbi i u bitnom naveo: da nije ostvarena procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe; da nije pasivno legitimiran; da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva; da nije bilo elemenata nezakonitog odnosno nepravilnog rada pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 25. listopada 2018., odgovora ODO Split od 3. prosinca 2018., Spis HOK-a br. 7070/14., pregledom dijela spisa Županijskog suda u Splitu br. Kus 22/2012., presude Županijskog suda u Splitu broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014. te presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj I Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017., saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te presliku Zapisnika sa ročišta od 15. lipnja 2016. spisa br. Pst- 204/2014.

3.1.Dokaz saslušanjem svjedoka SĆ, KĆ i GĆ nije izveden budući da se činjenice iznesene do zaključenja prethodnog postupka mogu utvrditi i na temelju dokumentacije u spisu pa bi saslušanje predstavljalo kršenje načela ekonomičnosti postupanja. Također nije pribavljen spis br. K-16/01 jer sva bitna pismena iz tog spisa se već nalaze u ovom spisu.

4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osporenog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tužene te osnovanosti tužbe.

6. Odredbom iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnih okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, kako propisuje odredba iz čl. 1089. st. 3. ZOO. Odredbom iz čl. 1086. ZOO propisano je kako se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

7. Uzimajući u obzir odgovor tužene u dijelu u kojem prigovara nedostatku procesnih pretpostavki sadržanih u odredbi iz čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19., dalje ZPP) prije svega valja navesti kako je tužiteljev zahtjev za mirnim rješenjem spora od 3. prosinca 2018. postavljen na veći iznos (15.170,00 kn) od iznosa postavljenog u predmetnom tužbenom zahtjevu, a odnosi se na naknadu štete koju tužitelj potražuje od tužene po istom činjeničnom osnovu, odnosno u vezi je s predmetom Županijskog suda u Splitu broj K-16/01. Zahtjev za mirno rješenje spora ne mora biti istovjetan tužbi, već sadržavati činjenice bitne za odlučivanje o zahtjevu te njegovu pravnu osnovu, što tužiteljev ispunjava, jer ima označenu naknadu štete kao pravnu osnovu i novčani iznos koji je veći od iznosa koji se potražuje ovom tužbom, stoga je tužitelj podnošenjem zahtjeva u mirnom postupku ispunio procesne pretpostavke za vođenje parnice protiv tužene.

8. Pregledom presude Županijskog suda u Splitu broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014. razvidno je kako je ovdje tužitelj EĆ proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela radi čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

9. Pregledom rješenja HOK broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. razvidno je kako je odvjetniku EĆ obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do drugačije odluke disciplinskih tijela, a ovo rješenje doneseno je po zaprimanju gore označene presude Županijskog suda u Splitu, kako proizlazi iz podneska disciplinskog tužitelja HOK od 8. rujna 2014.

10. Pregledom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Ur 1/15-4 od 15. srpnja 2015. razvidno je kako je odbijen priziv EĆ podnesen protiv gore označenog rješenja HOK od 8. rujna 2014.

11. Pregledom presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 646/14- 17 od 23. svibnja 2017. razvidno je kako je preinačena presuda Županijskog suda u Splitu od 27. lipnja 2014., a odbija optužba protiv ovdje tužitelja EĆ radi počinjenja kaznenih djela koji su mu stavljani na teret, dok iz rješenja HOK broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. proizlazi kako je označenog dana ukinuto rješenje Izvršnog odbora HOK od 8. rujna 2014. kojim je EĆ obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva.

12. Pregledom Imenika odvjetnika HOK razvidno je kako je odvjetnik EĆ osnivač i član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d.

13. Što se tiče pasivne legitimacije tužene, za navesti je kako je presudom Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. ovdje tužitelj EĆ proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, nakon čega je HOK, postupajući po disciplinskoj prijavi iz tog predmeta, dana 8. rujna 2014. donijela rješenje kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, primjenjujući odredbu iz čl. 53. st. 2. Zakona o odvjetništvu (NN broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) po kojoj se odvjetniku može obustaviti obavljanje odvjetništva ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak za djelo koje je po svojoj prirodi takvo da ga čini nedostojnim za obavljanje odvjetništva. Kako je u žalbenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom od 23. svibnja 2017. oslobodio tužitelja optužbe, HOK je rješenjem od 5. srpnja 2017. ukinula odluku od 8. rujna 2014. na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti, stoga je jasna uzročno posljedična veza između odluka sudova i odvjetničke komore. U odnosu na prijedloge tužitelja radi saslušanja sudionika kaznenog postupka, sud smatra kako u predmetu Županijskog suda broj K-16/01 nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada sudca prilikom obnašanja sudačke dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (NN broj 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16) što bi bila pretpostavka odgovornosti države za štetu koju je njezin dužnosnik nanio oštećenoj stranci u postupku, već je prilikom donošenja presude iskazano pravo na slobodno izražavanje pravnih mišljenja i stavova, kao i neovisnost prilikom odlučivanja, što su temeljne pretpostavke za slobodan rad sudca kao pojedinca, ali i za očuvanje slobodnog i neovisnog funkcioniranja pravosuđa. U takvim okolnostima, iskazi svjedoka bili bi suvišni, jer je potpuno jasan tijek i ishod kaznenog postupka koji je vođen protiv tužitelja, stoga su ti dokazni prijedlozi odbijeni kao suvišni i nesvrsishodni.

14. Međutim, pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja zajamčeno je međunarodnim pravom o ljudskim pravima i slobodama te odredbom iz čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske po kojoj svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku. S tim u vezi valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 146. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 110/97) po kojoj pravo na naknadu štete ima osoba koja je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, a tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvatske, kako to propisuje odredba iz čl. 478. st. 3. Naime, Zakon o kaznenom postupku iz 2008.(NN broj 152/08) ne sadrži propise o naknadi štete zbog neopravdane osude, jer je prihvaćeno shvaćanje da je riječ o materiji koju treba normirati posebnim zakonom, stoga je u njegovoj odredbi iz čl. 573. propisano kako će se glava XXX (Postupak za naknadom štete i ostvarenje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba) Zakona o kaznenom postupku iz 1997., primjenjivati do donošenja posebnog zakona, a i sadržaj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN broj 70/17) upućuje na daljnju primjenu odredbi iz 1997. U svakom slučaju, prigovor tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije osnovan, jer je neopravdano osuđenom tužitelju za vrijeme obustave obavljanja odvjetništva od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017., mogla nastupiti imovinska šteta, a u tom slučaju odgovornost za njezinu naknadu bila bi na strani tužene.

15. Slijedom iznijetog, tužitelj je trebao dokazati kako mu je šteta nastala zbog izmakle koristi, jer za vrijeme obustave obavljanja odvjetništva, kao punomoćnik TĆ nije istoga mogao zastupati na ročištu od 15. lipnja 2016. radi čega da mu je nastupila šteta u vidu izgubljene zarade za zastupanje na tom ročištu sukladno tada važećoj Tarifi.

15.1. U postupku izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke koja u bitnome navodi isto kao i u tužbi, time da povlači usporednicu sa sucem Općinskog suda u Splitu ZĆ koji je za vrijeme vođenja kaznenog postupka bio suspenziran, time da je nakon što je u kaznenom postupku bio oslobođen , tužena mu je isplatila razliku do pune plaće. On kao jedan od osnivača društva Lubina i Čutura j.t.d. što da nema nikakve veze sa imovinskom štetom koju potražuje, jer da su njegovi prihodi njegovi a ne od društva. Ističe, kako odvjetničko društvo ne može zastupati stranke već isključivo odvjetnici.

16. Odredbom iz čl. 27. Zakona o odvjetništvu (NN broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano je kako dva ili više odvjetnika, upisana u imenik odvjetnika Komore, mogu osnovati odvjetničko društvo sa svojstvom pravne osobe i to kao javno trgovačko društvo ili kao društvo sa ograničenom odgovornošću, a na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima. Prema odredbama iz čl. 29. pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, a odvjetnici koji rade u odvjetničkom društvu ne moraju biti njegovi članovi. Članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo, naime, solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvo je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom (članak 68. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima – "Narodne novine" broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.). Prema odredbi članka 78. ovog Zakona svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva.

17. Na temelju prethodno iznesenog, nedvojbeno je kako je tužitelj član i osnivač Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split, u kojem su u sporno vrijeme radili i drugi odvjetnici te odvjetnički vježbenici pa tako i odvjetnica Jelena Mandarić u OD Lubina i Čutura, koja je zastupala stranku u predmetu Pst-204/2014 koji je pristao da ga umjesto tužitelja kao punomoćnika zastupaju i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u Splitu, pa tako i odvjetnica Jelena Mandarić, kako to proizlazi iz zapisnika sa ročište od 15.06.2015. u predmetu br. Pst-204/2014. Slijedom navedenog to znači da je stranka u postupku uredno zastupana pred sudom a za koji tužitelj potražuje naknadu štete. Ovome valja dodati kako javno trgovačko društvo nastaje udruživanjem dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, kako se pravni odnosi između članova društva uređuju društvenim ugovorom, a svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva. Dobit tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva. Slijedom iznijetog, tužitelju nije nastupila nikakva šteta, jer je stranka bila uredno zastupana po drugom članu društva, a sve i da nije tako, spisu nisu priloženi dokazi iz kojih bi jasno proizlazilo da su stranke zbog obustave obavljanja odvjetništva uskratila tužitelju ili njegovom društvu nagradu i naknadu za zastupanje pred Općinskim sud u Splitu odnosno da je tu nagradu platila trećoj osobi, tako da je tužitelju ili odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split. izmakla dobit u iznosu od predmetnih ukupno 1.000,00 kn.

18. U skladu s iznesenim, tužba nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

19. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife), pa je uženoj priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 30.12.2019. od 25 bodova, za sastav podneska od 17.11.2020. od 25 bodova, za zastupanja na ročištima održanim 03.05.2024., 18.09.2024. i od 27.02.2025. za svaku radnju po 25 bodova, što ukupno iznosi 125 bodova a parnični trošak sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 250,00 eura za koji iznos je valjalo obvezati tužitelja na isplatu u roku od 15 dana.

U Splitu 7. svibnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu , a putem ovog suda 3 primjerka i putem e komunikacije.

Obzirom da se radi o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. u svezi sa čl. 460. ZPP-a te prema odredbi čl. 467 st.1. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis