REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4802/2017-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2a, zastupanog po punomoćnici Aniti Sušac, odvjetnici i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba OIB:61817894937, Zagreb, Trg S. Radića 1, zastupanog po punomoćnici Korneliji Đuratović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 24. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 7. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužitelju Adriatic osiguranje d.d. iznos 1.995,96 eur sa zateznom kamatom od 17. srpnja 2014. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 3.640,44 eur sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 18. svibnja 2014. osiguranica tužitelja FR upravljala osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] desnom prometnom trakom sjevernog dijela kolnika ulice Dubrava u smjeru zapada. Dolaskom do 15-tak m zapadno od raskrižja s ulicom Kneza Branimira, prednjim više lijevim dijelom vozila, naletjela je na divlju životinju-srnu koja je na kolnik došla njoj s desne strane odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga. Uginulu srnu preuzeo je zaposlenik Veterinarske stanice Grada Zagreba. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta na vozilu. Obzirom da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] imalo kod tužitelja sklopljenu policu kasko osiguranja motornog vozila broj K06820182992 to je tužitelj 16. srpnja 2014. na račun društva koje je izvršilo popravak vozila uplatilo iznos 15.038,57 kn. Prometna nezgoda se dogodila na cesti koja se smatra nerazvrstanom cestom u vlasništvu tuženika. Upravljanje, građenje i održavanje istih cesta, sukladno čl. 107. Zakona o cestama obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo. Također je čl. 3. st. 1. toč. 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu izričito propisano da u komunalne djelatnosti spada "održavanje nerazvrstanih cesta". Odlukom o nerazvrstanim cestama Gradska skupština Grada Zagreba propisala je da Grad Zagreb upravlja nerazvrstanim cestama te da su poslovi upravljanja: građenje i rekonstrukcija te održavanje nerazvrstanih cesta. Pod poslove građenja i rekonstrukcije ubraja se i ustupanje usluga projektiranja opreme, pratećih objekata i prometne signalizacije, dok se pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva: planiranje održavanja i mjere za zaštitu nerazvrstanih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje nerazvrstanih cesta, popravak, zamjena i obnova vertikalne i horizontalne signalizacije i opreme, te ostalo. Tuženik je bio dužan postavljanjem odgovarajuće signalizacije, kao i drugim mjerama, omogućiti sigurno prometovanje cestom u svom vlasništvu te je očito da tu svoju dužnost nije ispunio, a budući da je na prometnicu koja nije bila obilježena prometnim znakom "divljač na cesti" istrčala srna i prouzročila prometnu nezgodu. Tuženik odgovara za nastalu štetu i zbog činjenice da je vlasnik predmetne divljači, a kako je i navedeno u Zapisniku o očevidu, budući da u okolini mjesta nesreće nije bilo uspostavljeno nikakvo lovište. Kako je tužitelj oštećeniku isplatio novčani iznos, to ovim putem od tuženika potražuje povrat istog iznosa, a sukladno čl. 963. Zakona o obveznim odnosima i zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa 15.038,57 kn sa zateznom kamatom od 16. srpnja 2014. do isplate te obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Na ročištu 24. ožujka 2025. tužitelj je novčani iznos glavnice iskazao u važećoj valuti eur (1.995,96 eur).

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osnovu i visinu zahtjeva. Također osporava i štetni događaj i mjesto štetnog događaja, obzirom da o istome nema nikakvih saznanja. Tuženik smatra kako nije niti životno ni logično da se u urbanom dijelu grada dogodio navedeni štetni događaj, također iz dostavljenih fotografija je izvjesno kako je prometnica ograđena zaštitnim ogradama te je samim time pravna osoba zadužena za održavanje izvršila sve svoje dužnosti. S obzirom na navedeno tuženik ističe kako iz čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Samim time jasno je kako nije bilo obustave ili neredovitog obavljanja komunalne djelatnosti (na koju se tužitelj poziva) te isto tako ne postoji niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. Ističe prigovor isključive krivnje oštećenika FR s obzirom da ista zasigurno nije vozila prema propisima. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Tužitelj kao pravnu osnovu tuženikove odgovornosti navodi odredbe Zakona o cestama kojima je propisano obavljanje komunalnih djelatnosti te Zakona o komunalnom gospodarstvu gdje je pod komunalne djelatnosti navedeno održavanje nerazvrstanih cesta. Tuženik prvenstveno navodi kako su nejasni navodi tužitelja vezani za komunalne djelatnosti i održavanje nerazvrstanih cesta, a s obzirom da tužitelj nije dokazao da se predmetni štetni događaj dogodio na nerazvrstanoj cesti. Nadalje nije jasno na temelju čega tužitelj temelji navod da se navedeni štetni događaj odvio zbog neobavljanja komunalne djelatnosti, a s obzirom da zaštita od divljači nije komunalna djelatnost. Također tuženik navodi kako je Zakonom o cestama, čl. 50. propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za navedenu štetu nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Samim time, ukoliko pravna osoba nadležna za upravljanje javnom cestom nije dobila zahtjev lovoovlaštenika za postavljanje navedene signalizacije, da ne postoji niti osnova odgovornosti iste, a sve s obzirom da je navedena pretpostavka isključivi razlog zbog kojeg bi pravna osoba koja upravlja javnom cestom bila odgovorna. Tužitelj navodi kako je tuženik vlasnik predmetne divljači no isto nije ni na čemu osnovano osim na navodima iz Zapisnika o očevidu te iz tog razloga tuženik osporava isti. Navedena srna nije vlasništvo tuženika već lovoovlaštenika, činjenica da na predmetnom mjestu događaja nije ustanovljeno lovište ne mijenja navedeno. Tuženik ističe kako je čl. 83. st. 3. Zakona o lovstvu propisano da za štetu koju počini divlja koja u lovištu stalno ne živi, odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem je šteta počinjena, ali ima pravo na odstrjel te divljači. Pravo na odstrjel ostvaruje se na temelju dokaza o nadoknađenoj šteti oštećeniku i odobrenja nadležnog upravnog tijela uz suglasnost Ministarstva, odnosno odobrenja ministarstva kada je šteta počinjena u državnom lovištu. Navedenim je člankom nesporno kako tuženik ne može biti odgovoran za navedeni štetni događaj kao i da nije pasivno legitimiran u predmetnom sporu. Tuženik ističe kako je čl. 16. ZKG propisana obveza predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje, a u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, istu odluku Grad Zagreb je i donio, istom odlukom propisana je zaštita i održavanje javnih površina na području Grada Zagreba, a među koje se ubrajaju i kolnici. No obzirom na činjenicu da je mjesto predmetnog štetnog događaja kolnik ceste, osim samog ZKG-a te Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba čija primjena bi bila moguća supsidijarno, ima se primijeniti i Zakon o cestama. Čl. 109. st. 1. Zakona o cestama propisano je da jedinica lokalne samouprave uređuje vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova te propisuje prekršajne odredbe. Čl. 107. istog Zakona propisano je da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 23., 26. i 33. ovog Zakona. Dakle, na temelju čl. 107. i 109. Zakona o cestama i čl. 38. st. 2. Statuta Grada Zagreba, dakle, temeljem zakonskog odnosno javnopravnog ovlaštenja tuženika kao javnopravnog tijela Gradska skupština Grada Zagreba, donijela je Odluku o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba. Čl. 1. Odluke propisano je da se istom odlukom uređuje upravljanje, građenje, rekonstrukcija, održavanje, mjere za zaštitu i nadzor nad nerazvrstanim cestama na području Grada Zagreba, te prekršajne odredbe. Tuženik prvenstveno ističe kako je Odluka o nerazvrstanim cestama donesena kako je već navedeno, na temelju zakonskog ovlaštenja, a na temelju istog ovlaštenja je tuženik osnovao trgovačko društvo, kao u potpunosti odvojenu pravnu osobu sa vlastitim ustrojem i pravnom sposobnošću, dakle konkretno, Zagrebački holding d.o.o. te su ustrojene odgovarajuće Podružnice istog društva, kako bi se u konkretnom slučaju vezano za javne prometnice u Gradu Zagrebu, između ostalog, osiguralo obavljanje poslova redovitog i izvanrednog upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja istih. Navedenom Odlukom kako je već navedeno propisane su i mjere za zaštitu i nadzor nad nerazvrstanim cestama na području Grada Zagreba, te prekršajne odredbe. Dakle, tuženik osporava postojanje bilo kakvog propusta Grada Zagreba u obavljanju poslova redovitog i izvanrednog upravljanja i održavanja predmetnog kolnika te ističe kako je isti redovito i uredno održavan u stanju funkcionalne sposobnosti te je redovito provođen nadzor nad stanjem funkcionalne sposobnosti istog. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između nastale štete i procjene štete. Također osporava izračune popravka nastale štete na vozilu obzirom da su isti preuveličani te je očito kako se u izračun uvrstilo i popravke koji nisu nastali predmetnim štetnim događajem. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Zapisnik o očevidu PU Zagrebačke (list 5-6 spisa), podatke o prometnoj nezgodi (list 7 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 8-9 spisa), fotografije vozila i skicu lica mjesta (list 10- 13 spisa), Zapisnik MUP-a o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 14 spisa), Policu kasko osiguranja (list 15 spisa), Uvjete i posebne uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 16-24 i 91-99 spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi i potvrdu o plaćanju (list 25 i 27 spisa), presliku prometne dozvole (list 28-29 spisa), izvid štete i dopunski izvid štete (list 30-31 spisa), račun od 11. lipnja 2014. i fotografije (list 32- 43 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede RH od 2. rujna 2016. (list 44 spisa), regresni zahtjev tužitelja (list 57 spisa), opomenu pred ovrhu (list 58 spisa), dopis Hrvatskih cesta d.o.o. od 4. studenog 2016. (list 61 spisa), iskaz svjedoka FR (list 102-103 spisa), iskaz svjedoka ČR (list 103 spisa), nalaz i mišljenje i usmeno obrazloženje prometnog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića (list 109-114 i 123-124 spisa), iskaz svjedoka ĐR (list 141-142 spisa), iskaz svjedoka KR (list 151-152 spisa), iskaz svjedoka SR (list 208-209 spisa), dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o. (list 287 spisa).

4.Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.995,96 eur, a koji tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je isti iznos 16. srpnja 2014. isplatio svom osiguraniku, po polici automobilskog kasko osiguranja, za štetu nastalu na osobnom vozilu reg. ozn. [registarska oznaka], uzrokovanu 18. svibnja 2014. za nastanak kojeg događaja da je odgovoran tuženik, a koji da je nastao kada je na kolnik u Zagrebu, ulica Dubrava- Branimirova istrčala srneća divljač i udarila u osobno vozilo osigurano kod tužitelja.

6. Među strankama nije sporno da je vlasniku vozila nesporno osiguranim kod tužitelja isplaćena šteta na vozilu, odnosno društvu Auto Birt d.o.o. koje je izvršilo popravak vozila, a prema punomoćni vlasnika vozila. Nije sporno niti da je Branimirova ulica - nerazvrstana cesta. Prema navodu tuženika iz odgovora na tužbu nije sporno niti da na mjestu nezgode 18. svibnja 2014. nije ustanovljeno lovište.

7.Sporni su nastanak događaja od 18. svibnja 2014., pasivna legitimacija te odgovornost i visina štete na vozilu. Sporna je osnova i visina regresnog zahtjeva.

8. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Zvonka Ivašića proizlazi da je u trenutku nesreće vozilo osiguranika tužitelja naletjelo prednjom lijevom stranom, brzinom od oko 50 km/h na lijevu bočnu stranu tijela srne, koja je pretrčavala kolnik vozilu od desna ulijevo, tj. od sjevera prema jugu. Do naleta je uslijedilo na desnoj tj. sjevernoj prometnoj traci ulica Dubrava, za vrijeme kretanja vozila osiguranika tužitelja od istoka u pravcu zapada i u položaju srne unutar desne prometne trake kolnika ulice Dubrava za oko 2,8 m. Položaj tijela srne nakon nesreće ukazuje na brzo kretanje srne preko kolnika, koje je kretanje u skokovima moglo iznositi oko 30 km/h. Od trenutka pojave na desnom rubu kolnika do trenutka naleta, srna se kretala po kolniku u vremenu od oko 0,3 sekunde. Pri utvrđenoj brzini kretanja vozila osiguranika tužitelja od 50 km/h, zaustavni put vozila kočenjem na mokrom kolniku sa prosječnim usporenjem od oko 6 m/sek2, iznosi 25,8 m. U trenutku pojave srne na sjevernom rubu kolnika vozilo osiguranika tužitelja nalazilo se udaljeno od mjesta naleta na srnu za oko 4,2 m na kojoj bi se udaljenosti vozilo osiguranika tužitelja moglo kočenjem zaustaviti da se prethodno kretalo brzinom do 14 km/h. Prema tome, u utvrđenim okolnostima nastanka prometne nesreće, nalet vozila osiguranika tužitelja na srnu bio je neizbježan. Potrebni radovi i novi dijelovi za popravak vozika osiguranika tužitelja proizlaze iz izvida štete te dopunskog izvida štete tužitelja od 5. lipnja 2014. U spisu se nalazi račun AG 985/1/1 firme Hyundai Auto Birt d.o.o. od 11. lipnja 2014. za popravak vozila osiguranika tužitelja u ukupnom iznosu sa obračunatim PDV-om od 15.316,73 kn. Pregledom svih stavki Računa AG 985/1/1 firme Hyundai Auto Birt d.o.o. od 11. lipnja 2014. proizlazi da su na vozilo osiguranika tužitelja ugrađeni svi novi dijelovi i izvršeni radovi prema izvidu štete te dopunskom izvidu štete tužitelja od 5. lipnja 2014. prema tome šteta na vozilu tužitelja iznosi 15.316,73 kn.

9. Podneskom od 24. srpnja 2019. tuženik je predložio dopunu nalaza i mišljenja na način da vještak pojasni od kakvog su utjecaja vremenske prilike, vidljivost i stanje kolnika na dinamiku štetnog događaja.

10. Na ročištu 15. siječnja 2020. vještak se očitovao na podnesak tuženika te je naveo da u potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Navodi da je nakon nesreće tijelo srne pronađeno sa južne strane kolnika, koji se sastoji od dvije prometne trake sa sjeverne strane kolnika te tri trake sa južnog kolnika i još razdjelnog dijela između kolnika, što ukazuje da je nakon naleta srna prevalila praktički 4 prometne trake i nogostup sa južne strane kolnika, što nesumnjivo ukazuje na relativno veliku brzinu kretanja srne. Na koji način je srna došla do kolnika, da li okomitim prijelazom sa sjeverne strane ili ukoso, nije moguće utvrditi međutim, očito se kretala vrlo brzo. Što se tiče nastanka oštećenja na vozilu tvrdi se da nisu nastala oštećenja na prednjoj lijevoj svjetiljci te prednjim lijevim vratima budući ta oštećenja nisu navedena u zapisniku o očevidu. U izvidu štete navedena su oštećenja prednjih lijevih vrata. Na fotografijama koje se nalaze u spisu vidljivo je oštećenje prednjeg lijevog blatobrana sa gornje strane nastalo nabačajem srne tijekom naleta na gornji dio prednjeg lijevog blatobrana pri čemu su mogla biti lakše zahvaćena i prednja lijeva vrata. U izvidu štete navedeno je da su vrata samo lakše oštećena. Sva navedena oštećenja mogla su nastati u ovom štetnom događaju. Prilikom izračuna moguće izbježive brzine naleta na srnu od strane osiguranika tužitelja od 14 km/sat vještak je uzeo potrebne elemente u smislu stanja kolnika, načina kretanja srne kao i brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja. Vještak je naveo da ne bi bilo razlike u dinamici da je u trenutku štetnog događaja bio dan umjesto noć jer u ovom slučaju postoji javna rasvjeta.

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka budući da je izrađen stručno i detaljno, u skladu s pravilima struke te nakon uvida u cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju te je usmenim obrazloženjem vještak u cijelosti otklonio prigovore tuženika na isto, čime je nalaz i mišljenje potpuno, jasno i neproturječno.

12. Iz iskaza svjedoka FR proizlazi da se sjeća štetnog događaja kojom prilikom je upravljala osobnim vozilom iz smjera Sesveta prema Dubravi te je negdje kod križanja sa novom Branimirovom čula udarac i osjetila kao da joj je sa njezine lijeve strane gore gledano prošla neka sjenka te je stala sa strane i vidjela zajedno sa svojim dečkom da na travi u kontra smjeru leži srna. Napominje da je dakle, u vozilu bila sa dečkom ČR te da je prije tog udaraca kojeg je osjetila nije vidjela nikakvu životinju da bi se nalazila na ulici. Imala je osjećaj kao da je ta životinja naskočila na njezino vozilo i tako završila u kontra smjeru jer na nju nije naletjela frontalno. Navodi da se s njezine desne strane, gledano u pravcu svog kretanja, nalazio nekakav otvoren prostor kao nekakva livada gdje se nalazila i žičana ograda, a sa lijeve strane se nalazila auto-kuća. Zvali su policiju te zna da na mjestu gdje se dogodio štetni događaj ne postoji prometni zrak ײdivljač na cestiײ. Navodi da su policiju čekali gotovo sat i pol vremena te zapravo ne zna što se sa životinjom kasnije dogodilo s obzirom da je otišla nakon što je policija obavila očevide. Navodi da je vozila brzinom oko 50 km/h i kad se dogodio štetni događaj ona je zapravo bila u vožnji. Sjeća se da je bilo pred jutro sunčano i vedro. Ne zna da li je životinja odmah uginula ili ne s obzirom da istu nije išla gledati, zna samo da je ležala i nije se micala. Nije sigurna odnosno ne zna, ali moguće je da se između kolnika i livade odnosno praznog prostora nalazi grmlje. Nakon što je osjetila opisani udarac vozilom se zaustavila nakon otprilike 3-5 m na mjestu gdje je bio kao nekakvo ugibalište.

13. Iz iskaza svjedoka ČR proizlazi da se sjeća štetnog događaja kojom prilikom je vozilom upravljala FR te su se kretali iz smjera Sesveta prema zapadu odnosno Dubravi te je u jednom trenutku sa njihove desne strane u lijevu stranu naletjela srna koju je koliko se sjeća vidio kao nekakvu sjenu koja je prošla ispred vozila. Bilo je oko 3,4 ujutro, mrak. Vlasta je stala sa strane te je svjedok izašao iz vozila i vidio da srna leži u suprotnom smjeru kretanja u odvodnom kanalu uz cestu te pretpostavlja da se ista nakon udarca u vozilo kretala još neko vrijeme. Zvali su policiju, a svjedok nema saznanja što se sa srnom kasnije dogodilo. Ne sjeća se kojom brzinom je FR upravljala vozilom u trenutku štetnog događaja. Ne sjeća se da bi u blizini nastanka štetnog događaja vidio prometni znak divljač na cesti. Navodi kako se ne sjeća koji su dijelovi vozila bili oštećeni. Ne sjeća koji su se dijelovi vozila kasnije popravljali. Svjedok se sjeća da je kritične zgode bio mrak, ali se ne sjeća nikakvih daljnjih detalja. Navodi da nije sigurno bilo nikakvih oštećenja na vozilu prije predmetnog štetnog događaja. Prisjeća se da se sa desne strane sa koje je došla srna nalazilo prazno zemljište na kojem se možda nalazila nekakva ograda ali nije siguran. Inače su na vozilu bila upaljena svjetla.

14. Iz iskaza svjedoka ĐR proizlazi, a kada mu se predočuje Zapisnik o očevidu koji prileži list 5-6 spisa da je isti sačinio, a povodom očevida od 18. svibnja 2014., zajedno sa kolegom KR. Kada se svjedoka pita na koji način i temeljem kojih radnji je utvrđeno da je srna vlasništvo Grada Zagreba navodi da se sada radi proteka vremena konkretnijih detalja ne može prisjetiti ali načelno, ukoliko se radi o domaćoj životinji putem čipa se može kontaktirati nadležna veterinarska stanica pa putem iste i do vlasnika životinje. Kad je u pitanju divljač tada se kontaktira nadležno lovačko društvo. U konkretnom slučaju ne može odgovoriti da li je pozivao lovačko društvo ili veterinarsku stanicu budući da takve stvari ne utvrđuje on na terenu već zove svoju bazu odnosno dežurnog u postaji koji u suradnji sa šefom smjene utvrđuje tražene podatke te se isti dostavljaju njima na teren. Navodi da ukoliko se radi o divljači, a što je situacija u konkretnom slučaju uvijek se poziva lovačko društvo da preuzme životinju iako te podatke ne utvrđuje on na terenu već mu se isti povratno vraćaju nakon što se prethodno utvrde u njihovoj bazi. Ne postoji mogućnost da netko iz lovačkog društva ne preuzme divlju životinju, a u najgorem slučaju istu preuzima ophodarska služba.

15. Iz iskaza svjedoka KR, a kada mu se predočuje Zapisnik o očevidu koji prileži listu 5-6 spisa, proizlazi da potvrđuje da je sa kolegom ĐR vršio uviđaj konkretne nezgode međutim, napominje da je tom prilikom bio u funkciji krim. tehničara, što znači da je vršio isključivo fotografiranje štetnog događaja i vršio je izradu skice štetnog događaja. Navodi da je podatak o tome da je srna vlasništvo Grada Zagreb u zapisnik o očevidu unio kolega ĐR jer on to ne radi niti pribavlja takve podatke. Radi proteka vremena više se ne sjeća točno koji su dijelovi vozila bili oštećeni.

16. Iz iskaza svjedoka SR, a kada mu se predočuje Zapisnik o očevidu koji prileži listu 5-6 spisa, proizalazi da se konkretnog događaja ne sjeća, ali očito je da ga je policija tada zvala i uzela njegove podatke, ali isključivo radi zbrinjavanja konkretne srne. Svjedok je tada radio kao veterinarsko higijenski tehničar, nije utvrđivao u čijem je vlasništvu srna jer je načelno obveza veterinarske stanice Grada Zagreba zbrinuti lešinu. Dakle, oni ne utvrđuju zbog čega je pojedina lešina stradala i kakve su ozljede, već isključivo istu zbrinjavaju. Navodi da je sukladno odredbama Zakona o lovstvu divljač u vlasništvu RH te navodi da se lovo- ovlaštenici zovu za preuzimanje divljači ukoliko bi divljač stradala na cesti ukoliko prolazi kroz lovište. Od 2022. veterinarska stanica nije niti ovlaštena premještati divljač, ukoliko bi ista stradala na području lovišta jer se isto smatra krivolovom iako su oni služba koja ima koncesiju. Od 2017. veterinarska stanica Grada Zagreba nema koncesiju na području Grada Zagreba. Očito je u konkretnom slučaju policija nazvala veterinarsku stanicu, iako je trebala zvati i lovo-ovlaštenika ukoliko se radilo o cesti koja prolazi kroz lovište. Navodi da prema njegovom saznanju Branimirova ulica ne prolazi kroz lovište. Ophodari ne preuzimaju lešine na području Grada Zagreba osim ako bi se radilo o autocesti. Sve preuzete lešine prenose se na spaljivanje kod Agro proteinke na Strojarskoj cesti. Troškove spaljivanja snosi Grad Zagreb. Prema njegovom iskustvu česti su naleti na divljač u području Grada Zagreba, tjedno barem 2-3 puta.

17. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka FR i ČR, koji su u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja 18. svibnja 2014. međusobno suglasni te u skladu sa prihvaćenim nalazom i mišljenjem prometnog vještaka. Iz iskaza svjedoka ĐR i KR, policijskih službenika koji su kritične zgode vršili uviđaj istog, proizlazi da se detalja istog radi proteka vremena više ne sjećaju, KR je kao krim. tehničar samo fotografirao i radio skicu mjesta, dok ĐR navodi da je podatak o vlasništvu srne, a koji je naveden u Zapisniku o očevidu, unio po kontaktu sa šefom smjene u postaji. Svjedok SR je kao djelatnik Veterinarske stanice Grada Zagreba kritične zgode, po pozivu policije, samo zbrinuo srnu. Iskazao je da se u ovakvim situacijama lovoovlaštenici zovu za preuzimanje divljači ukoliko bi ista stradala na cesti koja prolazi kroz lovište.

18. Analizom navedenih dokaza u ukupnosti sud je utvrdio da je dakle, **.**.2014. FR upravljala vozilom osiguranim kod tužitelja, u Zagrebu Ulica Dubrava, kada je kod križanja sa Branimirovom ulicom, na vozilo izletjela srna. Do naleta je uslijedilo na desnoj tj. sjevernoj prometnoj traci ulica Dubrava, za vrijeme kretanja vozila osiguranika tužitelja od istoka u pravcu zapada i u položaju srne unutar desne prometne trake kolnika ulice Dubrava za oko 2,8 m. Osiguranica tužitelja kretala se dozvoljenom brzinom i u utvrđenim okolnostima nastanka prometne nesreće, kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka, nalet vozila osiguranika tužitelja na srnu bio je neizbježan.

19. Nesporna je činjenica da na mjestu nastanka prometne nezgode nije ustanovljeno lovište te da isto predstavlja nerazvrstanu cestu (u skladu sa Odlukom o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba- Službeni glasnik Grada Zagreba 18/13, 16/14, 25/15,2/17, 7/18, 20/18-pročišćeni tekst, 22/20 i 34/20). Prema odredbi čl. 101. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje u tekstu ZC) nerazvrstana cesta je javno dobro u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi. Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZC upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, a st. 2. istog članka je propisano da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 23., čl. 26. i čl. 33. ZC. Pri tome je za naglasiti sve i da je tuženik, primjenom citiranog st. 2, obvezu održavanja nerazvrstanih cesta ugovorom prenio na treću osobu taj ugovorni odnos bi bio relevantan za reguliranje njihovih međusobnih odnosa, ali ne bi bio od utjecaja na obveze i odgovornost tuženika za naknadu štete prema trećim osobama za slučaj nepridržavanja obveze upravljanja, građenja i održavanja nerazvrstanih cesta. U odnosu na tuženikovu tvrdnju tijekom postupka da bi, u konkretnom slučaju, odgovoran bio lovoovlaštenik valja reći da je isti još u odgovoru na tužbu učinio nespornim da na mjestu nastanka nezgode nije ustanovljeno lovište, kako to ujedno i proizlazi i iz dopisa Ministarstva Poljoprivrede RH (list 44 spisa) odnosno, da se mjesto križanja ulica Dubrava i Ulice kneza Branimira u Zagrebu, na dan 18. svibnja 2014., a niti danas ne nalazi unutar granica lovišta.

20. Budući da se dakle, nalet divljači na vozilo dogodio u gradu, dolazi do primjene i Zakona o lovstvu/2005, odnosno čl. 19. istoga kojim je propisano: ײNa površinama zemljišta na kojima se ne ustanovljavaju lovišta divljač je dužan zaštićivati vlasnik zemljišta, odnosno pravna ili fizička osoba koja koristi to zemljište.ײ Čl. 45. istoga Zakona propisuje da ta osoba, konkretno ovdje tuženik, mora donijeti program zaštite divljači. Pravilnikom o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja odnosno odobravanja lovno gospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači/2006, kao provedbenog propisa uz Zakon o lovstvu, u članku 23. propisane su mjere zaštite divljači, odnosno u članku 60. mjere za sprječavanje štete od divljači. Člankom 58. Zakona o zaštiti životinja/2006 propisano je da način postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama propisuju predstavnička tijela općina ili gradova. Tu dužnost tuženik je ispunio donošenjem Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama objavljenom u Službenom glasniku Grada Zagreba broj 21/2008. Tako je u spomenutoj odluci propisano da ײSkupljanje, prevoženje i smještaj napuštenih i izgubljenih životinja osigurava Ustanova Zoološki vrt Grada Zagrebaײ te ײHvatanje i smještanje divljih životinja i zaštićenih divljih životinja s javnih površina osigurava Ustanova.ײ Osnivač Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba je tuženik te je i u Statutu Ustanove koji prileži spisu (list 68-74 spisa) propisano: ײGrad Zagreb solidarno i neograničeno odgovara za obveze Ustanove.ײ

21. Tuženik nije dokazao da je poduzeo sve što je u njegovoj nadležnosti da omogući sigurno odvijanje prometa na prometnici kojom upravlja (sukladno Zakonu o cestama i Zakonu o komunalnom gospodarstvu), nije dokazao da je poduzeo sve mjere za zbrinjavanje napuštenih i izgubljenih životinja (sukladno Zakonu o zaštiti životinja i vlastitoj Odluci), nije dokazao je li poduzeo i ako jest, koje mjere je poduzeo radi sprječavanja štete od divljači (sukladno Zakonu o lovstvu i provedbenom Pravilniku uz taj Zakon), slijedom čega je pasivno legitimiran i snosi odgovornost za štetu nastalu neispunjavanjem svojih obveza (tako i VSRH u odluci- Rev-944/2022 od 11. siječnja 2023).

22. U konkretnom slučaju, osiguranica tužitelja kretala se dopuštenom brzinom, na mjestu štetnog događaja gdje nema znaka opasnosti "divljač na cesti" niti lovačkog društva koje gospodari na tom području te stoga nema krivnje vozačice za nastanak štetnog događaja niti je ista doprinijela nastanku štetnog događaja jer je nalet na srnu u utvrđenoj dinamici nastanka događaja bio neizbježiv.

23. U odnosu na visinu štete na vozilu, sud je temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrdio da ista iznosi 15.316,73 kn (2.032,88 eur), a navedenom utvrđenju niti jedna od stranaka nije prigovarala. Prema računu na listu 32 spisa, a koju činjenicu tuženik niti ne spori, tužitelj je kao osiguratelj isplatio trošak popravka vozila autoservisu u visini 15.038,57 kn (1.995,96 eur) 16. srpnja 2014.

(potvrda na listu 27 spisa).

24. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tužitelj u skladu sa čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu - subjekte, štetnu radnju, štetu i uzročnoposljedičnu vezu između štetne radnje i štete te protupravnost te osnovano regresno potražuje zahtjevom utuženi iznos temeljem čl. 963. ZOO budući da su isplatom naknade iz osiguranja na tužitelja kao osiguravatelja prešla sva osiguranikova prava prema tuženiku koji je odgovoran temeljem ranije citiranih Zakona. Stoga je odlučeno kao u izreci.

25. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st.1. ZOO i ista teče od slijedećeg dana od dana isplate štete (16. srpnja 2014.) odnosno od 17. srpnja 2014. do isplate. Visina stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1 u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti je suđen tužitelju. Sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku.

26.1.Tužitelju je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 14. veljače 2017., 1. kolovoza 2019., 5. listopada 2023. i 8. prosinca 2023., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 12. studenog 2018., 15. ožujka 2019., 15. siječnja 2020., 19. ožujka 2021., 14. listopada 2021., 20. rujna 2023., 16. svibnja 2024. i 24. ožujka 2025., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 9. ožujka 2022. i 23. rujna 2022. svako po 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife), ukupno 1.350 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 2.700,00 eur što uvećano za 25% PDV (675,00 eur) te uz trošak uplaćene pristojbe na tužbu 66,36 eur te uz trošak uplaćenog predujma za prometno vještačenje 199,08 eur, sveukupno iznosi 3.640,44 eur.

26.2.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19.listopada 2018. jer nije bio nužan za raspravljanje.

27. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 7. svibnja 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika