REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1091/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Poliklinike dr. Misir, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje: tužitelj), zastupano po ravnatelju dr. med. spec. BM, a on po punomoćnicima - odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordana Lazović i Mario Sukno u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje: tuženik), zastupanog po punomoćniku Tinu Zdravkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i protutužbe radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Maria Sukna, odvjetnika i punomoćnika tuženika Tina Zdravkovića, odvjetnika, 7. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Domagoja Ranogajca iz Zagreba, broj Ovrv- 15/2020 od 25.11.2020. u dijelu kojim je tuženiku SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo namiriti tužitelju POLIKLINIKA DR. MISIR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] tražbinu u iznosu od 3.384,43 eura (25.500,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26.10.2020. pa do isplate, a na iznos troškova ovršnog postupka od 271,35 eura (2.044,50 kuna) od 25.11.2020. pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev, koji glasi:

„I. Nalaže se tužitelju - protutuženiku Poliklinici dr.BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tuženiku - protutužitelju SM iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.322,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.05.2020. pa do isplate i to kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju - protutuženiku Poliklinici dr.BM iz [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] da isplati tuženku-protutužitelju SM, [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] prouzročene parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate i to kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

III. Svaka strana snosi svoje parnične troškove u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, koji se smatra tužbom, navodi da je tuženik na temelju računa broj 45/2020 od 13.10.2020. i s dospijećem plaćanja na dan 25.10.2020. dužan platiti tužitelju dospjelu tražbinu u iznosu od 25.500,00 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 26.10.2020. Tuženik je predmetni račun zaprimio 20.10.2020., ali po njemu nije postupio. Javni bilježnik Domagoj Ranogajec donio je 25.11.2020. rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-15/2020, kojim je određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 20.12.2024. (list 172-176 spisa) tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Domagoja Ranogajeca iz Zagreba broj Ovrv-15/2020 od 25.11.2020. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.384,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26.10.2020. do isplate te iznos troškova ovršnog postupka od 271,35 eura od 25.11.2020. pa do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude, pa do isplate.

2. Tuženik je u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, naveo da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti jer ne postoji nikakvo potraživanje tužitelja prema njemu budući usluge naznačene u računu nisu ugovorene ni obavljene. Posebno ističe da su tuženiku nedovršeno ugrađena tri implantata, koje je on platio 11.4.2020. na ruke djelatniku tužitelja CM u iznosu od 32.500,00 kn.

3. Javni bilježnik je spis proslijedio ovom sudu, koji je rješenjem Povrv-1091/2021- 2 od 24. ožujka 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdano od javnog bilježnika u Zagrebu, Domagoja Ranogajca pod poslovnim brojem Ovrv-15/2020 od 25.11.2020. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je određeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 23.2.2022. (list 73, 74 spisa) tuženik je podnio protutužbu u kojoj navodi da je usluge tužitelja preplatio za iznos od 17.500,00 kn, koji iznos i potražuje s kamatama i troškovima, kako je to pobliže navedeno u samom podnesku. Tuženik je specificirao protutužbeni zahtjev na ročištu 17.4.2025. (list 196 spisa) na način da je potraživao iznos od 2.322,64 eura, dok je u ostalom dijelu protutužbeni zahtjev ostao nepromijenjen.

5. Tužitelj je u odgovoru na protutužbu u podnesku od 10.3.2022. (list 76-78 spisa) istu u cijelosti osporio, predloživši je odbiti kao neosnovanu uz naknadu parničnih troškova.

6. Sud je tijekom postupka proveo po strankama predložene dokaze i tako pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: račun br. 45/2020. i povratnicu (list 5,6 spisa), presliku dopisa tuženika od 22.10.2020. s povratnicom (list 12,13 spisa), presliku ispisa korespondencije stranaka (list 14,15 i 39,50-60 spisa), preslike kaznenih prijava (list 25-28 i 69,71,72 spisa), preslike računa i izvadaka po transakcijskom računu (list 42-49 spisa), presliku ponude br. 310334 (list 61 spisa), presliku dopisa s povratnicom od 21.10.2020. (list 67,68 spisa), presliku Cjenika tužitelja (list 79-82 spisa), saslušani su svjedoci CM (list 94-97 spisa), FM (list 100, 101 spisa), ČM (list 101,102 spisa), RM (list 102,103 spisa), DM (list 128-130 spisa), saslušan je tuženik (list 130-131 spisa), a provedeno je i vještačenje po Stomatološkom fakultetu u Zagrebu - dr. BMR (list 163-165 spisa). Nadalje, pročitana je i preslika zapisnika u predmetu Povrv-1090/2021-10 od 15.2.2023. s iskazom svjedoka DM (list 177-179 spisa), preslika zapisnika u predmetu Povrv-1092/21-18 od 21.2.2023. sa iskazima svjedoka ČM i CM (list 180-185 spisa), preslika zapisnika u predmetu Povrv-1092/21-21 od 7.11.2023. sa iskazima svjedoka FM i SM (list 187-190 spisa), preslika rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br. Kis-DO-88/2023-1 od 13.10.2023. (list 118-127 spisa). Tuženik je podneskom od 15.9.2021. i na ročištu 19.5.2022. predlagao da sud službenim putem pribavlja tuženikovu medicinsku dokumentaciju i nalaze obavljenih pretraga kao i da se od Dentalne komore zatraži procedura postupanja kod zaprimanja pacijenta i cjenik dentalnih usluga te u tom smislu saslušanje predsjednika Dentalne komore kao i saslušanje stomatologa MM, koji je obavio dentalne usluge tuženiku. Navedene dokaze ovaj sud nije izvodio jer je ocijenio da je relevantno činjenično stanje utvrđeno izvedenim dokazima te da bi daljnje izvođenje dokaza doprinijelo jedino odugovlačenju i poskupljenju postupka, koji ionako traje dulje od 4 godine. Povrh toga, tuženik nije uopće dokazao da on sam nije bio u mogućnosti pribaviti svoju vlastitu medicinsku dokumentaciju sa obavljenim nalazima i priložiti je u spis kao i da Dentalna komora daje očitovanje jedino na upit suda. Osim toga, sud je ovlastio vještaka koji je vještačio za Stomatološki fakultet da zatraži svu relevantnu dokumentaciju koja je potrebna za izradu nalaza i mišljenja, pa bi daljnje pribavljanje bilo bespredmetno. Što se tiče prijedloga da se saslušaju svjedoci stomatolog koji je tuženiku obavljao dentalne usluge i predsjednik Dentalne komore, te dokaze sud ocjenjuje neprikladnim za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari jer niti jedan od predloženih svjedoka nema neposrednih saznanja o postupanju parničnih stranaka u ovom predmetu.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), cijeneći dokaze svakog za sebe i sve zajedno u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio neosnovanima tužbeni i protutužbeni zahtjev.

8. Među strankama nije sporno da je djelatnik tužitelja dr. CM tuženiku obavljao stomatološke radove, međutim, sporna je osnovanost i visina utuženog računa, odnosno jesu li obavljeni radovi, koji su navedeni u spornom računu kao i jesu li obavljeni u skladu s pravilima struke. Sporna je i osnovanost protutužbe, odnosno, da li je tuženik, plaćanjem iznosa od 32.500,00 kn, preplatio uslugu, koju mu je pružio djelatnik tužitelja.

9. Čitanjem računa br. 45/2020. i povratnice (list 5,6 spisa) utvrđeno je da je izdan od strane Poliklinike Dr. Misir (ovdje tužitelja) SM (ovdje tuženiku), a navedeno je da se usluga sastoji od: pregleda s planom terapije – 25.500,00 kn, Navigirane udlage, procjene gustoće kosti, izbjeljivanja zuba obje čeljusti, 3 implantanta i 3 sulkus formera. Dospijeće je navedeno s danom 25.10.2020., a račun je potpisan od stomatologa dr. CM i ravnatelja dr. BM te je opskrbljen štambiljem. Prema preslici povratnice, tuženik je račun primio 20.10.2020. Tuženik je pisano prigovorio računu 22.10.2020., što je tužitelj primio 23.10.2020. (list 12,13 spisa).

10. Priložene su i poruke Whatsup (list 14,15, 39,50-60 spisa), koje ovaj sud neće detaljno elaborirati jer su izrazito opširne i opterećene nepotrebnim detaljima, koji nisu ni u kakvoj vezi s predmetom spora. Iz predmetnih je poruka kao bitno utvrđeno da se između djelatnika tužitelja CM i ovdje tuženika odvijala neformalna komunikacija, vezano za stomatološke radove te da se raspravljalo o tome da radovi nisu plaćeni. U poruci tuženika stoji da je CM donio 65.000,00 kn, na što potonji odgovara da je dao pola on i DM (op.a. DM). Dalje stoji da dr. CM navodi da su dali 65.000,00 kn pologa, dakle za 15200 kn su dobili ugrađeno 5 implantanta navigiranih.

11. Dokumentacija na listovima 25-28 spisa odnosi se na kaznenu prijavu protiv tuženika i DM, a dokumentacija na listovima 29-38 i 40,41 je djelomično na njemačkom jeziku i djelomično fotografije iz kojih sud nije mogao ništa utvrditi. Nadalje, na listu 42 je Račun br. 389/1/1 izdan Poliklinici dr. Misir od društva Bego Croatia d.o.o. na iznos od 5.250,00 kn te s naznakama implant i određenih brojeva, a da je račun plaćen potvrđuje preslika izvatka po transakcijskom računu na listu 43 spisa. Nadalje, na listu 44 je račun za pacijenta DM na iznos od 2.000,00 kn, izdan od društva Primus Dental, međutim on nije stranka u ovom predmetu jednako kao i RM na koju se odnosi račun na listu 46 u iznosu od 7.200,00 kn, također izdan od društva Primus Dental. Jedino se na ovdje tuženika odnosi račun na listu 45, izdan od društva Primus Dental na iznos od 2.000,00 kn, a prema izvatku po transakcijskom računu na listu 47 postoji nekoliko uplata po računu Primus Dental, ali samo jedna u iznosu od 2.000,00 kn, pa nije jasno odnosi li se isti na plaćanje za ovdje tuženika ili DM jer su izdani na isti iznos. Preslika ponude na listu 61 spisa je izdana društvu Dental grupa od društva Floor Line j.d.o.o. na iznos od 567.000,00 kn za Kavo WDE OP3D PRO CEPH + PC računalo, pa nema veze s predmetom spora u ovoj pravnoj stvari. Također, dokumentacija na listovima 67-72 spisa odnosi se na pritužbe tuženika na tužitelja i kaznenu prijavu tuženika protiv tužitelja, pa je sasvim jasno da su stranke jedna protiv druge međusobno podnosile prijave, koje nisu predmet ovog spora i nije ih važno ovdje analizirati.

12. Priložena je preslika Cjenika dentalnih usluga „Poliklinika Dr. Misir“ (list 79 -82 spisa) te iz istog proizlazi da je kompletan pregled sa postavljanjem dijagnoze, tumačenjem snimaka zubi i planom terapije naznačen u iznosu od 300,00 kn, izbjeljivanje zubi 2.000,00 kn za jednu čeljust, a za obje čeljusti 3.000,00 kn te navigirana implantologija sa procjenom gustoće kosti (udlaga) 6.000,00 kn. Svjedok CM u svom je iskazu, a vezano za stavke u izdanom računu glede sulkus formera naveo da je to isto što i healing i gingivoformer, a da je riječ o navigiranoj implantologiji.

13. Svjedok CM je u svom iskazu na ročištu 5.12.2022. (list 94-97 spisa) naveo da je zaposlen kod tužitelja kao dr. dentalne medicine te da tuženika poznaje jako dobro. Naveo je da se prvo obratio DM, koji je došao na pregled negdje u prvom mj. 2020. te mu je rekao koje korake mora dalje poduzeti, a obzirom je isti radio u Njemačkoj, rekao je da bi nakon ljeta napravio sve što treba. Dalje je naveo da se desila korona, a tuženik i DM posluju u Njemačkoj te su granice bile zatvorene, pa ga je DM nazvao telefonom i rekao da bi iskoristio vrijeme za popravak zuba te je pitao da bi došla njegova tajnica, koju je također pregledao i rekao na upit DM koliko bi to koštalo i kada je čuo cifru od toga je odustao. Iskazao je da je negdje sredinom 3 mj. 2020. došao Mizlerov vjenčani kum i poslovni partner, ovdje tuženik, kojeg je tada prvi put i vidio te su došle i supruge tuženika i DM također sa zahtjevom za kompletnu rekonstrukciju u stomatološkom smislu. Naveo je da je posao započeo čišćenjem kamenca, popravcima te da ih je poslao na RTG kako bi se vidjelo što treba napraviti i u tom razdoblju vrlo često su se viđali, obzirom je bilo vrlo malo pacijenata, pa se imao vremena posvetiti njima četvero. Naveo je da su kroz to druženje postali i kućni prijatelji te su vodili određene razgovore o poslu i da im je izložio svoje poslovne planove o tome da otvori zubni RTG gdje bi mogao slati svoje pacijente, a o čemu je imao projekte i planove, obzirom je ispod Poliklinike bio slobodan prostor. Naveo je i da im je izložio da za to nema financijskih sredstava te su mu tuženik i DM predložili da oni imaju financije i da bi rado s njim ušli u taj posao. Pokazao im je predmetni poslovni prostor, a obzirom se bave građevinom predložili su da prostor adaptiraju te su razgovarali o uvjetima pod kojima bi se takav posao zaključio i razgovor je bio u pravcu da bi on imao 40%-tni udio, a njih dvojica svaki po 30%, odnosno zajedno 60% što predstavlja većinski udio. Rekao im je da mu pošalju nacrt ugovora, a oni su tražili ponudu za nabavu medicinske aparature te je s čitavom ovom poslovnom idejom upoznao svog oca, koji je vlasnik Poliklinike. Napomenuo je da je paralelno obavljao rehabilitaciju supruge tuženika i DM i samog tuženika te su svi bili sretni i zadovoljni i da se prvi problem javio kada nisu mogli nabaviti aparaturu jer firma nije registrirana za medicinsku opremu radi čega su dogovorili da otvore novu firmu Gamadent, obzirom mu nije bilo prihvatljivo da aparaturu kupe preko Poliklinike, a da oni vraćaju leasing. Dalje je naveo, a što se tiče firme Gamadent, da je dogovoreno da udjeli budu onakvi kako je prethodno iskazao, njegov u visini od 40% te da je direktor novo osnovanog društva Gamadent bio tuženik i da su se svi dogovorili te su njemu prezentirani papiri, međutim, nedostajao je papir iz Min. zdravstva za koji je njegov otac tražio svog poznanika da im malo požuri kako bi mogli nabaviti aparaturu. Pojasnio je i da nije problem u nabavi medicinske aparature, već ista ne smije biti puštena u rad, ukoliko se ne radi o medicinskoj ustanovi. Naveo je da, a imajući u vidu da nije imao financijska sredstava za kupnju aparature, a obzirom su rađeni implantati u ustanovi, a koji dosta koštaju, dogovorili su da tuženik i DM dobiju 50% popusta na zahvate, koji su rađeni za njih, a da će oni taj novac utrošiti za aparaturu čime je on ustvari kupio svoj udio. Pojasnio je da, kada obavlja rehabilitaciju kod svakog pacijenta izloži koliko će to otprilike koštati uvijek traži avans između 60- 70% jer ljudi znaju plaćati na rate i preko kartica, a u konkretnoj situaciji tuženik i DM rekli su da će platiti gotovinom u kojoj situaciji izrađuje račun tek kada završi rehabilitacija u potpunosti ili kada dobije novac. Naveo je da u konkretnoj situaciji, obzirom njemu ništa nije plaćeno za rad na tuženiku, DM i njihovim suprugama izdao je račun samo za ono što je napravio do onog dana kada su prestali dolaziti kod njega te je na poziv Ministarstva i Komore dentalne medicine dostavio svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju, a nije logično da bi tuženik i DM njemu preplatili iznos, koji tvrde u porukama, obzirom dva pacijenta nemaju identičnu rehabilitaciju i kao što je pojasnio račun je izdao za one radove koje je obavio, a ne o kojima su razgovarali. Naveo je da su ga DM i tuženik uvjeravali da su naručili aparaturu što nije bilo točno te su imali WhatsApp grupu Gamadent iz koje je izašao kad je shvatio da ga obmanjuju, pa zato nema ni pristup svim porukama i zamijetio je da su dijelovi poruka rezani i brisani. Dalje je iskazao da, kada je počeo pozivati da izvrše plaćanje za zahvate, počeli su problemi, prijave i pritužbe da ih sve boli, a jednom prilikom je DM rekao da će mu platiti namještaj za Polikliniku, koji je on kapario i koju kaparu je izgubio jer od strane Mizlerove tajnice je dobio informaciju da to ne može proknjižiti. Naveo je da je račun izdao u 10 mj. 2020., obzirom je postojao moratorij na ovrhe te je čekao da isti bude okončan, a do podataka tuženika i ostalih došao je kroz podatke iz ugovora o poslovnoj suradnji te Interneta. Iskazao je i da je tuženiku prilikom prvog dolaska rečeno koje nalaze mora dostaviti, a potom mu je u detalje objašnjeno koje sve zahvate moraju poduzeti. Naveo je i da nema pisanu suglasnost tuženika da se slaže sa zahvatima, ali složio se usmeno i putem WhatsApp poruke. Naveo je i da se tuženik nije nikada žalio na poduzete zahvate, a pregledan je od strane tri doktora te dva specijalista, dakle, pristupili su mu multidisciplinarno. Iskazao je i da s kasnijim izdavanjem računa nije ciljao duži zastarni rok i da smatra da je račun izdao na vrijeme jer nije dužan izdati račun dok nije okončana rehabilitacija. Pojasnio je da su u konkretnoj situaciji implantanti ugrađeni u prvoj polovici 5 mj. i nužno je čekati 4-5 mjeseci da se implantanti prime što bi značilo da je krajnji rok za završetak rehabilitacije 10 mj. 2020. da su tuženi i ostali i nastavili kod njega dolaziti te da je prestanak komunikacije s tuženim bio je negdje sredinom 6 mj. 2020. Iskazao je i da su sulkus formeri isto kao što i gingivoformer i healing, a radi se o navigiranoj implantologiji, koja ima preciznost od 99,9 % i za koji odlučuje da li se stavlja ili ne, ovisno o stabilnosti implantata netom nakon ugradnje te na pitanje gdje je to na cjeniku Poliklinike, odgovorio je da je riječ o njegovoj usluzi i napomenuo je da nisu vraćeni te ih u pravilu ne naplaćuje, ali u ovoj situaciji nisu vraćeni i vlasništvo su Poliklinike, a radi se o materijalu, koje ostaje u ustanovi. Pojasnio je da stavka navedenog hilera, koja je napisana u računu stoji onoliko koliko je navedeno u programu, a pojasnio je i da implantati imaju 2-3 komponente te on naplaćuje svoju uslugu. Kada mu je predočen račun br. 45/2020 pojasnio je da su pojedine stavke uračunate u uslugu koju je on pacijentu dao i radi se o paketu usluga, a inače postoje tri nivoa paketa te je pojasnio da je dogovorena kompletna rehabilitacija, a u računu je navedeno samo ono što je napravio i to po cjeniku Poliklinike i po dentalnom programu kojim se koriste u Poliklinici. Dalje je iskazao da supruge tuženika i DM nije kazneno prijavio jer mu nisu ni obećale platiti uslugu, koju im je pružio, već njihovi supruzi. Naveo je i da je predao odvjetniku nacrt ugovora Gamadenta te da nije sačinio pisani plan terapije u konkretnoj situaciji jer su postali kućni prijatelji i svakodnevno su se družili i nije to smatrao potrebnim.

13.1. Iskaz svjedoka CM ocijenjen je vjerodostojnim u onim dijelovima, koji su podudarni dokumentaciji u spisu i rezultatu vještačenja, a odnose se na ugradnju 3 implantanta ovdje tuženiku i da je tuženiku izvršio izbjeljivanje zubi jer je sam tuženik tako iskazao. Sud vjeruje svjedoku kada izjavljuje da nije ishodio informirani pristanak, a koja okolnost je, sukladno nalazu vještaka, propust. Tužitelj je spisu priložio preslike zapisnika o saslušanjima u drugim predmetima, koji se vode između tužitelja i tuženih RM i DM (Povrv-1090/2021 i Povrv-1092/2021, list-177-190 spisa), pa je tako uočena nedosljednost u iskazu svjedoka CM, glede iznosa za koji tuženik navodi da ga je primio od njega. U iskazu pred ovim sudom isti je naveo da mu ništa nije plaćeno za rad na tuženiku, a što ističe i u predmetu Povrv-1092/21 (l-183), međutim, u daljnjem tijeku iskaza u istom predmetu (Povrv-1092/21) navodi da je u poruci na mobitel njemu tuženik napisao da mu je dao 65.000,00 kn, bez da mu je pogledao u usta (op.a. list 14 spisa), a da mu je on na tu poruku odgovorio da nije tuženik dao 65.000,00 kn, već da su tuženik i DM podmirili svaki pola iznosa predujma od 10% cijene, što je 8.000,00 € / 60.000,00 kn i daljnji iznos od 5.000,00 kn za iznos mjesečne zakupnine za poslovni prostor u prizemlju zgrade gdje je trebao biti zubni RTG. Takvu poruku, međutim, ovaj sud nije našao u dostavljenim preslikama ispisa poruka među strankama. Stoga ovaj sud zaključuje da svjedok CM nije u cijelosti iskreno i vjerodostojno iskazivao glede novca, primljenog od strane tuženika, pa taj dio iskaza nije ocijenjen kao istinit. Treba napomenuti i to da svjedok u ovom predmetu nije opovrgnuo da su spisu priložene preslike poruka, koje su stranke međusobno razmjenjivale.

14. Svjedok FM, snaha ravnatelja tužitelja i supruga svjedoka CM, je u svom iskazu na ročištu 23.2.2023. (list 100-101 spisa) navela da nikakav novac nije primila, a pojasnila je da je kirurška sestra i isključivo radi sa svekrom dr. BM i ne obavlja nikakve zahvate u stomatologiji, pa nema niti pravo primati novac, niti joj je to zaduženje. Navela je, a što se tiče dogovora s ovdje tuženim, da nema nikakvih neposrednih saznanja jer je u to vrijeme bila na čuvanju trudnoće. Iskazala je i da slabo poznaje ovdje tuženika, a vidjela ga je dva puta u Poliklinici i zna da je došao po preporuci DM radi sanacije zubi. Dalje je navela da poznaje KM s kojom je, na njenu inicijativu, popila kavu i jedva da je imala novac da svoju kavu plati, a poznato joj je i da je od supruga tražila sanaciju zuba tj. navlake na prednje zube. Iskazala je i da su se suprug i ona družili sa DM te je točno da je njen suprug razvio prijateljski odnos s tuženikom, koji mu je bio pacijent. Iskazala je i da je točno da je postojao dogovor o poslovnom pothvatu kupnje rendgenskog uređaja, međutim, nakon što je DM dao idejno rješenje vrlo brzo je naprasno od toga odustao te ništa nije realizirano. Navela je i da ne može kronološki smjestiti prijateljstvo među strankama, poslovni pothvat i sanaciju zubi, jer kao što je navela bila je odsutna, jedino je iskazala da je prvo došao DM, nakon tjedan dana tuženik i potom nakon tjedan dana njegova supruga te da su svi trebali sanaciju zubi koju su dogovarali sa njenim suprugom i nisu se žalili da nemaju novaca za platiti ili da im je nešto preskupo. Navela je i da poznaje svjedoka ČM i da on surađuje u Poliklinici na temelju Ugovora o djelu, a za obavljeni posao dobije naknadu.

14.1. Svjedokinja BM nije imala relevantnih saznanja o predmetu spora, a dio iskaza o prijateljevanju s tuženim i njegovom suprugom nije od značaja za predmet spora, ali je istovjetan ostalim iskazima i stoga prihvaćen kao vjerodostojan.

15. Svjedok ČM je u svom iskazu na ročištu 23.2.2023. (list 101-102 spisa) naveo da surađuje s tužiteljem na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji i potvrdio je da je tuženiku ugradio implantat. Iskazao je da se konkretno radilo o ugradnji dva implantata, a to je bilo negdje na proljeće 5 ili 6 mj. 2020. te je on to učinio u sklopu suradnje s tužiteljem. Nije imao nikakvih saznanja tome da li je tuženik izvršio plaćanje usluge, koju je on obavio. Nije znao da je tuženik bio na prvom pregledu kada su dogovarali ugradnju implantata s čime se on složio te je došao na sam zahvat ugradnje i potom se, nakon nekoliko dana, pojavio u njegovoj ambulanti što on ne voli i naveo da ga nešto boli na što mu je on dao antibiotik i ultrazvučnu četkicu i nakon toga ga više nije vidio. Iskazao je i da je tuženik, kada je došao kod njega u ambulantu, želio da on nastavi dalje raditi sanaciju na zubima na što mu je odgovorio da to nije moguće ukoliko ima otvorena potraživanja prema tužitelju i da on nije njegov pacijent te da se ne sjeća da mu je tuženik nešto govorio da bi podmirio dugovanje. Iskazao je i da nije sudjelovao u dogovorima oko financijskog aranžmana liječenja tuženika i da nije od tužitelja tražio niti dobio naknadu za navedenu uslugu koju je učinio tuženiku. Naveo je i da nije izradio plan terapije za tuženika. Iskazao je i da su prilikom ugradnje implantata korišteni sulkus formeri ili gingiva formeri te da on nije vadio zube tuženiku već da je došao kad je situacija bila čista za ugradnju. Iskazao je da tuženiku nije naplatio pregled jer to ni inače ne čini, a niti je on njegov pacijent te mu je ustupio četkicu za koju mu je nešto platio, ali nije se sjećao koliko. Naveo je da ne prima naknadu za svoj rad kod tužitelja jer to kompenziraju na način da si međusobno uskaču i surađuju. Iskazao je i da se tuženik nakon ugradnje žalio na bolove, ali ne može reći da je bilo riječi o nekoj značajnoj upali, međutim, svakako se morao javiti nakon što je popio antibiotik, što međutim nije učinio. Naveo je i da je njemu ovo vrlo neugodna situacija u koju je doveden ne svojom voljom.

15.1. Svjedok ČM također nije imao saznanja o tome jesu li izvršena kakva plaćanja od strane tuženika, a dio iskaza o ugradnji implantanta prihvaćen je kao vjerodostojan jer je iskren i podudaran izvedenom vještačenju.

16. Svjedok RM, supruga tuženika, je u svom iskazu na ročištu 23.2.2023. (list 102-103 spisa) navela da joj je poznato da je pozvana vezano za novac, koji CM tvrdi da nije primio, a da se radi o novcu iz kućnog budžeta nje i supruga i zna da je suprug uzeo iznos od 32.500,00 kn za zube, koje će raditi kod dotičnog doktora. Navela je i da zna da je isti iznos uzeo i DM za istu svrhu te da nije bila prisutna kada je suprug taj iznos predao CM, ali da joj je rekao da mu je novac predao i da je bila prisutna njegova supruga FM, a suprug joj je i rekao da o tome nije dobio nikakvu potvrdu. Navela je da su vjerovali CM kao doktoru i on se predstavljao kao savršeni doktor i sve je bilo na lijepu riječ. Navela je i da je CM radio suprugu zube, ali iste nije dovršio, konkretno zna da mu je trebao staviti navlake i nije mu dao serijske brojeve istih te mu je rekao da mu ne može završiti zube i to stoga što je tražio još novaca. Navela je da je bila prisutna sa suprugom kad je išao dr. ČM pitati što da dalje učini, a u konačnici je završio kod drugog zubara, koji mu je završio zube. Iskazala je da su oni, a pri tom misli na supruga, DM i sebe, gratis izbjeljivali zube kod CM, o čemu postoje SMS poruke, da bi im kasnije poslao račune za to navodeći da to nije gratis. Iskazala je da što se tiče njenog supruga i nje, odnos povjerenja sa dr. CM prestao kada je dr. CM zahtijevao još novaca od supruga i DM, a to je bilo negdje oko 2 mjeseca nakon što je ona bila kod dr. CM. Iskazala je i da je suprug, nakon zahvata dr. CM, imao bolove, uslijed kojih je pio tablete te da je suprug radove na zubima dovršio kod zubara kojem je uredno platio rad, a nije se sjećala da je suprug nešto plaćao dr. ČM. Navela je da je i ona u sporu s tužiteljem. Iskazala je da je suprug došao, prije nje, u Polikliniku Misir te da je ona tamo došla 27.4.2020. i nije znala točno koliko puta je suprug bio kod tužitelja, a ne zna niti kad je predao novac niti koji dan je uzeo novac iz kuće. Iskazala je da joj je suprug rekao da je dogovorio cijenu popravka njegovih zubi u iznosu od 65.000,00 kn, ali nije znao detalje o tome što je sve trebalo raditi te je pojasnila da je iznos od 65.000,00 kn bio cijena popravka za supruga i DM, odnosno za supruga 32.500,00 kn i da nije sigurna jesu li suprug i DM istog dana vršili plaćanje. Navela je da je njen suprug išao dr. ČM jer mu CM nije završio zube, pa se raspitivao što dalje učiniti, a da dr. ČM nije završio posao i da ne zna je li dao razlog zašto. Poznato joj je da su suprug, DM i CM planirali kupnju RTG uređaja obzirom CM nije mogao dobiti leasing, pa su isti dobili njen suprug i DM, ali su u konačnici odustali jer su shvatili da je CM običan prevarant i u tom smislu joj je poznato, kada ju punomoćnik pita što je B jer je to trebalo biti ime firme. Nije znala kad je odobren predmetni leasing.

16.1. Iskaz supruge tuženika ocijenjen je vjerodostojnim samo u dijelu u kojem iskazuje o prijateljevanju s CM i tome da su mu se obratili radi stomatoloških radova. Supruga tuženika izjavila je da je tuženik novac uzeo iz njihovog kućnog budžeta, a sam tuženik je naveo da je novac prethodno podigao u banci, pa u tom dijelu njihovi iskazi nisu podudarni, a ni ovom sudu uvjerljivi, iako je za ovaj spor nebitno potječe li novac od kuće ili iz banke. Iznos o kojem je supruga tuženika iskazivala da se odnosi na popravak zubi tuženika od 32.500,00 kn podudaran je iskazu tuženika i svjedoka DM, pa ga ovaj sud u tom dijelu prihvaća kao vjerodostojan. Ostali dijelovi iskaza o namjeri poslovne suradnje nisu relevantni za ovaj spor, ali su podudarni s ostalim iskazima i kao istiniti prihvaćeni.

17. Svjedok DM je u svom iskazu na ročištu 9.11.2023. (list 128-130 spisa) naveo da je prijatelj s tuženikom te se našao u istoj situaciji kao i on, u odnosu na ovdje tužitelja. Napomenuo je da je on prvi došao kod dr. CM jer je imao ciste, a on se reklamirao kao stručnjak za endodonciju. Poznato mu je da je tuženik platio dr. CM na ruke iznos od 32.500,00 kn jer je on to osobno vidio budući je bio prisutan, a istom tom prilikom mu je i on isplatio isti iznos, odnosno tuženik je za njih obojicu predao dr. CM kovertu sa 65.000,00 kn, koji iznos je dr. CM predao svojoj supruzi FM i rekao joj da to spremi u sobu preko puta ordinacije gdje drže novce. Dodao je da se dr. CM obratio tijekom korone i kada ga je tražio da im da potvrdu za isplaćene novce, rekao je da to ne može dati jer prima poticaje za koronu, a i da im to nije potrebno te je još izjavljivao da ima najmoderniji uređaj i zlatne igle, koje nikad nije pokazao, već upravo suprotno - polomio mu je 3 zuba i načinio veliku štetu jer je dobio gnojnu upalu. Dalje je naveo, da kada je to učinio i kad se obratio drugim doktorima, on mu je otkazao suradnju preko poruke na WhatsUpp. Napomenuo je da nikakve podatke od njega kao pacijenta dr. CM nije uzeo niti je sačinio kakvu medicinsku dokumentaciju, a dogovor je bio da će obaviti dentalne radove u vrijednosti od 65.000,00 kn te da mu 50% tog iznosa moraju odmah platiti, što su i učinili, a kako je rekao to je njegova praksa. Iskazao je da su se tijekom liječenja sprijateljili jer ga je dr. CM zvao na kavu i kod sebe doma, pa je tako ponudio njemu i tuženiku poslovnu suradnju rekavši da preko puta poliklinike postoji prazan prostor, koji on dugo gleda, ali ne može isfinancirati. Naveo je i da budući tuženik i on rade u istoj firmi, krenuli su se raspitivati te da je on s dr. CM išao na sastanak sa čovjekom, koji ima RTG aparat i čak su ishodili da im bude odobren leasing za taj aparat u iznosu od 700.000,00 kn koji, međutim, nisu realizirali. Naveo je i da je dr. CM tražio od njih da predmetni prostor uzmu u zakup i kompletno urede, a tražio ih je i da mu kupe na leasing automobil marke BMW. Naveo je i da kada su shvatili da je to prijevara, nisu htjeli dalje ništa oko toga potezati, a kao što je rekao, dr. CM je otkazao suradnju glede dentalnih poslova. Naveo je da ima poruku u kojoj dr. CM potvrđuje da je primio iznos od 65.000,00 kn, a dodao je da je, kad je krenuo kod drugih stomatologa, on slao poruke da je prevarant i psihopat. Dodao je i da kada je tražio serijske brojeve ugrađenih implantata, dr. CM ga je ucjenjivao da mora platiti još 32.500,00 kn, a kako je imao problema sa zubima, to je morao riješiti drugdje. Naveo je i da je svjedok S bio prisutan kod primopredaje novca o kojoj je ranije iskazivao, s time da je pojasnio da kada iskazuje o dr. CM, misli na CM, a dr. BM nije nikada vidio. Naveo je i da u prostorijama Poliklinike Misir nije nigdje bio istaknut cjenik. Iskazao je da je izložio dr. BM prigovore na dentalne radove u njegovim ustima, na što mu je on odgovorio da je sve to normalno i u redu, a po drugo mišljenje je išao i prije nego što mu je izložio prigovor. Pojasnio je da je po drugo mišljenje išao jer mu je dr. BM naveo da će, između ostalog, morati počupati prednje zube, a što on nije želio. Naveo je i da je u Poliklinici Misir bio više od 8 puta, a isto toliko puta bio je i tuženik te su u 2 ili 3 navrata bili tamo zajedno te je primopredaja novca uslijedila 2. ili 3. put kad su bili u Poliklinici Misir, a isto tako je bilo i tuženiku. Iskazao je da je dr. BM izbrojao novce koje mu je tuženik predao. Naveo je i da zna tko je dr. ČM te da mu se tuženik obraćao nakon što je imao tegobe zbog radova dr. BM, a to je bilo prije prekida suradnje te da se on nije izravno obraćao dr. ČM. Naveo je da im je leasing za RTG aparat odobrila Erste Leasing te da koliko se sjećao, tuženik je novac, koji je predao dr. BM, podigao prethodno u banci jer se sjećao kuverte Erste banke.

17.1. Iskaz svjedoka DM samo je djelomično ocijenjen vjerodostojnim u onim dijelovima, koji su podudarni ostalim iskazima glede obraćanja CM radi stomatoloških radova i poslije prijateljskih odnosa i razgovora o poslovnoj suradnji, koja, međutim, nije predmet ovog postupka. Glede dijela iskaza o predaji novca CM važno je napomenuti da je prvotno svjedok iskazao da je dao na ruke 32.500,00 kn da bi potom naveo da ga je sudac pogrešno razumio te da je tuženik za obojicu predao u koverti iznos od 65.000,00 kn. U iskazu, koji je priložen spisu, a koji je dan u predmetu Povrv-1090/21 (list 178), stoji da je DM u 4. mjesecu predujmio CM iznos od 32.500,00 kn i niti jednom riječju ne spominje da je to učinio istodobno s ovdje tuženikom te da je novac predao tuženik u jednoj koverti za obojicu.

18. Tuženik je u svom iskazu na ročištu 9.11.2023. (list 130-131 spisa) naveo da je slušao iskaz svjedoka DM te da je isti u svemu istinito iskazivao, time da njih dvojica nisu imali iste tegobe sa zubima, ali im je dr. CM izložio cijenu kako je iskazao DM i da je njemu dr. CM napravio 3 nedovršena implantata. Naveo je da mu je dr. CM izbijelio zube te da ga je on pitao porukom koliko to košta i rekao mu je da za njega ne košta ništa. Dodao je da ga je strašno uznemirilo kada mu je dr. CM poslao porukom sliku njegove kuće i podataka, a prethodno nije uzeo podatke pacijenta kao što je iskazao svjedok DM te mu je u poruci napisao da će sve podatke od DM on sam saznati. Naveo je i da je točno što je svjedok DM iskazao da je novac prije predaje dr. CM podigao u banci i da je bio u koverti banke, a točno je i da ga je dr. CM izbrojao. Iskazao je da nije vidio cjenik u Poliklinici Misir te da se sprijateljio sa dr. CM. Na pitanje da li mu je dr. CM objasnio što obuhvaća iznos od 65.000,00 kn, odgovorio je da mu je rekao kako mu nedostaju 2 zuba s lijeve strane i jedan s desne strane gdje treba staviti implantate i da mora načiniti i krunicu na lijevoj strani te mu je rekao da na desnoj strani 2 zdrava zuba mora izvaditi, a naveo je i da se poslije konzultirao sa drugim stomatologom dr. MM, koji je to opovrgnuo. Još je odgovorio, a na pitanje je li bio zadovoljan uslugom dr. CM, da mu je jedino izvršio izbjeljivanje zubi, a potom je bušenja za implantate radio dr. ČM, kojem se poslije obratio radi bolova u njegovoj ordinaciji u Španskom. Na pitanje da objasni iznos koji potražuje protutužbom, odnosno zašto je manji od predanog iznosa od 32.500,00 kn, odgovorio je da ne poriče da je njemu odrađen dio dentalnih radova.

18.1. I iskaz tuženika je samo djelomično ocijenjen vjerodostojnim u istim dijelovima kao i iskaz svjedoka DM, čijem se iskazu tuženik priklonio, s time da je za napomenuti da je priložen zapisnik o saslušanju u predmetu Povrv-1092/2021 (list 188) gdje je tuženik izjavio da je prvo predao svojih 32.500,00 kn za DM, a koji iznos mu je isti vratio, a nakon 2-3 dana predao je CM daljnji iznos od 32.500,00 kn za potrebe pružanja stomatoloških usluga za njega. Stoga dio iskaza o predaji novca CM nije konzistentan. Tuženik nije opovrgnuo da mu je CM izvršio izbjeljivanje zubi kao i da su mu ugrađeni implantati. Imajući na umu da je u poruci (l-14) navedeno da se 65.000,00 kn odnosi na tuženika i DM te da se kroz iskaze tuženika, njegove supruge i DM provlači da da je tuženik predao CM 32.500,00 kn za dentalne radove, može se zaključiti da je riječ upravo o tom iznosu, koji je primio CM od ovdje tuženika, a da se preostali iznos do 65.000,00 kn, odnosno 32.500,00 kn odnosi na DM.

19. Iskaz svjedoka S nije posebno ocijenjen jer nije imao nikakvih neposrednih saznanja o bilo kakvim plaćanjima među parničnim strankama niti obavljenim dentalnim radovima.

20. Za napomenuti je da je ocjena ovog suda da nitko od saslušanih svjedoka i tuženika nije iskazao cjelovitu i točnu istinu jer je očigledno da je među strankama postojalo povjerenje i međusobni dogovori, koji su se kasnije izjalovili i ovisno o svom mogućem uspjehu u sporu stranke su tome prilagodile svoje iskaze. Svjedok CM izričito tvrdi da nije primio nikakav novac od tuženika, međutim, ne spori da je o tome pisao u poruci u zajedničkoj Whatsup grupi. Tuženik pak ima sasvim drugačiju verziju predaje novca od one koju je iskazao u drugom predmetu, a uočena je i nekonzistentnost u njegovom iskazu i iskazu njegove supruge glede podrijetla novca (je li iz kućnog budžeta ili banke) kao i da li je predao iznos, koji se odnosio na njegove stomatološke radove (32.500,00 kn) ili i za DM (65.000,00 kn). Ovaj sud je stava da su tuženik i CM očito imali neke dogovore, o kojima nisu iskreno iskazivali te je bilo predaje novca, ali nije jasno da li je novac predan na ime stomatoloških radova ili poslovnog pothvata, kojeg su planirali izvesti. Nije sporno, a jasno proizlazi iz iskaza samog tuženika i svjedoka da su mu od strane CM izvedeni radovi izbjeljivanja i ugradnje implantanta.

21. U ovom je predmetu provedeno i vještačenje po Stomatološkom fakultetu u Zagrebu, za koje je mišljenje i klinički pregled tuženika izradila prof. dr. sc. BMR te je u nalazu i mišljenju od 21.11.2024. (list 163-165 spisa) navedeno da je Poliklinika dr. Misir kao tužitelj izdala 13.10.2020. račun za izvršene stomatološke usluge kod pacijenta i tuženika SM, koji tuženik osporava.

Navedene usluge u vrijednosti od 25.500,00 kn, kako stoji u računu su:

-pregled s planom terapije,

-navigirana udlaga,

-procjena gustoće kosti,

-izbjeljivanje zuba obje čeljusti,

-3 implantata i 3 sulkusformera.

Tuženik je 9.10.2024. pregledan od strane prof.dr.sc. BMR, specijalista stomatološke protetike. Tuženik ima sanirane sve zube s dobrim održavanjem oralne higijene. Negira bilo kakve probleme ili bolove vezane za usnu šupljinu. Uvidom u ortopantomogram nalazi u gornjoj čeljusti 16 vlastitih zuba, svi vitalni, osim zuba 15, koji je endodonski liječen i ima izrađenu krunu. U donjoj čeljusti nalazi 11 vlastitih zuba, svi su vitalni, osim zuba 46, koji je endodontski liječen. Također, nalazi ugrađena tri implantata i to na mjestima izvađenih zuba 36, 37 i 47. Sva tri implantata opskrbljena su krunama. Na kosti u području ugrađenih implantata nema znakova resorpcije niti upale. Prema dostavljenoj dokumentaciji od strane implantologa kao i prema kliničkom i rtg nalazu vještak je ustvrdio da su sva tri implantata ugrađena prema pravilima struke.

21.1. Vještak je mišljenja da u medicinskoj dokumentaciji ne nalazi informirani pristanak, koji je potreban kako bi se liječnik i pacijent zaštitili u slučaju spora. Iz računa koji je izdan od strane tužitelja je nejasno kolika je cijena pojedine stavke, što je po njihovoj procjeni propust. Pacijent bi trebao, prije početka terapije, biti detaljno informiran, koji će se terapijski postupci izvoditi i koliko će svaki postupak koštati. Na računu nisu navedeni protetski nadomjesci na ugrađenim implantatima, niti njihova cijena. Također, iz dostupne dokumentacije nije jasno zašto postoji razlika u ukupnoj cijeni navedenoj u računu br. 45/2020 u iznosu od 25.500,00 kn i iznosu od 32.500,00 kn, koje je tuženik po svojem navođenju platio 11.4.2020. "na ruke djelatnika dr. CM".

Stomatološka komora (HKDM) objavila je minimalne cijene stomatoloških usluga:

-pregled i plan terapije – 40,00 eura,

-implantat s ugradnjom – 464,53 eura,

-navigirana udlaga nije u cjeniku,

-procjena gustoće kostiju nije u cjeniku,

-izbjeljivanje zuba nije u cjeniku.

22. Na ovako dani nalaz i mišljenje parnične stranke nisu stavljale nikakve primjedbe niti prigovore, a nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud je prihvatio kao vjerodostojan glede tvrdnje da su implantati ugrađeni, sukladno pravilima struke te u tom dijelu nalaz je jasan, dosljedan i stručno obrazložen i nema proturječnosti niti nedostataka, obzirom se zasniva na pregledu tuženika i dokumentaciji, koja prileži spisu. Ono što, međutim, ostaje nejasno jest to koji su točno radovi (osim ugradnje implantata) izvedeni i koja je vrijednost tih radova, a što je bio zadatak vještačenja prema rješenju od 13.11.2023. (l-132). Međutim, kako niti jedna od parničnih stranaka nije prigovarala nalazu i mišljenju vještaka niti je tražila dodatno očitovanje, sud je ovakav nalaz i mišljenje prihvatio kao vjerodostojan.

23. Zaključak je ovog suda da je iz svih izvedenih dokaza utvrđeno da je za tužitelja njegov djelatnik CM s tuženikom imao dogovor za izvršenje određenih stomatoloških zahvata i usluga (iskazi tužitelj, svjedok CM, DM, RM, FM) koje je, sukladno dogovoru, obavljao dr. CM, a kasnije su se CM i tuženik sprijateljili i započeli pregovore o poslovnom pothvatu, kojeg su trebali financirati tuženik i DM, a CM je zauzvrat obećao povoljnije troškove stomatoloških radova za obojicu. Također, utvrđeno je da nije došlo do realizacije poslovnog pothvata, pa posljedično tome došlo je do razilaženja glede toga koliko je, odnosno, da li je tuženik dužan isplatiti naknadu za obavljene stomatološke radove. Sud u ovom predmetu smatra utvrđenim da je određeni iznos novca predan CM od strane tuženika, a kako u porukama Whatsup stoji da je isti primio 65.000,00 kn te u kasnijoj poruci da je to polovica iznosa DM i tuženika, ovaj sud smatra utvrđenim da je tuženik predao iznos od 32.500,00 kn/sada:4.313,49 €.

24. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da je za tužitelja CM s tuženikom dogovorio izvršenje stomatoloških usluga i tuženik je CM uplatio iznos od 32.500,00 kuna na ruke o čemu nije zaprimio nikakvu potvrdu niti račun, već je uplatu novca potvrdio osobno CM svojom porukom u grupi Whatsup, čiji su članovi bili tuženik, DM i CM. Nadalje, imajući u vidu činjenicu da su sve dogovore o pružanju stomatoloških usluga vodili tuženik i CM, a tužitelj ni ne tvrdi, a još manje dokazuje, da je predmetni uplaćeni iznos od 32.500,00 kuna ušao u imovinu društva Poliklinika dr. Misir, pa je zaključak ovog suda da tuženik nije bio u ugovornom odnosu s Poliklinikom dr. Misir nego sa CM osobno. Na navedeni zaključak nedvojbeno upućuje i okolnost da tuženik nije potpisao informirani pristanak za obavljanje stomatoloških radova kao i da je u računu po vještaku utvrđen propust jer nije navedeno kolika je cijena pojedine stavke, a što su sve propusti, koji se nikako ne bi smjeli desiti poliklinici. Također, okolnost da je račun izdan u 10. mjesecu 2020., a predmetni stomatološki radovi su obavljani početkom te godine 2020. ukazuje na činjenicu da su dr. CM i tuženik imali određene pregovore, a koji su se, kako je gore navedeno, izjalovili, nakon čega je uslijedilo izdavanje spornog računa i posljedično tome ovaj spor.

25. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

26. Iz svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je dr. CM s tuženikom sklopio ugovor o djelu-izvođenje stomatoloških usluga i zahvata, s popustom, za koji je tuženik uplatio iznos od 32.500,00 kuna, ali ostaje neutvrđeno da li je taj iznos plaćen samo na ime njegovih stomatoloških radova ili u sklopu poslovnog pothvata. Nedvojbeno je utvrđeno da je kod tuženika izvršen samo dio dogovorenih usluga, obzirom iz sms poruka jasno stoji (l-39) da dr. CM navodi da tuženik može dovršiti terapiju kod drugog stomatologa. Koji točno radovi su izostali nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi jer plan terapije nije naveden u računu, a niti je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka. Imajući u vidu da je iz nalaza vještaka jasno i nedvojbeno utvrđeno da su ugrađena tri implantata, koja su opskrbljena krunama, ali nije navedeno u računu, koji su protetski nadomjestci na ugrađenim implantatima niti njihova cijena, ovaj sud jedino može utvrditi da su izvedeni radovi ugradnje 3 implantata i izbjeljivanja zubi obje čeljusti, a koje radove je potvrdio i sam tuženik i koji, prema cjeniku Poliklinike, u kojoj je zaposlen dr. CM, iznose za kompletan pregled sa postavljanjem dijagnoze, tumačenjem snimaka zubi i planom terapije naznačen 300,00 kn/sada: 39,82 €, izbjeljivanje zubi obje čeljusti 3.000,00 kn/ sada: 398,17 € te navigirana implantologija s procjenom gustoće kosti (udlaga) 6.000,00 kn, odnosno ukupno 21.300,00 kn jer su rađena 3 implantata / sada: 2.827,00 €. Koji od dogovorenih radova iz plana terapije nisu u cijelosti izvršeni nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi. Prema tome, nedvojbeno je utvrđeno da su izvedeni radovi u ukupnom iznosu od 3.264,99 € (39,82 €+398,17 € +2.827,00 €=3.264,99 €. Nije sporno da je plaćen i potreban materijal za implantate, ali nije utvrđeno u kojem točno iznosu jer iznos od 2.000,00 kn/ sada 265,45 €, za koji postoji podatak o plaćanju na izvatku iz transakcijskog računa na listu 47 spisa, nije jasno odnosi li se na račun s lista 45, koji je naznačen na ime tuženika ili na račun na listu 44, koji je naznačen na ime DM. Također, račun na listu 42 spisa, koji je nedvojbeno plaćen jer to stoji na izvatku iz transakcijskog računa na listu 43 spisa, odnosi se na više od 3 implantata, pa se nije moglo točno utvrditi, koji iznos se odnosi na implantate ugrađene samo ovdje tuženiku.

27. Kako sukladno naprijed navedenom, a prema nalazu i mišljenju te iskazu tuženika i cjeniku dostavljenom u spis, vrijednost obavljenih usluga iznosi minimalno 3.264,99 eura, a tuženik je određeni iznos isplatio, samo nije utvrđeno nedvojbeno da li je iznos od 32.500,00 kn/sada: 4.313,49 € isplaćen samo za njegove radove ili i s naslova poslovne suradnje, to je ocjena ovog suda da niti jedna od parničnih stranaka nije uspjela nedvojbeno dokazati svoje tvrdnje, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. ZPP-a, odluka suda da nisu osnovani ni tužbeni, a ni protutužbeni zahtjev. Naime, pravilo on teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja, za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Da u konkretnoj situaciji dolazi do primjene navedenog načela, kako u pogledu tužbe, tako i u pogledu protutužbe, govore u prilog činjenice da račun tužitelja nije sačinjen u skladu s pravilima struke jer je izostalo detaljno navođenje plana terapije, potpis informiranog pristanka te jesu li i ako da, koji protetski nadomjesci ugrađeni na implantatima i po kojoj cijeni. Glede protutužbe nije jasno da li je iznos, kojeg je tuženik predao CM, a jedino je moguće utvrditi da je predao 32.500,00 kn, a ne 65.000,00 kn jer to ne tvrde ni tuženikova supruga, a suprotno navodi i sam tuženik u drugom predmetu, te da li je taj iznos predan na ime zubarskih radova, koji su njemu učinjeni ili je u nekom dijelu riječ o iznosu namijenjenom financiranju poslovnog pothvata o kojem su se dogovarali. Također, nedvojbeno je da su plaćeni i implantati, ali nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi, koji iznos otpada na ovdje tuženika jer je račun (l-42) izdan za trošak više od 3 implantata, pa se jedino može zaključiti (u nedostatku nedvojbenog dokaza koliko točno otpada na tuženikove implantate) da iznos, kojeg je tuženik predao CM, točno pokriva iznos stomatoloških radova i materijala, koji su obavljeni tuženiku te da je tužitelju time podmiren u cijelosti utuženi račun, odnosno da tuženik nije izvedene radove previše platio, kako to tvrdi u protutužbi.

28. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, a imajući na umu da niti jedna od parničnih stranaka nije uspjela u svom zahtjevu, a obje su uspjele u protivljenju zahtjevu protivne strane, pa je kvalitativno i kvantitativno njihov uspjeh u ovom sporu podjednak i opravdava odluku da svaka ima snositi svoje parnične troškove u ovoj pravnoj stvari.

25. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. svibnja 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- pun. tuženika